Ponedjeljak, 24. novembar/studeni 2014, 13:12 CET

Iz mog ugla / Govoreći bosanski

Kurspahić: Hrabrost za mir

Barack Obama na dan svečane inauguracije u VWashingtonu
Barack Obama na dan svečane inauguracije u VWashingtonu
Početak nedjelje pripao je ljubiteljima spektakla: inaguracija Baracka Obame za drugi predsjednički mandat u Bijeloj kući viđena je širom svijeta kao potvrda da se na simboličan način – u njegovom izboru za predsjednika 2008. i 2012. godine – većinska Amerika uzdigla iznad rasnih podjela i predrasuda vlastite nedavne prošlosti i približila ostvarenju “sna” iz istorijskog govora heroja borbe za ljudska prava dr Martina Lutera Kinga iz 1963. godine čiji je rođendan obilježavan baš na dan Obamine inauguracije.

Ali, kraj nedjelje obilježen je razmatranjima koja prevazilaze tu simboliku “izbora prvog crnog predsjednika” i odgonetaju odgovore na pitanje – kuda dugoročno ide Amerika?

Iako je simbolika u ovom slučaju fascinantna, uzdižući se gotovo na nivo savremene bajke o tome kako u Americi možeš biti sve što hoćeš i kako je baš sve moguće – pa i to da dječak rođen u rasno miješanom braku, Kenijca i američke bjelkinje, i nakon što je otac napustio porodicu, prođe kroz najbolje škole sve do harvardske diplome pravnika, bude urednik harvardskog "Žurnala prava" i kasnije senator iz države Illinois sve do predsjednika najmoćnije zemlje na svijetu – Obamin ponovni izbor ima i dublja i trajnija značenja.

Jedno se tiče odnosa manjine i većine u društvu.

Obama, naime, nikada ne bi postao predsjednik da se ikada nudio ili da je prvenstveno doživljavan kao “crnački kandidat” za Bijelu kuću. Afroamerikanci – službeni naziv za američke crnce – jesu najveća manjinska grupa u Americi ali ima ih samo 13 posto u ukupnom stanovništvu. Da Amerikanci kao što je, recimo, slučaj kod nas, biraju po etničkoj, vjerskoj ili rasnoj pripadnosti jasno je da bajku o “prvom crnom predsjedniku” nikada ne bi dočekali.

Obama je – da bi pobijedio – morao da izrazi osjećanja i aspiracije mnogo šireg spektra američkog stanovništva. Mladih: tako što je jednake šanse za obrazovanje za izazove sadašnjeg i dolazećeg vremena stavio u vrh nacionalnih prioriteta i naravno što vlastitim primjerom dokazuje kako je to i moguće. Ženske populacije: tako što joj nudi perspektive istinske jednakosti, uključujući i jednaku naknadu za jednak rad, za razliku od istaknutih predstavnika suparničke partije koji se protive abortusu čak i u slučajevima silovanja u porodici, a u ekstremnim slučajevima govore i o “legitimnom silovanju” ili – poput njegovog protivnika u novembarskim izborima – o “fasciklama punim žena” sposobnih za unapređenja. Penzionera I bolesnih: tako što različite oblike socijalne sigurnosti, od penzija i zdravstvene zaštite do naknada u slučajevima radne onesposobljenosti, tretira kao “obećanje koje smo dali jedni drugima” i koje “nas ne čini nacijom onih koji samo uzimaju nego nas oslobađa da preuzimamo rizike koji našu zemlju čine velikom”. Imigrantima: tako što, za razliku od istaknutih predstavnika suparničke partije, koji idu sve do poziva na “samodeportaciju” imigranata,  govori o “dobrodošlici za … imigrante koji još vide Ameriku kao zemlju mogućnosti” i “regrutovanju mladih studenata i inženjera umjesto da ih progonimo iz naše zemlje”. Gej populaciji: tako što je pozvao na jednak tretman pred zakonom naše gej braće I sestara “jer ako smo zaista svi stvoreni jednaki, onda sigurno i ljubav na koju se obavezujemo jedni drugima mora biti jednaka”.

Obama je dan vlastite inauguracije posvetio prevođenju aspiracija osnivača Amerike - izraženih u drugom pasusu Deklaracije o nezavisnosti od 4. jula 1776. godine: “Držimo da su ove istine samopodrazumijevajuće, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je Stvoritelj obdario određenim neotuđivim Pravima, među kojima su Život, Sloboda i potraga za Srećom” – na realnosti i izazove današnjeg vremena.  

