Dostupni linkovi

Emir Bekrić za RSE: Trka mog života, još sam u šoku!


Emir Bekrić sa medaljom iz Moskve
Emir Bekrić sa medaljom iz Moskve
Čudo srpske atletike dogodilo se na Svetskom prvenstvu u Moskvi. Srbija, zemlja koja nikada nije imala upehe u „kraljici sportova“, prvi put u istoriji na ovom takmičenju osvojila je dve bronzane medalje – Ivana Španović u skoku u dalj, i Emir Bekrić u trci na 400 metara prepone.

Nakon trke Emira Bekrića u Moskvi, u kojoj je kao jedini takmičar iz Evrope u fantastičnom finišu stigao do bronze, od života na margini atletika polako postaje sport broj jedan u Srbiji.

Emir Bekrić (22) za RSE kaže iz Moskve da još nije svestan šta je uradio.

„Ovo je nešto neopisivo, fenomenalno, tu trku ću zaista pamtiti celog života.
U šoku sam i dalje. Za ovakav momenat se živi, za ovakav momenat sam trenirao 11 puta nedeljno, i zaista sam presrećan. I znao sam da ta trka nije samo moja, već da je to trka cele Srbije, i zbog toga sam na rukama nosio natpis „one love“ što je značilo „jedna ljubav u jednoj trci“... Tako da smo Srbija i ja trčali zajedno. I drago mi je ako je Srbija ponosna.“


Emir Bekrić postavio je nacionalni rekord sa 48.05, iako je u poslednjoj četvrtini trke bio na šestoj poziciji. Bekrić, novi sportski heroj nacije, za RSE kaže da je čvrsto verovao u sebe.

„Jednostavno, u poslednjih 100 metara obuzela me velika energija i taj pozitivni nalet sam iskoristio. To mi je i bio cilj. Da sa rivalima ostanem u trci do poslednjih 100 metara i da tada maksimalno iskoristim svoj potencijal, svoju snagu i dugačak korak, i da probam da se izborim za medalju. I ni jednog trenutka se nisam plašio rivala...

RSE: Atletika u Srbiji tavorila je godinama, atletičari nekada nisu imali ni patike za trening, u čemu je tajna uspeha?

„Borbenost, inat, i želja za uspehom. Talenat je jedan odsto svega, ali naporan rad i čvrsta vera u sebe je nešto što je najpotrebnije.“

(VIDEO: Finalna trka u Moskvi)
Sportski rekord Srbije u Moskvi je u skoku u dalj postigla i Ivana Španović koja je sa 6,82m osvojila bronzu. Nakon ovih uspeha ređaju se čestitke poznatih sportista, koji sami najbolje znaju koliko je bilo teško doći do medalja na svetskom prvenstvu, pa teniser Novak Đoković, rukometaši, plivači i ostali poručuju „bravo“, „kraljevi sporta“ i „atletika vlada“.

Beograđani za RSE kažu da su oduševljeni.

„Srećna sam i ponosna. Ništa me nije iznenadilo jer znam da naši sportisti to mogu, ali im samo treba neka motivacija.“

„Emir Bekrić i Ivana Španović su super. Stvarno sam se fenomenalno osećao dok sam ih gledao. Uzbuđenje mi je bilo na maksimumu. Stvarno ne znam odakle Emiru snaga da ih sve prestigne i dođe do bronze.“

„Pa ovo je fantastičan uspeh s obzirom da od države ništa nisu dobili.“


Renesansa atletike

A do samo pre nekoliko dana malo ko je verovao u srpske atletičare, dok je kao kuriozitet na Svetskom prvenstvu zabeleženo da je reprezentativac Srbije Predrag Filipović u hodanju na 50 kilometara odustao jer mu je na 18. kilometru trke otpao đon sa patika starih šest godina.

Veselin Jevrosimović, predsednik Atletskog saveza Srbije, kaže za RSE da se u poslednje vreme ipak više ulaže u atletiku i da ovi rezultati mogu da se mere sa odličjima u svim najvećim sportovima.

„To je u istom rangu kao da su fudbaleri Srbije osvojili medalju na svetskom prvenstvu. Ovo je zaista renesansa srpske atletike i plod dugogodišnjeg napornog timskog rada. I to za nas nije iznenađenje. Naš cilj je od samog starta bio da uložimo u struku i da obezbedimo novac za pripreme. Veoma je bitno i to da smo u poslednjih nekoliko godina izgradili pet stadiona koji imaju atletske staze, dok je u toku izgradnja i atletske dvorane“, kaže Jevrosimović.

Sprotovi koji u Srbiji imaju minimalnu podršku države, kao što su atletika, plivanje, tekvondo ili tenis, poslednjih godina redjaju uspehe koji su uglavnom rezultat entuzijazma samih takmičara i požrtvovanja njihovih porodica. Sa druge strane, u fudbalu su u opticaju velike sume, političari i biznismeni su u upravnim odborima klubova, ali rezultata nema.

Sportski komenatator Duško Korać kaže za RSE da prioriteti hitno moraju da se menjaju, ali da nije optimista.

„Tu nije u pitanju samo atletika već uopšte odnos u Srbiji prema sportu. Struktura, organizacija i hijerarhija su postavljeni naglavačke. Onda ne treba da čudi što su pojedinačni uspesi rezultat porodične manufakture. Čovek koji je govorio da je u Srbiji najteže promeniti svest ubijen je pre deset godina. Kod nas su „big brotheri“ i dalje važniji od svega. Mi smo zaglibili kao u živo blato. I ne postoji Sizif koji će nas preko mrtve reke da prevede“, kaže Korać.

U srpskoj atletici poslednjih godina pojavili su se novi asovi od kojih se očekuju uspesi na velikim takmičenjima, a najveće nade polažu se u bacača kugle Asmira Kolašinca, bacačicu diska Draganu Tomašević, bacačicu koplja Tatjanu Jelaču, Amelu Terzić u disciplini 1.500m i višebojca Mihaila Dudaša.
XS
SM
MD
LG