Beograd generator loših odnosa sa Crnom Gorom
Što od nove vlasti Crne Gore očekuju iseljenici u Srbiji? Kakav je danas njihov položaj u susjednoj zemlji? Koga bi voljeli vidjeti na mjestu ambasadora Crne Gore u Beogradu? Da li političko organizovanje može pomoći očuvanju identiteta i interesa crnogorske etničke zajednice u dijaspori? Odgovore tražimo u razgovoru sa Nenadom Stevovićem iz Udruženja Krstaš, i jednog od osnivača Crnogorske partije u Srbiji.
Nenad Stevović
RSE: Kako ocjenjujete rezultate izbora iz perspektive zajednice Crnogoraca u Srbiji i koliko su Crnogorci u dijaspori zainteresirani za izbore u državi matici?
Stevović: Izborni proces u Crnoj Gori je definitivno evoluirao. Doživjeli smo da nam i međunarodna zajednica uputi riječi pohvale za način na koji su izbori organizovani. To je dobro. I nama koji se organizujemo i politički djelujemo van Crne Gore veoma je važno da je takva slika iz Crne Gore otišla u svijet.
Druga važna stvar za nas je politička stabilnost naše matice i mislim da su ovi izbori potvrdili da je Crna Gora politički stabilna država. Politička stabilnost matice je osnova i dobar temelj za definisanje i realizaciju strategije jedne države prema svojoj dijaspori. Nadam se da će tako biti i u našem slučaju i da će Crna Gora to prepoznati, te iskoristiti ogromne potencijale i resurse svoje dijaspore, bilo da su to intelektualne, ekonomske, lobističke ili bilo koje druge.
RSE: Očekujete li promjenu u odnosu države matice prema iseljenicima u Srbiji? Čini mi se da su državni čelnici u odnosima sa zvaničnim Beogradom, onda kada su oni postojali, na neki način ignorisali zajednicu Crnogoraca i njihove interese. Sjećam se da bivša ambasadorka Vojvodić nije prihvatila poziv da posjeti Crnogorce u Lovćencu. Da li ste zadovoljni odnosom vlasti nezavisne države Crne Gore prema zajednici Crnogoraca u Srbiji?
Lično mislim da je generator krize loših odnosa između Crne Gore i Srbije stacioniran u Beogradu i to u Vladi Srbije, u njenom Ministarstvu inostranih poslova i to baš u kabinetu ministra Vuka Jeremića.
Koliko položaj Crnogoraca u Srbiji otežava činjenica da Crna Gora nema ambasadora u Beogradu, na onom svakodnevnom nivou?
Stevović: Jasno da otežava i mislim da bi Crna Gora trebala dobro da razmisli kada bude slala novog ambasadora. Ne bih sada govorio o imenima, ali bih iznio mišljenje kakav profil diplomate bi bio dobro rješenje.
Ta osoba bi trebala da bude zvaničnik iz Crne Gore koja personifikuje Crnu Goru i njenu vječitu borbu za nezavisnost, ali isto tako ta osoba treba da poznaje zemlju, da to bude neko ko je za vrijeme stare Jugoslavije živio u Srbiji i imao uspješnu profesionalnu karijeru, a samim tim ima dobre prijatelje i kvalitetne kontakte. Mislim da bi neko ko poznaje, ko sarađuje i poštuje etničku crnogorsku zajednicu u Srbiji bio dobar, a ne neko ko samo poznaje i sarađuje sa krugom u Beogradu, u Maderi ili Moskvi. Nama treba neko ko ne počinje sa nule, već osoba koja je sa Crnogorcima u Srbiji sarađivala prije, za vrijeme i nakon referenduma. Najbolje bi bilo da to bude osoba koja je posjećivala i kulturne i duhovne, ali i političke manifestacije crnogorske zajednice u Srbiji. Ubjeđen sam da takvih zvaničnika ima, da postoje ljudi koji se ne stide da posjećuju opštine u Srbiji gdje žive Crnogorci ili koji su već uspostavili bratske odnose sa opštinama iz Vojvodine i Srbije sa opštinama u Crnoj Gori. Nama je definitivno potreban diplomata koji će dati konkretan doprinos očuvanju nacionalnog identiteta Crnogoraca u Srbiji, ali i izgraditi nove, te popravljati srušene mostove prijateljstva između Srbije i Crne Gore. RSE: Crna Gora i Srbija nisu do sada uspjele da postignu sporazum o dvojnom državljanstvu, ali je najavljeno da će pregovori biti nastavljeni nakon izbora, krajem marta, u Crnoj Gori. Kakav je vaš stav po pitanju restriktivnog zakona o crnogorskom državljanstvu?
