Dostupni linkovi

Balaban: Do posljednjeg daha


Nikolina Balaban
Nikolina Balaban

Dnevnik za RSE pisala je Nikolina Balaban, ljekar, specijalista patolog iz Prijedora. Sve što radi u Prijedoru u slobodno vrijeme, govori i piše na ličnom FB profilu, a prenose mnogi blogovi i sajtovi. Ove aktivnosti, kako kaže, radi u svoje ime, i na vlastitu "štetu". Na blogovima za nju kažu glasna ili hrabra Prijedorčanka koja javno progovara o zločinima, počiniocima i žrtvama.

Subota, 5. septembar

Kraj radne sedmice, naravno za "srećnike" koji imaju privilegiju da rade u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i ostalim republikama i pokrajinama ex nam Jugoslavije, a meni početak pisanja nedjeljnog dnevnika. Pretpostavljam da će ova sedmica, sve do 11.09. biti presudna, kao i ona prije nje, pa ona prije, kao i ona koja će doći, pa sljedeća... Na zapadu ništa novo, a na Balkanu sve po starom, upakuj, prepakuj... dan za danom... do sudnjeg dana, doduše kako za koga.

Migranti sa Bliskog istoka na putu kroz Srbiju do uslovno rečeno "obećanih zemalja" Njemačke, Francuske, Austrije ili neke druge. Moram priznati, prijatno iznenađena solidaranošću i prijemom nesretnih ljudi od građana Srbije. I ne samo Srbije, jer pomoć stiže sa svih strana. Ali, to mi liči na onu jalovu utjehu "Vidite kako je nama dobro. Vidite da ima gore". Kao kad bi naši svemoćni vladari oličeni u likovima predsjednika ili premijera donijeli "zakon" da se iz samo njima znane potrebe svakom građaninu odsječe lijeva ruka, imam osjećaj da smo svi do te mjere kolektivno lobotomirani, da bi skoro jednoglasno rekli dobro je ostala nam desna.

Visoki američki zvaničk USA Hojt Brajan Ji i ambasadorica Morin Kormak u BiH poručili da nisu za određenu koaliciju, nego funkcionalnu vlast. I mi smo svi, samo nam treba mikroskop da nađemo ko bi činio funkcionalnu vlast u Bosni i Hercegovini! U zemlji u kojoj predsjednik entiteta RS traži da se procesuira opozicija zbog veleizdajničke politike. Dobro došla inkvizicijo, u Bosnu i Hercegovinu, u Republiku Srpsku. Samo, što meni i za tu takozvanu opoziciju treba mikroskop.

Ako listaš dalje, čitaj svaku drugu... dobijaš nagon na povraćanje. Korupciji u svim institucijama, lopovluku, na sve strane, učahurena politička retorika "daj da pričam, a da ništa ne kažem (a još manje uradim)", dobro izvježban "govor gluposti" o stranim investicijama, novinarstvo po narudžbi, a polovina novina aktuelni reality Farma, Maldivi, Veliki brat...

Ništa strašno, gledanost ogromna, ništa čudno, manje spletki, laži, prevara, primitivizma, bludnih scena, mešetarenja itd. nego u stvarnom životu.

Foliraj dok ne uspiješ.

Istina nije popularna nigdje. Kome je stalo do istine? Kome je stalo do naroda? Kome je stalo do čovjeka? Osim u paradne, izborne svrhe, pod budnim okom "velikog brata".

Nedjelja, 6. septembar

Komesar za evropsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johanes Han pozvao je političke aktere u Bosni i Hercegovini na odgovornost prema državi u kojoj žive. Za pozdraviti, naravno. Ali, malo bajkovito zvuči takav poziv nakon 20 godina postojanja iste te države, čime dolazimo do prave enigme.

Političkim akterima prvo treba DOBRA edukacija šta znači riječ odgovornost. I ne samo to, nego političarima, a prije svega građanima iste te BiH, treba objasniti kako im se zove država. Onima u entitetu RS (Srbima) da ne sanjaju o refendumu koji im se servira doručak, ručak, večera, pa i užina. Onima u Federaciji (Bošnjacima) da nema ništa od samo njihove, isključivo islamske BiH, a onim s kojim nevoljno dijele taj drugi entitet (Hrvati) da od trećeg enititeta nema ništa, nikad, pa ni tad.

