Ekonomska kriza u Grčkoj ozbiljno je uzdrmala, ne samo ovu zemlju, već i Evropsku uniju. Umesto dopuštenih tri odsto, državni deficit je dostigao dramatičnih 12,7 odsto, odnosno državni dug iznosi čak 300 milijardi evra.
Čula su se upozorenja da to može ugroziti i ekonomiju cele Evropske unije, koja je prošle godine opala za oko četiri procenta, a ove beleži rast od jedva 0,1 odsto. Zbog toga je bilo čak i predloga da Grčku treba isključiti iz evrzone, a da umesto pomoći članica Unije, Atina proda pojedina ostrva.
Protesti u Grčkoj protiv ekonomskih mera koje su uvedene zbog krize, februar 2010.
Kako se kriza u Grčkoj odražava na ekonomije zemalja sa prostora bivše Jugoslavije?
Iako je dužnička kriza pogodila ovu zemlju, ipak u državama bivše Jugoslavije ističu da nema direktnih negativnih efekata uprkos investicijama grčkih kompanija i banaka.
Saradnja: Blagoja Kuzmanovski, Želimir Bojović, Žana Kovaćević, Esad Krcić i Enis Zebić
U Makedoniji naglašavaju da nema direktnih posledica ekonomske krize kod južnog suseda, osim problema u komunikacijama, kada su zbog generalnog štrajka zaposlenih u Grčkoj zatvorene luke ili granice.
Ne očekuju se veliki potresi
Eksperti, biznismeni, ali i pretstavnici Vlade, su saglasni da ekonomska kriza u Grčkoj neće negativno uticati na makedonsku ekonomiju. Uticaj se može osetiti u trgovinskim odnosima, kaže ministar finansija, Zoran Stavreski:
„Ukoliko dođe do ozbiljnijih socijalnih nemira u Grčkoj, do zatvaranja solunske luke, zatvaranja granice zbog štrajkova i slično, to će svakako uticati na trgovinu između Makedonije i Grčke, odnosno na poslovanje naših firmi. U delu investicija, ne očekujem negativne posledice jer su uslovi za biznis u Makedoniji bolji nego u Grčkoj. Imamo manje troškove, tako da nema razloga da investitori reaguju na negativan način.“
Ekonomski analitičar, Den Dončev, kaže da su grčke investicije u Makedoniji skromne, pa se sa tog aspekta ne mogu očekivati veliki potresi u makedonskoj ekonomiji, izazvani vanrednim stanjem u Grčkoj:
„Kriza u Grčkoj ne može negativno uticati na makedonsku ekonomiju, zato što su grčke investicije potpuno presušile u poslednjih nekoliko godina.“
Dončev dodaje da se može očekivati manji nivo pogranične saradnje:
„Naročito granični devizni prilivi koje mi primamo od grčkih turista, pojedinaca, koji dolaze u šoping u Bitolju.“
I biznismeni kažu da su grčke investicije u Makedoniji stabilne i da mi više uvozimo iz Grčke, nego što izvozimo. Oni ističu da je najveći problem bila nedavna blokada granice zbog štrajkova u susednoj zemlji.
Zaustavljanje direktne bilateralne pomoći?
U Srbiji grčke kompanije spadaju među veće investitore, a otvoreno je i pet grčkih banaka u kojima ističu da se pomenuta kriza neće ni na koji način odraziti na njihovo poslovanje. Međutim, ima mišljenja da bi Grčka definitivno mogla da odustane od nekih budućih projekata, kao što je pomoć u kompletiranju Koridora 10 u okviru Helenik plana.
I dok se Grci, uz pomoć svojih evropskih partnera, trude da zaustave ekonomsku krizu u svojoj zemlji, stiče se utisak da grčki investitori i kompanije u Srbiji nisu zabrinuti za svoju ekonomsku stabilnost.
Ipak, mišljenja su u pogledu toga da li će se i na koji način tamošnja kriza odraziti na tržište Srbije, podeljena.
„Posledica će svakako biti jer je kriza u Grčkoj toliko velika da će trajati godinama“, kaže Nikola Jovanović, urednik časopisa Izazovi evropskih integracija i kolumnist nedeljnika Ekonomist:
„Ovo je sigurno kriza najveće kategorije, koja jednu državu, članicu Evropske unije, ekonomski može da zadesi. Ne može da utiče pozitivno ni u pogledu finansiranja određenih operacija, ni u vezi investiranja grčkih firmi, ni kao izvozno uvozno tržište koje je Srbiji potrebno. U svakom slučaju, efekti će biti represivni. Sigurno ne možemo očekivati da Grčka bude podjednako povoljno izvozno područje, kao što je bila do sada, i sigurno ne možemo očekivati isti obim grčkih investicija u Srbiji.“
Sa druge strane, predstavnici privrednih udruženja ne smatraju da će kriza u Grčkoj na bilo koji način ugroziti dosadašnje poslovanje grčkih firmi u Srbiji ili umanjiti nivo dosadašnjih investicija.
Foto: Vesna Anđić
„Neočekivano, ali mi smo u odnosu na januar prošle godine imali povećanje izvoza u Grčku, za čak 43 procenta“, kaže Mihajlo Vesović, potpredsednik Privredne komore Srbije. On kaže da su segmenti u kojim je grčki kapital najprisutniji potpuno stabilni, a da bi se kriza mogla i pozitivno odraziti na Srbiju:
„To može da bude i izvestan stimulans mnogim kompanijama koje će tražiti načina da pojeftine svoju proizvodnju, da poboljšaju svoju efikasnost, a možda i da deo svoje proizvodnje iz severne Grčke presele na teritoriju Srbije, što može da bude čak i pozitivan impuls za poslovnu klimu.“
Mnogi veruju da bi se ekonomska kriza u Grčkoj mogla preliti u Srbiju i to najbrže kroz bankarski sektor. I dok zvaničnici ponavljaju da su ulozi građana u bankama sigurni, to isto čine i predstavnici svih pet grčkih banaka, koliko ih posluje na teritoriji Srbije. Jedna od prvih pet, po visini kapitala, jeste i Eurobang EFG, u kojoj tvrde da su depoziti građana potpuno sigurni.