Sve male države imaju restriktivan zakon i kod svih malih država je ekskluzivitet imati državljanstvo te države.
Kako bi ste opisali današnji položaj Crnogoraca u Srbiji? Da li je on, nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, bolji ili lošiji?
Stevović: Mislim da je puno bolji jer sada znamo na čemu smo i na nama je da ostvarimo sva ona prava, ali i sve one obaveze koje imaju druge nacionalne zajednice danas u Srbiji. Ta prava su dosta velika, ali država, kao svaka država, sama ih neće dati ako ih mi ne tražimo. Danas u našoj zajednici u Srbiji postoje dvije političke filozofije na koji način i kako treba da se organizuje naša zajednica.
Jedna škola je da se glava drži što niže u Srbiji, a da se taj pristup u samoj Crnoj Gori predstavi kao "mudro čekanje ili poznavanje prilika u Srbiji". Pristaše ovog pristupa skrivanja svega crnogorskog pod srpski tepih zastupaju tezu da ako se šire kulturni, istorijski, politički, jezički i vjerski interesi Crnogoraca u Srbiji, da je to kvarenje odnosa sa Srbijom. Napominjem da je Srbija multikulturalna, multikonfesijalna i multinacionalna zajednica i da preko 30 naroda živi u njoj. Mislim da je politika aktivnog čekanja u prevodu politika propasti i asimilacije našeg naroda u Srbiji.
Tu postoji, na svu sreću, i druga grupa koju predvodi Crnogorska parija i koju predvodi Udruženje Crnogoraca Srbije - Krstaš. RSE: Gdje vidite značaj tog političkog angažmana, obzirom da je u Srbiji svega jedan posto Crnogoraca?
Stevović: Jeste, ali mislim da bi se sačuvao identitet jednog naroda potrebne su tri pozicije djelovanja. Jedna od tih pozicija je artikulacija političkih interesa Crnogoraca u Srbiji. Danas, po popisu iz 2002. godine, ima 69.000 Crnogoraca u Srbiji. Crnogorci žive u 165 opština u Srbiji. Jedino u opštini Crna Trava nema deklarisanih Crnogoraca. To je jedna interesantna disperzija. U vojvodini živi 35.000 Crnogoraca, a to je 1,75 posto. Mislim da je Crnogorska partija potrebna, a na sve kritike da nije trebalo osnovati Crnogorsku partiju u 2008. godini, odgovaram da mi je žao što to nismo uradili prije 10 godina. Danas ne bismo bili u ovoj inferiornoj poziciji u Srbiji. RSE: Udruženje Crnogoraca Krstaš je prije par godina zakupilo zemljište za gradnju hrama Crnogorske pravoslavne crkve u Lovćencu. Vlast u Beogradu to nije dozvolila. Da li se odustalo od izgradnje hrama?
Stevović: Nije. Prije nekoliko dana sam imao sastanak sa organizacionom odborom za izgradnje crkve u Lovćencu i mogu vam reći da Crnogorci u Srbiji i Vojvodini, a posebno u Lovćencu, ne odustaju od svog projekta izgradnje hrama Crnogorske pravoslavne crkve. Kojom će se to sve brzinom odvijati, zavisi od dosta faktora, ali i od situacije u samoj Crnoj Gori. Oči etničkih Crnogoraca iz cijele naše dijaspore i cijeloga svijeta, pa i Srbije, uprte su ka Crnoj Gori i sa nestrpljenjem se očekuje da država konačno riječi status Crnogorske pravoslavne crkve. Napominjem da su Crnogorci u Australiji, SAD-u i Kanadi na putu da to riješe, kao i Crnogorci u Srbiji i Hrvatskoj. Ali zar ne treba da se to pitanje prvo riješi u našoj matici, zar to nije normalan redoslijed koraka? Mislim da je došlo vrijeme da se to, jedno od najvažnijih crnogorskih pitanja, konačno riješi za dobrobit crnogorskog naroda i crnogorske države.