Gledano iz međunarodne, pa i iz perspektive naših podneblja, značajan je i Obamin pogled na američku ulogu u savremenom svijetu, od objave kako se sada okončava decenija rata i kako bezbjednost i mir ne zahtijevaju neprestani rat pa do insistiranja na međunarodnim partnerstvima kao najboljem načinu nošenja s krizama u svijetu.

Komentator dnevnika The Washington Post (E. J. Dione Jr.) izveo je zanimljivo poređenje između spoljnopolitičke filozofije Ronalda Reagana u godinama završnice „hladnog rata“ i Obamine danas:  dok je Reagan tražio „mir iz moći“ Obama traži „moć iz mira“.

Onima, prije svega u samoj Americi, koji bi to opredjeljenje na miroljubivo rješavanje razlika u međunarodnim odnosima mogli tumačiti kao znak slabosti, sam Obama je poručio kako nije riječ o naivnosti u vezi s opasnostima s kojima se Amerika suočava nego o tome da dijalog može trajnije otkloniti sumnje i strah.

On je – u tom redefinisanju američke uloge u svijetu – u prvom mandatu okončao rat u Iraku a u drugi mandat ušao je s riješenošću da iduće godine okonča i rat u Afganistanu demonstrirajući tako na najbolji način hrabrost da se prigrli mir.

Kemal Kurspahić

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: P. A.
31.01.2013 15:59
Tesko je ljudima iz komunistickih diktatura razumjeti, a jos teze voljeti SAD. Zasto? Zato sto je u Americi upravo suprotna drustvena filozofija nego sto je bila na Balkanu. Dok su nas na Balkanu ucili da drustveni interes uvijek mora ici ispred pojedinacnog (pojedincevog), dotle je u Americi sve prilagodjeno pojedincu. Sloboda pojedinca je neprikosnovena svetinja, bilo da se radi o sportu (brzi ima pravo da odgurne sporog), privredi (bogati i pametniji kupuju spore i siromasnije) ili odbrani (svi su naoruzani i pucaju kad su ugrozeni). Naravno i u Americi su razumjeli da su ljudi razliciti i da se treba dobro napregnuti da napravis politicki sistem koji ce sve te silne i razlicite individue uvezati u nesto sto ce funkcionisati. I gle cuda! Uspjelo. SAD su velesila. Najbolji su u sportu, najbolji su u tehnologiji, medicini, edukaciji. Naravno, kad pruzis ljudima toliku slobodu, moras racunati i na devijacije: pucaju po skolama, ne mogu da se kontrolisu na Vol Stritu, tu i tamo neko dobije priliku cak i da povede rat. To je cijena. Ali ja licno uvijek bih radije birao takve drustvene sisteme gdje se nece citav moj zivot ocekivati od mene da se povlacim pred "drustvenim ineteresom", uz uslov da moja drzava ima snazne instrumente demokratije (kao sto Amerika ima) pa ja onda imam mogucnost da kontrolisem te pojedince koji se zanesu u datoj slobodi. Jer sta je (balkanska) alternativa? Drustveni interes. Sta je to? To je zapravo grupa ljudi, njih 30-50 koji sjede negdje daleko od nas i odlucuju o pravilima igre. O svemu, od zakona, do kolicine informacija koje cemo dobiti do planiranja privrede. Oni sebe poistovjecuju sa drzavom, drustvom, narodom i onda je naravno sve dozvoljeno. To su zapravo diktature i zato se tu tesko moze naci medjusobno razumjevanje.

Ime: Monetarista
28.01.2013 00:24
Mislim da u Obaminom govoru fali odrednica o ukidanju In God We Trust. Je li to opet se netko nije sjetio da ga podsjeti?
Odgovor

Ime: Milivoje Radaković
31.01.2013 21:54
Je li neko to tražio?

Ime: Sana
25.01.2013 12:45
Sve oko Obame je uzvišeno i liči na bajku.Sve toliko lijepo osmišljeno,kazano,upakovano da čovjek poželi da sav svijet ima uzor Ameriku i njene predsjednike.A onda se zapitamo:kako to da u toj Americi ima toliko beskućnika,siromaha,manijaka,naoružanih ludaka koji svakodnevno ubijaju ljude,kako ti isti predsjednici nemilice troše živote svojih građana po ,,pravednim ratovima" u svijetu poslije kojih ostaju unesrećene zemlje i narodi?Kako je to Obama okončao neke ratove,a porazio ljudski život i dostojanstvo čovjeka u tim zemljama,iza njega ostaju samo pustoši i nastavljaju se građanski ratovi do istrebljenja?Bilo bi lijepo znati da se u arapskom svijetu Amerika ponašala kao spasilac.A nije.Ona i dalje nastoji da bajkom prikrije tragediju.Nije Amerika vidljivi surovi diktator,ali jeste svilen gajtan za sve koji joj se na bilo koji način nađu na putu.Gdje ona brani svoje interese tu više trava ne raste.A njeni su interesi svuda gdje joj oko zapne da bi mogla nešto uzeti ,da njoj čini korist,da joj ne smeta tuđi posjed.Takvom ,,biću"je valjda i dozvoljeno da ima dva ili bezbroj lica i da svako bude,,najbolje".Počinjem voljeti Obamu,jer je najbolji prodavac iluzija do sada.
Odgovor