Goran Tomić, direktor Odeljenja za depozite građana u ovoj banci, kaže:
„Potrebno je razjasniti da je kriza grčke ekonomije, o kojoj mediji izveštavaju, isključivo kriza javnih finansija, a ne bankarskog sektora i da sve grčke banke u matičnoj zemlji posluju sa profitom. Kriza se ni jednog momenta nije odrazila na poslovanje bankarskog sistema. Depoziti položeni u našoj banci, ni na koji način nisu ugroženi i banka za njih garantuje svom svojom imovinom.“
Stručnjaci ističu da će bankarski ulozi svakako biti sigurni jer su sve banke potpisale takozvani Bečki sporazum, kojim su se obavezali da neće smanjiti svoje plasmane u Srbiji.
Ali, u državnoj administraciji niko nije želeo da analizira trenutnu situaciju i da da prognoze u vezi sa tim da li će se, i na koji način, eventualno kriza iz Grčke preliti u Srbiju.
Nedavno je ambasador Grčke u Srbiji, Dimostenis Stoidis, izjavio da su grčka preduzeća do sada u Srbiju uložila 2,5 milijarde evra i najavio nova ulaganja u područja, kao što je Sandžak.
Zoran Malić iz Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, kaže da su podaci sa kojima raspolaže država malo drugačiji od onih koje je saopštio ambasador Stoidis:
„Prema podacima Narodne banke Srbije, ukupna vrednost investicija iznosi oko 2,2 milijardi evra. Otvoreni su procesu privatizacije kroz green field investicije i zajednička ulaganja. Postoji veliki broj kompanija koje su učestvovale u procesu privatizacije. Najznačajnije investicije su realizovane u sektoru bankarstva, nekretnina i energetike. Od 155 država, sa kojima je ostvaren spoljno-trgovinski promet u prošloj godini, Grčka je bila na 18. mestu po vrednosti izvoza i na 21. mestu po uvozu. U novcu, to znači da je u 2009. godini naš izvoz bio 156 milijuna dolara, a uvoz 214 miliona dolara, uz ostvareni deficit u trgovini od nešto manje od 80 miliona dolara. Za izvoz, naša tri najznačajnija proizvoda su šećer, karton i proizvodi od gvožđa, a za uvoz to su južno voće, proizvodi od aluminijuma i lekovi.“
Međutim, gde bi se te posledice prvo mogle osetiti?
Nikola Jovanović kaže da će to biti kroz zaustavljanje direktne bilateralne pomoći:
„Mislim da ne možemo očekivati grčku bilateralnu pomoć za pojedine deonice Koridora 10, u okviru Heleni plana, što je nekoliko puta odgađano. Mislim da ovaj put, i definitivno, na njihovu bilateralnu direktnu pomoć ne treba računati.“
Sa tom procenom ne slaže se Mihajlo Vesović:
„Mi smo i sami sebi prvo postavili pitanje - šta će se desiti sa tim investicijama u Koridor 10? Prema mojim saznanjima, to još uvek nije dovedeno u pitanje.“
Podaci pokazuju da je oko 80 grčkih kompanija aktivno na tržištu Srbije, a oko 150 kompanija radi partnerski sa domaćim firmama. Kapital je najviše zastupljen u bankarstvu, hotelijerstvu, trgovini, infrastrukturi, poljoprivredi i prehrambenoj industriji. U tim kompanijama zaposleno je više od 25.000 radnika.
Jedna od domaćih firmi, čiji su vlasnici Grci, je i Fabrika šećera „Šajkaška” iz Žablja, čiji je vlasnik Hellenic Sugar.
Željko Kovačević, zamenik generalnog direktora u žabaljskoj šećerani, kaže da investicije jesu pomalo zaustavljene, ali da to nema veze sa ekonomskom krizom u Grčkoj, već da je to odraz krize šećerne industrije u Evropskoj uniji:
„Nama vlasnik jeste grčka industrija šećera, ali ta grčka industrija šećera može iz ove zemlje da odnese jedino dividendu. Po pitanu poslovanja, apsolutno imamo iste uslove kakve smo imali u ranijem periodu. Normalno, ti su uslovi nešto teži zbog sveukupne ekonomske krize, koju i mi osećamo, kao i svi ostali koji se nalaze u ovom privrednom lancu. Ne mislim da je to uslovljeno krizom u samoj Grčkoj.“
Građevinarstvo najviše trpi zbog krize
U Bosni i Hercegovini ističu da nema direktnog uticaja krize iz Grčke, ali da se oseća nepovoljna ekonomska klima u Evropskoj uniji. Ipak, zvaničnici tvrde da je kriza i šansa da se dovrše infrastrukturni projekti.
Mustafa Mujezinović, Foto: Midhat Poturović
Predsjednik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Mustafa Mujezinović, vjeruje da će ovaj dio države održati fiskalnu stabilnost i otvoriti javne radove, što je, prema njegovom mišljenju, izlaz iz krize. Mujezinović najavljuje da na proljeće kreću radovi na autoputu, na koridoru 5C, za šta je osigurano pola milijarde eura, te nekoliko stotina miliona za lokalne brze ceste i investiranje u elektro-energetski sektor. Na pitanje da li će i kako ekonomska kriza u Evropskoj uniji, zbog Grčke, ali i Portugala, Španije, Italije i Irske uticati na ove investicije u Bosni i Hercegovini, Mujezinović odgovara:
„Elektro-energentski sektor sigurno uvijek daje profit, bez obzira da li ste u krizi ili van nje. Tu sigurno imamo obezbjeđeno na stotine investitora širom svijeta, zainteresovanih za ove projekte. Ova kriza se možda može odraziti u odnosu Grčka - Bosna i Hercegovina, ali ne i na naše generalne odnose sa svijetom. U ovoj krizi imamo zaista veliku šansu. Činjenica da za vrijeme bivše Jugoslavije nisu izgrađeni svi hidro-potencijali, da nisu iskorištene sve rezerve uglja, da nisu izgrađene autoceste i ostali infrastrukturni objekti, daje nam ujedno i šansu da u ovom vremenu krize imamo malo bolji položaj.“
Federalni ministar finansija, Vjekoslav Bevanda, ipak priznaje da je i bosansko-hercegovačku ekonomiju, kao i velike svjetske, globalna ekonomska kriza dotakla:
„Nije se pokazalo kao tačno da smo mi mala zemlja i malo gospodarstvo, da će nas kriza zaobići. Mi smo dio globalnog sela. Promišljanje - usko, zatvoreno, autističko - ne vodi ničemu. Mi ne možemo živjeti bez okruženja i svijeta, a svijet može bez nas.“
Ipak, dodaje Bevanda, Bosna i Hercegovina je niskozadužena zemlja i ima realne šanse da stabilizuje privredu i da, pod povoljnim uslovima posuđenim novcem od MMF-a i Svjetske banke, ublaži posljedice svjetske, ali i ekonomske krize, koja se širi Evropom.
