Petak, 24. oktobar/listopad 2014, 22:29 CET

Programi / Radio 27 - Jutarnji program za BiH

Mujkić: Umjetnike pokreće inat i brine letargija

Foto: Midhat Poturović
Foto: Midhat Poturović
Neki dan zatvorena je jedna od najvećih likovnih izložbi u posljednjih desetak godina. U sarajevskom Collegiumu Artisticumu desetak dana trajala je tradicionalna revijalna izložba ULUBIH-a, na kojoj su bila i djela osnivača Udruženja, koje ove godine obilježava 65 godina postojanja. Za ovu postavku vezana je još jedna do sada nezabilježena pojedinost – galeriji isključili struju. O svemu ovome razgovaramo sa Admirom Mujkićem, predsjednikom Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBIH).

RSE: Sarajevska publika imala je priliku vidjeti još jednu reprezentativnu izložbu povodom Dana državnosti. Čini se da je ova postavka po mnogo čemu odgovarala upravo manifestacijama uz 65. godišnjicu udruženja?

Mujkić: Jeste. Mi smo u ovoj godini dobili 6. aprilsku nagradu Grada Sarajeva. Odlučili smo da napravimo malo luksuzniju izložbu. Pod tim podrazumijevam radove ljudi koji su osnovali to Udruženje prije 65 godina. Bili su Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Petar Šajin, Roman Petrović, Vojo Hadžidamjanović. Odmah na početku izložbe bili su ljudi koji su to Udruženje osnovali, koji su osnovali upravo tu izložbu koja slavi 25 novembar.

RSE: Pored njih i nade bosansko-hercegovačke likovne umjetnosti?

Mujkić: U ovoj godini smo izgubili četiri člana, a onda smo jedan dio tog prostora posvetili njima - Mersadu Berberu, Ljupku Antunoviću, Ahmetu Piniću i Mirsadu Mustabašiću. Postavka je bila postavljena po godinama i po stažu u Udruženju. Izgledala je jako dobro i u zadnjih 10-tak godina nije bila bolja revijalna izložba.

RSE: Čini se da je u simboličkoj ravni Mujezinovićev autoportret sa spomenicom bio puni pogodak?

Mujkić: Ta slika sve govori. Ona je nastala 1966. godine, kada je Ismet imao problem. On je svoju spomenicu, koju je zaradio u ratu, doslikao na svoj autoportret. Ta slika govori i o našem današnjem vremenu.

RSE: Sama izložba je bila novo krvarenje na grudima, ovaj put čitavog Udruženja, ali i svakog od ljudi koji ne kriju naklonost umjetnosti. Ovo je valjda jedina izložba od kada je svijeta i vijeka, a da su, dok je trajala, nasilnici isključili struju?

Mujkić: I to se desilo. Čestitam vodstvu Collegiuma Artisticuma jer su oni to odmah pretvorili u jedan performans. Popalili su svijeće, dali su ljudima baterije i ljudi su s baterijama razgledali izložbu. Opet je to bila pobjeda nad ovim barbarima.

RSE: U isto vrijeme, desetak metara od galerije, stavljeni su lanci i katanci na Čarlamu, prostor jednog od najvitalnijih likovnih projekata u državi. Da li je to koincidencija ili puna koordinacija?

Mujkić: Ne znam, ali mislim da su u upravi Skenderije htjeli da podvuku crtu. Vjerovatno oni nisu ni znali o kakvoj se izložbi radi i kakav je značaj te izložbe. Tu mladi umjetnici stasaju i dobivaju prve prilike da izlažu. Obično hoće da nas posvađaju jer mi surađujemo. Jusuf Hadžifejzović, Damir Nikšić i svi ostali klasični slikari su na našoj izložbi, tako da to boli sviju nas. Prije neki dan smo se šalili da je Jusuf Hadžifejsović kojim slučajem otkrio kakvu piramidu, vjerovatno bi imao naklonost vlasti.

RSE: Ne smijemo zaboraviti kako je neprocjenjivo blago projekta Ars Aevi zamalo pa izbačeno na ulicu, ali kako je još prošle godine zatvorena Umjetnička galerija BiH. Šta je to? Neko prokletstvo na vas likovnjake ili u čast 65. godišnjice?

Mujkić: Mi smo sada shvatili, kada smo ovo sve rezimirali, što smo uradili i da nas pokreće inat protiv vlasti. Vlast nikada neće biti dobra. Uvijek će nekome smetati. Inat je to što pokreće umjetnike i bez obzira kakva god da je situacija, umjetnost se razvijala, i u ratu, kada je bilo najteže, umjetnost je postojala i živjela. Mislim da tu nema problema. Umjetnici će i dalje raditi.