Godine prolaze, ispada da se zločin isplati, te da postaje dobro plaćen posao kojim bi se mogli baviti i njihovi potomci.

Da li nešto u toj odgovornosti znači činjenica da je samo 60 ljudi u Republici Srpskoj prijavilo primanja od 10.000 KM, dok statistika kaže da u BiH trenutno živi 512 milionera?!? Sad ja, pitam borce takozvane Vojske Republike Srpske, jer se kaže i takozvana Armija BiH, zavisi samo sa koje strane entitetske takozvane granice - zar vas nije sramota reći da ste stvarali i ginuli za RS kad vam poštar donosi sa zakašnjenjem par stotinaka maraka, a za narodne tribune i njihove privilegije se u budžetu odvaja 2,1 milion maraka, u što je uračunato i 1.200 KM za ratne funkcionere (čitaj) najčešće ratne zločince koji i dalje sjede u institucijama – lustracije nema ?!? Godine prolaze, ispada da se zločin isplati, te da postaje dobro plaćen posao kojim bi se mogli baviti i njihovi potomci.

Kako ovo nisam vidjela ranije, prijedlog da se Ploče zovu Tuđmanovo? Vraćam se na početak, objasniti Hrvatima u Bosni i Hercegovini koja im je država. Definitivno, zbogom pameti!

Negdje sam jednom pročitala, mašta je data čovjeku da kompenzuje ono što nije, a smisao za humor da se pomiri s onim što jeste. Ne želim ispranu svakodnevnicu umotanu u krep papir koje donose još jedan u nizu tupih pogleda u ogledalo s onim balonom iz stripova iznad glave where-the-f..k-am-i?

Ponedjeljak, 7. septembar

Nama, zemljama bivše Jugoslavijej jezivo treba pomoć evropskih zemalja, a onda postavljamo uslove. Balkan je srce Evrope, bitan da ne može biti bitniji. Svi, nema razlike, bilo da je u pitanju Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija itd. Ups, Kosovo je srce Srbije...

Mljekari zbrajaju štetu, postoje li teroristički kampovi u Bosni i Hercegovini, problemi štediša, problemi kredita u CHF, korupcija u oblasti koncesija, poljoprivrednici ispaštaju zbog pronevjere desetaka miliona maraka, korupcija gdje god zagrebeš, direktori siluju učenice, lažni policajci u pravim uniformama, jedni stavljaju žice ispred sirijskih izbjeglica, a sa druge strane premijer Finske ih prima u svoju kuću... ne mogu dalje!

I zato... Ne treba zbog sopstvene muke izgubiti osjećaj za druge. Kada izgubimo ljudskost šta nam ostaje - par kila kostiju, malo mesa i crijeva puna govana? Kad se ostane bez duše, za nekoliko dana mrtvo tijelo počne da smrdi. Ako je duša otišla na bolje mjesto, onda to i nije toliko strašno, ali smrad živog čovjeka bez duše – to je najstrašnije. A naše bliže i dalje okruženje je puno smrada živih ljudi.

Mi danas, htjeli ili ne, podižemo vlastiti spomenik. Na njemu će pisati: "Ta generacija su bili heroji koji su naš grad učinili boljim ili bili su beznačajni i beskorisni".

I za kraj današnjeg dana laureat jubilarnih književnih susreta "Cum grano salis" je književnik Filip David, dugogodišnji borac protiv velikosrpskog nacionalizma koji je nagradu "Meša Selimović" dobio u Tuzli za roman "Kuća sjećanja i zaborava".

Filip David kaže: "Pripovedajući o zlu učinjenom u Drugom svetskom rat, mislio sam i na zlo počinjeno u bliskoj prošlosti, na stratišta poput Srebrenice, Vukovara, Sarajeva..."

