Svečano je otvorena jedna od najznačajnijih regionalnih kulturnih manifestacija, Međunarodni teatarski festival MESS. Na smotri teatarskog stvaralaštva bit će izvedeno 25 predstava iz 17 zemalja, a pojavit će se brojni autori, skoro iz čitavog svijeta. Festival se održava pod sloganom “Budućnost prošlosti”. Gost Radija Slobodna Evropa je direktor MESS-a i jedan od najznačajnijih reditelja sa ovih prostora, Dino Mustafić.
RSE: Ovogodišnji MESS je započeo jednom velikom predstavom, kako i dolikuje festivalu vašeg ugleda?
Mustafić: Već godinama smo najavljivali da želimo ugostiti čuveni Talija teatar iz Hamburga, koji ove godine dolazi u koprodukciji sa kompanijom iz Genta i Antverpa, sa vrlo značajnom teatarskom produkcijom koja je tematski i idejno najbolje otvorila ovogodišnji MESS. Riječ je o predstavio velikog švicarskog umjetnika, Luka Persivala, umjetničkog direktora Talija teatra iz Hamburga. Predstava se zove Front, u kojoj vrlo potresno govori o ratu od 1914. do 1918., koji je odnio najmanje 16 miliona života, 10 miliona vojnika i šest miliona civila. Veliki rat je tema ovogodišnjeg festivala. Mi ćemo na različite načine, iz različitih perspektiva, pokušati da govorimo o prošlosti, sa željom i nadom da će nam to pomoći da osvijetlimo i osvijestimo sadašnjost i budućnost, na početku XXI vijeka, kada na žalost najveći dio naše planete ratuje.
RSE: Odatle je i slogan “Budućnost prošlosti”?
Mustafić: Tako je. To je slogan koji na neki način pokušava da nas podsjeti koliko je sjećanje važna komponenta nas samih, koliko je to dio našeg bića. Sa druge strane i koliko su naša iskustva na Balkanu posebna i zašto je značajno da ta naša sjećanja podijelimo kao jedno generacijsko iskustvo. Samo tako možemo otvoriti perspektivu budućnosti u kojoj se nadamo da se mržnja i ratovi neće ponavljati kao svojevrsni refren u istoriji.
RSE: Sa dvije predstave se bavite neposredno likom i djelom Gavrila Principa, posredno se neke predstave referiraju na 1914. Da li ove predstave međusobno polemiziraju o tim istorijskim događajima i ličnostima ili zajednički nude neku sliku?
Mustafić: Mislim da se sve te predstave u tom smislu različito odnose prema tom istorijskom događaju. Gavrilo Princip, na različite načine, kao istorijski lik, prolazi kroz pojedine predstave. Predstava, koju sam ja režirao, govori o jednom svojevrsnom, ne samo Gavrilu Principu, nego o jednom principu u kojem mi bi željeli da ga sačuvamo, a to je princip koji je iznad opasnih dnevno-političkih interesa koji interpretiraju ili reinterpretiraju našu istoriju, onako kako to odgovara pojedinim političkim oligarhijama ili etnosima. Naša predstava neće postavljati ta pitanja da li je Princip heroj ili terorista, ubojica ili žrtva. Naša predstava ne opravdava, niti optužuje, naša predstava slika jedno vrijeme, jednu istorijsku sudbinu, jednu generacijsku priču o mladim zanesenjacima, romantičarima, revolucionarima, idealistima koji su bili zloupotrebljeni u razne političke prakse, koji su tamna strana istorije, koja je zla i manipulativna.
RSE: Ne bavite se time da li je Gavrilo pucao iz pištolja ili principa, ali jednostavno je pucao jedan mladi zaneseni čovjek?
Mustafić: Mislim da je tako – pucao je jedan mladi zaneseni čovjek. Gavrilo Princip je bio atentator i njegovi pucnji su bili želja za jednom revolucijom, pucnji koji su trebali da donesu slobodu južno-slovenskim narodima. Zato je važno da ćemo kroz ovogodišnji festival pokušati, inspirirani konkretnošću istorijske ostavštine, pokazati koliko se preko fikcije, koja garantuje poetičnost, prikazuju ljudi od krvi i mesa. To je sigurno jedan od važnih modusa umjetničkog izraza, koji nepogrešivo osigurava dijalog s onim što zovemo istina.
RSE: Koliko će vam ansambala u tome pomoći? Šta bi smo mogli izdvojiti kao potencionalne vrhove?
