Dostupni linkovi

Gdje li je nestao taj vražji avion vlade RS?


Eldin Hadžović
Eldin Hadžović

Eldin Hadžović je freelance novinar. Živi i radi u Sarajevu. Izvještava o postratnoj Bosni i Hercegovini za domaće i internacionalne medije. Redovni je dopisnik zagrebačkog samostalnog srpskog tjednika "Novosti".

Subota, 5. juli

Biti novinar u Bosni podjednako je naporno kao i u Hercegovini. O tome ovih dana može svjedočiti kolega iz Mostara Faruk Kajtaz, kojega je lokalni moćnik - Zijad Hadžiomerović, predsjednik mostarskoga Odbora Stranke demokratske akcije - izvrijeđao "na pasja preskakala", nazvavši ga "smećem od čovjeka". Prijetio mu je, ispričao je Kajtaz, kako "nikada neće moći dobiti posao u javnom sektoru", a u napadu zluradosti mu je i priznao kako je prije nekoliko godina osobno spriječio Kajtazovo imenovanje za direktora Muzičkog centra Pavarotti.

Eto tako, politčarska osionost ide dotle da zvaničnik jedne od najjačih partija u državi nema problema da novinaru u lice kaže kako je, koristeći se svojim javnim položajem, spriječio njegovo imenovanje na javnu funkciju, potvrđujući pritom kako to namjerava raditi i ubuduće.

Osim strukovne organizacije - Udruge BH Novinari - niko više nije našao za shodno da osudi nedolično ponašanje Hadžiomerovića i napad na novinara. Nije meni čudno što istup svojega člana nije osudila Stranka demokratske akcije, budući da ponašanje Hadžimerovića nije izuzetak već pravilo, od kojega ne odstupaju ni njegove kolege iz drugih stranaka, ali se čudom ne mogu načuditi, zašto šira novinarska zajednica - kolege iz drugih redakcija, koji i sami gotovo svakodnevno trpe slične (pa i gore) ispade - nikada ne reagira.

Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija

Razumijem rivalstvo, konkurenciju, pa i programsko-političko-metodološka neslaganja među novinarima i redakcijama, ali ne razumijem kakve to sve veze ima sa napadom na kolegu koji se pokušava baviti svojim poslom. Solidarnosti nema, ali je se svi sjete tek kada i sami postanu mete napada, provokacija, uvreda i tome slično. U Bosni i Hercegovini novinari, češće od bilo koga drugoga, tuže jedni druge sudovima za klevetu, bave se tuđim radom, napadaju se i prokazuju međusobno, ne svatajući pritom da smo svi, kao novinarska zajednica, jaki onoliko koliko je jak naslabiji od nas. Zato nikoga ni nema kad nasilnici bilo kojega kalibra ili profila zakucaju na naša vrata...

Nedjelja, 6. juli

Sa radara je nestao avion Vlade Republike Srpske, a čini se da nije riječ o nesretnom slučaju nego o predumišljaju. Na stol ministra prometa Republike Srpske Nedeljka Čubrilovića stigao je zahtjev od Srpske demokratske stranke da dostavi informaciju o tome gdje je završila Vladina "cesna". Najjača oporbena partija u ovom bosanskohercegovačkom entitetu tvrdi da je avion kojim se tako frekventno služio bivši premijer, a aktualni entitetski predsjednik Milorad Dodik trenutno izvan RS-a i da ga neko želi nelegalno prodati.

Pa, gdje je nestao taj vražji avion? Nije cesna mala da se stavi u džep ili da se sakrije u voćnjaku.

Sky Srpska, entitetska aviokompanija, prestala je raditi posljednjega dana 2012. godine, a nakon toga je Vlada RS-a, tj. resorno ministarstvo podnijelo zahtjev za pokretanje likvidacionog postupka. E, sad se SDS sjetio - nimalo slučajno u izbornoj godini - kako je avion odlukom vlade nezakonito prešao u vlasništvo Helikopterskog servisa. A onda je, tvrdi jedan zastupnik SDS-a, u aprilu 2013. godine avion "nelegalno s banjalučkog Aerodroma poletio na nepoznatu lokaciju u inostranstvo".

Ministar Čubrilović je odgovorio kako je likvidacioni postupak u tijeku, te kako je sad sve u rukama likvidacionog upravnika i suda i tako to, ali nije rekao gdje je avion oko čijeg je nestanka SDS toliko zabrinut. "Siguran sam da je ovim postupkom Vlada RS-a načinila krivično djelo, a MUP RS-a se uopće ne oglašava. A aviona nema, kao ni para od zakupnine. Iz svega proizilazi da je avion ukraden", tako kaže zastupnik SDS-a Tomica Stojanović. On smatra da je cilj da se "avion skloni, a zatim nekome proda, a novci završe u privatnom džepu".

Dakle, ni cesna nije prevelika, samo ako je džep odgovarajući.

Ponedjeljak, 7. juli

Bora Todorović
Bora Todorović

Otišao je veliki Bora Todorović, uzor, zvijezda, karakter, glumac, čovjek. Pamtit ćemo ga po grandioznim glumačkim ostvarenjima, nezaboravnim ulogama i besmrtnim replikama. Sto sedam filmova, kaže internetska baza (vjerovatno nepotpuna), od kojih mnogi imaju status kulta. Jedan jedini, neponovljivi Bora. Počivaj u miru, Đenka.

