Dostupni linkovi

Dnevnik: Dubrovčani još jednom pišu povijest


Jagoda Munić
Jagoda Munić
Jagoda Munić iz "Zelene akcije" izabrana je u novembru prošle godine za predsjednicu "Friends of the Earth International", najveće svjetske mreže organizacija za zaštitu okoliša. U svojim nastupima često ističe da ono što se dogodilo devedesetih u Hrvatskoj nastavlja se i danas. "Može se povući paralela s time kako se profit onda izvlačio iz industrije, s načinom kako se sada izvlači iz prirodnih resursa" naglašava Jagoda.

Dnevnik je vodila u tjednu u kojem su Dubrovčani potpisivali zahtjev za referendum kako bi oni bili ti koji će odlučivati o golf resortu na brdu Srđ iznad Dubrovnika. U sedam dana putovala je od Dubrovnika, Zagreba, Amsterdama… Dnevnik je završila u Dubrovniku, gdje je 15. veljače završilo sakupljanje potpisa. Oko 11.000 građana dalo je svoj glas za održavanje referenduma.

Subota 9. veljače 2013

Pokušavam pisati dnevnik i ne ide mi baš. Naime, ne pišem dnevnike još od tinejdžerskih dana, zahvaljujući svojoj dvije godine mlađoj sestri, koja bi mi našla svaki dnevnički zapis, a zatim napravila ono što mlađa braća i sestre rade, ismijala bi ga. Poslije sam imala još nekoliko pokušaja, na primjer kad sam otišla na magisterij u englesku, dovoljno daleko od moje najdraže špije.

Dakle, mučim se. Subota je, sinoć smo opet ostali do kasna u stožeru, kako zovemo mjesto okupljanja koordinacije organizacijskog odbora za referendum o golf resortu na Srđu u Dobrovniku. Malo sam se prošetala od hotela do Gruža, te spakirala, jer popodne putujem za Zagreb. Nebo se naoblačilo i počela je kiša. Šteta što pada. Nadala sam se jako dobrom vremenu ova dva tjedna dok se skupljaju potpisi za raspisivanje referenduma. Ipak je dobro, potpisi dobro napreduju i bližimo se magičnom broju od 8000, odnosno 20% biračkog tijela, koliko nam je potrebni minimum za odobravanje zahtjeva za raspisivanje referenduma. Kasno popodne letim za Zagreb, i razmišljam kako nisam počistila kuhinju u stožeru. Valjda se nitko neće ljutiti.


Nedjelja, 10. veljače 2013

Sinoć sam se vratila u Zagreb. Nedjeljno jutro, odlazak na plac, pa kod oca, kuham ručak, dolazi i sestra. Malo se družimo. Nije me bilo deset dana koliko sam bila u Dubrovniku. “Dobila si boju” kaže mi sestra. Što da velim, osim da je dubrovačka zima neusporedivo bolja od zagrebačke. Da smo imali sreće sa suncem. Da sam u deset dana, koliko sam provela dolje, ugrabila dva sata u dva popodneva kad sam se prošetala do mora i zaspala sunčajući se na kamenu. Ukratko, nedjelja je trebala biti miran i opušten dan u krugu obitelji. A onda je počeo zvoniti mobitel.

Tko, što, kako? Izjava za dnevnik HRT-a, o investicijskoj klimi u Hrvatskoj. Ili u Srđu, ili o investicijama. Ništa mi nije jasno. Nakon nekoliko razgovora, ustanovila sam da se rade dva priloga za dnevnik 2 HRT-a, o referendumu i Srđu, te o Zakonu o strateškim investicijama (najnovijoj fiks ideji naše Vlade) i anti-investicijskoj klimi u Hrvatskoj. Mene zovu za izjavu oko ove druge teme. Dogovaram lokaciju i dajem izjavu u kasno popodne.

Dnevnik u pola osam, Srđ i Zakon o stratškim investicijama top teme. Redamo se jadan za drugim, Dubrovnik, Zagreb. Moji Dubrovčani pobjednosno izjavljuju: imamo magičnu brojku – skupili smo 8.200 potpisa, ali nastavljamo prikupljati i dalje. Građani Dubrovnika možete biti ponosni, još jednom pišete povijest!

Gošća u studiju je dr.sc. Saša Poljanec Borić koja stručno i elokventno zagovara održivi razvoj, a ne megalomanske nekretninske projekte poput golf resorta na platou Srđa sa 240 planiranih vila i 408 apartmana. Također nam daje vjetar u leđa, jer izjavljuje kako Vlada mora biti na strani građana, a ne investitora.