Jedino što nas brine je opća letargija jer puno ljudi je propustilo da pogleda našu izložbu. To je bila jedinstvena prilika da vide staro slikarstvo, Ismeta i Romana. Proći će dosta godina dok se slike ponovo vrate u Sarajevo.  

RSE: Reakcije ukupne kulturne javnosti u slučaju Čalama bile su žestoke. Da li ste u Udruženje zadovoljni angažmanom ukupnog članstva u vezi sa atacima na institucije koja vam pripadaju?

Mujkić: Sve institucije su u ranama i svi imaju svoje rane. Nekada, kada se ne uspije reagirati, reagiramo na neki drugi način. ULBIH je sada reagirao i iz inata napravio najbolju izložbu u ovoj godini. Federalno ministarstvo kulture je uvijek je tu, u skladu sa njihovim sredstvima. Mi uvijek od njih nešto dobijemo, ali po neko pravilu mi smo državno udruženje. Godinama apliciramo državnom ministarstvu i godinama nailazimo na odbijanje. Mi pokušavamo da shvatimo da je ovo sada neki grozni kapitalizam, gdje se treba uklopiti.

RSE: Među likovnim umjetnicima imam dosta prijatelja ili dobrih poznanika. Čini mi se da niste baš po sve jedinstveni u nekim slučajevima. Šta je po srijedi - stvaralačke sujete, zavist ili besparica, kao neka pandemija?

Mujkić: Mislim da su to normalne stvari i u najfinijim dobu se to dešavalo. To su sukobi nekih veličina. Imamo problem sa Počiteljom jer na sve strane smo tražili sredstva da dole zaposlimo neke ljude, da vode tu koloniju. Nemoguće je to sada uraditi i okrećemo se polako privatnom sektoru, iako to ne bi trebali da radimo. Nama je stalo da ta kolonija živi.

RSE: A kantonalno udruženje? Da li došlo do malog raskola u Udruženju? Neki članovi su se izdvojili sa ciljem da formiraju Kantonalno udruženje?

Mujkić: Kantonalno udruženje je formirano. Oni su već uradili dvije izložbe. Predsjednik Kantonalnog udruženja je u skupštini ULUBIH-a. Mi nemamo taj problem. Svi ti ljudi izlažu sa nama.

RSE: Situacije koje su inicirale neke sukobe u Udruženju su sada sanirane i prevaziđene?

Mujkić: To je sanirano i uglavnom svi smo u istom blatu. Ne može se napraviti situacija da neko zavidi nekome. Svi su tu sa ciljem da rade kulturne projekte.

RSE: Šta bi se moralo promptno uraditi da više niko ne gasi svjetlo kada su vaše izložbe?

Mujkić: Kada smo otvorili ovu izložbu, poslali smo obavijest Ministarstvu obrazovanja da djeca iz škole dođu i vide tu izložbu jer je bila rijetka prilika da vide tako dobre radove. I to je izostalo. Od toga bi trebalo krenuti - da Umjetnička galerija bude otvorena, da nam muzeji budu otvoreni. Onda će sve biti lako. Udruženje neće nikada ispustiti da uradi svoje godišnje redovne izložbe.

RSE: Ljudi kažu da sredstva namijenjena za kulturu nikada ne mogu biti tako mala, da se ne mogu još duplo smanjiti. Očigledno ta filozofija vlada kod ljudi koji su u nadležnim organima za kulturu.

Mujkić: Kako se vlast mijenja i kako dolaze novi ministri, mi svaki put moramo pripremiti meku edukaciju za ljude u ministarstvu, da im kažemo ko smo mi, iako bi oni morali da znaju za nas jer Udruženje postoji 65 godina - i kakve programe radimo, ko ga je osnovao, kakva su sve velika imena bila u tom Udruženju. Danas je popularna festivalska kultura.

Sa kolegama iz Slovenije sam razgovarao ljetos, kada su bili kod nas u Počitelju. I oni imaju isti problem. Mislio sam da je u Sloveniji to riješeno, ali i kod njih, ova kultura koja ne može naplatiti kartu, je osuđena polako da propada.

RSE: Znači treba praviti polako novu strategiju kulture i kulturu vratiti ljudima koji su iz kulture, koji žive od kulture i za kulturu?

Mujkić: Tako je. Pogotovo krenuti u osnovnim školama. Kada sam bio pionir, sve smo muzeje obišli.

RSE: Kod nas ne mogu dovesti djecu na tako reprezentativnu izložbu.

Mujkić: To je bila idealna prilika da vide Romana Petrovića i njegove rane slike, da vide Mersada Berbera.

Budo Vukobrat

vukobratb+rferl.org

Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Godine 1994. postao dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Skopja, odakle je 1999. premješten u Biro u Sarajevu. Više od trinaest godina u programima RSE svakodnevno angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima radio emisija i Magazina TV Liberty.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.