U vrijeme kad većina kulturnih institucija smještenih u Sarajevu, a sa predznakom državne, najavljuju gašenje ili su obustavile većinu redovnih aktivnosti, pokušali smo provjeriti kako rade institucije koje imaju riješen pravni status i finansirane su iz budžeta. Ovim povodom razgovaramo sa Strajom Krsmanovićem, direktorom galerije Kolegijum Artistikum, jamačno najatraktivnijeg izložbenog prostora u BiH.
Krsmanović: Kolegijum je u povoljnijem statusu od onih famoznih sedam institucija sa državnim prefiksom. Naime, Kolegijum je javna ustanova Kantona i ima relativno stabilan budžet kod Kantona Sarajevo, tako da se može izdržavati. To je nešto što je za sad u ovim teškim uslovima dobro.
Međutim, taj budžet je u posljednjih nekoliko godina vrlo devastiran i on praktično pokriva samo plate zaposlenih i nešto režija. Sve ostalo moramo sami. Srećom, veliko interesovanje za ovaj prostor nam omogućava da iz sezone u sezonu izlazimo sa jako dobrim projektima. Prošlogodišnju sezonu smo ocijenili najtežom i najboljom.
Krsmanović: U planu uvijek smanjimo, ali na kraju realizacija bude tu negdje. Dakle, uvijek se nađe nešto mimo plana, neka neplanirana, ali dobra izložba, nerijetko u saradnji sa ambasadama evropskih država u BiH, i u suradnji sa nekim drugim udruženjima. Onda nekako „razmaknemo” prostor i primimo i takve izložbe. Tako vrtimo oko tridesetak izložbi, plus druge manifestacije, kao što je Zimski sajam knjige, promocije, koncerti, razgovori i slično. Mislim da ćemo i ove godine biti na tom nivou.
Krsmanović: Temeljne su definitivno stalne i kolektivne izložbe. To je izložba koja nosi naziv naše galerije, Kolegijum Artistikum, pa onda Dan grada 6. aprila, gdje izlažu tri udruženja: Likovno, Primjenjeno i Udruženje arhitekata. Ta izložba je u posljednje vrijeme prilično inovirana, prilično se ozbiljnije njoj prilazi. Vjerujem da će i ove godine biti kvalitetna, tim prije što ove godine ta izložba obilježava 20 godina opsade Sarajeva.
Kada je izložba Kolegijum Artistikuma u pitanju, ostaje jedna zanimljivost. Dana 5. 4. 1992. godine je otvorena tradicionalna izložba Kolegijum Artistikum, a 6. 4. je u Sarajevu defakto počeo rat. Međutim, ta izložba je preživjela na zidovima galerije Kolegijuma cijeli rat. Kako su borci Armije BiH čuvali ovaj grad i tu izložbu, tako je na neki način i ta izložba čuvala nas. Ove godine će u Kolegijum Artistikum biti sjećanje i na tu izložbu.
Sa druge strane imamo revijalnu izložbu Udruženja likovnih umjetnika BiH, povodom Dana državnosti, a od prošle godine smo pokrenuli i Sarajevski salon. To radi novo formirano Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.
Tu je i standardni Zimski salon knjige i to su stožeri, oslonci, programa galerije Kolegijum Artistikum u idućoj godini. I festival Sarajevska zima ima svoj prostor. U februaru ove godine ću posebno istaći izložbu posvećenu Bogdanu Bogdanoviću, velikom vajaru, Sarajliji, koga ćemo dočekati sa velikim zanimanjem jer se radi o velikom događaju i izložbi. Dalje će izlagati profesori Likovne akademije iz Sarajeva jer i oni imaju svoj jubilej. Onda imamo green design, takođe ustaljenu manifestaciju koja prerasta u Festival savremene kulture. Tako da ono, na čemu se bazira Kolegijum, je tu, a između toga će biti i jedan broj individualnih izložbi.
