Miljenko Dorić, koji je i jedan od petorice hrvatskih izaslanika u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, je sam predložio ovu inicijativu nakon razmišljanja kako ratne zločince goniti i nakon prestanka rada Haškog suda:
"Hag je po meni prva faza u tom poslu. Na žalost, u Hagu imamo samo 161 ime, dvoje još fale, u bijegu su. Kada se vrata Haga za godinu dana zatvore, što onda činiti? Međunarodna zajednica kaže - Vi sa prostora bivše Jugoslavije morate međusobno surađivati, razmjenjivati podatke, izvršiti izručenje pojedinaca i posao dovršiti. Točno je da nas taj posao čeka i da ga treba obaviti što kvalitetnije. Postavio sam pitanje međunarodnoj zajednici u Strazburu - A što ćemo sa trećom fazom? Sada su se svi pomalo začudili - koja treća faza? Po mojoj skromnoj ocjeni, barem 20 posto onih koji su osumnjičeni za ratne zločine danas ne žive na prostoru bivše Jugoslavije, već širom svijeta. Jednom predstavkom sam zatražio da se pripremi jedno izvješće u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i moja ideja je prihvaćena. Izabran sam kao izvjestitelj po toj točki."
Do kraja godine Dorić će obići sve tužitelje i predstavnike Interpola u zemljama bivše Jugoslavije i onda će sustavno, u ime Vijeća Europe, tražiti od nadležnih organa u trećim zemljama, u kojima se kriju ratni zločinci, da se odgovorno odnose prema ovom problemu:
Oni su na žalost mnogima dali državljanstvo, ne provjeravajući tko su i što su. Danas ih zbog toga ne mogu izručiti. Neke države su mi rekle da ako se dokaže da su oni krivo prijavili podatke o sebi, kada su tražili državljanstvo, da će ih ipak izručiti onim zemljama koje ih traže. Uglavnom, to je jedan težak posao.
Miljenko Dorić, koji bi mogao postati balkanski Simon Wiesenthal, pretpostavlja da se diljem svijeta skrasilo od 400 do 600 ratnih zločinaca iz zemalja bivše Jugoslavije:
"Hrvatska je optužila oko 1.700 ljudi za ratne zločine. Osuđeno je do sada njih 630. Prekvalificirano je, obustavljeno i oslobođeno oko 500 ljudi. Još uvijek imamo preko 600 osoba bez presude. U Hrvatskoj je ubijeno oko 15.000 ljudi. U Bosni je taj broj 10 puta veći. Ako uspijevam ući u trag jednom velikom broju ljudi sa prostora Hrvatske, koji su izbjegli u druge zemlje, vjerujem da je taj broj barem 10 puta veći kada je u pitanju Bosna. Po meni, ukupno se radi od 400 do 600 ljudi za koje moramo početi efikasno tražiti načina da ih konačno dovedemo pred sud."
Da bi se uspjelo u zahtjevima za izručenje ratnih zločinaca prema trećim zemljama, Miljenko Dorić naglašava da prvo treba surađivati na području regije:
"Na području regije možemo i trebamo međusobno surađivati. Taj posao nije daleko odmakao, ali je ipak pokrenut i sve je bolji i bolji, iz godine u godinu suradnja je sve bolja. U svom izvješću ću napisati nekoliko riječi o repovima koji su ostali iza Haga, ali i o regionalnoj suradnji. Moj osnovni pritisak biti će da putem tužitelja i policije dođem do podataka - koliki je to broj ljudi i u kojim su državama. Onda ću te države doslovce spomenuti, jednu po jednu, u preporuci da moraju iz tih i tih razloga surađivati sa državama sa prostora bivše Jugoslavije, kako bi ti ljudi konačno završili pred sudom. Stalno ponavljam - ključ je na grupi ljudi koji više ne žive ovdje. Oni ne smiju ostati nekažnjeni. Kako sada stvari stoje, oni su grupa koja je na najboljem putu da bude nekažnjena, ako ovako ostane. To se ne smije dozvoliti!"