Utorak, 8. septembar

Srbija: Tajni susreti Dačića i mafijaša. Od kad su oni tajni? Od kada su uopšte tajni susreti političara i mafijaša ili, kako mi volimo da kažemo, novokomponovano biznismena, tajkuna? U BiH već viđeno, upis u srednje škole i fakultete, dobra veza ili deblja koverta. Nisam čula za osnovne škole, ali vidimo se sljedeće godine. Ništa me više ne bi iznenadilo. Kukanje na sav glas zbog jezivog pritiska na sudove i tužilaštva od strane vlasti i političara? Kako da ne!?! Uz duboko izvinjenje rijetkim pojedincima, mnoge bi trebalo zapitati u famoznoj reformi pravosudnog sistema kojom "linijom" dođoste na ta ista mjesta. Sve se plaća, samo u različitim valutama ili različitim načinima. Tražili ste gledajte!

Pokvareni političari dave se u pokradenoj lovi. Korumpirani suci u sprezi sa u zlatu plaćenim advokatima donose oslobađajuće presude za naše najveće gangstere, zovemo ih "ugledni građani".

Pokvareni političari dave se u pokradenoj lovi. Korumpirani suci u sprezi sa u zlatu plaćenim advokatima donose oslobađajuće presude za naše najveće gangstere, zovemo ih "ugledni građani", u prijedorskim, banjalučkim, sarajevskim, mostarskim, beogradskim, zagrebačkim trendi restoranima.

Korupcija u Bosni i Hercegovini udavila je našu zemlju. Mediji, ljekari, profesori, gradonačelnici, ministri, čelnici opzicije, svaki činovničić ima svoju cijenu. Ili je možeš platiti ili te nema.

Ostaješ bez posla, zdravlja, školovanja, i što je najstrašnije, nade da će ikad biti bolje. Ipak, ljudima koji ovdje žive ne pada na kraj pameti organizovati "oluju". Jednostavnije im je napustiti ovu dolinu i krenuti - po ko zna koji put - trbuhom za kruhom. Kukavice smo. Ne možemo se suočiti sa svojim izgubljenim bitkama i zato nikad nećemo dobiti "rat". Građanska hrabrost je jedino legalno oružje, protiv ovog zamrznutog dejtonskog stanja, koje je Bosnu i Hercegovinu vodilo i vodi u propast. I nemojte likovati komšije i susjedi - ni kod vas nije bolje.

Nek' za kraj ovo bude udarac u jaja svih malograđanskih čaršija.

Srijeda, 9. septembar

Stanje u budžetu nije dobro, dogovori o novoj Vladi, najnovija koalicija na pomolu, danas o refendumu, optužnica za pronevjeru šestocifren broj, agonija sirijskih izbjeglica se nastavlja, prijedlog novog kolektivnog ugovora (ko, šta, kome, čemu) privedeni osumnjičeni za ratne zločine, politika je biznis kao i svaki drugi, kako sanirati deficite... nisam sigurna da li pišem o entitetima BiH, Srbiji, Hrvatskoj... "apsurdistanu"...

Ako vlasti već ovaj narod tretiraju kao stoku zašto im onda za narodne potrebe ne obezbijede i prikladan prostor?

Često su ljudi koji me čitaju bijesni na mene. Zašto samo pišem o crnilu, a ne dajem odgovore kako izaći na Sunce. Dajem, samo se vama ne sviđaju, jer traže da pogledate istini u oči, da priznate ko ste, ko smo, da ne budete "klimoglavci" i "podguzne muv(H)e" i još svašta nešto...

Svi znamo u čemu se davimo, svima nama treba recept kako se izvući iz blata. Ne mogu reći da i mene samu ne frustrira bezizlaz u kome tapkam. Samu sebe hiljadu puta dnevno pitam koliko ima smisla živjeti ovakav život u ovakvoj zemlji? Onda sebi objašnjavam u čemu je problem.

Našu zemlju vode političari koji nas mrze. Mi smo za njih meso od čije će prodaje sebi i svojima osigurati budućnost. Odvratna zemlja? Što jednu zemlju čini gadnom?