Ime: Anonimni posjetilac
25.01.2013 16:19
>>...toj Americi ima toliko beskućnika,siromaha,manijaka,naoružanih ludaka koji svakodnevno ubijaju ljude...<<

OK. Koliko ih to ima? Siromaha i beskućnika sigurno ima više nego u BiH, ali priznaćete, praktično svega u Americi ima više nego u BiH - još jedan rat, pa će i Bosanaca biti više u Americi nego u Bosni!
A, što se tiče "manijaka i naoružanih ludaka koji svakodnevno ubijaju ljude", e, tu je BiH već u prednosti!

Je li Vam ikada palo na pamet kako bi izgledalo kada bi npr. Hercegovci bili tako uspešna i moćna nacija kao što je američka? Na šta bi taj Svet ličio i na koji bi se način ostvarivali ciljevi "najmoćnije zemlje Sveta"?!

A, što se tiče g. Obama-e, da on je sjajan prodavac iluzija, ali sev mu ide na ruku: nikada ranije publika nije bila tako prijemčiva za srceparatelne šarene laže i nikada ta privredna grana nije bila ovako dobro razvijena ustrojena. Obama bere plodove oprahizacije.
S druge strane, iluzije su UVEK i SVUDA bile roba s najboljom prođom. Setite se samo Napoleona, Lenjina, Mussolini-ja... Još je Ramzes 2-gi prosipao šarene laže o "sjajnim pobedama" - sve na bilbordu u reljefu.

Istine se mnogo teže proturaju - "javnost" ih ili ignoriše, ili jednostavno kamenuje proroke koji s ignorisanjem ne umeju da se nose...
Odgovor

Ime: Sana
25.01.2013 20:14
Oh,Anonimuse...zašto me tjerate da polemišemo.Ja neću!Neka Vama Vaše Opre i njene bajke,mi smo davno prozreli Andersena.I ,nažalost,nema bajke za nas.Mi odavno živimo tragediju,i ja to ne poričem.Vi mi namjerno namećete primitivnu priču o ,,pozitivnom zločinu".Ne pristajem!
Odgovor

Ime: Milivoje Radaković
25.01.2013 23:10
Oprostite što sam u brzini propustio da potpišem prethodni post.
Takođe, molim Vas da moj poziv na polemiku ne uzimate za zlo.
Šta se tu može - Internet forumi nisu zgodno mesto da papske enciklike (zato se valjda sv. otac ne oglašava ovde), ali su zato sjajni za polemike! Viša sila.

Ovaj deo o "pozitivnom zločinu" nisam razumeo, pa Vas molim da to pojasnite, ukoliko Vam polemika nije toliko mrska koliko kažete da je.

Svako dobro!
Odgovor

Ime: Santa
31.01.2013 09:01
Gospodine Milivoje,

Vi ne samo da niste razumeli deo o "pozitivnom zlocinu" nego niste razumeli ni da gospodja Sana jednostavno ne zeli sa vama da polemise.
Odgovor

Ime: malo morgen Grad: Skandinavija
31.01.2013 12:54
Santa @
Otkad' ti posta njezin prevodilac,a usput i advokat ? Gdje ti procita da Sana ne zeli polemisati sa gsn.Milivojem ? Ja nisam stekao takav dojam.

Ime: Monetarista
25.01.2013 11:52
Vrlo dobar clanak i izvanredan presjek ocekivanja od novog mandata starog Predsjednika. Ipak, zadnji pasus zahtijeva komentar - rat u Afganistanu zavrsen nije. Meni to vise lici na povijesna iskustva Engleza puta 3 i Rusa puta 1. Isto tako glede Iraka i Libije, mislim da je clanak mogao istaci stremljenja Obame u izgradnji novih odnosa u svijetu koji ce pomoci zemljama da sami nadju svoj put u buducnost, a da im svijet u tome kontruktivno pomogne. Na kraju krajeva, i bosansko iskustvo moze potkrijepiti Obamine dileme.