Susret kandidata za predsjednika HDZ-a na Mirogoju
JADRANKA KOSOR: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, amen. Gospodine predsjedniče, hrabre vojske vrhovniče, slavnih dana povjesniče, molim se za pokoj vječni vaše plemenite duše i zaklinjem se da sam jedina koja u našu i vašu Hrvatsku demokratsku zajednicu može vratiti njezin izvorni duh, duh njezina tvorca...
GLAS IZ GROBA: Buuuuuuahahabuuuuuu...
KOSOR: Gospode Bože! Go-gospodine predsjedniče, je-jeste li-li-li to vi?
GLAS IZ GROBA: Ja sam, Jadranka, ja sam. A tko bi drugi ležao u mom grobu?
KOSOR: Ja-ja-ja... ne-ne-ne...
GLAS IZ GROBA: Šta ti-ti-ti i šta ne-ne-ne? Da mi se nećeš i ovdje useliti?
KOSOR: Ja-ja-ja...
GLAS IZ GROBA: Znam ja šta ti-ti-ti radiš, znam. Znam da si svuda povješala svoje slike i da su veće od mojih. Kako te nije sram?!
KOSOR: Ja-ja-ja...
GLAS IZ GROBA: Ajde, ne mucaj nego daj ruku da izađem!
KOSOR: Aaaaaaaaa...
GLAS IZ GROBA: Zar se toliko bojiš svoga predsjednika?
KOSOR: Ne-ne-ne...
GLAS IZ GROBA: Onda daj ruku!
KOSOR: Aaaaaaaaaa... Karamarko, bezobrazniče jedan! Skoro mi je srce puklo!
TOMISLAV KARAMARKO: Tako ti svome predsjedniku...
KOSOR: Kakav si ti predsjednik?
KARAMARKO: Budući, Jaco, budući.
KOSOR: Šta si radio u predsjednikovom grobu?
KARAMARKO: Isto što i ti na grobu. Došao po potporu.
KOSOR: Tiho! Netko dolazi.
DARKO MILINOVIĆ: Ma vidi ti, vidi, golupčiće! Lijepo ste gnijezdo svili... U ponoć na grobu našega predsjednika koji će u meni dobiti svoga dostojnog nasljednika...
KARAMARKO: O čemu ti to, Dado?
MILINOVIĆ: Dobro je meni govorio Pašalić... Kaže: „Sumnjivi su mi njih dvoje, sumnjivi...“
KARAMARKO: Otkad ti razgovaraš s Pašalićem?
MILINOVIĆ: Nikad nismo ni prestali razgovarat.
KOSOR: Nisi mi se hvalio svih ovih godina...
KARAMARKO: Ma pusti ga, izmišlja. Znaš šta je meni rekao Pašalić?
KOSOR: A otkad ti razgovaraš s njim?
KARAMARKO: Pa recimo, oduvijek.
KOSOR: A zašto mi to nisi rekao prije nego što sam te primila u stranku?
KARAMARKO: Pustimo sad to. Kaže ti, dakle, Pašalić meni: „Pa nisam ja... „ – oprosti, Jadranka, znaš već šta – „pa da se družim s onim ginekologom!“
MILINOVIĆ: A meni je kazao: „Kad bi Tuđman znao da se onaj Mesićev prirepak, ona špijunčina Karamarko, da se on poziva na njegovo nasljeđe i da namjerava preuzeti njegovu stranku, u grobu bi se okrenuo!“
KOSOR: Šta ono šuška?
MILINOVIĆ: Eto vidiš da je istina! Predsjednik se okreće u grobu.
KARAMARKO: Ne okreće se predsjednik, već se sapliće... čekaj da vidim... netko tko nikada neće biti predsjednik. Pa otkud ti, Kujundžiću?
MILAN KUJUNDŽIĆ: Ja, evo, onako turistički.
Tomislav Karamarko
KARAMARKO: Pa nisi u Madridu da ideš u turizam po grobljima.
KUJUNDŽIĆ: Grob velikana je grob velikana, pa bio u Madridu ili na Mirogoju.
KOSOR: Oduvijek me zanimalo: je li ta grobnica u Madridu stvarno od zlata ili je samo pozlaćena?
KUJUNDŽIĆ: Ma to je samo u pjesmi.
KOSOR: Stvarno? A ja mislila...
KUJUNDŽIĆ: Pa dobro, nije samo u pjesmi, već i u srcu... Meni ti na kardiogramu bude ispisano „U Madridu grobnica od zlata“. I tekst i note.
KOSOR: Ma ne mogu vjerovat...
KUJUNDŽIĆ: Evo, oćeš da ti ga pokažem?
KOSOR: Hvala, ne treba. Ja stvarno ne mogu vjerovati da netko hoće voditi HDZ na toj propaloj ustaškoj ideologiji!
KUJUNDŽIĆ: A na kojoj bi ideologiji trebalo vodit stranku: na tvojoj kumrovečkoj?
KOSOR: Kad mi to već nabijaš na nos, onda bi trebao znati da je i naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman najprije bio član, kako da kažem, bivše stranke u bivšoj državi, pa tek potom HDZ-a. Po tome sam ja, jedina među vama, dostojna da mu budem nasljednica...
KARAMARKO: Hajde, hajde, našao bi se još ponetko s takvim kvalifikacijama... Je li tako, Dado?