Odsustvo hrabrosti
Krsmanović: Da, to je zaista problem. Nevjerovatno je koliko je pohvala taj časopis dobio od svih, a koliko niko nema interesovanje da ga podrži. Mi u ovoj situaciji, sa ovako devastiranim budžetom, ne možemo krenuti u tu avanturu. U dva navrata smo aplicirali kod Federalnog fonda za izdavaštvo, ali ni jednom nismo podržani. U ovom momentu se ne usuđujem obećati bilo šta. Ako se nađu neka sredstva koja uopšte nisu velika, i više se bojim da postoji jedan odnos opšte nezainteresovanosti za sve što se u kulturi dešava, svi ovi vapaji važnih kulturnih institucija koje defakto propadaju, gotovo da su nanijeli štete koliko i koristi. Napravila se jedna atmosfera odsustva hrabrosti za svaki novi pokušaj, atmosfera čekanja. Mada u potpunosti razumijem i Zemaljski muzej i Umjetničku galeriju jer zaista ovako jednostavno ne može. Ali moramo krenuti svi zajedno, atraktivnije, ambicioznije, žešće i sa više rizika, pa šta nam Bog da. Izbora nemamo. Tim prije što umjetnici zaista rade svoj posao odlično, ali institucije umjetnosti nisu podržane od onog od kog moraju biti podržane i tu nastaje nesporazum.
Krsmanović: Mi imamo dosta dobru međunarodnu saradnju. Tom projektu nažalost se nismo do sada uspjeli priključiti iz istog finansijskog razloga, ali imamo neke druge projekte. Imamo saradnju sa arhitektima iz Zagreba, jednu njihovu ozbiljnu izložbu. Ove godine ćemo naročito dobru izložbu imati u saradnji sa Bečkom galerijom. Naša Sarajka Majda Turkić nam tu posreduje jednu razmjenu izložbi Beč u Sarajevu i Sarajevo u Beču. Mislim da će, što se tiče međunarodne saradnje, to biti centralni događaj u idućoj godini, a planiran je za juni i juli.
Krsmanović: To su stvari u krajnjoj liniji jednostavnije nego što se predstavljaju. Da bi jedna institucija kao Umjetnička galerija BiH ili Muzej književnosti ili Zemaljski muzej funkcionisali, radili svoju funkciju, oni moraju imati najmanje 80 – 90% prihoda od poreskog, budžetskog novca, a vlastitim prihodom je moguće realizirati 10 – najviše 20%. Dakle nije u pitanju da li se naplaćuju ulaznice ili ne, da li menadžment dobro vodi ili ne vodi institucije. Mi moramo riješiti ovih 80%. Tu je problem.
Ima i druga stvar. Ovdje se nametnula jedna politika da institucije kulture trebaju da objedine državu i one plaćaju tu cijenu. Nema nikakvog razloga da u ovom momentu Vlada FBiH ne preuzme tih sedam institucija kulture, a da se političke stvari u državi rješavaju u državnom Parlamentu. Tu ima jedan paradoks na koji niko neće da podsjeti. Federalna vlada i njeno Ministarstvo finansija je sa zadovoljstvom prihvatilo Lutriju BiH, a Ministarstvo kulture neće da prihvati Umjetničku galeriju BiH. Mislim da nije teško pretpostaviti zašto je to tako. Ali to je jednostavno neodgovorna politika.
Krsmanović: Mislim da se ti problemi rješavaju na krivom mjestu. Bila bi idealna adresa Vijeće ministara, to je tačno, ali mi moramo znati da Vijeće ministara nema Ministarstvo za kulturu. To tamo nažalost nije adresa. Vjerujem da će ova država imati jednom i Ministarstvo kulture i zdravstva i poljoprivrede i sve ono što svaka država treba da ima, ali dok toga nema, institucije kulture ne treba da plaćaju kao jedine tu cijenu. To se mora rješavati na drugi način. Prije svega mislim na FBiH, a dijelom i na kantone, pošto ipak djeluju na sarajevskom kantonu i imaju rezultate i korist i za Kanton. To se mora rješavati tu u ovom momentu, a ja također želim da jednog dana imamo Vladu i Ministarstvo kulture da to tamo rješavamo kako se rješava svugdje u svijetu.