Mustafić: Imat ćemo čak 25 predstava iz 17 zemalja. Sačuvali smo jedan visok produkcioni, ali i umjetnički nivo ovogodišnjeg festivala. Sigurno da bih želio akcentirati jednu predstavu koja će biti namjenski posebno napravljena za Sarajevo, njome ćemo zatvoriti festival. To je predstava jednog velikog koreografa Jana Lauwersa. Predstava se zove "Samo za Sarajevo".
Ove godine ćemo prvi put imati predstave na festivalu iz Maroka ili Finske i vrlo zanimljiva regionalna ostvarenja, kao što su Koštana, Narodnog pozorišta iz Subotice, ili Čarobnjak, Narodnog pozorišta iz Sombora. Imat ćemo priliku vidjeti predstave sa drugih kontinenata, kao što je predstava iz Japana, jedne mlade redateljske zvijezde u usponu, ili jednu predstavu iz daleke Kolumbije, jedno dvostruko djelo vrlo zanimljivog redatelja, Fabia Rubiana Orjuela.
RSE: Nadam se da ćemo vidjeti i neke značajne goste?
Mustafić: I ove godine ćemo imati veliki broj vrlo zanimljivih umjetnika. Neki od njih će, kroz svojevrsne umjetničke radionice Master klas, imati direktnu komunikaciju sa mladim stvaraocima, studentima i ljudima koji se bave pozorištem.
Najznačajnija su dva Master klasa, dvojice dobitnika najvećeg teatarskog priznanja festivala MESS, Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti. To su čuveni redatelji Paulo Magelli,Talijan sa južnoslavenskog područja, koji je često bio nagrađivan na festivalu za vrijeme njegovog prijašnjeg EX YU koncepta, kao internacionalnog festivala. Drugi je Jan Lauwers, koreograf iz Belgije.
Ove godine će biti vrlo zanimljiv program koji nazivamo MESS OFF, koji će imati nekoliko vrlo zanimljivih debata, koje ćemo pokrenuti, kao što su "Žene BiH u (post)jugoslovenskom vremeplovu" ili program koji smo nazvali "Kolekcija budućeg nasljeđa" ili "Otvoreni prostori". Mislim da imamo mnogo toga što možemo ponuditi publici, da u deset čudesnih, čarobnih dana scenske umjetnosti za trenutak, pritisnuti izbornom groznicom, odemo i potražimo neki bolji paralelni svijet, gdje pravedno i istina nisu nedostižni pojmovi.
RSE: Festival pada u vrijeme bajramskih praznika i u predvečerje izbora. Hoće li to i može li uticati na posjećenost? Neke velike smotre su uporno bježale od sličnih zamki?
Mustafić: Mi nismo nikada pomjerali festival, kada se on poklapao sa mnogim društvenim događajima. Festival MESS se ustalio na kraj septembra, početak oktobra sa svojim programom. To nismo činili ni ove godine jer mislimo da to nisu inkompatibilne stvari. Mislimo da će publika i u tom prazničnom raspoloženju svakako imati priliku i izbor da dolazi na kulturne događaje jer je kultura organska potreba, svakodnevna potreba, ona ne smije biti incidentalna i sporadična. Ona je dio naše svakodnevnice i naših života. U tom smislu je i MESS biografska i kulturna činjenica svakog stanovnika Sarajeva i BiH.
RSE: Grad je oblijepljen ćiriličnim plakatima?!
Mustafić: To je vizualni identitet ovogodišnjeg festivala, koji je napravljen u jednom kurzivu rekonstruiranih proglasa, kojima se tada davalo na znanje narodima BiH da se događaju određeni kulturni događaji i sadržaji. On je u jednom stilu vizualnom i identitarnom koji ove godine objašnjava tematski i idejni okvir festivala.
Ćirilica je bila i u to vrijeme pismo koje se koristilo na prostorima BiH. Ćirilica je jedno od dva ravnopravna pisma u BiH. Mi na festivalu MESS smo uvijek smatrali da je naša multikulturalnost supstanca našeg opstanka. Bili smo ponosni na tu činjenicu i uvijek ćemo kroz svoje programe to afirmirati. Tako smo to učinili i ove godine. Reakcije na taj plakat su odlične.
Navikli smo da svojim vizualnim plakatima komuniciramo sa festivalskom publikom, ali i sa širim građanstvom. Mnogi od plakata festivala MESS izazivali su često i polemike, ponekada i žustre napade, ali smo na neki način kroz te plakate testirali našu spremnost za toleranciju, demokratičnost i borili se za one vrijednosti zbog kojih je MESS važan u Sarajevu. To je kosmopolitsko Sarajevo, internacionalno, Sarajevo kao megapolis, u kojem su sva pisma i svi jezici i svi građani, bez obzira na svoju etničku, vjersku ili kulturnu pripadnost, ravnopravni.
