Čekamo Sanadera da održi koncert

Dnevnik za RSE vodio Munir Podumljak predsjednik udruge Partnerstvo za društveni razvoj iz Zagreba.


Subota 16. 07. 2011.
Hrvatska čeka Sanadera. Mediji su spremni. U redakcijama rent-a kamere i rent-a snimatelji. Virtualni doček po grupama na FB. Prema naslovnicama očekujemo u najmanju ruku otkriće desetljeća. Narod upućuje vlasti prijetnje poput "vidjet ćete vi kad Sanader propjeva". Sjetih se kad smo tako čekali da propjevaju i tenori, i generali, i ministri, i potpredsjednik vlade.... I svi su negdje u našem iščekivanju izgubili glas. Osuđeni za neku "siću" čekaju bolja vremena i vikend izlaske i vikend ručkove u Sheratonu. General Zagorec, pored tajnih identiteta i tajnih računa vrijednih stotine milijuna EUR, osuđen za dijamante, koje nitko nije vidio nešto malo godina, dok se ne zaboravi. Polančec proglašen krivim za reflektore koje nije odnio doma te za 500 tisuća kuna vrijednu studiju od 20-ak stranica teksta, koju je platilo ministarstvo.

Slučajevi Podravka, HEP, INA, vrijedni preko milijardu kuna - na čekanju. Da li zbog sponzorstava ministru unutarnjih poslova putem njegovih tvrtki i KK Zagreb ili zbog vremenskih prilika, ne zna se. Polančec drži tiskovne konferencije. I svaki put obeća koncert, novinari dođu, od muzike ništa. Novinari i urednici sjednu za stol, smisle muziku i riječi, i stvore naslovnicu. I tako čekamo Sanadera da održi koncert i kad zašuti da mu smislimo muziku i riječi i napravimo naslovnice. Već je kasno poslijepodne. Sanadera nema, "a kad će, ne zna se". Odoh montirati underground Latinicu iz HND-a. Tamo je barem bio pravi koncert.

Nedjelja 17. 07. 2011.
Nedjelja kao i većina drugih. Mirna kava u lokalnom bircu, bez pritiska i stresa. Ne moram misliti kad moram na posao. No znam da ću u nekom trenutku morati. Tako je to kad nemam šefa na kojeg se mogu žaliti i kad ne radim za državu kojoj mogu pobjeći na bolovanje. Taman kad sam mislio da će dan proteći u miru, i da ću moći raditi u miru, 5 sms poruka istovremeno. U Nedjeljom u 2 demantiji svega što sam gostujući kod Ace rekao. Posao na stranu i pišem odgovor na demantij. Ministar me demantirao rečenicom da je u mom istupu istinito samo "njegovo ime i prezime te da se on nema što pravdati udruzi". Laknulo mi je. Znači da Karamarko nije ministar unutarnjih poslova. To je dobro. Iako, kopka me činjenica što nikako da ga nagovorimo da nam odgovori na javna pitanja koja su mu postavljena. No, ako on nije ministar onda su i pitanja bespredmetna. Transparency Hrvatske u demantiju navodi kako je "u opisu njihovog posla edukacija" te da tu nema sukoba interesa. Istina. Edukacija nije sukob interesa. No malo me smeta što svaki put kad PSD temeljem dokumentacije i svjedočanstava žrtava korupcije javno otvori predmet, Transparency Hrvatske ima projekt upravo u instituciji ili tvrtki gdje smo mi otvorili predmet. Tako je bilo 2003. kad smo progovorili o domovima za stare i nemoćne u Gradu Zagrebu i krađi imovine korisnika, tako je danas u Hrvatskoj pošti. I svaki put je to projekt koji TIH radi, a koji financiraju upravo te institucije. To me smeta, ali to nije sukob interesa. No sukob interesa je kad vaš predstavnik istovremeno sjedi u povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a vi držite edukaciju u ustanovama koje su i mogu biti predmetom odlučivanja. No i to izgleda samo mene i PSD smeta. Pri tome čast i dužno poštovanje aktivistima Transparencyja diljem svijeta koji, kao na primjer u Bosni, moraju zatvarati urede i bježati zbog izravnih prijetnji smrću. Nikada i nigdje nisu svi isti. Gospođa Vjera Šuman demantira moje navode o kupnji ljetnikovca. Kaže da je oslobođena u kaznenom postupku za ljetnikovac. Čudno. PSD, iako prijavitelj, nikad nije dobio informaciju da je postupak vođen. Gđa Šuman dalje nastavlja u demantiju kako je istina da je Ministar Karamarko jamac za kredit u spornoj kupnji ljetnikovca u Dubrovniku. Razmišljam što je u stvari u cijeloj priči demantirano? Nemam odgovor na to pitanje. Šaljem odgovor na adrese Izvršnog odbora i idem na montažu underground Latinice. Blizu smo kraja.

