Srijeda, 30. juli/srpanj 2014, 13:07 CET

Svijet

Dovoljno hrane za sve ako...

Ilustracija
Ilustracija
The Guardian (priredila Sabina Čabaravdić)

Nema u politici mnogo stvari koje izdrže da ih se ne zaboravi za osam godina. Jedna takva zasigurno je marš 200.000 ljudi koji su u martu 2005. godine prošli kroz Edinburgh protestujući protiv siromaštva, baš kao i koncert kojeg je uživo pratilo 3 milijarde ljudi. Pod zajedničkim imenom “Učinite siromaštvo prošlošću”. Mnogi od sudionika ova dva događaja pregrupišu se u pokušaju da opet učine isto.

Prošle srijede (23. januara) više od 100 dobrotvornih organizacija - od Oxfam-a do Kršćanske pomoći, organiziranih u malim grupama studenata - pokrenulo je kampanju obnavljanja akcije slične onoj od prije osam godina, a uoči Samita G8 koji se ove godine u julu održava u Sjevernoj Irskoj. Prva prepreka organizatoru jeste kako prevladati skepticizam koji je ostao nakon prvog okupljanja, a tek onda se mogu pozabaviti pitanjem - šta se ovakvim kampanjama može postići.

Ciljevi posljednjeg mega pokreta bili su ambiciozni: otpisivanje dugova i milenijumski projekti razvoja siromašnih zemalja. Oba su osporena još prije nego su Tony Blair i Bob Geldof sišli s pozornice. Neki manji su postignuti, mnogi nisu.

No, mnogo je veća enigma koliko ovakve akcije utječu na javni angažman i razumijevanje pomoći i razvoja. Glamurozni slogan “Učinite siromaštvo prošlošću”, unatoč sposobnosti da mobilizira mase, ipak pokazuje da organizatori nisu do kraja savladali gradivo. A ono je kompleksno, složen problem za olako razrješavanje. Uz to, previše se govorilo kako “bogati sjever radi za siromašni jug”, puno je više pisano o poznatim koji su učestvovali, baš kao i o nevladinim organizacijama, nego o stvarnim načinima kako siromaštvo iskorijeniti.

Nova kampanja je više iznijansirana, s manje zvijezda (za sada se nigdje nije pojavio Geldof). Slogan “Dovoljno hrane za svakoga ako....” ostavlja prostor za čitav spektar informacija koje se mogu dodati i koje zapravo ukazuju na problem, proširuju ga i osvjetljvaju iz različitih perspektiva.

Slogan osim toga naglašava da novac nije jedini odgovor. Naglašava ulogu politike i upravljanja: izbjegavanje plaćanja poreza koje lišava vlade zakonitih prihoda, često ukidanje malih farmi na kojima se radije proizvodi bio-gorivo, nego hrana za lokalno stanovništvo, nedostatak otvorenosti u radu, što opet potiče korupciju...

Polja pirinča u KiniPolja pirinča u Kini
x
Polja pirinča u Kini
Polja pirinča u Kini
Na redovnom susretu ekonomista svijeta u švicarskom Davosu čuo se izvještaj o novim vizijama za poljoprivredu, u kojem se zagovara podržavanje preživljavanja malog farmera. Tako je seljak, prije samo godinu ili dvije “proglašen mrtvim”, čudesno “oživio”. I još ga podržava britanski premijer David Cameron. U takvoj novoj atmosferi, nova akcija ima garantiranu pozornost G8.

No, skeptici se pitaju koliko Cameron, poput Tony-a Blair-a, koristi ovaj trenutak da bi na svjetskoj pozornici sam sebe promovirao. Baš kako je to učinio Blair prije osam godina, tako je je Cameron Davos iskoristio da promovira glavnu temu svoje kampanje - izbjegavanje plaćanja globalnih poreza. Identično kao Blair, Cameron osam godina poslije, takođe u Davosu promovira razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda kao središnju temu dnevnog reda Samita G8.

Ovakva intimizacija s vlastima čini novu kampanju dobrotvornih organizacija donekle mučnom. Kritičari kažu da organizatori “Dovoljno hrane za sve ako...” premijeru omogućavaju da si posudi lažni status borca za socijalnu pravdu. Isti ti kritičari definiraju i dilemu: da li nova kampanja hoće promjene unutar vladajuće strukture, ili promjenu sistema u cjelini?

Za konstruktivne kritičare jedino ispravno rješenje je dati proizvođačima hrane suverenitet. Dajući poljoprivrednicima kontrolu nad onim što uzgajaju, umjesto da kontrolu imaju agrobiznis i robni špekulanti - jedini je način da se razvije sigurnost u proizvodnji hrane. Ako nova kampanja bude saradjivala s Davidom Cameronom i vodećim predstavnicima globalnog kapitalizma, onda samo podržava današnju industriju hrane, a svoje sopstvene ciljeve čini neostvarivim.

Priručnik za svaku kampanju u vrh liste stavlja disciplinu kao preduvjet uspjeha. Ali možda bi glasna rasprava o tome ko stvarno kontrolira kako i šta jedemo, mogla učiniti barem toliko koliko učini 100.000 demonstranata koji slijede plemenit, ali magloviti koncept pravde za sve.
Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.