Utorak, 30. septembar/rujan 2014, 11:50 CET

Bosna i Hercegovina

Mali akcionari u jurišu na kriminalne privatizacije

Ilustracija
Ilustracija
Dok predmeti o kriminalu i korupciji u privatizaciji kupe prašinu po ladicama pravosuđa Republike Srpske, mali akcionari tog entiteta intenzivno se organizuju, riješeni da preuzmu stvar u svoje ruke. Bitke vode na pravnom frontu, ali upozoravaju da su tužilaštva i sudovi zapravo najslabije karike u iskorjenjivanju kriminala. Zato ne isključuju mogućnost preuzimanja preduzeća koja su im oteta u privatizacijama o čijim nelegalnostima su skupili dokaze. Uzdaju se, kažu, i u to da će se obračun s kriminalom započet u Srbiji odraziti i na dešavanja u RS.
 
Problemi malih akcionara Republike Srpske su u pravosudnim institucijama koje ne rade svoj posao – tvrde u Savezu udruženja malih akcionara tog entiteta. Veliki broj nelegalnih privatizacija nije istraživan ni procesuiran, a ima i onih gdje presude postoje ali nisu postale izvršne.

Banjalučki „Metal“, „Jelšingrad“, „Konzum“, robna kuća „Boska“ i „Fruktona“ – samo su neka od preduzeća čija privatizacija bi morala dobiti pravni epilog.

Nefunkcionisanje sudova i tužilaštava neće se moći još dugo trpiti – upozorava Nebojša Jugović, predsjednik Saveza udruženja malih akcionara Republike Srpske.
 
„Nenormalno je da naše krivične prijave stoje po pet i više godina, da se po njima ne postupa. Nenormalno je da se, s drugu stranu, ubrzano postupa po tužbama tih tajkuna koji su naša preduzeća prisvojili. U svakom slučaju, razmišljanja iz Saveza, a iz naše baze, po udruženjima malih akcionara i pojedinačnih akcionara, su da smo sve bliže tome da uzmemo stvar u svoje ruke“, kazao je Jugović.
 
Paralelno s golgotom kroz koju prolaze obespravljeni mali akcionari Republike Srpske, u susjednoj Srbiji stvari su se pomjerile s mrtve tačke. Tamošnji državni vrh najavio je u januaru da će ove godine biti završene istrage za 24 sporne privatizacije čiju je provjeru zatražio Evropski parlament. Mediji su ranije objavili da tu spada i privatizacija Komgrapa, nekadašnjeg građevinskog giganta kojeg je, kako je rečeno, kupio biznismen Slobodan Stanković iz Republike Srpske, izuzetno blizak predsjedniku tog entiteta Miloradu Dodiku. Ne želeći politizovati obračun s kriminalom, mali akcionari ipak smatraju da će se dešavanja iz Srbije odraziti i u Republici Srpskoj.

„Očigledno je da dešavanja u okruženju, prije svega mislimo na Srbiju, daju nama sve više za pravo i ohrabruju male akcionare, čak i pojedinačno, u namjeri da istraju u svojoj borbi i možda u povlačenju nekih konkretnijih, radikalnijih poteza“, naglašava Nebojša Jugović.

"Vruće" je svuda
 
Da je prevarenim radnicima dogorilo svjedoči i činjenica da se širom Republike Srpske mali akcionari organizuju u udruženja. Jedno od takvih formirano je nedavno u Bijeljini, a okuplja male akcionare iz Panaflexa, fabrike savitljivih cijevi, koja je nekad poslovala u sklopu holding grupe Unis. Predsjednik novoformiranog udruženja Gordan Živanović objašnjava da su se mali akcionari Panaflexa uvjerili kako većinski vlasnik krčmi njihovu imovinu, iako je fabriku kupio s ciljem da je spasi i unaprijedi proizvodnju.
 
„Mi smo u ovih nekoliko godina uvidjeli da se to jedno po jedno otuđuje, da bi došli u situaciju da sad trenutno sopstvenu halu plaćamo 17.000 maraka mjesečno da bismo mogli nešto da proizvodimo. Od 650 radnika, koliko je bilo prije privatizacije, došlo je do pedesetak, koji tri-četiri mjeseca štrajkuju, tri-četiri mjeseca rade“, navodi Živanović.
 