Iako razvijene evropske ekonomije, poput Njemačke, u 2009. godini, nisu bilježile ekonomski rast, pojedine privredne grane u Bosni i Hercegovini, poput automobilske industrije, nisu imale velikih gubitaka, ističe predsjednik Udruženja poslodavaca i direktor ASA Holdinga, Nihad Imamović:
„Imamo sreću da smo u 2009. godini imali proizvodnju veću nego u 2008. godini, koja je rezultirala zatvaranjem pojedinih firmi u Evropskoj uniji. Te poslove, od proizvođača automobila, smo dobili, tako da smo imali sreću. Velika je sreća, u ovako velikoj krizi, da smo dobili te poslove. Imamo najave da bi i u ovoj godini mogli imati neke dodatne poslove, samo zbog velike krize, za pojedine proizvođače auto-dijelova, pošto su naši troškovi daleko manji nego njihovi troškovi, što znatno utiče na proizvod.“
Alija Remzo Bakšić, iz istog Udruženja, naglašava da bosansko-hercegovačke vlasti u narednom periodu, koji bi mogao biti teži nego protekla godina, više pažnje moraju posvetiti ekonomiji, a manje politici i političkim ustupcima, kroz socijalne, a ne razvojne budžete. Na pitanje - koje privredne grane najviše trpe zbog ekonomske krize, ali i nebrige domaće vlasti, Bakšić odgovara:
„Građevinarstvo jer kasne oni radovi za koje već imaju odobrena sredstva od međunarodnih finansijskih institucija, zbog kriterija po kojima se dodjeljuju poslovi na javim tenderima, zbog uslova za učešće na tenderima. Mi smo insistirali kod Vlade da sa stranim investitorima i stranim međunarodnim organizacijama pokuša da dogovori fleksibilnije uslove, kako bi naše kompanije mogle ravnopravno učestvovati na tržištu. Kada počnu ti veliki investicijski radovi, oni će zaposliti više grana.“
Centralna banka BiH - ilustrativna fotografija, autor: Midhat Poturović
Ukoliko želi osigurati stabilnu ekonomsku situaciju i podići posrnulu privredu, Bosna i Hercegovina se mora okrenuti svojim uvozno - izvoznim partnerima i glavnim investitorima, tvrdi direktor Ekonomskog instituta u Banja Luci, Duško Jakšić:
„Spoljno-trgovinske investicije se tiču otprilike pet zemalja - Srbije, Hrvatske, Austrije, Italije i Njemačke. Tu je sada, kao novi faktor, i Rusija. U svim tim zemljama misle da je kriza prevaziđena i već tvrde da imaju malo uspješniji razvoj. Mi skoro 90 posto zavisimo od stanja u tim zemljama. Mislim da imamo neku relativno bolju prognozu za ovu godinu.“
Rusija je u Republici Srpskoj drugi najveći investitor i to će imati pozitivne efekte i u drugom dijelu države, dodaje Jakšić. Vjeruje da aktuelna ekonomska kriza u Grčkoj, pa možda i u Španiji, neće imati veće posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Treba se držati provjerenih i sigurnih partnera, što je jednostavan recept za poboljšanje sveukupne ekonomske situacije, zaključuje Jakšić i dodaje:
„I sada i u buduće mi smo toliko mala ekonomija i ako budemo pametni, u tom krugu, moramo da gradimo naše pozicije, vodeći računa o Rusiji, kao potencijalnom dobavljaču energenata i jednom ozbiljnijem investitoru.“
Teško da se može dodatno uzdrmati domaća ekonomija
Uprkos činjenici da u Crnoj Gori ima nekoliko značajnih grčkih investicija, još uvijek nema znakova za uzbunu zbog krize u ovoj zemlji. Moguć je, kažu analitičari, jedino uticaj na pojeftinjenje evra, što bi podstaklo crnogorski izvoz.
U Crnoj Gori ima nekoliko značajnijih investicija iza kojih je grčki kapital. Među njima je prvi kotorski Jugopetrol, koji se bavi distribucijom naftnih derivata i koji skoro ima monopolsku poziciju, zahvaljujući najrazvijenijoj mreži benzinskih pumpi.
U ovoj kompaniji nisu željeli da govore na temu grčke krize i mogućnosti da njene posljedice osjeti i Jugopetrol, čiji je većinski vlasnik Hellenic Petroleum. U svakom slučaju, teško je zamisliti da bi čak i neke teškoće, sa kojima bi se Jugopetrol suočio, proizvele ozbiljnije posljedice po crnogorsku ekonomiju. Vjerovatnije je da bi to samo značilo signal konkurenciji da zauzme bolje mjesto na domaćem tržištu.
Izvršni direktor Montenegro biznis alijanse, Darko Konjević, smatra da, generalno, ne postoje znaci da bi crnogorska preduzeća u grčkom vlasništvu mogla otežano poslovati uslijed krize u Grčkoj:
„Uvijek postoji opcija da oni odustanu, zavisno od toga kakva je njihova pozicija u matičnim firmama, kako će ih pogoditi situacija u Grčkoj. Oni kao takvi za sada ne predstavljaju neke značajno dominantne investitore, tako da bi eventualni odlazak nešto značio, ali ne vjerujem da bi mogao da ugrozi neku bezbjednost što se tiče ekonomije Crne Gore.“
Grci u Crnoj Gori gazduju sa nekoliko firmi, koje nisu beznačajne, ali teško da mogu dodatno uzdrmati domaću ekonomiju. Jedna od njih je rudnik uglja u Beranama, koji se već decenijama suočava sa velikim teškoćama, među kojima su bili neuspješni pokušaji privatizacije i pokretanja proizvodnje.
Iza ove investicije je čuveni grčki milijarder, Viktor Restis, koji je vlasnik i First Financial Bank, koja posluje u Crnoj Gori. Politika banke je, kako nam je rečeno, da se ne daju tonski snimljene izjave, ali smo dobili dopis u kom stoji da kriza koja potresa Grčku nije uticala i neće uticati na poslovanje FFB, zato što je banka novoosnovana i nema balast prošlosti. To se potkrjepljuje podatkom da je u prva dva mjeseca ove godine banka uvećala kreditni portfolio za oko 30 procenata.
Sve govori da grčka kriza ne prijeti preko kapitala prisutnog u Crnoj Gori, već da je opasnost ista kao i za zemlje euro-zone.
