Subota, 25. oktobar/listopad 2014, 22:37 CET

Intervju

Kathryn Bolkovac: Boljom kontrolom sprečiti trgovinu ljudima u UN

Kathryn Bolkovac
Kathryn Bolkovac
Razgovarala: Courtney Brooks, prevela: Ena Stevanović

Kathryn Bolkovac je postala međunarodno poznata nakon što je 2011.godine objavila knjigu pod nazivom „The Whistleblower“ (Zviždač / Uzbunjivač) u kojoj opisuje svoja iskustva s početka devedesetih kada je u Bosni radila u privatnoj agenciji za obezbjeđenje koju je angažovala vlada SAD za ščešće u UN misiji u BiH.

Bolkovac kaže da je svjedok toga da su njene kolege iz privatne agencije za obezbjeđenje i zaposlenici UN-a trgovali mladim ženama i djevojkama iz susjednih zemalja u Bosnu. Razgovarali smo s njom o tome šta bi trebalo učiniti kako bi se spriječili takvi prekršaji.

RSE: Recite mi nešto o vašem iskustvu dok ste radili u agenciji za privatno obezbjeđenje u Bosni.

Bolkovac: Ukratko rečeno, ono što mi se desilo jeste da sam saznala da su Ujedinjene nacije i članovi privatne agencije za obezbjeđenje prikrivali ono što se događalo vezano uz žrtve trgovine ljudima koje su, ne samo odvođene u bordele da budu striptizete i nude seksualne usluge, već su i silovane i korištene kao seksualne igračke. Kupovali su ih mnogi pojedinci koji su radili u misiji i uvozili u državu, što znači da oni ne samo da su olakšavali trgovinu ljudima, već su i sami u njoj sudjelovali.

Dakle, nakon što sam to saznala, pokušala sam podići crvenu zastavicu i iznijeti ovo na svjetlo dana putem mnogih internih i službenih kanala, ali svi su zakazali. Zatvarali su mi vrata ispred nosa. U tom trenutku, nakon skoro godinu i pol sam napisala službeni e-mail mnogim dužnosnicima UN-a i objasnila im sve ovo. Prvo su me premjestili na nižu poziciju, onda otpustili, da bih na kraju dovela DynCorp (privatnu agenciju za obzbjeđenje koja radi po ugovoru) na britanski tribunal gdje sam jednoglasnom odlukom pobijedila.

RSE: Smatrate li, stoga, da privatne agencije za obezbjeđenje ne trebaju biti dio UN-ovih misija? Da li ih treba pažljivije provjeravati? Šta je rješenje po vašem mišljenju?

Bolkovac: Prije svega, UN nema puno izbora jer uzimaju šta god dobiju od svake države članice. Kad bi postojala država koja bi javno rekla da Sjedinjene Države trebaju koristiti drugačiju metodu pri zapošljavanju osoblja za provođenje zakona u misijama, to bi bio dobar početak. Ali u stvarnosti, koliko UN može utjecati na državu koja je zapravo najveći kontingent, koja plaća UN-u najviše pristojbe i koja podržava UN vjerovatno najviše od bilo koje svjetske države. Tako da mislim da su u ovom slučaju uloge zamijenjene.

Smatram da SAD ima mnogo više utjecaja kada kaže 'dobro, izvinjavamo se, ali trenutno se to radi ovako. Ne možemo vam dati civilnu policiju koja nije pod ugovorom jer mi nemamo nacionalnu policiju i sve dok naša vlada ne odluči napraviti neku vrstu zakonodavnih promjena, pri čemu će naša međunarodna policija biti kontrolirana od strane naših federalnih agencija, barem kratkoročno u ovim  misijama, do tada nemamo druge opcije.' Znači problem je u tome u kolikoj mjeri naše federalne agencije žele kontrolirati ove privatne agencije, i koliko odgovornosti žele od njih. Da budem posve iskrena, vojska ne želi biti odgovorna za agencije koje rade pod ugovorom.  Oni ih se žele što prije osloboditi i baviti se vojnim pitanjima, a ne obnovom demokracije.

