Dostupni linkovi

Muke poslodavaca u BiH: Ekonomija u službi politike


Dejan Pavić, poduzetnik iz Tuzle smatra da bi ekonomija trebala upravljati državom ali, privrednici još uvijek na neki način služe političarima. U intervjuu za RSE govori o tome kako je biti poslodavac u BiH, kako firma koja je jedna od uspješnijih u BiH posluje i radi prema najvišim europskim standardima, koje je francuski Citroen, čiji je Pavić zastupnik, postavio.

RSE: Gospodine Paviću, kako je to danas biti poslodavac u Bosni i Hercegovini?


Pavić: Biti poslodavac u Bosni i Hercegovini u ovom trenutnom vremenu, veoma je teško. Najveći problem je PDV. Mi moramo PDV platiti do 10. u mjesecu, predati PDV prijavu, što znači da državu apsolutno ne zanima da li smo mi naplatili neku uslugu. Mi državi moramo da platimo PDV. Kad bi se uveo zakon da se PDV plaća po naplati računa, ja mislim i da bi država imala više novaca, a da bi nama sto posto bilo olakšano poslovanje, jer bismo naplatom računa imali sredstva da platimo porez. Samim tim bismo vjerovatno imali i potrebu za širenjem posla i za primanjem još više radnika. Ekonomija treba da upravlja državom i mi smo ti koji treba da upravljamo nekim stvarima, međutim, mi smo tu samo da služimo ovim političarima, a ne obratno. Valjda bi oni trebali da služe nama, da nam olakšaju, da nas kontrolišu, da nas uprave kako treba raditi, kako ne, a ne samo da nas sankcionišu, da nam naplate kaznu i da tako pune budžet koji oni prazne.

RSE: Je li Vam ikada, zbog svega toga, posebice zbog brojnih administrativnih poteškoća, došlo da odustanete?


Pavić: Vrlo često mi dođe u glavu da bih volio da odem odavde, da odem konkretno u Njemačku, gdje sam živio '96. i '97. godine, da nađem sebi posao, da radim i da znam za šta radim, da znam da imam neka prava koja ovdje nemam, a da imam u glavi neki mir.

RSE: Bez obzira što ste u Bosni i Hercegovini,da li europske standarde morate poštovati kao da je Vaše zastupništvo u nekoj od zemalja Europske unije?


Pavić: Citroen u Sloveniji ne razlikuje se ništa od Citroena u Bosni i Hercegovini. Citroen u Njemačkoj razlikuje se samo po tome što je Njemačka dala više mogućnosti da budete veći, da budete jači. Mi smo opet država sa puno manje potrošnje, sa manjom satnicom rada. Jednostavno, imamo manje prometa da bismo bili ogromni, ali kad pogledate druge brendove, u komšiluku, da tako kažem, imamo Volkswagen, koji je jedan od sigurno najboljih servisa u Evropi, što je zvanično potvrđeno, što znači da mi nimalo ne zaostajemo. Zavisi samo koliko ko ima mogućnosti da bude veliki, da bude uspješan. Imamo striktno propisane zakone koje moramo poštovati. Ukoliko ih ne poštujemo, zna se šta slijedi – gubimo licencu koju imamo uspješno već sedamnaest godina.. Ono što mnogi ne znaju a mi znamo, da mi svake godine obnavljamo ugovor. Nije kod nas ugovor potpisan za stalno, pa da mi možemo raditi šta hoćemo. Evo, ja za sedmicu dana idem u Sarajevo i potpisujem ugovor. Dolaze ljudi iz Slovenije i Francuske, oni postave svoje uslove, mi pročitamo, kažemo šta možemo ispuniti, potpišemo ugovor na godinu dana i svake ga godine u januaru obnavljamo. Samim tim moramo sebe tjerati na bolje, sebe moramo usavršavati, od seminara, od praćenja tog standarda koji je Citroen, evropski brend, postavio.

RSE: Da se primjerice Citroen, čiji ste zastupnik u Sjeveroistočnoj Bosni, nalazi u Sloveniji ili Austriji ili bilo kojoj od zemalja Europske unije, kakve biste povlastice tamo uživali?


Pavić: Imam jedno pozitivno iskustvo – moj školski drug iz osnovne i srednje škole, odavde, otvorio je svoju firmu u Zagrebu i ima sedamdesetak radnika. Naravno, to je ona naša pamet koja je otišla gore. Međutim, ta firma iz Hrvatske, s obzirom na to da je Hrvatska u Evropi, radi po Njemačkoj i samim tim je uspješna. Otvorili su podružnicu u Njemačkoj u roku od petnaestak minuta , ta firma je u jednom stanu, na jednom stoliću, u ćošku tog stana je telefon i faks, ima internet i adresu. Nijemcu je bitno da ima gdje poslati poziv da dođete da platite porez. I to je sve. A to što se vrte milioni preko neke adrese i nekog ćoška, to nema veze, dok je kod nas bitno da li će biti kanta za smeće na točkiće ili će biti fiksna negdje u ćošku, hoćete li imati radni sto i dvije stolice, hoćete li imati toalet u svom birou.... sve je to kod nas veoma zaostalo. Ovdje je bitno da imate neke zakone koji jednostavno ljude tjeraju odavde. Ja jedino znam da bi bilo dosta bolje da ja sad imam ovu firmu i ove radnike – govorim o bosanskom mentalitetu, kako mi pristupamo tim stvarima. Da ovo sve imamo u Njemačkoj, ja ne bih rekao da bismo bili milioneri – možda bismo bili milijarderi, sa ovim načinom rada, kako se ophodimo prema mušterijama, kako se borimo za posao.

RSE: Mnogo se posljednjih mjeseci govori o reformskoj agendi i njenom usklađivanju sa Zakonom o radu. Znate li što to uopće znači?


Pavić: Ona je sažeta u 17 tačaka, gdje ja, sve što sam pročitao, imam možda već u svojoj glavi. Tu je priča o reformama ovog, reformama onog, međutim, nigdje nisam pročitao da se političarima ograniči potrošnja našeg novca. U toj reformskoj agendi sve to lijepo zvuči na papiru, ali ponovo se tu spominje MMF, pa usklađivanje zakona o radu da bi MMF ispunio nešto nama. Meni, kao čovjeku iz poslovnog života, banka nikad nije postavila uslov za kredit za firmu da ja moram nešto zakon o radu usklađivati sa tim kreditom. Reformska agenda kao agenda je mrtvo slovo na papiru. Bitno je da je ispoštuju.

RSE: Vjerujete li u neko bolje sutra u Bosni i Hercegovini?


Pavić: Kod nas ljudi, jednostavno rečeno, ne vjeruju da će biti bolje. Ja opet, vjerujem. Samo je pitanje vremena. Kao što je neko rekao, doći će ovdje na naplatu Sanaderi, više njih, pa će na neku snagu doći neki novi ljudi, neki mladi, koji žele ovo da poprave i da od ovog ovdje naprave život. Da ne bude da mi svi bježimo odavde, nego da ostajemo i da se borimo.

XS
SM
MD
LG