Dostupni linkovi

Jedna dobra vijest za radnike


Željezara Nikšić
Željezara Nikšić

Deset radnika nikšićke željezare Tosčelik je početkom maja otpušteno jer iscrpljeni danonoćnim radom nijesu bili u stanju da prihvate zahtjeve menadžmenta. Pravdu sada traže na sudu koji im je, jučerašnjom odlukom, bar obezbijedio izvor prihoda što je prva dobra vijest, nakon duge serije nevolja nikšićkih željezaraca.

Sudija Osnovnog suda u Nikšiću Sanja Nikić usvojila je prijedlog za izadavanje privremene mjere i od deset otpuštenih radnika nikšićke željezare Tosčelik, njih petorica, koja su imali rješenje za stalno, primaće zarade do okončanja sudskog postupka.

Advokat Tijana Živković, za naš Radio kaže da je protiv tog rješenja dozvoljen prigovor ali da prigovor ne odlaže izvršenje rješenja.

„Ova mjera, međutim, ne važi za preostalih pet radnika jer su bili angažovani na određeno“, kaže Živković koja izražava veliko zadovoljstvo zbog suda koji je imao sluha za tešku materijalnu situaciju otpuštenih radnika.

„Rijetki su primjeri u sudskoj praksi da se takvi predlozi usvajaju, ali sudija Sanja Nikić je imala sluha. Sve do pravosnažnog okončanja parničnog postupka, radnicima će isplaćivati naknada, zarada za vrijeme od kada su otpušteni 6. maja ove godine. To ne znači prejudiciranje parničnog postupka. To je mjera socijalnog karaktera s obzirom da se radi o ljudima čija je egzistencija dovedena u pitanje. Oni su sada na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i uglavnom su porodični ljudi koji izdržavaju višečlane porodice.“

Predstavnik radnika nikšićke željezare, Pero Kadović kaže da je vijest o sudskoj odluci da otpušteni radnici dobiju plate konačno jedna dobra vijest nakon serije nevolja nikšićkih željezaraca.

„Oni su dobili otkaze samo zato što više nijesu mogli fizički da izdrže da rade jer su prekovremeno radili po 50 ili 100 sati mjesečno. Ljudi su, ukupno, imali skoro po 300 radnih sati mjesečno. Nijesu mogli više da izdrže i poslodavac im je zbog toga dao otkaz. Za njih je ova odluka suda veoma značajna jer nijesu imali od čega da žive. To su sve ljudi koji izdržavaju svoje porodice od tih plata koje su inače mizerne. Prosječna plata je oko 400 eura, što je veoma loše imajući u vidu u kakvim uslovima radimo.“

Sadašnjem vlasniku nikšićke željezare prethodilo je nekoliko privatizacija ove fabrike u kojima je Vlada sklapala aranžmane sa investitorima čija se poslovna politika naknadno pokazala kao jednaka gusarskoj. Dva ruska investitora su došli, potrošili zalihe, dio tehnologije izneli iz Crne Gore, iskoristili što se moglo i otišli. Jedan od njih, kako i priliči poslovnoj etici investitora ovog ranga, bukvalno pobjegao tokom noći. Uslijedio je opet sumnjiv aranžman sa holandskom offshore firmom nejasne vlasničke strukture, pa se i danas sumnja da su u njoj zapravo bili domaći igrači povezani sa vrhom vlasti. Sve vrijeme, broj radnika se smanjivao, a preostali su radili za mizerne plate.

Firma je na kraju otišla u stečaj, a njenu imovinu je kupila turska Tosyali grupa i obnovila proizvodnju, ali par stotina preostalih radnika su se javno žalili na nehumane uslove i tempo rada.

Ovaj problem radnika nikšićke željezare koja se sada zove Toscelik je početkom godine kulminirao viješću da je dvadesetpetogodišnji radnik nikšićke Željezare, Milun Todorović teško povrijedjen kada mu je na noge pao komad čelika koji se odlomio sa prese.

Tada je reagovao dio opozicije ukazujući da je posljednji slučaj „ samo jedna u nizu teških tjelesnih povreda za nešto više od dvije i po godine od kada je turski Toščelik preuzeo Željezaru“ i da je „u protekle dvije i po godine zabilježeno preko 25 teških tjelesnih povreda uz izgubljena dva života na radnom mjestu, nakon čega nije bilo nikakve reakcije ni Toščelika ni nadležnih državnih institucija“.

Predsjednik Sindikata nikšićke željezare, Pero Kadović, tada je, za naš Radio govorio u kakvim uslovima je par stotina preostalih radnika nastavilo da radi.

„Tjeraju radnike da rade više nego što je zakonom propisano, po 10, 12, 16 sati dnevno u veoma teškim uslovima u čeličani gdje se ne može izdržati ni osam, a ne 16 sati. Šalju im se prijeteća pisma da će dobiti otkaze ukoliko ne budu radili kako im se kaže. Prijeti im se i usmeno. Radimo u veoma teškim uslovima, na neispravnim, starim, dotrajalim mašinama koje godinama nijesu održavane.“

XS
SM
MD
LG