U uredu buduće hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ne žele ni potvrditi ni demantirati vijest da će dugogodišnji obavještajac Josip Buljević biti njezin savjetnik za nacionalnu sigurnost. Buljević je imao neke veze sa maltretiranjem novinarke Helene Puljiz od strane službe pred desetak godina, i analitičari imaju izvjesne rezerve prema mogućnosti da on bude postavljen na tako odgovornu dužnost.
Četredesettrogodišnji Josip Buljević najspominjanije je ime za mjestu savjetnika za nacionalnu sigurnost novoizabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kada ona 15. veljače stupi na dužnost. On je gotovo dvije decenije u obavještajnom sustavu, do pred dvije i po godine bio je i šef Sigurnosno-obavještajne agencije, među zasluge mu se ubraja i lociranje i uhićenje Ante Gotovine, a ima i doktorat o islamskom terorizmu. Međutim, zagrebačka novinarka Helena Puljiz podsjeća da je on bio među onima koji su je pred desetak godina raznim pritiscima željeli natjerati na suradnju sa hrvatskom tajnom službom, zbog čega je tadašnji Buljevićev šef i šef tadašnje Protuobavještajne agencije Josip Podbevšek morao dati ostavku.
„Buljević je bio jedan od onih koji su procijenili da je ispravno mene pokušati prljavim metodama, znači prijetnjama, pokušajem ucjene i podmićivanja i psihičkim maltretiranjem prisiliti da za njih kao novinarka špijuniram vlastite kolege, političare, strane veleposlanike i intelektualce u zemlji i inozemstvu i da u medije plasiram prljave priče po njihovoj narudžbi. Za mene je nedopustivo da takvi ljudi – a podsjećam da sam po privatnoj tužbi dobila presudu da su oni u mom slučaju kršili zakon – godine 2015 i dalje rade u sustavu, dapače dobivaju mjesto savjetnika za nacionalu sigurnost predsjednice, a to polje je njena najvažnija ovlast.“
Saborski zastupnik socijaldemokrata i ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin rezerviran je prema mogućnosti da Buljević postane savjetnik za nacionalnu sigurnost, jer misli da je preblizak sa HDZ-om, i da bi svoje talente na toj funkciji možda koristio na neprimjeren način.
„Mislim da ima jednu bitnu ogradu, a to je prevelika vezanost za stranku i za predsjednika stranke – mislim naravno na HDZ. E sad, malo mi je teško povjerovati da će se čovjek promijeniti. Osim toga, ja tu vidim opasnost da bi se jedan solidan obavještajac na tom mjestu mogao više baviti operativnim pitanjima i poslovima, nego što je to stvarna zadaća savjetnika predsjednice za nacionalnu sigurnost.“
Sigurnosni analitičar Igor Tabak s portala obris.org podsjeća da još ništa nije definirano oko sastava kruga najbližih suradnika nove hrvatske predsjednice, pa je još relativno rano za neke konkretne komentare, ali…
„Ono što ja u ovoj stvari vidim kao problem sa konkretnom osobom o kojoj javnost špekulira je činjenica da - uz sve njegovo iskustvo u sigurnosno-obavještajnom sektoru – prilično je jasno da se radi o čovjeku koji ima problema sa poimanjem granica toga što taj sektor radi. Dakle, u normalnom demokratskom društvu obavještajni i sigurnosni sektor općenito mora imati granice. Granice su ono što tu čini razliku između demokracije i autokracije, između demokracije i diktature.“
Po njegovoj ocjeni, slučaj novinarke Helene Puljiz jedna je od najmračnijih epizoda sa hrvatskim obavještajnim sektorom u posljednjih petnaestak godina, to ozbiljnija jer je hrvatska demokracija ipak i dalje u tranziciji.
Ni iz HDZ-a ni iz privremenog ureda buduće hrvatske predsjednice nisu željeli komentirati moguće Buljevićevo imenovanje na tu dužnost, niti komentirati kritike na njegov račun, a u HDZ-u naglašavaju kako oni ni nemaju nikakve veze sa odabirom suradnika buduće predsjednice.