Ponedjeljak 18. 07. 2011.
Izvršni odbor rezigniran demantijima koji to nisu i koji nam oduzimaju vrijeme. Vijest ide svima. Hrvatskom novinarskom društvu zahtjev za reagiranje s obzirom da se demantiji ministra unutarnjih poslova objavljuju u medijima koji nisu pisali o nalazima udruge, pa tako sukladno zakonu nemaju što demantirati u svom pisanju. Nakon frustrirajućeg početka dana - natrag na pravi posao. Istraživati, analizirati, infromirati javnost i one koji bi trebali donositi odluke i narodu osigurati vladavinu prava. Telefon zvoni po tko zna koji put. Kažu mi da je jučer, u nedelju 17.07. u Šibeniku, nepoznati mladić u trapericama i bijeloj majici, izveo zahvat oko vrata nad sedmogodišnjim djetetom koje se sa skupinom djece igralo na telefonskoj govornici. Zarobljeno dijete nije dao susjedi koja ga je pokušala otrgnuti. Dotrčao otac djeteta, udario mladića i otrgnuo svoje dijete. Uniformirani policajac koji je stajao u blizini upozorio da je otac udario policajca!? Odnosno policijskog vježbenika. Dajte osobnu!? Padaju uvrede i vrijeđanje države. Kao i u većini građanskih odnosa s državnom administracijom danas. Taman kad su svi pomislili da se sve smirilo, uz škripu guma dojure tri policijska automobila. Iz automobila istrčavaju policajci, njih 8, i brutalno, bez ikakvog razgovora nasrću na oca djeteta. Bacaju ga na pod i pred očima njegove djece i stotinjak turista i prolaznika, oca cipelare i tuku. Brutalno. Kao u nekim prošlim vremenima. Po obavljenom, policajci idu od osobe do osobe i traže da izbrišu snimke brutalnosti iz mobitela. Oca vode u pritvor zbog "napada na službenu osobu" , bar dok policajci ne usklade priču. Očajna obitelj i svjedoci zovu i traže pomoć udruge. Što se može. Krećemo u još jedno istraživanje s neizvjesnim ishodom. U takvim trenutcima prestaje me zanimati nacionalna i svjetska politika. No, na margini registriram da je stigao Ivo Sanader kojeg sam čekao u subotu. Počinje još jedna sapunica.

Utorak 19.07. 2011.
Latinica je konačno montirana i dižemo je na You Tube kanal PSD-a. "Sukob interesa: Nevidljivi ubojica demokracije" - već sam naslov je rekao sve. Iako su priloge za Latinicu već vidjeli, prijatelji s društvenih mreža gutaju sadržaj. I ja je gledam po tko zna koji put. I svaki put otkrijem nešto novo i čudim se. Konačno, pravi koncert i prava pjesma. Bez cenzure. Denis Latin rutiniranom lakoćom vodi dvosatnu raspravu i pokazuje zašto je on Denis Latin. I zašto je Latinica neponovljiv format HRT-a. Imam neki predosjećaj da će generacije koje dolaze, pregledavati ovu Latinicu kao što smo mi nekad slušali demo albume velikih bendova. No kritika ima. Prije sveg zbog tehničke kvalitete. U pohvalama i kritikama zaboravlja se da je nelegalno vodstvo HRT-a ukinulo Latinicu, Dossier.hr te sankcioniralo niz novinara za vrijeme "izvanredne uprave". V.D. vodstvo koje je smjelo raditi 6 mjeseci, na HRT-u je trajalo skoro dvije godine. I upravo u drugoj godini mandata, vodstvo, koje više nije imalo uporišta u zakonu, "pročistilo" je kadar, kažnjavajući neposlušne i ubijajući emisije od kojih je narod živio u nadi da u njihovom životu ima bar mali prostor u kojem mogu i smiju reći istinu. Reći ćemo da to nije bilo u redu. Reći. Ali nitko ništa neće napraviti. Negdje predvečer opraštam se od Latinice i idem na teren. Vidjeti što i kako radi naša policija. Mediji se bave Sanaderovom tjelesnom težinom, izgledom i izborom odvjetnika.