Da su projekt na Srđu i Zakon o strateškim investicijama usko povezani, pokazuje i da se Zakonom planira sasvim isključiti građane i lokalana uprava iz odlučivanja o tzv. strateškim projektima. Ovim Zakonom, za koji se iskreno nadam da se nikad neće usvojiti, moglo bi se olakšati prenamjenjivanje šuma, poljoprivrednog i šumskog zemlišta, voda, pomorskog dobra i svakog kulturnog i javnog dobra. Zemlja na Srđu je uglavnom šuma i šumsko zemljište (degradirani stadiji šume poput makije, gariga i kamenjara), od kojih je i 60 ha šuma u državnom vlasništvu. Sve bi se to moglo “pokloniti” investitoru, poput prodaje gradske zemlje ispod cijene prije nekoliko godina.


Ponedjeljak 11. veljače 2013.

Amsterdam
Amsterdam
Budim se u cik zore, oko 6 jer idem opet na aerodrom. S obzirom da sam zaspala tek u četiri ujutro, ne osjećam se baš najbolje, a čekaju me cijeli dan sastanci. Idem u Amsterdam, gdje je ured Friends of the Earth International (FOEI), na sastanak s voditeljem ureda, i kao glavni povod putovanja, na sastanak s izvršnim odborom Friends of the Earth Europe. Već dulje vrijeme planiramo ovaj sastanak, jer sam u studenom 2012 postala predsjednica Friends of the Earth Internationala, pa dogovaramo bolju integraciju i suradnju europskog ogranka mreže na međunarodnoj razini. FOEI je naveća mreža udruga za zaštitu okoliša na svijetu koja ima 74 članice u 74 zemlje svijeta, a tridest članica je iz Europe. Sastanak završava oko 6.30 popodne, a potom idemo na večeru u jedan mali i relativno jeftini tursko – libanonski restoran. Hrana je naravno izvrsna, a najbolje od svega što se u ovom multikulturalnom gradu može naći baš svako jelo iz mnogih krajeva svijeta.

Ugodno se družimo, a sa kolegicom iz Mađarske razmjenjujem iskustva tranzicijske svakodnevnice. Mađari su naime jedni od rijetkih koji imaju Zakon sličan našem prijedlogu Zakona o strateškim investicijama. I dok, s jedne strane, Vlada pokušava privatizirati sve što se dade, nezaposlenost je ogromna. Mladi sve više emigriraju u Kanadu ili se javljaju za volontiranje, samo da ne sjede besposleno kod kuće. Objašnjavam joj da ni u Hrvatskoj nije bolje, iako se to možda na prvi pogled ne vidi, kad dođeš kao turist na ljetovanje.


Utorak 12. veljače 2013.

Sastanak se nastavlja, 8.30 je ujutro, ali sam se sinoć bar naspavala. Razgovaramo o članicama, koje imaju koji problem, u kojim zemljama nemamo članice u Europi i kako izabrati kvalitetne udruge. Razgovaramo o posjetu Rusiji i o suradnji u zemljama Balkana.

Potom, razna planiranja aktivnosti za ovu godinu, te moj kratki izvještaj situacije oko izgradnje HE Ombla i golf resorta na Srđu. To sve jako zanima. Naime, u rujnu 2012 godine smo ugostili na Šolti europski program bioraznolikosti Friends of the Earth Europe, nakon čega smo otišli i u Dubrovnik, održali tiskovnu konferenciju i dali podršku ovim kampanjama. FOEE je zatražio od Vlade RH za odustane od izgradnje HE Ombla zbog njene prevelike štete, a da o sudbini golf resorta na platou Srđa odluče građani Dubrovnika na lokalnom referendumu. Sada sa kolegom Švicarcem dogovaram daljnje korake oko podrške. On dobro zna kako je to kad građani odlučuju na referendumu, a često koriste taj mehanizam i u svojim kampanjama, kada npr. žele zabraniti GMO-e ili proglasiti zaštićeno područje. Zgraža se nad činjenicom da moramo skupiti potpise čak 20% biračkog tijela.

Nakon dugog radnog dana rastajemo se, većina odlazi već večeras, a ja u šetnju po vjetrovitom i hladnom Amsterdamu, po neki sendvič pa u hotel. Mislim - radit ću još malo navečer, ali sve završava surfanjem, gledanjem tv-a preko Interneta, a zatim duboki san.


Srijeda, 13. veljače 2013.

Povratak za Zagreb, avion malo kasni, a mali je bombadier Lika, pa mu treba da doleti. Ispod mene Europa u snijegu. U avionu sam dobila Jutranji list, pa čitam članak o Srđu B. Matejčić. Slijećemo oko dva sata, a Zagreb je tmuran i hladan, što mi nikako ne paše. Idem na autobus pa diektno u ured Zelene akcije, u kojem nisam bila dva tjedna. Pričam sa kolegama, izvještavamo se međusobno, sređujem uredsku papirologiju, koju ne mogu kad nisam tu.