RSE: Poslije katastrofičnih najava u vezi sa opstankom nekih važnih kulturnih institucija, palo mi je na pamet hoće li išta ostati da živi? Kako je sa Kolegijumom ove godine?
Krsmanović: Kolegijum je u povoljnijem statusu od onih famoznih sedam institucija sa državnim prefiksom. Naime, Kolegijum je javna ustanova Kantona i ima relativno stabilan budžet kod Kantona Sarajevo, tako da se može izdržavati. To je nešto što je za sad u ovim teškim uslovima dobro.
Međutim, taj budžet je u posljednjih nekoliko godina vrlo devastiran i on praktično pokriva samo plate zaposlenih i nešto režija. Sve ostalo moramo sami. Srećom, veliko interesovanje za ovaj prostor nam omogućava da iz sezone u sezonu izlazimo sa jako dobrim projektima. Prošlogodišnju sezonu smo ocijenili najtežom i najboljom.
RSE: Posljednjih godina je ustaljeno da imate tridesetak ili nešto više manifestacija godišnje. Hoće li se taj broj smanjivati ove godine?
Krsmanović: U planu uvijek smanjimo, ali na kraju realizacija bude tu negdje. Dakle, uvijek se nađe nešto mimo plana, neka neplanirana, ali dobra izložba, nerijetko u saradnji sa ambasadama evropskih država u BiH, i u suradnji sa nekim drugim udruženjima. Onda nekako „razmaknemo” prostor i primimo i takve izložbe. Tako vrtimo oko tridesetak izložbi, plus druge manifestacije, kao što je Zimski sajam knjige, promocije, koncerti, razgovori i slično. Mislim da ćemo i ove godine biti na tom nivou.
RSE: Zgodno je ovako na početku godine ukazati na neke od vaših temeljnih manifestacija.
Krsmanović: Temeljne su definitivno stalne i kolektivne izložbe. To je izložba koja nosi naziv naše galerije, Kolegijum Artistikum, pa onda Dan grada 6. aprila, gdje izlažu tri udruženja: Likovno, Primjenjeno i Udruženje arhitekata. Ta izložba je u posljednje vrijeme prilično inovirana, prilično se ozbiljnije njoj prilazi. Vjerujem da će i ove godine biti kvalitetna, tim prije što ove godine ta izložba obilježava 20 godina opsade Sarajeva.
Kada je izložba Kolegijum Artistikuma u pitanju, ostaje jedna zanimljivost. Dana 5. 4. 1992. godine je otvorena tradicionalna izložba Kolegijum Artistikum, a 6. 4. je u Sarajevu defakto počeo rat. Međutim, ta izložba je preživjela na zidovima galerije Kolegijuma cijeli rat. Kako su borci Armije BiH čuvali ovaj grad i tu izložbu, tako je na neki način i ta izložba čuvala nas. Ove godine će u Kolegijum Artistikum biti sjećanje i na tu izložbu.
Sa druge strane imamo revijalnu izložbu Udruženja likovnih umjetnika BiH, povodom Dana državnosti, a od prošle godine smo pokrenuli i Sarajevski salon. To radi novo formirano Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.
Tu je i standardni Zimski salon knjige i to su stožeri, oslonci, programa galerije Kolegijum Artistikum u idućoj godini. I festival Sarajevska zima ima svoj prostor. U februaru ove godine ću posebno istaći izložbu posvećenu Bogdanu Bogdanoviću, velikom vajaru, Sarajliji, koga ćemo dočekati sa velikim zanimanjem jer se radi o velikom događaju i izložbi. Dalje će izlagati profesori Likovne akademije iz Sarajeva jer i oni imaju svoj jubilej. Onda imamo green design, takođe ustaljenu manifestaciju koja prerasta u Festival savremene kulture. Tako da ono, na čemu se bazira Kolegijum, je tu, a između toga će biti i jedan broj individualnih izložbi.
Odsustvo hrabrosti
RSE: Rekao si da budžetom pokrivate neke osnovne potrebe, ovim drugim preko sponzora i preko ugovora i dogovora i ostale manifestacije. Međutim, ostaje mnogo prostora za sjećanje. Ne znam kako drugima, ali meni se čini nenadoknadivim gubitkom činjenica da više ne izdajete vaš časopis.
