Četvrtak, 24. april/travanj 2014, 15:40 CET

Bosna i Hercegovina

Kako se izboriti sa lažnim azilantima

Ilustracija
Ilustracija
Veličina slova - +
Zemlje regiona fokusirane su na rješenje pitanja ilegalnih migranata, te se čine svi napori kako ne bi došlo do ugrožavanja vizne liberalizacije. Međutim, pitanje lažnih azilanata, sa kojim se suočava ovo područje, zahtijeva dvosmjernu akciju - kako zemalja iz kojih dolaze azilanti, tako i zemalja odredišta. Iako su prijetnje koje dolaze iz pojedinih zemalja EU sve glasnije, šanse za ponovno uvođenje viza u ovom trenutku su minimalne.

Broj aplikanata za azil iz zemalja Zapadnog Balkana u EU prošle je godine premašio zahtjeve Sirijaca ili Afganistanaca. Od ukupno 40.000 lažnih azilanata sa prostora bivše Jugoslavije, koliko ih se prema procjenama nalazi u zemljama EU, iz BiH ih je 4.000.

„U Njemačkoj ih je 2.025, u Švedskoj 1.789, u Luksemburgu i Švicarskoj je znatno manja cifra. Statistički gledano došlo jer do porasta, ali ja vas uvjeravam da BiH preduzima sve moguće mjere da što je do nas to uspješno završimo“, ističe ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić

Nezaposlenost, niska primanja, loša socijalna situacija - sve su to motivi zbog zbog kojih se građani odlučuju potražiti spas drugdje.

„Ima 23 godine. Morao je otići jer nas je petero u kući, a niko ne radi. Napustio je fakultet i otišao sa namjerom da radi i da se školuje“, „Kriza, nemaš posla, nemaš ništa u Bosni. Odeš tražiti azil, možda dobiješ papire“, „Rekla sam da sam gladna lično, da ćemo u Bosni skapati od gladi. Ne daju nam ni tamo ni ovamo, nemamo da živimo gdje. Nit imam kuće, niti imam šta da trošim, ni da jedem, ni da pijem, ni da radim - ništa“, pričaju oni. 

U azilantskim centrima u mnogim zemljama građani koji traže azil dobiju više nego što im to nudi zemlja iz koje su otišli. To je dvosjekli mač, ali i putokaz kako zajednički riješiti ovo pitanje, smatra premijer i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić.

„Jedino ako neko očekuje da ovdje na našim granicama sada stoji neko kao ne znam koji oficiri iz prošlosti i da sve Rome, Albance ili ne znam ko sve ima, izbacuje iz autobusa. Ja mislim da to nije normalno danas u savremenom svetu. Norveška je imala 7.000 azilanata iz Srbije – proglasili su Srbiju sigurnom zemljom i proglasili su uredbu da je 48 sati rok za rešavanje zahteva za azil. I oni su sa 7.000 pali na 20 azilanata iz Srbije. U Nemačkoj je došlo do povećanja broja kada je njihov ustavni sud presudio da se poništava smanjenje davanja za azilante i vratio da je primanje oko 700 eura mesečno. Pa znate šta, za 700 eura mesečno možda bi i neki ministri pokušali da dobiju taj novac“, izjavio je Dačić.

Skraćivanjem procedura do rješenja

Kad se podaci saberu ne čude sve češći zahtjevi za uvođenjem mjera koje bi omogućile zemljama EU da suspendiraju bezvizni režim. Iako je Švedska demantovala da je tražila da se regiji uvedu vize, nije isključeno da će druge zemlje nastaviti insistirati na tom putu, ponajprije Njemačka, koja bi pred izbore mogla da se posluži upravo takvom kampanjom. Iako Evropski parlament za sada odolijeva pristiscima, političke odluke itekako bi mogle promijeniti situaciju, kaže izvjestiteljica Evropskog parlamenta za bezvizni režim Tanja Fajon.
Tanja FajonTanja Fajon
x
Tanja Fajon
Tanja Fajon

„Njemačka ulazi u predizbornu kampanju i sve to stvara neke uvjete da bi zemlje članice sigurno željele već danas da usvojimo ovaj mehanizam. Nadam se da nećemo, što je već Komisija kazala, koristiti mehanizme zbog neke političke situacije u EU“, kazala je Fajon.
   
Ne može se sav teret borbe protiv lažnih azilanata prebaciti na zemlje iz kojih dolaze, kaže analitičarka Inicijative za evropsku sigurnost Aleksandra Štiglmajer.

„Puno je lakše da države koje imaju problem riješe taj problem. Zapravo to su države u kojima procedure traju najmanje tri mjeseca od momenta kada se podnese zahtjev za azil, a za to vrijeme tražilac azila dobije smještaj, hranu, djeca mogu ići u školu - i to je to što privlači ljude. Skoro niko ne dobija azil. Znači da će se, ukoliko se skrati procedura, problem riješiti", zaključuje Štiglmajer.

Regionalna inicijativa za migracije, azil i izbjeglice stoga je, između ostalog, najavila intenziviranje saradnje zemalja regiona kako bi se broj lažnih azilanata smanjio. Uz borbu sa vlastitim građanima koji narušavaju bezvizni režim, zemlje su suočene i sa problemom tranzita migranata iz drugih zemalja.

„Geografska ruta je ta koja ide pored Sredozemnog mora i uglavnom to je najprirodniji put po kojem se ljudi mogu kretati. I možda i zbog našeg geografskog položaja regija je izložena tim kanalima neregularnih migranata. U tom smislu jako je bitno da policjska i druga saradnja sa susjednim zemljama bude što jača“, naglasio je direktor Inicijative Trpe Stojanovski.

Krajem prošle godine nije došlo do dogovora o mehanizmu za suspenziju bezviznog režima, ali se o njegovom uvođenju u postojeću regulativu EU uveliko vode interne debate.

Dženana Halimović

Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnik nagrade Amnesty International Global Human Rights Award i nagrade za istraživačko novinarstvo Unije novinara BiH 2003. godine.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Milivoje Radaković
30.01.2013 20:56
Aman! Lažni azilanti ne postoje!
Postoje samo oni kojima azilantski status ne priznaje birokratija država u kojima su se zatekli, a koja ih tamo ne želi i kojoj je lakše da gleda leševe utopljenika na svojim obalama, nego da se bavi živim ljudima.
Odgovor

Ime: P. A.
31.01.2013 07:49
"... lakše da gleda leševe utopljenika na svojim obalama, nego da se bavi živim ljudima..."
Bez obzira na teske rijeci, ali mnogo je lakse sanitarno sanirati i sahraniti, nego skolovati (ih), nauciti (ih) jezik, zaposliti, lijeciti, placati penzije, hraniti u zatvoru... Drzava se uvijek ponasa pragmaticno. Manje patetican primjer je kaznama priprijecena obaveza nosenja kacige na motoru. Drzava to radi, jer joj je zao mene???? Naravno, ne. Radi to jer ne zeli da placa moju rehabilitaciju ako se oduzmem od pojasa nadolje.
Odgovor

Ime: Milivoje Radaković
31.01.2013 19:19
Ako države nisu sposoble na od novih ljudi naprave išta drugo sem uvećanog starog problema, onda je to samo simptom kako funkcioniše ta država i s kakvim je mentalitetom ustrojena njena politika. Verujem da je to u dobroj meri razlog zbog kojeg je Evropa u ozbiljnoj ekonomsko-političkoj krizi, a npr. Australija nije.
A, onda neka građani vide čemu i koliko smeju da se nadaju od svoje države i nacije, kada za Afrikance nema nikakve šanse.