Urednik ekonomske rubrike nedeljnika Monitor, Zoran Radulović:
„Nije isključeno da bi grčka kriza, ne prelije li se ovdje, mogla pomoći crnogorskoj ekonomiji ako bi dovela do slabljenja eura u odnosu na druge valute. To bi poticajno djelovalo na crnogorski turizam i na neke od preživjelih industrija.“
A šta će biti sa preživjelom industrijom, upravo je pitanje koje brine radnike, uznemirene vijestima iz Grčke.
Srđa Keković, Foto: Savo Prelević
Generalni sekretar Unije poslodavaca, Srđa Keković:
„Zaista je zabrinjavajuće da se to, što se dešava u Grčkoj, može prenijeti i na Crnu Goru.“
U Vladi nije bilo moguće pronaći sagovornika na temu prelivanja grčke krize na Crnu Goru. U Ministarstvu finansija niko nije bio u mogućnosti da odgovori na pitanje u vezi mogućih reperkusija grčke krize na domaću ekonomiju i finansijski sistem.
Tome je možda doprinijelo odsustvo ministra finansija, Igora Lukšića, koji se nalazi u službenoj posjeti Kini, gdje je i ministar saobraćaja, Andrija Lompar, koji bi bio relevantan sagovornik za pitanje u vezi sudbine budućeg autoputa Bar - Boljare, za čiju je gradnju zainteresovan konzorcijum Aktor HGH, iza kog je, prema nezvaničnim informacijama, opet grk Viktor Restis, koji je preuzeo i azijatski turistički gigant Aman Resorts, koji sada gazduje Svetim Stefanom.
Zoran Radulović o grčkim investicijama u Crnoj Gori i eventualnom prelivanju krize na domaći teren:
„Grčke investicije su za sada više u najavi, nego u stvarnoj realizaciji, tako da je tu teško precizno ocijeniti da li se tu nešto može pokvariti ili popraviti. Priča oko autoputa je tek počela, iako članice ovog konzorcija, koje su sada stigle na pregovarački red, tvrde da ih kriza neće smetati i da će oni nabaviti tražene garancije. Investitori na Svetom Stefanu rade suviše sporo i kratko da bi im kriza smetala. Oni su kriza po sebi, po svoj prilici.“
Mala robna razmjena - mali rizik
U Hrvatskoj se ne strahuje od negativnog utjecaja grčke krize jer je ekonomska razmjena veoma niska.
Kriza u Grčkoj ne može imati izravnih negativnih posljedica na hrvatsku ekonomiju. I robna razmjena i investicije gotovo da su simboličke. Primjerice, prošle je godine Hrvatska izvezla u Grčku robe za 35 milijuna eura, a Grci su izvezli u Hrvatsku oko 67 milijuna eura. To čini svega 102 milijuna eura robne razmjene između dviju zemalja, kaže voditeljica odjela za zapadnoeuropske zemlje u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Mirjana Turudić:
„Što Grčku svrstava na 33. mjesto globalne rang liste najvažnijih hrvatskih gospodarskih partnera, sa udjelom od samo 0,46 posto u ukupnoj razmjeni Republike Hrvatske sa svijetom. Nije ta robna razmjena u ukupnoj gospodarskoj razmjeni sa Grčkom značajna i usporediva sa ostalim najvažnijim hrvatskim vanjsko-trgovinskim partnerima.“
Ilustrativna fotografija: zoomzg
U istom su rangu i investicije. Ukupni iznos stranih ulaganja u Hrvatsku od 1993. godine, pa do rujna prošle godine, je nešto preko 23 milijarde eura, kaže naša sugovornica:
„Prema tim istim službenim podacima hrvatske Narodne banke, Grčka se ne nalazi u prvih 30 zemalja ulagača u Republiku Hrvatsku. Ta ulaganja su zaista minorna u odnosu na glavne sudionike iz stranih izravnih ulaganja u Republiku Hrvatsku. Kada govorimo o eventualnim ulaganjima hrvatskih gospodarstvenika u Grčku, nisu zabilježena značajna ulaganja.“
Kolika je razina suradnje, toliki je utjecaj zbivanja u jednoj ekonomiji na drugu ekonomiju - to je zaključak što ga predlaže gospođa Turudić:
„Zbog relativno male robne razmjene sa Grčkom, u odnosu na ostale europske zemlje, kao i na robnu razmjenu u globalnom smislu, grčka nacionalna kriza neće se i suviše reflektirati na hrvatsko gospodarstvo. Mi smo svi zemlje regije, zemlje Mediterana, pa prema tome svaki poremećaj, po mom mišljenju, u jednoj zemlji, odražava se i na poremećaj u drugoj zemlji, ovisno o omjeru kako te dvije dotične zemlje surađuju.“
Kada se osvrne unazad, ne može se reći da nije i ranije bilo nagovještaja krize u Grčkoj. Naša sugovornica kaže kako su odnosi sa grčkim partnerima bili izvrsni, ali prošle godine, grčka strana počela je otkazivati posjete poslovnih izaslanstava:
„To su bili fiksirani datumi i jedna po jedna delegacija je bila otkazana od Grčke strane. Prije početka same krize, mi smo sa čuđenjem gledali kako se to otkazuje jer smo prethodnih godina imali gotovo ustaljene posjete i dolaske u Hrvatsku.“
Osjeti li se grčka kriza „na terenu“?
Alan Šembera, direktor Printeca Croatia, renomirane hrvatske tvrtke u grčkom vlasništvu iz IT sektora, kaže kako njegova firma, zbog zbivanja u Grčkoj, nema nikakvih problema:
„Mi smo hrvatska firma u grčkom vlasništvu i naravno da smo dobrim dijelom potpuno neovisni o našem radu u državama izvan Grčke. Printec grupa, osim u Hrvatskoj, još u 14 država u regiji sudjeluje aktivno. Mi te grčke probleme ne osjetimo, niti imamo ikakve naznake toga. Najgore je kada poslom ideš u Grčku pa zapneš tamo u nekom štrajku. To je sva naša veza sa bilo kakvim problemima u Grčkoj.“
Podjednako tako u Marinoupulosu d.o.o., koji je englesko-grčki joint venture i koji drži uvoz i maloprodaju odjeće Marks&Spencer, kažu kako o grčkoj krizi znaju samo iz novina. U najvećoj grčkoj investiciji u Hrvatskoj, Coca Cola HBC Hrvatska, sa 661 zaposlenim i tri punionice, nismo dospjeli doći do odgovornih.
