Subota, 19. april/travanj 2014, 16:59 CET

Programi / Tema sedmice

Hrvatska kreće u inozemnu kulturnu ofenzivu

Ilustracija
Ilustracija
Veličina slova - +
Hrvatska će 2013. godinu započeti s projektom otvaranja niza kulturnih centara u inozemstvu, koji bi hrvatskim umjetnicima i piscima trebali olakšati pristup inozemnoj publici - potvrdila je za RSE ministrica kulture Andrea Zlatar – Violić.

„To je ozbiljan projekt po modelu Gete instituta, Francuskog i Talijanskog instituta, ali u puno manjem opsegu i s tom razlikom što se Hrvatska ne može orijentirati na to da će ljudi tamo učiti strane jezike. To bi trebali biti mali produkcijski centri koji bi našao umjetnike, književnike, glazbenike, kazalištarce, koji bi tražili dobra mjesta da svoju umjetnost i umijeće pokažu u inozemstvu“, kaže ministrica.

Ministrica Zlatar ističe da uvijek postoje neki oblici potpore:

„Na nama je da financijski podupiremo nastupe naših pisaca na sajmovima i izdavače, da oni od tih sredstava mogu prevesti neki arak ili dva, ponuditi ga nekom sajmu i proslijediti ga do agenta, ali direktnim mjerama ne.“

Jednu od najprevođenijih hrvatskih spisateljica, Slavenku Drakulić, susreli smo nedavno na zagrebačkom sajmu knjiga, Interliber, na promociji njezine najnovije knjige „Optužena“.

„Ne mogu zamisliti da bi mi država pomagala, niti bih željela, da nastupam kao državna umjetnica. Mislim da je vrlo lako predstaviti državu, da bi pristupi trebali biti individualni i da bi se trebali financirati individualni projekti. Moja prijateljica je imala nedavno nastup u muzeju u Njujurku i ne znam da je ovdje, poslije toga, bila neka njena izložba, niti da je država ponudila sredstva da se napravi tura po Evropi, koja bi se lako moglo napraviti. Nisam za to da se grupno predstavlja država i da postoje neki umjetnici koji reprezentiraju državu“, kaže Drakulić.

Književnik Miljenko Jergović, višestruko je nagrađivan u inozemstvu. Najnoviju, prestižnu poljsku nagradu Angelus, za najbolje književno djelo objavljeno u Poljskoj 2012. godine, dobio je u listopadu za roman „Srda pjeva u sumrak na Duhove“, u konkurenciji pisaca iz 21 zemlje srednje Europe.

„Na žalost, ili srećom, moja prevođenost, sa kulturnom politikom Republike Hrvatske, sa Republikom Hrvatskom i njezinim institucijama, ili sa bilo čim što ima veze sa institucionalnom Hrvatskom, nema ama baš nikakve veze. Imam svog međunarodnog agenta, a za južnoslavenske i obližnje zemlje, sve ugovore, iz razumljivih razloga, potpisujem sam“, navodi Jergović.

Dijagnoza stanja

Knjige o Sredozemlju, književnika i jednog od najpoznatijih publicista s ovih prostora, akademika Predraga Matvejevića, hit su u 60-tak zemalja svijeta :

„Knjiga je imala 11 izdanja u Italiji i 23 prijevoda, ali je gotovo slučajno to uzeo u ruke talijanski fizičar i pisac Klaudio Magris. Napisao je tekst o tome i onda je probio s tom knjigom.“

Miljenko JergovićMiljenko Jergović
x
Miljenko Jergović
Miljenko Jergović
S jedne strane, ističe književnik Jergović, to je dobro, a s druge strane to je i „dijagnoza stanja“:

„Čini mi se da sve o čemu se dozna u inozemstvu, od naših kultura, se do tog inozemstva manje-više probilo samo. Ono na čemu institucije rade je pokušaj promoviranja, ili neke tradicije, neke muzejske kulture, recimo nekog Meštrovića, ili pokušaj promoviranja prosjeka. Uzme se deset hrvatskih pisaca, bilo kakvih, četiri žene i šest muškarca, po neki pripadnik nacionalnih manjina ili jedan pjesnik i dva esejista. Onda ih se okolo voda i to se smatra promocijom neke književnosti.“

Smijeh djece na planetarno popularnoj, neverbalnoj predstavi „Padobranci ili o umjetnosti padanja“ zagrebačkog kazališta za djecu i mlade „Mala scena“, ne prestaje ni nakon šest godina prikazivanja diljem svijeta. 