Odlazim i na masažu, ionako me sve boli od ovakvog tempa. No nakon tretmana se osjećam još jadnije, čim sam došla kući, a bila je već večer, padam u krevet. Toliko sam umorna da se ne mogu pomaknuti i recimo spakirati za sutra. Iz obeznjanenosti se budim usred noći i uspijem se otuširati i ponovno vratiti na spavanje.


Četvrtak 14. veljače 2013.

Protest protiv gradje na Srđu, foto: dubrovniknet.hr
Protest protiv gradje na Srđu, foto: dubrovniknet.hr
Danas bih trebala otići na stol o Zakonu o stratreškim investicijama, koje organizira koalicija udruga (Zelena akcija, GONG, Pravo na grad, Transparency International Hrvatska i Udruženje arhitekata Hrvatske). Ne moram izlagati pa se ni ne žurim. No kako se nisam sinoć pripremila za novi put, shvaćam da neću stići bez velike žurbe i stresa na okrugli stol, pa izbacujem tu aktivnosti iz rasporeda i pripremam se za novi odlazak u Dubrovnik. Dobro je biti nakon nekog vremena malo i u uredu, ipak ima stvari koje se u tom slučaju lakše obavljaju, a moram nešto hitno napraviti i za FOEI. Dan brzo prolazi u sređivanju papira i zaostataka, a radim plan i za sljedeće tjedne, da mi neki bitni rok ne promakne. Treba još napisati komentare na Urbanistički plan uređenja za golf resort na Srđu, zatim su u pripremi studije utjecaja na okoliš za HE Kosinj i HE Senj te vodni zahvat na Dravi kod Osijeka. Sve te dokumente treba pomno proučiti. Razgovaram s kolegicom pravnicom oko podijele posla. Dan prolazi brzo, a oko pet sati otkrivam da nemam avionsku kartu za Dubrovnik, večeras let u devet. Naša direktorica zove CA, - što se je desilo, zašto je karta otkazana? Nitko nema pojma. Ipak mjesta u avionu ima, kupujemo kartu i ipak stižem na aerodrom. Ali naravno, pobjegao mi je autobus ispred nosa, pa sam uskočila u prvi taksi. Vožnje taksijem su posebna priča, a u ovoj mojoj se je uspostavilo da taksist ima i servis za bicikle i da je oduševljen bicikolopopravljaonom Zelene akcije, gdje građani mogu besplatno popraviti bicikle svaki četvrtak.

Na aerodromu kažu da ćemo možda, zbog bure, morat sletiti u Split, pa dalje busom. “O ne” – kažem, “to je zbilja patnja, onda sam mogla ići i autobusom odmah iz Zagreba”. Ipak, uz malo ljuljanja, dolijećemo do Dubrovnika, gledam opet prekrasnu panoramu ovog grada, ovaj puta noću, i uspješno sljećemo. Avionom se je prelomio pljesak.

Ivana nas dočekuje, nakon što nas je upješno prizemljila u kontroli leta, završila joj je smjena, pa nas vozi u Grad. Čavrljamo što je novo. Osim što radi u kontroli leta, Ivana je članica koordinacije cijele kampanje i kad ne radi, volontira.


Petak 15. veljače 2013.

Dubrovnik. Odmah se osjećam bolje s mirisom mora. Hladnoća i bura mi ne smetaju.
Danas je zadnji dan sakupljanja potpisa, a onda ide detaljno brojanje. Ima ih negdje oko 11000, što je više od 25% ukupnog biračkog tijela. I više nego je ijedna stranka osvojila na zadnjim lokalnim izborima. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo uspjeli! Bez obzira što sad dalje bude ovo je velika pobjeda i inspiracija svima ostalima. Vrijeme je da u ovoj zemlji građani imaju više utjecaja na razvoj svojih gradova, pa i cijele zemlje. Golf resort na Srđu, sa ovom količinom izgradnje (sve skupa 47 ha vila i apartmana plus golf, sve skupa na 330 ha) trajno će odrediti sudbinu ovog grada, prostorno, sociološki, ekološki, pa i ekonomski. Stoga je izuzetno važno da građani Dubrovnika odluče o svojoj sudbini.

Doista mislim da je ovakav projekt izuzetno štetan, jer je prije svega, megalomanski, i jer okupira posljednu slobodnu veću površinu za razvoj Dubrovnika. Zanimljivo je da nije nikad napravljena studija isplativosti (cost-benefit) ovog projekta, pa usprkos činjenici da investitor želi prikazati dobitke za grad i zapošljavanje, skriva kao zmija noge troškove infrastrukture koju će platiti Dubrovčani i ostali porezni obveznici. Skrivanje tih troškova ukazuje, da ćemo tu infrastrukturu skušpo platiti, a da uopće ne spominjemo utjecaj projekta na okoliš, prirodu i zdravlje.

Prva je runda završena. Sad moramo pripremiti aktivnosti za dalje. A bome, večeras ćemo i proslaviti.
XS
SM
MD
LG