Našu zemlju vode političari koji nas mrze. Mi smo za njih meso od čije će prodaje sebi i svojima osigurati budućnost. Odvratna zemlja? Što jednu zemlju čini gadnom? Ako je čine političari i sveštenstvo bilo koje konfesije i ostali kriminalci - onda je Bosna i Hercegovina nakaza. I ponovo, komšije i susjedi ne likujte, jer ni kod vas nije bolje.

Četvrtak, 10. septembar

Hrvatska predsjednica sa Čovićem i Izetbegovićem razgovarala o prilivu izbjeglica. Britanska televizijska stanica "Sky news" objavila je snimke na kojima se vidi kako granična policija u Makedoniji po jakom pljusku pendrecima tuče izbjeglice. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je danas optužnicu protiv osam bivših pripadnika Centra za obuku "Jahorina" iz Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske, zbog postojanja opravdane sumnje da su u Srebrenici počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom, javlja Tanjug.

Optuženi se terete da su u hangaru "Kravice" 14. jula 1995. godine lišili života više stotina osoba muslimanske nacionalnosti, precizira se u saopštenju tužiteljstva.

Ja sam od onih kako, uostalom, reče - otpjeva legendarni Balašević, u svojoj Sevdalinki "...nekad smo se bratimili, po pogledu, sluteći da isto sanjamo i Bogu je prosto bilo: krstimo l' se il' klanjamo..."

Kao takva mogu reći, pomisliti, prvo, ko su te, zvijeri, koje tako nešto mogu uraditi, da, tu su među nama, a drugo ko smo mi koji i dalje ćutimo, te pristajemo na "glodanje jabuke razdora" ili čekamo nečiji trenutak pogodne klice mržnje ili, naprosto, objesti da ponovo krene domino efekat ratova, pa se poslije pitamo kako, zašto, čemu sve to, jer pobjednika nema.

Res non verba. Djela, a ne riječi. Pogledajte malo ko za vas čini djela, a ko vam priča "Ivice i Marice"... nestaće zle vještice... Neće dok je ne gurnete u "peć" (kaže bajka). Hoćemo li i dalje da živimo u bajci ili da "odradimo" vještice? A i one koji nam godinama glume da su "vilenjaci"?

Petak, 11. septembar

I za posljednji dan, dosta "najnovijih vijesti", jer liče kao "jaje jajetu". Neka bude obilježavanje godišnjice.

Napadi 11. septembra 2001. godine su bili serija koordiniranih napada protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se dogodili u utorak, 11. septembra 2001. godine. Prema zvaničnom izvještaju 911 Komisije, 19 osoba u službi Al-Kaide, mreže Militantnih vehabijskih organizacija, kidnapovali su četiri američka aviona. Dva su udarila u Svjetski Trgovački Centar (STC) na Manhattanu u New Yorku, po jedan u svaki neboder u 17 minuta razlike, ubrzo nakon čega su se oba nebodera srušila. Treći avion je udario u Pentagon, glavno sjedište Ministarstva odbrane SAD-a u opštini Arlington, državi Virginiji. Četvrti avion se srušio u ruralnom dijelu opšine Somerset u Pensilvaniji, 130 km istočno od Pitsburga, nakon što su putnici pružili otpor otimačima.

Nakon toga smo odslušali razne teorije, od toga da su to Amerikanci sami uradili, preko odgovornosti Jevreja, pa raznih lobija, Rusa itd.

Bilo kako bilo, izvještaj 911 komisije je pokazao da su napadači pretvorili otete avione u najveće samoubilačke bombe u istoriji, te su izvršili najubitačnije napade ikad počinjene protiv Sjedinjenih Američkih Država. Napadi 11. septembra su relativno najznačajniji događaj koji se do sada desio u 21. vijeku u smislu opštih ekonomskih, socijalnih, kulturnih i vojnih posljedica koje su uslijedile u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim dijelovima svijeta.

Brzo nazad na Balkan.

Dokle će desetine ili stotine (uh, valjda ih nema više) Srba, Hrvata, Bošnjaka da puštaju šaku govana da od nas prave divljake i budale? Dokle će bagra biti glasna i jasna, a mi mutavi, zločinački, genocidni, teroristički narodi?