„To je predstava o gravitaciji za sasvim malu djecu, koja je odmah u prvoj godini obišla Švedsku, Dansku, Norvešku i dobila poziv za Argentinu. Onda je počeo naš zvjezdani trenutak, a to je da smo prvo kazalište iz Hrvatske koje je ikada igralo na pozornici Opere u Sidneju i to 17 izvedaba. Nakon toga igrali smo u Kenedi centru kao jedino kazalište iz Hrvatske. Otvorilo smo jedno kazalište u Japanu. Počeo je naš proboj na azijsko tržište, gdje smo gotovo svake godine sa nekom od naših predstava na festivalima. Verzija naših Padobranaca sada igra u Hong Kongu, i igraju je u Tajvanu. Sljedeća naša premijera Padobranci biće u 3. mjesecu u Sibiru, koji igraju našu istu predstavu, ali sa svojim glumcima. Mi mali probijamo se na tržištu kako znamo i umijemo. Ne spadamo u neku strategiju da bi smo bili kulturni izvozni proizvod ove države“, kaže glumica i ravnateljica, Vitomira Lončar.

Dramski pisac Miro Gavran u jednom je trenutku bio možda i popularniji u inozemstvu, nego li u Hrvatskoj. Knjige su mu prevedene na 35 jezika, a bilježi i više od 200 kazališnih premijera širom svijeta.Jedini je živući pisac u Europi kojem je posvećen i cijeli kazališni festival „Gavranfest“ u Slovačkoj. Od iduće godine preuzimaju ga Poljaci, Ludovik teatar u Krakovu.

Teme su mu uglavnom muško - ženski odnosi, kao i u najnovijoj komediji „Lutka“, premijerno izvedena u listopadu, u Zagrebu. Osobno vjeruje da ključ njegova međunarodnog uspjeha leži upravo u toj univerzalnoj temi i afirmativnom pogledu prema životu, umjesto mračnih priča koje su zadnjih 20-tak godina svjetski trend:

„Sa ovakvim zbivanja u zemlji kao što je Hrvatska, glupo je slijediti neku svjetsku modu jer kada je počneš slijediti, već je gotova. Napiši ono za svoju dušu i ako vjeruješ u to, i ako se nađe još neko ko još više u to povjeruje, divno. A ako ne, nisi sebe prevario.

Ankica Barbir-Mladinović

Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Izgubljeni u prostoru
09.12.2012 01:03
Slavenka Drakulic, Miljenko Jergovic, Predrag Matvejevic i ostali projugoslavenski kulturnjaci naravno da ne zele da ih Hrvatska drzava promovira jer su oni izgubili svoj kulturni i politicki prostor ili ti drzavu koja se zvala Jugoslavija. Da Jugoslavija postoji rado bih da ih ona promovira. U tom grmu lezi zec. Posto zivim na relaciji London - Berlin - Helsinki mogu samo potvrditi da knjizevnici npr. iz Njemacke rado gostuju na okruglim stolovima koje organizira npr. Goethe Institut ili neka njemacka ustanova i nikada nigdje nisam cuo ili procitao u njihovim izjavama da ne zele primati novac od njemackih ustanova kada negdje gostuju. To sto projugoslavenski knjizevnici ne zele znato to je njihov problem ali ih potpuno razumijem jer se nalaze izgubljeni u vremenu i prostoru. A novac od srtranih nakladnika im bas ne smrdi ! Mentaliteti i osobnosti stvarani za vrijeme jugoslavenske diktature tesko se odricu ovakve osobe. Ali imamo nade, dolaze nove generacije koji ne mrze sve sto je hrvatsko !