Iz druge velike grčke investicije - turističkom kompleksu Sunce, u koji je prije dvije godine ušao grčki investicijski fond Marfin Investment Group, su nam pismeno poručili da nemaju što za reći na temu utjecaja problema što ih Grčka aktualno preživljava na njihovo poslovanje u Hrvatskoj.
Možda je objašnjenje u tome što je najveći dioničar ovog fonda - koji je za udio u vlasništvu hotelskog lanca, aerodroma na jednom srednje-dalmatinskom otoku i devedesetak hektara atraktivnog građevinskog zemljišta, platio negdje između 100 i 150 milijuna eura - Vlada Dubaija, a drugi po veličini dioničar je jedna američka osiguravateljska kuća.
Marfin je poznat i u Srbiji jer je vlasnik 66 posto Robnih kuća Beograd, a pred koji mjesec su očitovali interes za kupovinu srbijanske aviokompanije JAT.
Sa druge strane, moguće objašnjenje za ovu suzdržanost u komentarima, može biti i banalna, ali važna poslovna istina, da bilo kakve loše vijesti povezane na ovaj ili onaj način s vama ili vašim poslom - nisu dobre za taj posao.
Čula su se upozorenja da to može ugroziti i ekonomiju cele Evropske unije, koja je prošle godine opala za oko četiri procenta, a ove beleži rast od jedva 0,1 odsto. Zbog toga je bilo čak i predloga da Grčku treba isključiti iz evrzone, a da umesto pomoći članica Unije, Atina proda pojedina ostrva.
Iako je dužnička kriza pogodila ovu zemlju, ipak u državama bivše Jugoslavije ističu da nema direktnih negativnih efekata uprkos investicijama grčkih kompanija i banaka.
Saradnja: Blagoja Kuzmanovski, Želimir Bojović, Žana Kovaćević, Esad Krcić i Enis Zebić
U Makedoniji naglašavaju da nema direktnih posledica ekonomske krize kod južnog suseda, osim problema u komunikacijama, kada su zbog generalnog štrajka zaposlenih u Grčkoj zatvorene luke ili granice.
Ne očekuju se veliki potresi
Eksperti, biznismeni, ali i pretstavnici Vlade, su saglasni da ekonomska kriza u Grčkoj neće negativno uticati na makedonsku ekonomiju. Uticaj se može osetiti u trgovinskim odnosima, kaže ministar finansija, Zoran Stavreski:
„Ukoliko dođe do ozbiljnijih socijalnih nemira u Grčkoj, do zatvaranja solunske luke, zatvaranja granice zbog štrajkova i slično, to će svakako uticati na trgovinu između Makedonije i Grčke, odnosno na poslovanje naših firmi. U delu investicija, ne očekujem negativne posledice jer su uslovi za biznis u Makedoniji bolji nego u Grčkoj. Imamo manje troškove, tako da nema razloga da investitori reaguju na negativan način.“
Kriza u Grčkoj ne može negativno uticati na makedonsku ekonomiju, zato što su grčke investicije potpuno presušile u poslednjih nekoliko godina.
„Kriza u Grčkoj ne može negativno uticati na makedonsku ekonomiju, zato što su grčke investicije potpuno presušile u poslednjih nekoliko godina.“
Dončev dodaje da se može očekivati manji nivo pogranične saradnje:
„Naročito granični devizni prilivi koje mi primamo od grčkih turista, pojedinaca, koji dolaze u šoping u Bitolju.“
I biznismeni kažu da su grčke investicije u Makedoniji stabilne i da mi više uvozimo iz Grčke, nego što izvozimo. Oni ističu da je najveći problem bila nedavna blokada granice zbog štrajkova u susednoj zemlji.
Zaustavljanje direktne bilateralne pomoći?
U Srbiji grčke kompanije spadaju među veće investitore, a otvoreno je i pet grčkih banaka u kojima ističu da se pomenuta kriza neće ni na koji način odraziti na njihovo poslovanje. Međutim, ima mišljenja da bi Grčka definitivno mogla da odustane od nekih budućih projekata, kao što je pomoć u kompletiranju Koridora 10 u okviru Helenik plana.
I dok se Grci, uz pomoć svojih evropskih partnera, trude da zaustave ekonomsku krizu u svojoj zemlji, stiče se utisak da grčki investitori i kompanije u Srbiji nisu zabrinuti za svoju ekonomsku stabilnost.
Ipak, mišljenja su u pogledu toga da li će se i na koji način tamošnja kriza odraziti na tržište Srbije, podeljena.
„Posledica će svakako biti jer je kriza u Grčkoj toliko velika da će trajati godinama“, kaže Nikola Jovanović, urednik časopisa Izazovi evropskih integracija i kolumnist nedeljnika Ekonomist:
„Ovo je sigurno kriza najveće kategorije, koja jednu državu, članicu Evropske unije, ekonomski može da zadesi. Ne može da utiče pozitivno ni u pogledu finansiranja određenih operacija, ni u vezi investiranja grčkih firmi, ni kao izvozno uvozno tržište koje je Srbiji potrebno. U svakom slučaju, efekti će biti represivni. Sigurno ne možemo očekivati da Grčka bude podjednako povoljno izvozno područje, kao što je bila do sada, i sigurno ne možemo očekivati isti obim grčkih investicija u Srbiji.“
Sa druge strane, predstavnici privrednih udruženja ne smatraju da će kriza u Grčkoj na bilo koji način ugroziti dosadašnje poslovanje grčkih firmi u Srbiji ili umanjiti nivo dosadašnjih investicija.
„To može da bude i izvestan stimulans mnogim kompanijama koje će tražiti načina da pojeftine svoju proizvodnju, da poboljšaju svoju efikasnost, a možda i da deo svoje proizvodnje iz severne Grčke presele na teritoriju Srbije, što može da bude čak i pozitivan impuls za poslovnu klimu.“
Mnogi veruju da bi se ekonomska kriza u Grčkoj mogla preliti u Srbiju i to najbrže kroz bankarski sektor. I dok zvaničnici ponavljaju da su ulozi građana u bankama sigurni, to isto čine i predstavnici svih pet grčkih banaka, koliko ih posluje na teritoriji Srbije. Jedna od prvih pet, po visini kapitala, jeste i Eurobang EFG, u kojoj tvrde da su depoziti građana potpuno sigurni.
