Hrvatski državni vrh položio je u utorak vijence na groblju u Teznom u Sloveniji, gdje su neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata partizani ubili oko 18.000 zarobljenih ustaša, domobrana i hrvatskih civila. Hrvatski sabor prestao je ove godine biti pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu u Austriji jer se tamo – kako tvrde – slavila vojska NDH, a ne nevine žrtve.
Nekadašnji protutenkovski rov u Teznom nedaleko Maribora postao je posljednje počivalište za oko 18.000 domobrana, ustaša i hrvatskih civila, strijeljanih na tom mjestu nakon što su ih sredinom svibnja 1945. godine jugoslavenski partizani preuzeli od Engleza i iz Bleiburga u Austriji dopremili natrag u Jugoslaviju.
Nakon što se odlukom Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj komemoracija na Bleiburgu aktualna hrvatska politika distancirala od dosadašnje prakse, državni je vrh u Teznom u utorak položio vijence.
Predsjednik Republike
Ivo Josipović kazao je kako su se došli pokloniti žrtvama, osobito svima onima koji su pogubljeni bez krivnje i bez suda.
Ivo Josipović
Premijer
Zoran Milanović, koji je pozdravio odustajanje od saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom s obrazloženjem da „tamo neki prije svega komemoriraju vojsku NDH“, obrazložio je zašto je u utorak u Teznom:
„To je bio ratni zločin, bez suđenja. I da je bilo suđenja – radilo se velikom, velikom većinom o nedužnim ljudima, o vojsci, o mladim ljudima koji su bili pripadnici druge vojske. I ovo je mjesto na koje po meni i po nama treba dolaziti.“
Ovim komemoriranjem – kako se to službeno kaže – žrtava 'hrvatskog Križnog puta' obilježava se sudbina oko 55.000 domobrana, ustaša i hrvatskih civila koji su po završetku Drugog svjetskog rata likvidirani na nekoliko stotina lokacija po Sloveniji i Hrvatskoj, a tisuće drugih su tjerane na iscrpljujuće marševe do Makedonije i natrag.
Za i protiv Bleiburga
Iako je odustajanje od saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom ove godine tek polovično – odustalo se od političkog pokroviteljstva, ali još ove godine se sudjelovalo u financiranju - to je na ovonedjeljnoj komemoraciji u Bleiburgu izazvalo bijesne reakcije i optužbe da državni vrh stvara nove podjele u hrvatskom narodu i prikriva komunističke zločine.
"Bleiburg je postao nekakvo mitsko mjesto, a ne mjesto istine, kako to organizatori vole pričati“, tvrdi Vjeran Pavlaković.
I za povjesničara
Ivu Banca odustajanje od saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom korak je unatrag.
„Nemam ništa protiv Tezna, nemam ništa ni protiv Zagreba – i ovdje je bilo zločina u proljeće 1945. godine. Ali mene zabrinjava što ne postoji spremnost da se sa ovim pitanjem ide do kraja – istraživanjem, objavljivanjem, registriranjem – svime onim što je potrebno učiniti da naši građani ne budu u nedoumici oko toga što se dogodilo u proljeće 1945. godine“, kaže Banac.
On ne vjeruje da će komemoracije u Teznom moći zamijeniti Bleiburg.
Povjesničar sa riječkog Pravog fakulteta i autor niza napisa o kulturi sjećanja
Vjeran Pavlaković, koji je kao znastvenik u niz navrata bio na bleiburškim komemoracijama, u izjavi za naš radio kaže kako bi radije da se komemorira negdje u Hrvatskoj, ali pozdravlja odustajanje od saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom.
„Značenje komemoracija na Bleiburgu bilo je da oni u egzilu stvore neko opravdanje za raspad NDH. Koliko sam ja pratio Bleiburg, ipak je više bilo o tome, a žrtve su postale skoro pa fusnota u svemu tome. Same žrtve dobile su toliko mali dio komemoracije da je to bilo zapravo sramotno, i Bleiburg je postao nekakvo mitsko mjesto, a ne mjesto istine, kako to organizatori vole pričati“, navodi Pavlaković.
A da će se tenzije nastaviti, pokazuje i to da najnovije procjene Katoličke crkve govore o čak pola milijuna žrtava komunizma u Hrvatskoj nakon ¸1945., čak 10 puta više od aktualnih procjena.