Srijeda 20. 07. 2011.
Slušam mučna svjedočanstva o policijskoj torturi u Šibeniku. Koliko god toga u životu vidio i iskusio, slikovite priče o nasilju uvijek izazovu mučninu. Možda iz razloga što razmišljam u slikama. Loša navika. Poslaguju se kockice lanca loših odluka, protuzakonitih postupanja i zataškavanja onih koji bi trebali čuvati zakon. Nemoć. Ljudi se pitaju što će se dogoditi njima s obzirom da su svjedoci? Da li će ih netko maltretirati? Da li mogu nastaviti živjeti u tom gradu? Upravo dok beznadno šutim umjesto odgovora na pitanja, telefonski poziv iz ureda. Stigao odgovor iz Europske komisije u Briselu. Gospodin Dirk Lange, iz Opće uprave za proširenje piše da nadležna tijela RH moraju postupati po prijavi udruge protiv Tomislava Karamarka. A sam sukob interesa, odnosno poštivanje zakona od strane dužnosnika, bit će predmetom monitoringa u poglavlju 23. Po tko zna koji put, institucije pravne države trebaju poticaj, odnosno signal, da je u redu postupati po zakonu!? Nema druge nego za sad prihvatiti tu činjenicu i truditi se da se što prije istrgnemo iz ropstva interesima i moći. Objavljujemo vijest. Još jednu u nizu koja će završiti na marginama. Taman kad sam mislio da je dan završio zove moja mama. Kaže, "sine, zvala me tetka. Kaže da se po "komšiluku" neki ljudi raspituju o tome da li si ti prodavao drogu? Pri tome kažu kako im ta informacija treba jer si se ti kandidirao za neku važnu funkciju u državi". Mama plače. Tetka plače. Pitaju zašto njih nitko nije ništa pitao. E mati, što da ti kažem? Žao mi je što trpiš, ali izdrži. Svjetlo će doći. Idem leći. Još jedna noć s bijesom u kostima. U međuvremenu je Sanader dobio konkurenciju na naslovnicama. Uhićen Goran Hadžić. U tom trenutku najtraženiji ratni zločinac. Nije lako biti zvijezda.

Četvrtak 21. 07. 2011.
Pišemo vijesti o "ljudima koji se raspituju po komšiluku" i policijskom nasilju u Šibeniku. I jedna i druga vijest me jedu dok ih pišem. Pitam se do kad tako i hoćemo li ikad odnijeti pobjedu nad tim nevidljivim zlom? Hoću li doživjeti dan oslobođenja države iz lanaca korupcije, mračnih interesa, iz lokota moći, častohleplja i pohlepe? Pišem vijesti iako znam da u ovom trenutku ima važnijih problema.