Goran Tomić, direktor Odeljenja za depozite građana u ovoj banci, kaže:
„Potrebno je razjasniti da je kriza grčke ekonomije, o kojoj mediji izveštavaju, isključivo kriza javnih finansija, a ne bankarskog sektora i da sve grčke banke u matičnoj zemlji posluju sa profitom. Kriza se ni jednog momenta nije odrazila na poslovanje bankarskog sistema. Depoziti položeni u našoj banci, ni na koji način nisu ugroženi i banka za njih garantuje svom svojom imovinom.“
Stručnjaci ističu da će bankarski ulozi svakako biti sigurni jer su sve banke potpisale takozvani Bečki sporazum, kojim su se obavezali da neće smanjiti svoje plasmane u Srbiji.
Ali, u državnoj administraciji niko nije želeo da analizira trenutnu situaciju i da da prognoze u vezi sa tim da li će se, i na koji način, eventualno kriza iz Grčke preliti u Srbiju.
Nedavno je ambasador Grčke u Srbiji, Dimostenis Stoidis, izjavio da su grčka preduzeća do sada u Srbiju uložila 2,5 milijarde evra i najavio nova ulaganja u područja, kao što je Sandžak.
Zoran Malić iz Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, kaže da su podaci sa kojima raspolaže država malo drugačiji od onih koje je saopštio ambasador Stoidis:
„Prema podacima Narodne banke Srbije, ukupna vrednost investicija iznosi oko 2,2 milijardi evra. Otvoreni su procesu privatizacije kroz green field investicije i zajednička ulaganja. Postoji veliki broj kompanija koje su učestvovale u procesu privatizacije. Najznačajnije investicije su realizovane u sektoru bankarstva, nekretnina i energetike. Od 155 država, sa kojima je ostvaren spoljno-trgovinski promet u prošloj godini, Grčka je bila na 18. mestu po vrednosti izvoza i na 21. mestu po uvozu. U novcu, to znači da je u 2009. godini naš izvoz bio 156 milijuna dolara, a uvoz 214 miliona dolara, uz ostvareni deficit u trgovini od nešto manje od 80 miliona dolara. Za izvoz, naša tri najznačajnija proizvoda su šećer, karton i proizvodi od gvožđa, a za uvoz to su južno voće, proizvodi od aluminijuma i lekovi.“
Međutim, gde bi se te posledice prvo mogle osetiti?
Nikola Jovanović kaže da će to biti kroz zaustavljanje direktne bilateralne pomoći:
„Mislim da ne možemo očekivati grčku bilateralnu pomoć za pojedine deonice Koridora 10, u okviru Heleni plana, što je nekoliko puta odgađano. Mislim da ovaj put, i definitivno, na njihovu bilateralnu direktnu pomoć ne treba računati.“
Sa tom procenom ne slaže se Mihajlo Vesović:
„Mi smo i sami sebi prvo postavili pitanje - šta će se desiti sa tim investicijama u Koridor 10? Prema mojim saznanjima, to još uvek nije dovedeno u pitanje.“
Podaci pokazuju da je oko 80 grčkih kompanija aktivno na tržištu Srbije, a oko 150 kompanija radi partnerski sa domaćim firmama. Kapital je najviše zastupljen u bankarstvu, hotelijerstvu, trgovini, infrastrukturi, poljoprivredi i prehrambenoj industriji.
Jedna od domaćih firmi, čiji su vlasnici Grci, je i Fabrika šećera „Šajkaška” iz Žablja, čiji je vlasnik Hellenic Sugar.
Željko Kovačević, zamenik generalnog direktora u žabaljskoj šećerani, kaže da investicije jesu pomalo zaustavljene, ali da to nema veze sa ekonomskom krizom u Grčkoj, već da je to odraz krize šećerne industrije u Evropskoj uniji:
„Nama vlasnik jeste grčka industrija šećera, ali ta grčka industrija šećera može iz ove zemlje da odnese jedino dividendu. Po pitanu poslovanja, apsolutno imamo iste uslove kakve smo imali u ranijem periodu. Normalno, ti su uslovi nešto teži zbog sveukupne ekonomske krize, koju i mi osećamo, kao i svi ostali koji se nalaze u ovom privrednom lancu. Ne mislim da je to uslovljeno krizom u samoj Grčkoj.“
Građevinarstvo najviše trpi zbog krize
U Bosni i Hercegovini ističu da nema direktnog uticaja krize iz Grčke, ali da se oseća nepovoljna ekonomska klima u Evropskoj uniji. Ipak, zvaničnici tvrde da je kriza i šansa da se dovrše infrastrukturni projekti.
„Elektro-energentski sektor sigurno uvijek daje profit, bez obzira da li ste u krizi ili van nje. Tu sigurno imamo obezbjeđeno na stotine investitora širom svijeta, zainteresovanih za ove projekte. Ova kriza se možda može odraziti u odnosu Grčka - Bosna i Hercegovina, ali ne i na naše generalne odnose sa svijetom. U ovoj krizi imamo zaista veliku šansu. Činjenica da za vrijeme bivše Jugoslavije nisu izgrađeni svi hidro-potencijali, da nisu iskorištene sve rezerve uglja, da nisu izgrađene autoceste i ostali infrastrukturni objekti, daje nam ujedno i šansu da u ovom vremenu krize imamo malo bolji položaj.“
Federalni ministar finansija, Vjekoslav Bevanda, ipak priznaje da je i bosansko-hercegovačku ekonomiju, kao i velike svjetske, globalna ekonomska kriza dotakla:
„Nije se pokazalo kao tačno da smo mi mala zemlja i malo gospodarstvo, da će nas kriza zaobići. Mi smo dio globalnog sela. Promišljanje - usko, zatvoreno, autističko - ne vodi ničemu. Mi ne možemo živjeti bez okruženja i svijeta, a svijet može bez nas.“
Nije se pokazalo kao tačno da smo mi mala zemlja i malo gospodarstvo, da će nas kriza zaobići. Mi smo dio globalnog sela. Promišljanje - usko, zatvoreno, autističko - ne vodi ničemu. Mi ne možemo živjeti bez okruženja i svijeta, a svijet može bez nas.
Ipak, dodaje Bevanda, Bosna i Hercegovina je niskozadužena zemlja i ima realne šanse da stabilizuje privredu i da, pod povoljnim uslovima posuđenim novcem od MMF-a i Svjetske banke, ublaži posljedice svjetske, ali i ekonomske krize, koja se širi Evropom.