Više se bojim da postoji jedan odnos opšte nezainteresovanosti za sve što se u kulturi dešava, svi ovi vapaji važnih kulturnih institucija koje defakto propadaju, gotovo da su nanijeli štete koliko i koristi.
RSE: Šta se dešava sa onom davno započetom saradnjom sa Krugom iz Čačka, a u vezi sa pokretanjem Balkanskog bijenala. Inače sa pokretanjem međunarodne saradnje, da li ima nekih pomaka i hoće li ih biti?
Krsmanović: Mi imamo dosta dobru međunarodnu saradnju. Tom projektu nažalost se nismo do sada uspjeli priključiti iz istog finansijskog razloga, ali imamo neke druge projekte. Imamo saradnju sa arhitektima iz Zagreba, jednu njihovu ozbiljnu izložbu. Ove godine ćemo naročito dobru izložbu imati u saradnji sa Bečkom galerijom. Naša Sarajka Majda Turkić nam tu posreduje jednu razmjenu izložbi Beč u Sarajevu i Sarajevo u Beču. Mislim da će, što se tiče međunarodne saradnje, to biti centralni događaj u idućoj godini, a planiran je za juni i juli.
RSE: Sam si načeo ovo pitanje položaja i sudbine ovih velikih kulturnih institucija koje imaju bosansko-hercegovački prefiks, pa me zanima postoji li uopšte mogućnost da im se pomogne u ovoj situaciji?
Krsmanović: To su stvari u krajnjoj liniji jednostavnije nego što se predstavljaju. Da bi jedna institucija kao Umjetnička galerija BiH ili Muzej književnosti ili Zemaljski muzej funkcionisali, radili svoju funkciju, oni moraju imati najmanje 80 – 90% prihoda od poreskog, budžetskog novca, a vlastitim prihodom je moguće realizirati 10 – najviše 20%. Dakle nije u pitanju da li se naplaćuju ulaznice ili ne, da li menadžment dobro vodi ili ne vodi institucije. Mi moramo riješiti ovih 80%. Tu je problem.
Ima i druga stvar. Ovdje se nametnula jedna politika da institucije kulture trebaju da objedine državu i one plaćaju tu cijenu. Nema nikakvog razloga da u ovom momentu Vlada FBiH ne preuzme tih sedam institucija kulture, a da se političke stvari u državi rješavaju u državnom Parlamentu. Tu ima jedan paradoks na koji niko neće da podsjeti. Federalna vlada i njeno Ministarstvo finansija je sa zadovoljstvom prihvatilo Lutriju BiH, a Ministarstvo kulture neće da prihvati Umjetničku galeriju BiH. Mislim da nije teško pretpostaviti zašto je to tako. Ali to je jednostavno neodgovorna politika.
RSE: Ti si bio i poslanik u Federalnom parlamentu? Šta misliš, da li postoji uopšte politička volja da se ovi problemi riješe ili se ona samo formalno iskazuje kod nekih stranaka u FBiH, kao jedna vrsta alibija, pranja ruku ili zadržavanja postojećeg stanja.
Krsmanović: Mislim da se ti problemi rješavaju na krivom mjestu. Bila bi idealna adresa Vijeće ministara, to je tačno, ali mi moramo znati da Vijeće ministara nema Ministarstvo za kulturu. To tamo nažalost nije adresa. Vjerujem da će ova država imati jednom i Ministarstvo kulture i zdravstva i poljoprivrede i sve ono što svaka država treba da ima, ali dok toga nema, institucije kulture ne treba da plaćaju kao jedine tu cijenu. To se mora rješavati na drugi način. Prije svega mislim na FBiH, a dijelom i na kantone, pošto ipak djeluju na sarajevskom kantonu i imaju rezultate i korist i za Kanton. To se mora rješavati tu u ovom momentu, a ja također želim da jednog dana imamo Vladu i Ministarstvo kulture da to tamo rješavamo kako se rješava svugdje u svijetu.