Goran Hadžić je imao ljubavnice, izvanbračnu djecu i umjetninu vrijednu više desetaka milijuna EUR. Sanaderu natekla noga, i moguće da ima neki oblik sepse. To su mediji zaključili iz izjave Sanaderovih odvjetnika, kojima je to rekao liječnik koji je to pročitao u novinama!? Jasna slika prioriteta u dnevnim novostima. I jedna i druga vijest će imati velikog utjecaja na sam postupak pred nadležnim sudovima i naše živote. Jednako kao i vijest da je Megan Fox pozirala za časopis Elle. No i jedan i drugi osumnjičenik znaju da će im rejting rasti onoliko koliko dobro budu izbjegavali odgovore, odnosno koliko dobro budu glumili. A dokazali su da su dobri glumci. Hadžić se godinama prerušavao i kao amater vještinu doveo do savršenstva, a Sanader će, kao profesionalac iz branše (intendant HNK u Splitu), rutinirano odraditi svoju rolu. Odnosno kako kaže njegov odvjetnik, "mi ćemo se braniti aktivno, nećemo odgovarati na pitanja jer ne želimo olakšavati USKOK-u" , te najvažnija izjava: "Klijent neće odgovornost svaljivati na druge". Sve je rečeno. Osim da bi vijest Sanader trebala pasti na margine. Jer ukoliko ne želi reći istinu opljačkanom narodu, Sanader nije i ne smije biti vijest. U tim razmišljanjima podnosimo kaznene prijave protiv djelatnika policije u Šibeniku.

Petak 22. 07. 2011.
Osvrt na protekli tjedan. Ukupno nekih 18 sati sna, koje ću vjerojatno platiti za koju godinu. Prema pisanju medija, Hadžić je nesporno Don Juan, a Sanader patriot. Prvi je naredio svirepa smaknuća, a drugi je naredio pljačku, no to je manje važno. Izgled, tjelesna težina, prehrana, odjeća su kao i uvijek prioritet čaršije, Zagrebačke špice i kafanskih razgovora. One strašne stvari, o kojima izjegavamo govoriti, treba što prije zaboraviti. I treba, samo kad ne bi bilo žrtava koje pate i vape za pravdom ili bar suhom istinom. U tom rezimiranju stiže odgovor na naš zahtjev HND-u. Da podsjetimo tražili smo da HND reagira na činjenicu da dio medija objavljuje demantije ministra unutarnjih poslova na naše nalaze iako nisu objavili ništa od naših nalaza. Pored ljubaznih pohvala našem radu HND kaže: "Vi ste dobili sjajan prostor u Nedjeljom u 2, svaka čast Aleksandru Stankvoiću na tome. A pred Nedjeljom u 2 i Jutarnji i Večernji se mogu sakriti. Drago mi je da stojite iza svih svojih nalaza, ali ne tražite od nas da i mi iza njih potpuno stojimo - oni su vaši nalazi a ne naši. Ocjenjuje ih javnost a na koncu konca, ako treba, i Sud. Osobno ne mogu shvatiti iz kojih dokaza izvlačite zaključak da je TIH korumpiran zato što je radio s Hrvatskom poštom, ali dobro, vi tako mislite. Našlo bi se još ponešto sumnji...". Dakle uglavnom tako stojimo. Princip je odavno prestao biti važan. Nije važno kako pišu mediji, ali je važno da smo dobili "sjajan prostor u Nedeljom u 2", a važno je i da je sumnjivo na osnovu čega tvrdimo da je Transparency Hrvatske u sukobu interesa. U međuvremenu mi javljaju iz Sarajeva da je Slobodna Bosna objavila više nego korektan članak, odnosno moj intervju. Zbog nekih ranijih tekstova te pitanja u intervjuu, mislio sam da su na "drugoj" strani. Da, čovjek ponekad nije u pravu i ne treba vjerovati svojim očima. Stoga, iskrena isprika Slobodnoj Bosni zbog mog oštrog tona. U ovakvim trenutcima čovjek mora naći u sebi snage i priznati svoje pogreške. Tako se postaje boljim čovjekom i gradi bolji svijet. Iljko Ćimić, iznerviran sapunicom, za Index sarkastično piše o Sanaderovim šlapama, Hadžić leti u Haag najvjerojatnije u majici s oznakom krokodila. Premijerka ima novi broš. Merkel i Sarkozy spašavaju Grčku i euro, Obama spašava svjetsko gospodarstvo. Sve problemi kojih ne bi bilo da smo na vrijeme znali, da smo pričali, da smo reagirali. Do tog vremena, ugodan Vam ostatak odmora želim.