Iako razvijene evropske ekonomije, poput Njemačke, u 2009. godini, nisu bilježile ekonomski rast, pojedine privredne grane u Bosni i Hercegovini, poput automobilske industrije, nisu imale velikih gubitaka, ističe predsjednik Udruženja poslodavaca i direktor ASA Holdinga, Nihad Imamović:
„Imamo sreću da smo u 2009. godini imali proizvodnju veću nego u 2008. godini, koja je rezultirala zatvaranjem pojedinih firmi u Evropskoj uniji. Te poslove, od proizvođača automobila, smo dobili, tako da smo imali sreću. Velika je sreća, u ovako velikoj krizi, da smo dobili te poslove. Imamo najave da bi i u ovoj godini mogli imati neke dodatne poslove, samo zbog velike krize, za pojedine proizvođače auto-dijelova, pošto su naši troškovi daleko manji nego njihovi troškovi, što znatno utiče na proizvod.“
Alija Remzo Bakšić, iz istog Udruženja, naglašava da bosansko-hercegovačke vlasti u narednom periodu, koji bi mogao biti teži nego protekla godina, više pažnje moraju posvetiti ekonomiji, a manje politici i političkim ustupcima, kroz socijalne, a ne razvojne budžete. Na pitanje - koje privredne grane najviše trpe zbog ekonomske krize, ali i nebrige domaće vlasti, Bakšić odgovara:
„Građevinarstvo jer kasne oni radovi za koje već imaju odobrena sredstva od međunarodnih finansijskih institucija, zbog kriterija po kojima se dodjeljuju poslovi na javim tenderima, zbog uslova za učešće na tenderima. Mi smo insistirali kod Vlade da sa stranim investitorima i stranim međunarodnim organizacijama pokuša da dogovori fleksibilnije uslove, kako bi naše kompanije mogle ravnopravno učestvovati na tržištu. Kada počnu ti veliki investicijski radovi, oni će zaposliti više grana.“
„Spoljno-trgovinske investicije se tiču otprilike pet zemalja - Srbije, Hrvatske, Austrije, Italije i Njemačke. Tu je sada, kao novi faktor, i Rusija. U svim tim zemljama misle da je kriza prevaziđena i već tvrde da imaju malo uspješniji razvoj. Mi skoro 90 posto zavisimo od stanja u tim zemljama. Mislim da imamo neku relativno bolju prognozu za ovu godinu.“
Rusija je u Republici Srpskoj drugi najveći investitor i to će imati pozitivne efekte i u drugom dijelu države, dodaje Jakšić. Vjeruje da aktuelna ekonomska kriza u Grčkoj, pa možda i u Španiji, neće imati veće posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Treba se držati provjerenih i sigurnih partnera, što je jednostavan recept za poboljšanje sveukupne ekonomske situacije, zaključuje Jakšić i dodaje:
„I sada i u buduće mi smo toliko mala ekonomija i ako budemo pametni, u tom krugu, moramo da gradimo naše pozicije, vodeći računa o Rusiji, kao potencijalnom dobavljaču energenata i jednom ozbiljnijem investitoru.“
Teško da se može dodatno uzdrmati domaća ekonomija
Uprkos činjenici da u Crnoj Gori ima nekoliko značajnih grčkih investicija, još uvijek nema znakova za uzbunu zbog krize u ovoj zemlji. Moguć je, kažu analitičari, jedino uticaj na pojeftinjenje evra, što bi podstaklo crnogorski izvoz.
U Crnoj Gori ima nekoliko značajnijih investicija iza kojih je grčki kapital. Među njima je prvi kotorski Jugopetrol, koji se bavi distribucijom naftnih derivata i koji skoro ima monopolsku poziciju, zahvaljujući najrazvijenijoj mreži benzinskih pumpi.
U ovoj kompaniji nisu željeli da govore na temu grčke krize i mogućnosti da njene posljedice osjeti i Jugopetrol, čiji je većinski vlasnik Hellenic Petroleum. U svakom slučaju, teško je zamisliti da bi čak i neke teškoće, sa kojima bi se Jugopetrol suočio, proizvele ozbiljnije posljedice po crnogorsku ekonomiju. Vjerovatnije je da bi to samo značilo signal konkurenciji da zauzme bolje mjesto na domaćem tržištu.
Izvršni direktor Montenegro biznis alijanse, Darko Konjević, smatra da, generalno, ne postoje znaci da bi crnogorska preduzeća u grčkom vlasništvu mogla otežano poslovati uslijed krize u Grčkoj:
„Uvijek postoji opcija da oni odustanu, zavisno od toga kakva je njihova pozicija u matičnim firmama, kako će ih pogoditi situacija u Grčkoj. Oni kao takvi za sada ne predstavljaju neke značajno dominantne investitore, tako da bi eventualni odlazak nešto značio, ali ne vjerujem da bi mogao da ugrozi neku bezbjednost što se tiče ekonomije Crne Gore.“
Grci u Crnoj Gori gazduju sa nekoliko firmi, koje nisu beznačajne, ali teško da mogu dodatno uzdrmati domaću ekonomiju. Jedna od njih je rudnik uglja u Beranama, koji se već decenijama suočava sa velikim teškoćama, među kojima su bili neuspješni pokušaji privatizacije i pokretanja proizvodnje.
Iza ove investicije je čuveni grčki milijarder, Viktor Restis, koji je vlasnik i First Financial Bank, koja posluje u Crnoj Gori. Politika banke je, kako nam je rečeno, da se ne daju tonski snimljene izjave, ali smo dobili dopis u kom stoji da kriza koja potresa Grčku nije uticala i neće uticati na poslovanje FFB, zato što je banka novoosnovana i nema balast prošlosti. To se potkrjepljuje podatkom da je u prva dva mjeseca ove godine banka uvećala kreditni portfolio za oko 30 procenata.
Nije isključeno da bi grčka kriza, ne prelije li se ovdje, mogla pomoći crnogorskoj ekonomiji ako bi dovela do slabljenja eura u odnosu na druge valute. To bi poticajno djelovalo na crnogorski turizam i na neke od preživjelih industrija.
Urednik ekonomske rubrike nedeljnika Monitor, Zoran Radulović:
„Nije isključeno da bi grčka kriza, ne prelije li se ovdje, mogla pomoći crnogorskoj ekonomiji ako bi dovela do slabljenja eura u odnosu na druge valute. To bi poticajno djelovalo na crnogorski turizam i na neke od preživjelih industrija.“
A šta će biti sa preživjelom industrijom, upravo je pitanje koje brine radnike, uznemirene vijestima iz Grčke.
„Zaista je zabrinjavajuće da se to, što se dešava u Grčkoj, može prenijeti i na Crnu Goru.“
U Vladi nije bilo moguće pronaći sagovornika na temu prelivanja grčke krize na Crnu Goru. U Ministarstvu finansija niko nije bio u mogućnosti da odgovori na pitanje u vezi mogućih reperkusija grčke krize na domaću ekonomiju i finansijski sistem.
