Popis u BiH kao prebrojavanje krvnih zrnaca

Dnevnik je vodio Rijad Durkić, novinar BiH portala Tačno.net koji 8. decembra obilježava dvije godine postojanja. U svojim zapisima govori o Mostaru, o zabludi da se u gradu na Neretvi ništa ne događa, predstojećem popisu stanovništva u BiH i zašto se popis doživljava isključivo kao prebrojavanje krvnih zrnaca, te zašto za svaku važniju odluku, bilo na entiteskom, bilo na državnom nivou, mora mišljenje dati Ustavni sud.

01/12/2012
Sa zadovoljstvom krećem pisati Dnevnik za medij koji pratim od malih nogu. Dok svi još govore samo o tome kako je ko glasao za ulazak Palestine kao promatrača u UN, mene kao i obično teže pritišću lokalne teme. Mostar još uvijek nema načina da iskaže svoju izbornu demokratiju. Još niko ne zna kako da odriješi mostarski gordijev čvor. Mostarce to nažalost ne boli mnogo.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije imalo zajednički stav oko pitanja Palestine, pa je naš glas bio suzdržan. Jasno je samo jedno da stalno trebamo potvrđivati tezu da se ni oko čega ne možemo dogovoriti.
Jutro provodim u društvu prijatelja. Mali Emin već sad je veliki i šarmira cijelu kafanu. Na našem portalu Tačno.net radi se punom parom. Za koji dan prelazimo na poboljšani, unaprijeđeni i bolji način rada. Sve izgleda drugačije, a potrebno je još mnoštvo toga za uraditi.

02/12/2012
Pored svih tema najaktuelnija je budući popis stanovništva. Nema dana da se nešto novo ne objavi povodom toga. Bosna i Hercegovina nije imala popis još od 1991. godine, a nepostojanje novijeg popisa godinama je bio kamen spoticanja za mnoge razvojne projekte. Danas se pak popis doživljava isključivo kao prebrojavanje krvnih zrnaca.
Osim tri bh konstitutivna naroda poznato je da će veliki broj biti ostalih. Danas na jednom portalu čitam zanimljivu analizu ko sve može biti ostali. Sam naziv „ostali“ u mnogome je degradirajući i na neki negativan način obilježava podobne i one manje podobne.
Nedelja bi trebao biti dan lakših tema, a i dan kad se, kao po običaju, ide u kino. Današnja kiša, kao i masa obaveza pokvarile su taj scenario, ali važno je napomenuti da je ova godina donijela Mostaru kino. Mali korak za filmsku industriju, ali veliki za mali i zaboravljeni grad na Neretvi.

03/12/2012
Davno sam sebi obećao da neću čitati domaću štampu, niti gledati informativno-politički program domaćih tv stanica. Bacajući krišom pogleda na današnje naslovnice sam sebi dokazujem koliko sam bio u pravu. Nema tu ništa dobro, čak nema ni ništa istinito, a najgore je to što je sve samo u svrhu nečijeg ličnog interesa.
Na tapeti svih medija je budžet Federacije BiH, odnosno njegov specifičan način donošenja. Kod nas za svaku važnu odluku bilo na državnom, bilo na entitetskom nivou, treba da Ustavni sud daje svoje mišljenje. I onda kad se donese i njegov stav, treba gledati da li je Ustavni sud radio po Ustavu ili po nečemu trećem. Krugovi smisla i besmisla.
Večer provodim sa starim školskim drugom. Pričamo o poeziji i muzici, dva sata brzo proletiše. Ne možemo vjerovati koliko večer bez nogometa i politike može djelovati relaksirajuće.

04/12/2012
Radeći na projektu Centra za kritičku misao iz Mostara danas posjećujem mostarsku Gimnaziju. Stara zgrada iz austrougarskog perioda, ozloglašena zbog činjenice da se u njoj nalaze famozne „dvije škole pod jednim krovom“ boluje redovnu godišnju bolest mostarskih obrazovnih institucija – nema grijanja. Nije zima što je zima, već što nema para za lož ulje. Nastava je skraćena, djeca su na putu da se ozbiljno razbole, ako već nisu zavšila na antibioticima. Sve je na takvom nivou da čovjek stane ispred te građevine stvorene u pseudomaurskom stilu i da zaplače.
Mostar u kasnu jesen djeluje sivo, nezainteresovno za bilo šta. Nije ovo klasičan mediteranski grad koji živi samo ljeti, ali ima i nešto od toga. Na svakom koraku susrećete ljude, institucije, građevine, koje spavaju zimski san. Ne volim jesen, još manje volim zimu...

05/12/2012
Zima već lagano ulazi u kosti, polako se i kalendarski približava. Danas cijeli dan slušam o finansijskim akrobacijama naših političara koji nastoje prevariti sve. Narod na jednoj strani, MMF na drugoj, sebe na trećoj. Jadni narod ni ne zna šta se sve dešava oko njega. Gledam neke gospođe koje prodaju na zelenoj pijaci, mostarskoj Tepi, kako na studeni probaju zaraditi dnevnicu i pitam se znaju li one kolike napore poduzima naša vlada da omogući nastavak stand-by aranžmana. Crni humor...
Puno je posla, teško je sve stići. Na povratku kući već je uvelike mrak, gledam makedonsku tv ekipu koja je pronašla najbolju poziciju kako bi joj Stari most bio pozadina i idu direktno u program. Razumijem kako svojim gledateljima novinar govori kako stoje ispred jednog od 20 najljepših mostova svijeta. Ja tom ulicom prođem deset puta dnevno, nesvjestan većih činjenica.

06/12/2012
Četvrtak obično zna biti luđi nego što čovjek očekuje. Čekanje u redu traje duže nego inače, na ulici ispred vas se obično pojavi neko čudo neviđeno – kod mene danas dvije životinje kao da su pobjegle iz zološkog vrta, nešto za što vam obično treba godina - uradite za deset minuta. U čudnom četvrtku i za njegove standarde pola dana sam se čudio da je terorista koji je nedavno pucao na ambasadu SAD-a u Sarajevu star samo 24 godine. Taj podatak mi je promakao kad je stvar bila vruća, naprosto o njemu nisam razmišljao.
Kako neko odabere takav životni put, pa da čovjek za njega sazna kako sa automatskom puškom šeće sredinom glavne ulice i puca oko sebe. Gdje i kako se desi taj klik u glavi? Nevjerovatno!
Četvrtak je kao stvoren da vam upadne virus na računar i cijeli sistem ode vragu. Samim time i moj Dnevnik dođe u pitanje. Što znači da ako sada slušate ili čitate ove moje redove da sam problem ipak uspio riješiti.

07/12/2012
Kraj radne sedmice dođe sam od sebe. Iako je petak po definicji težak radni dan, on je svojevrsno olakšanje. Olakšanje učinjenim iz radne sedmice, olakšanjem da dolazi vikend, olakšanjem koje traje valjda samo dan ili dva. Od ponedeljka opet sve Jovo nanovo, kako se ono kaže.
S našom urednicom Šteficom Galić i Amarom Bahtijarom pripremamo narednu aktivnosti našeg portala Tačno.net, te osmišljavamo teme za iduću sedmicu. Portal raste iz dana u dan, čitanost je veća, svi smo zadovoljni. Sutra slavimo dvije godine postojanja.
Jedna od većih zabluda, bar po meni, je ona da se u Mostaru ništa ne dešava. Činjenica je da uvijek nađem nešto što mi privuče pažnju. Ovog petka je to jedno poetsko veče, sutra možda neka predstava, prekosutra kino. Nije loše za provinciju.