MILINOVIĆ: Ne znam o čemu govoriš.
KARAMARKO: Zato ja znam.
MILINOVIĆ: Evo opet nešto šuška... Sigurno se predsjednik opet...
DOMAGOJ IVAN MILOŠEVIĆ: Konju jedan, pazi kako hodaš, nagazio si mi kurje oko!
DRAGO PRGOMET: Šta se meni žališ?! Nisam ti ja okulist nego otorinolangr... jebemti, nikad mi ne uspije iz prve... oto-rino-larin-go-log. Jesss!
KOSOR: To nije normalno koliko liječnika ima među kandidatima. Kao da se bira ravnatelj KBC-a, a ne predsjednica HDZ-a.
MILINOVIĆ: Nadaj se ti, nadaj... Nit smo te birali nit ćemo te birat! A kad već brojiš liječnike među nama, meni se čini da u utrci za predsjednika ima puno više bolesnika.
KARAMARKO: To je sasvim u redu i u skladu s našim programskim zasadama. Uostalom, ni pokojni predsjednik nije bio liječnik.
MILINOVIĆ: Oćeš reći da je bio bolesnik?
MILOŠEVIĆ: Kakvo je to nepoštivanje pokojnika?
KOSOR: A šta se ti javljaš, Miloševiću jedan?
MILINOVIĆ: Ne spominji to prezime! Predsjednik će se opet okrenuti u grobu!
MILOŠEVIĆ: Ostavi se ti mog prezimena! Uguglaj Milošević i Tuđman, pa ćeš vidjeti koliko toga ima, a onda uguglaj Milinović i Tuđman, pa da vidiš jad i bijedu...
MILINOVIĆ: Ti to oćeš reći da smo ja i pokojni neumrli predsjednik jad i bijeda?
KARAMARKO: Ili si možda mislio na Miroslava Tuđmana... On se još nije izjasnio, iako ja znam koga podržava.
Vladimir Šeks i Jadranka Kosorx
Vladimir Šeks i Jadranka Kosor
KOSOR: A za kog vraga bi se on kandidirao? Pa ne biramo predsjednika Hrvatske obavještajne zajednice...
KARAMARKO: Nadaj se, nadaj...
MILOŠEVIĆ: Meni je baš žao što se gospodin Tuđman nije kandidirao. Bila bi mi velika čast osobno ga pobijediti.
KUJUNDŽIĆ: Jugoslavenčino jedna! Sigurno od 1991. sanjaš naslov u novinama: „Milošević porazio Tuđmana!“ Ali nećeš ga dočekati, jer Tuđmanovi i ovaj put pobjeđuju!
KARAMARKO: Koji Tuđmanovi?
KUJUNDŽIĆ: Gospođe Ankica i Nevenka. Pa cijela Hrvatska zna da je gospođa Ankica rekla da sam ja najbolji kandidat za predsjednika...
KARAMARKO: Za predsjednika čega? Njihova kućnog savjeta, tamo u Nazorovoj?
KUJUNDŽIĆ: Ja mislim da bi trebalo uvažiti želju obitelji. I kad me već vučeš za jezik – nisu Ankica i Nevenka Tuđman jedine koje me podržavaju. Moju kandidaturu podupire i Gotovina.
KOSOR: Je li Dunja?
KUJUNDŽIĆ: Ante, naš general i mučenik. Pa samim tim i gospođa Dunja.
MILINOVIĆ: Nije istina. Ako itko ima potporu generala Gotovine, onda sam to ja.
KARAMARKO: Ne pričajte gluposti! Ne podupiru oni nikoga od vas.
MILINOVIĆ: A kako ti to znaš?
KOSOR: Sto-posto im još uvijek prisluškuje mobitele. Nije mu dosta što je zbog njegovog prisluškivanja naš general lociran...
MILINOVIĆ: Identificiran, uhićen i transferiran, što bi rekao tvoj prijatelj Šeks.
KOSOR: Nije Šeks prisluškivao što čovjek razgovara sa ženom.
PRGOMET: Je li, Karamarko, šta kaže naš general?
KARAMARKO: Kaže da svi vi nemate šanse. I da sam ja njegov favorit.
KOSOR: Imaš li to snimljeno?
KARAMARKO: Bolje ti ja da ne znaš šta ja sve imam snimljeno. Strpi se par dana, možda i objavim.
KOSOR: Nije naš general lud da podupire svoga dušmanina, izdajicu i cinkaroša! Sigurna sam da nije zaboravio da sam ja jedina visoka hrvatska dužnosnica koja ga je posjetila u pritvoru.
MILINOVIĆ: Je li u onoj sobi za ženske posjete?
KOSOR: Prostačino!
MILINOVIĆ: Ajde, ajde... Objasnider ti nama šta radi samo žensko s Karamarkom na groblju u ponoć! Je li to stranački moral?
KOSOR: A šta svi vi radite? Zašto ste uopće došli?
MILINOVIĆ: Pa da vidimo ko je dostojan da zamijeni našega predsjednika...
GLAS IZ GROBA: To i mene zanima. Dosadilo mi je ovdje ležati!
SVI: Aaaaaaaaaaaa... Ajmeeeeeee!
KARAMARKO: Ljudi, bo-bo-bojim se da se on pretvorio u vampira!
GLAS IZ GROBA: Bolje u vampira nego u krumpire poput vas!