RSE: Šta bi trebalo uraditi kako bi se poboljšala situacija, zaustavila trgovina ljudima i prekršaji u koje su navodno uljučeni i UN-ovi zaposlenici?

Bolkovac: Nekoliko stvari se mora dogoditi i moramo se pozabaviti time šta se trenutno može uraditi u Sjedinjenim Državama. Onda moramo razmotriti šta se može uraditi unutar Ujedinjenih nacija. Mislim da nam je potrebna neka vrsta uniformnosti među svim ovim različitim državama i organizacijama. Naprimjer, u Sjedinjenim Državama je 2003.godine donesen Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima koji im očito daje pravo na pravnu zaštitu i pravo da traže naknadu štete. Međutim, nažalost nema dovoljno advokata  i ljudi koji su spremni raditi pro bono kako bi iznijeli te slučajeve na vidjelo. U deset godina koliko je prošlo od donošenja tog zakona, svega stotinu slučajeva je izašlo pred sud. Dakle, ostalo je još puno posla koji se treba uraditi na tom području.

Šta se još može uraditi?  Osim pomaganja žrtvama trgovine ljudima i podizanja optužbi i procesuiranja krivaca, što je za mene najvažnije, trebalo bi dati više odgovornosti kontroli  koju UN ima prema državama članicama i kako se ljudi discipliniraju odnosno kako protiče kazneni progon i istraga. Ako će države članice nastaviti biti odgovorne za svoje mirovnjake i ostale zaposlenike u misiji i za sva zla koja oni mogu učiniti, onda Ujedinjene nacije trebaju imati bolju kontrolu i mehanizme praćenja kako bi bili sigurni da se s tim mirovnjacima pravilno postupa i da oni ne ponavljaju iste grijehe iz misije u misiju ili da ih se šalje u neko drugo područje.

Osim toga se mogu uraditi i neke druge stvari o kojima govorim u svojoj knjizi, kao naprimjer, donošenje novih zakona, posebno u SAD-u,  koji se tiču upošljavanja po ugovoru, posebno na funkcijama sprovođenja zakona. Smatram da je to vrlo važna stvar na koju se treba osvrnuti.  Ne mislim da je ovo pravi način postupanja pri zapošljavanju službenika za sprovođenje zakona i civilne policije koju mnogi smatraju mirotvorcima, a oni to nisu, oni su dvije različite stvari.  Mirovne snage su obično dio vojnih snaga i one obično imaju i neku vojnu kontrolu jer su dio NATO snaga. Uposlenici koji rade po ugovoru imaju slobodan pristup vojnim bazama i sličnim stvarima, i to se treba kontrolirati, a to se kontrolira sa Zakonom o izvanteritorijalnoj civilnoj nadležnosti koji je predlagan nekoliko puta u protekloj deceniji, ali nikad nije službeno donesen, a morao bi biti.

Mislim da se moramo osvrnuti na ovo što ste upravo rekli. DynCorp je bio beskoristan i u drugim incidentima u skoro svim misijama od tada. Ako se pozabavite zaposlenicima DynCorpa u Iraku, Afganistanu, Kosovu, saznaćete da su i oni pod istragom. Ako odete na web stranicu Project on Government Oversight POGO, vidjećete da je nekoliko sudskih tužbi pokrenuto protiv DynCorpa koje se tiču trgovine ljudima, ali i drugih pitanja kao što je korupcija ili prevara, problemi s naplatom i druge stvari.

Nevjerovatno je koliko ćete toga naći, stoga mislim da je tužno što je kompanijama poput DynCorpa još uvijek dozvoljeno da rade u okviru misija, ali s druge strane DynCorp može promijeniti ime ili se podijeliti, i u tom novonastalom dijelu će se nastaviti ista praksa. Znači ne radi se o jednoj određenoj kompaniji, radi se o tome da se mora promijeniti praksa pri zapošljavanju agencija koje rade na ugovor. Mi kao Sjedinjene Države moramo paziti na osoblje koje zapošljavamo i ne dozvoliti da agencije odlučuju o tome ko će nas najbolje predstavljati.

VIDEO: Trejler za film "The Whistleblower" rađen po priči Kathryn Bolkovac
Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.