Samo tražim dostojanstvo i istinu, prema živima i mrtvima. Nema refenanja žrtava, nije Liga šampiona, da gol u gostima vrijedi malo više kad je nakon dvije utakmice neriješeno.

Meni se često sa svih strana pripisuje da "izjednačavam" veličinu zločina počinjenih na teritoriji cijele BiH, prije svega RS, odnosno Prijedora ili da "izjednačavam žrtve" što nije istina... Ja samo tražim dostojanstvo i istinu, prema živima i mrtvima. Nema refenanja žrtava, nije Liga šampiona, da gol u gostima vrijedi malo više kad je nakon dvije utakmice neriješeno.

Jedna nevina glava s jedne i jedna s druge strane ne čine 0, nego -2. Sedamdeset hiljada Bošnjaka i 30.000 Srba (ovi brojevi samo kao primjer) nije 40.000, nego 100.000 žrtava. I to što se ogradiš od zločina počinjenog u ime vlastitog naroda ne znači da time umanjuješ ili povećavaš ono što se desilo s druge strane.

Nema niko pravo na tasove i vage, gdje miješa "žabe i babe", pa je jedne godine jedan broj ubijenih Srba, Bošnjaka, Hrvata, sljedeće malo veći, a pritom nema razdvajanja ubijenih civilna, nemoćnih, nema razdvajanja žrtve od vojnika. Stalno prebrojavanje... I ko je prvi počeo...

Ako ćemo živjeti u jedinoj državi koju imamo - Bosni i Hercegovini - bitno je da nije završeno sve dok svaki zločinac i nalogodavac zločina i genocida, rata i agresije u Bosni i Hercegovini ne dobije svoje ime i prezime, te ne završi tamo gdje mu je mjesto.

Nije gotovo sve dok svaka žrtva bilo da govorim o Prijedoru, Srebrenici, Ahmićima, Bratuncu, Kravicama, Vozući, Sarajevu, Vukovaru... ne bude pronađena i dobila minimum dostojanstva, tako što će dobiti smiraj i biti dostojanstveno sahranjena. I nije gotovo dok se ne traži oproštaj, ne izvinjenje.

S obzirom da živim u Prijedoru, ja ću svoju "avliju". Očekujem da sa drugih strana tamo gdje se dešavao zločin progovori neko drugi. A ovde, u Prijedoru, mi Srbi smo sami sebi pucali u sljepoočnicu, sami sebi prosuli mozak.
Gnusobe... samo ta riječ mi se uporno vrti u glavi cijeli dan... Mi smo ogrezli u gnosbi...

A za koga je i suptilno je... Jeste li čuli riječ suza??? Ne ona iz pjesme u kojoj one lijepo stoje, nego istinska ljudska suza, duše koja boli...

Koliko ljudi bježi sa ovih prostora glavom bez obzira ne znaju ni oni. 'Da sam deset godina mlađi, da sam deset godina mlađa' - mrmljaju moji prijatelji. I tu je prekid 'filma'. Prestajem biti 'fina'.

Svi oko mene žele pobjeći. Službeno se u Bosni i Hercegovini samoubije 800 ljudi, broj raste iz godine u godinu, ako je vjerovati statističarima. Koliko ljudi bježi sa ovih prostora glavom bez obzira ne znaju ni oni. "Da sam deset godina mlađi, da sam deset godina mlađa" - mrmljaju moji prijatelji. I tu je prekid "filma". Prestajem biti "fina".

Da sam ja dvadeset godina mlađa ostala bih ovdje... Pružite otpor! I robovlasnici su samo hrpa mesa i kostiju. Trenutno ste u prednosti jer su navikli da se tako ponašate. Pružite otpor, kukavice!

A mi, izgleda, najviše na svijetu volimo kad nas j...

Do posljednjeg daha. Našeg.

Eto, to me drži na životu. Imam san, rekao je onaj Martin. Sanjam. I ne mirim se s tim da se moj san neće ostvariti.

Do posljednjeg daha. Njihovog.

XS
SM
MD
LG