Utorak, 8. juli

Na današnji je dan 1818. U Banjoj Luci rođen franjevac Ivan Frano Jukić, zagovornik ilirskog preporoda, pisac putopisne i povijesne proze i sakupljač narodne poezije u Bosni. Prvi je postavio pitanje tiska u Bosni i pokrenuo prvi vijenac bosanske publicistike, časopis Bosanski prijatelj.

Pada mi na pamet rečenica koju je Ivan Lovrenović napisao u jednom tekstu o Jukiću: "Ne sjeća ga se Sarajevo, ne sjeća ga se Banja Luka, ne sjeća ga se Mostar, ni istočni ni zapadni."

Brže-bolje potražim u arhivi taj tekst, i u njemu nađem rečenicu: "Stoljeće i pol nakon Jukića, današnja Bosna i Hercegovina, trpi zapravo posljedice (tih) procesa iz polovice Devetnaestoga stoljeća, bez sigurnoga odgovora o političkoj budućnosti zemlje."

Srijeda, 9. juli

Jedna od najnezdravijiih dnevnih aktivnosti je gledanje televizije. Na to smo primorani, i ma koliko se opirali, prije ili kasnije završimo pred ekranom. Pošto je Svjetsko prvenstvo u tijeku, i više. Gledanje utakmica - na koje smo u neku ruku također primorani - začinjeno je bjesomučnim emitiranjem novoga spota Dine Merlina, kao plaćenoga oglasa. "Dino Merlin, pjevač za sva poluvremena", glasi instantna internetska pošalica koja me naročito zasmijava. Kako se zove novi album Merlina? Nemam pojma. I nije me briga.

Uključim ton tijekom informativnog programa. U vijestima: Novak Đukić - ratni komandant Vojske Republike Srpske, koji je osuđen na 20 godina zatvora za ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji, 25. maja 1995, kada je ubijena 71 osoba, uglavnom djece, a ranjeno 140 ljudi - napustio je BiH prije nego što je i počeo služiti zatvorsku kaznu. Ne vjerujem svojim ušima slušajući bivšeg Đukićevog advokata Duška Tomića na televiziji o tome kako je osuđeni ratni zločinac otišao u Srbiju na liječenje prije 17. juna, odnosno prije izricanja drugostupanjske presude Vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine.

Novak Đukić
Novak Đukić

I šta sad? Ništa. Po svoj prilici će smeštanje Đukića u zatvor ovisiti samo o njegovoj dobroj volji. Sud, koji nije izdao nalog zabrane napuštanja zemlje čovjeku koji je čekao pravomoćnu presudu (a prvostupanjski ga je sud osudio na 25 godina robije) sad ne može uraditi ništa, a država Bosna i Hercegovina sigurno neće uraditi ništa, ako ćemo očekivati sličan ishod kao u slučaju Ante Jelavića.

Na ovom sam mjestu napisao psovku, ali sam je kasnije izbrisao. Ne vrijedi. Bolje da nisam uključivao ton na televizoru.

Četvrtak, 10. juli

Inače, dođe mi da opsujem makar jednom dnevno, a sad mi pada na pamet kako se, da kojom zgodom živim u Rusiji, ne bih dobro proveo. Novousvojeni ruski Zakon o zabrani psovanja na filmu, u pozorištu, u štampanim izdanjima i javnim medijima, i to pod prijetnjom drakonskih kazni, izazvao je tektonske poremećaje u umjetničkim i intelektualnim krugovima, u kojima psovke smatraju figurama u službi umjetničkog izražavanja. Oglasio se i veliki Nikita Mihalkov, narodni umjetnik Rusije, filmski reditelj i Oskarovac, koji kaže kako su "psovke značajan i rafinirani proizvod fantazije ruskog naroda".

"Postoji odvratno psovanje, koje se koristi u gradskom prevozu, ali postoji i psovka kao sredstvo izražavanja graničnih ljudskih stanja - bol, rat, napad, smrt, i to se opravdava situacijom. Smatram da su to stvari koje će se morati precizirati u svakom konkretnom slučaju", navodi Mihalkov.

Zakon se pravi za ljude, a ne ljudi za zakon, kaže Mihalkov.

Petak, 11. juli

Navršilo se 19 godina od pada Srebrenice. U Memorijalnom centru u Potočarima danas je ukopano još 175 žrtava genocida, koji su snage pod komandom generala Vojske RS-a Ratka Mladića počinile u julu 1995. godine u zaštićenoj zoni UN-a. U danima nakon pada Srebrenice, ubijeno je više od 8.000 civila. Današnjoj dženazi i ukopu prisustvovalo je više od 20.000 ljudi.
U Potočarima je trenutno sahranjeno 6.241 žrtva genocida. Još najmanje 2.131 žrtva čeka na ekshumaciju i identifikaciju.

Najmlađa žrtva koja je danas ukopana je Senad Beganović, koji je u trenutku smrti imao 14 i pol godina, a najstariji je Hurem Begić, koji je imao 79 godina kada je ubijen.

XS
SM
MD
LG