Tome je možda doprinijelo odsustvo ministra finansija, Igora Lukšića, koji se nalazi u službenoj posjeti Kini, gdje je i ministar saobraćaja, Andrija Lompar, koji bi bio relevantan sagovornik za pitanje u vezi sudbine budućeg autoputa Bar - Boljare, za čiju je gradnju zainteresovan konzorcijum Aktor HGH, iza kog je, prema nezvaničnim informacijama, opet grk Viktor Restis, koji je preuzeo i azijatski turistički gigant Aman Resorts, koji sada gazduje Svetim Stefanom.
Zoran Radulović o grčkim investicijama u Crnoj Gori i eventualnom prelivanju krize na domaći teren:
„Grčke investicije su za sada više u najavi, nego u stvarnoj realizaciji, tako da je tu teško precizno ocijeniti da li se tu nešto može pokvariti ili popraviti. Priča oko autoputa je tek počela, iako članice ovog konzorcija, koje su sada stigle na pregovarački red, tvrde da ih kriza neće smetati i da će oni nabaviti tražene garancije. Investitori na Svetom Stefanu rade suviše sporo i kratko da bi im kriza smetala. Oni su kriza po sebi, po svoj prilici.“
Mala robna razmjena - mali rizik
U Hrvatskoj se ne strahuje od negativnog utjecaja grčke krize jer je ekonomska razmjena veoma niska.
Kriza u Grčkoj ne može imati izravnih negativnih posljedica na hrvatsku ekonomiju. I robna razmjena i investicije gotovo da su simboličke. Primjerice, prošle je godine Hrvatska izvezla u Grčku robe za 35 milijuna eura, a Grci su izvezli u Hrvatsku oko 67 milijuna eura. To čini svega 102 milijuna eura robne razmjene između dviju zemalja, kaže voditeljica odjela za zapadnoeuropske zemlje u Hrvatskoj gospodarskoj komori, Mirjana Turudić:
„Što Grčku svrstava na 33. mjesto globalne rang liste najvažnijih hrvatskih gospodarskih partnera, sa udjelom od samo 0,46 posto u ukupnoj razmjeni Republike Hrvatske sa svijetom. Nije ta robna razmjena u ukupnoj gospodarskoj razmjeni sa Grčkom značajna i usporediva sa ostalim najvažnijim hrvatskim vanjsko-trgovinskim partnerima.“
„Prema tim istim službenim podacima hrvatske Narodne banke, Grčka se ne nalazi u prvih 30 zemalja ulagača u Republiku Hrvatsku. Ta ulaganja su zaista minorna u odnosu na glavne sudionike iz stranih izravnih ulaganja u Republiku Hrvatsku. Kada govorimo o eventualnim ulaganjima hrvatskih gospodarstvenika u Grčku, nisu zabilježena značajna ulaganja.“
Kolika je razina suradnje, toliki je utjecaj zbivanja u jednoj ekonomiji na drugu ekonomiju - to je zaključak što ga predlaže gospođa Turudić:
„Zbog relativno male robne razmjene sa Grčkom, u odnosu na ostale europske zemlje, kao i na robnu razmjenu u globalnom smislu, grčka nacionalna kriza neće se i suviše reflektirati na hrvatsko gospodarstvo. Mi smo svi zemlje regije, zemlje Mediterana, pa prema tome svaki poremećaj, po mom mišljenju, u jednoj zemlji, odražava se i na poremećaj u drugoj zemlji, ovisno o omjeru kako te dvije dotične zemlje surađuju.“
Prošle je godine Hrvatska izvezla u Grčku robe za 35 milijuna eura, a Grci su izvezli u Hrvatsku oko 67 milijuna eura. To čini svega 102 milijuna eura robne razmjene između dviju zemalja.
„To su bili fiksirani datumi i jedna po jedna delegacija je bila otkazana od Grčke strane. Prije početka same krize, mi smo sa čuđenjem gledali kako se to otkazuje jer smo prethodnih godina imali gotovo ustaljene posjete i dolaske u Hrvatsku.“
Osjeti li se grčka kriza „na terenu“?
Alan Šembera, direktor Printeca Croatia, renomirane hrvatske tvrtke u grčkom vlasništvu iz IT sektora, kaže kako njegova firma, zbog zbivanja u Grčkoj, nema nikakvih problema:
„Mi smo hrvatska firma u grčkom vlasništvu i naravno da smo dobrim dijelom potpuno neovisni o našem radu u državama izvan Grčke. Printec grupa, osim u Hrvatskoj, još u 14 država u regiji sudjeluje aktivno. Mi te grčke probleme ne osjetimo, niti imamo ikakve naznake toga. Najgore je kada poslom ideš u Grčku pa zapneš tamo u nekom štrajku. To je sva naša veza sa bilo kakvim problemima u Grčkoj.“
Podjednako tako u Marinoupulosu d.o.o., koji je englesko-grčki joint venture i koji drži uvoz i maloprodaju odjeće Marks&Spencer, kažu kako o grčkoj krizi znaju samo iz novina. U najvećoj grčkoj investiciji u Hrvatskoj, Coca Cola HBC Hrvatska, sa 661 zaposlenim i tri punionice, nismo dospjeli doći do odgovornih.
Iz druge velike grčke investicije - turističkom kompleksu Sunce, u koji je prije dvije godine ušao grčki investicijski fond Marfin Investment Group, su nam pismeno poručili da nemaju što za reći na temu utjecaja problema što ih Grčka aktualno preživljava na njihovo poslovanje u Hrvatskoj.
Možda je objašnjenje u tome što je najveći dioničar ovog fonda - koji je za udio u vlasništvu hotelskog lanca, aerodroma na jednom srednje-dalmatinskom otoku i devedesetak hektara atraktivnog građevinskog zemljišta, platio negdje između 100 i 150 milijuna eura - Vlada Dubaija, a drugi po veličini dioničar je jedna američka osiguravateljska kuća.
Marfin je poznat i u Srbiji jer je vlasnik 66 posto Robnih kuća Beograd, a pred koji mjesec su očitovali interes za kupovinu srbijanske aviokompanije JAT.
Sa druge strane, moguće objašnjenje za ovu suzdržanost u komentarima, može biti i banalna, ali važna poslovna istina, da bilo kakve loše vijesti povezane na ovaj ili onaj način s vama ili vašim poslom - nisu dobre za taj posao.