Niko ko poznaje bosanskohercegovačke sportske prilike nije očekivao bilo kakav zapaženiji rezultat sportista iz BiH na Olimpijadi u Londonu. Razlozi su dobro znani svima: podijeljena država, podijeljeni sportski radnici, i onaj najvažniji nikakvo finansijsko ulaganje u sport I podrška bh sportistima. Medalja naravno nije bilo, no niko se nije ni nadao da čak i Olimpijske igre mogu poslužiti za izazivanje novih skandala među sportskim radnicima.
Zbog odluke čelnika Olimpijskog komiteta BiH da u sastavu olimpijskog tima koji je otputovao u London povedu članove svojih porodica, Ministarstvo porodice omladine i sporta Republike Srpske odlučilo je da prekine sve odnose sa državnim Olimpijskim komitetom.
U ovom ministarstvu postavljaju pitanje kako je moguće da je za kćerku predsjednika Olimpijskog komiteta
Izeta Rađe bilo mjesta u timu u olimpijskom selu u Londonu, dok je u isto vrijeme maloljetna plivačica iz Trebinja
Ivana Ninković na Olimpijadu otputovala bez trenera - zbog navodno nedostatka novca.
Savjetnik u Ministarstvu porodice omladine i sporta RS
Tomo Marić kaže da na njihova upozorenja zbog takvog ponašanja nije bilo odgovora.
„Meni je jasno da na Olimpijskim igrama borave visoki državnici, političari, ministri i da obavljaju razne kontakte i razgovore jer zastupaju državu, ali mi nije jasno da sportski radnici, sportski funkcioneri, sportisti, a da ne govorim to članovi njhovih porodica, borave toliko vremena na Olimpijadi, a zna se kako je BiH završila na Olimpijskim igrama. Na ovo smo mi upozoravali, dakle na bahato, neprimjereno ponašanje, ponašanje koje nema blage veze sa sportom, a koje je do sada bilo upravo iz Olimpijskog komiteta. Niko na to nije reagovao. Ja se nadam da će na ovo sigurno neko reagovati“, kaže Marić.
Dok u entitetskom ministarstvu sporta traže da se i Savjet ministara BiH izjasni o ponašanju Komiteta, te da se razmotri mogućnost pokretanja odgovornosti, iz Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine za sada nema zvanične reakcije na potez iz Republike Srpske.
Šef bh. olimpijskog tima
Said Fazlagić najavio je da će o cijeloj stvari govoriti po povratku iz Londona. Šta god da se kaže ili odluči nakon povratka u Sarajevo, ostaje gorak ukus sportskih neuspjeha i nesportskog okruženja.
Počasne fotelje
Osvajač olimpijskog zlata u boksu 1984. godine
Anton Josipović, kao i veliki broj bivših i sadašnjih sportista, misli da sadašnji saziv Olimpijskog komiteta za sport nije uradio skoro ništa.
Antom Josipović, tvrdi Anton Josipović.
Dugogodišnji sportski novinar
Bakir Tiro uvjeren je da je ključ problema upravo u tome što niti jedna entitetska vlada niti Savjet ministara ne pokazuju zanimanje za sport i sportiste.
„Dok u Makedoniji država ulaže da se napravi stadion, mi se radujemo kad nike tribina u Banjoj Luci ili kad postave travnjak u Zenici. To je naš domet. Eto toliko o našim političarima koji se brinu o državi. To što su se ovi sad ogradili od Olimpijskog komiteta zbog jednog člana porodice, ne amnestira ih to što tokom svih ovih godina ne ulažu u sport. Dođu ti ministri, pa se uslikaju malo kad se nešto mizerno napravi ili kad ulože, ali uglavnom ulažu u sportiste koji su odani ni bliski njima i njihovim strankama i koji su na njihovim listama. Nije mali broj sportista koji se stavlja i na plakate u predizborne svrhe. Ti su i bili na Olimpijadi i postigli su rezultate kakve su postigli“, podsjeća Bakir Tiro.
Sportisti u BiH danas nemaju ni približnu šansu kao u ono bivše, jugoslovensko vrijeme, prisjeća se Anton Josipović:
„Mi smo išli na olimpijska i na svjetska takmičenja da kažemo koliko ćemo uzeti medalja, a ne da se borimo hoćemo li proći prvo kolo ili nećemo. Zašto nam djeca treniraju, zašto nam se djeca trude ako ona ne mogu imati trenera na olimpijadi, ako dijete ne može imati dobru prehranu, a kamoli šta više - da ne pričam o opremi i ostalom.“
Kakvo je stanje u bh. sportu, dovoljno je podsjetiti da je BiH u Londonu predstavljalo tek šest takmičara i pet trenera. Crna Gora, zemlja sa oko pet do šest puta manje stanovnika, u London je poslala isto toliko puta više takmičara.
Dok druge zemlje za sport izdvajaju i do dva procenta iz budžeta, u BiH je taj iznos tek malo veći od nula posto. Mnogo više se ne izdvaja ni iz entitetskih budžeta. Zbog svega toga bosanskohercegovački sportisti sa Olimpijade u Londonu stići će u BiH i olimpijsko Sarajevo u kojem je od olimpizma i sporta ostala tek riječ - i ništa više.