Panaflex je jedna u nizu tipičnih priča o divljim privatizacijama u Republici Srpskoj. Prema saznanjima malih akcionara, 24,3 odsto državnog kapitala preduzeća kupljeno je za samo 138.000 maraka, od čega pola starom deviznom štednjom. Vlasnik je za to dobio više od 70 duluma zemlje i tri hale u Bijeljini i Janji. Mali akcionari iz Bijeljine zato će insistirati da se do kraja ispita legalnost te privatizacije, zbog čega su se i priključili Savezu udruženja malih akcionara RS. Unutar saveza su i otpušteni radnici banjalučkog Jelšingrada koji biju maratonsku bitku s pravosudnim sistemom Republike Srpske.
 
„Mnogi slučajevi stoje kod tužilaca i ne rješavaju se iz jednostavnog razloga što ja mislim da su oni u sprezi sa ovim kriminalcima koji su ojadili i male akcionare i ljude koji su ostali bez posla, i više nisu ni akcionari, nisu zaposleni, nema ko da ih štiti. Pravo privatne svojine je najjače pravo svakog pojedinca. To pravo nama je oduzeto na razne načine. Ni sudije ni tužilaštvo neće da odrade svoj posao do kraja, ili nikako, i zato ćemo non-stop vršiti pritisak na njih da ih natjeramo da rade svoj posao“,
ističe član odbora povjerilaca Jelšingrada Željko Vujatović.
 
Mali akcionari iz Republike Srpske za početak traže da se procesuiraju privatizacije čiji je glavni akter biznismen Petar Dušanić. Tvrde da je u pitanju više od deset nelegalno privatizovanih preduzeća, a da pasivnost pravosuđa ukazuje na činjenicu da Dušanić ima moćne zaštitnike. Ali korumpirano pravosuđe, tvrde, ne mogu više tolerisati.
 
„Postoji opasnost da bi tamo gdje se i najmanje očekuje mogli mali akcionari i radnici koji su ta preduzeća stvarali krenuti u neke radikalne mjere. Vruće je svuda u Republici Srpskoj, izuzetno vruće, a mislim da i u čitavoj BiH tinja“, ocjenjuje Nebojša Jugović.
 
Poimenično prozivanje sudija, tužioca i svih drugih koji štite kriminal – plan je koji mali akcionari Republike Srpske namjeravaju uskoro provesti. Ukoliko ne bude rezultata, ne isključuju ni zauzimanje preduzeća – što su već i uradili u nekoliko slučajeva. Dešavanja iz susjednih država potvrđuju, uvjereni su obespravljeni radnici, da je pravda ipak sve bliže.

Maja Bjelajac

U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Anonimni posjetilac
19.02.2013 19:39
Daytonskim sporazumom – on je pogrešno postavljen. Stvorena je jedna državna zajednica koja se čak ni ne zove Republika Bosna i Hercegovina, u kojoj su dva entiteta. Jedan – Republika Srpska – nastao je na etničkom čišćenju, a na drugoj strani imate Federaciju u kojoj se guraju Bošnjaci i Hrvati. Iz rata su svi izišli oštećeni, i u svim prostorima u BiH bilo je etničkog čišćenja. Najveće je bilo u Republici Srpskoj, gdje je do rata bio 48 posto Hrvata i Bošnjaka, a sada ih ima 8 posto! Netko tko je kreirao Daytonski sporazum, valjda je mislio da će te međusobne barijere s vremenom olabaviti, i da će Bosna i Hercegovina profunkcionirati. Ali ona nije mogla profunkcionirati kao država, jer ona nema centralne mehanizme. Entiteti se vladaju kao države, a centralnih mehanizama – nema. I sada je izlaz ili da se entiteti dogovore, što je vrlo teško ili nemoguće, ili da se organizira novi Dayton i da se uspostavi nova struktura Bosne i Hercegovine, gdje može biti više kantona, ali da u svakom slučaju oni budu višenacionalni.