Vedad Pašić je matematičar, docent na Odsjeku matematika Prirodno-matematičkog Fakulteta Univerziteta u Tuzli, ljevičar, aktivista i učesnik Plenuma građanki i građana Tuzlanskog Kantona. Oženjen je i otac je jednog prelijepog jednogodišnjeg dječaka zbog kojeg i želi pokušati napraviti bolju Bosnu i Hercegovinu.
Subota, 10. maj
Budim se pored jednogodišnjeg sina i supruge - san je od 5. februara i početka protesta i rada Plenuma u Tuzli i BiH postao luksuz, tako da je nekoliko neprekinutih sati koje sam si uspio priuštiti prethodne noći više nego dobrodošlo. Sina i suprugu ne viđam onoliko koliko bih želio i trebao zadnjih mjeseci, ljubim ih dok još spavaju i po ko zna koji put dajem sebi obećanje da ću im sve to uskoro nadoknaditi.
Odlazim za susjedni Srebrenik, gdje se održava federalno takmičenje iz matematike za osnovne škole, u čijoj organizaciji već nekoliko zadnjih godina sa velikim zadovoljstvom i entuzijazmom učestvujem. Na takmičenju preko 150 djece - oni su naša budućnost, naši budući naučnici, inženjeri, mladi ljudi koji će izmaštati neku novu i bolju BiH.
Poslijepodne organizacija javne i medijske prezentacije Međunarodne grupe podrške socijalnoj pravdi u Bosni i Hercegovini, gdje su uz mene nezamjenjivi drug Damir Arsenijević i drugarica i sestra Jasmina Husanović, zatim profesor ekonomije Kadrija Hodžić, a kao posebni gost i glavni nosilac aktivnosti, veliki prijatelj BiH Nigel Osborne iz Edinburgha. Grupu su osnovali naučnici, univerzitetski profesori, javne ličnosti, književnici i aktivisti s ciljem da na međunarodnom nivou promovišu socijalnu pravdu, proces demokratizacije, napredne društvene pokrete, društvenu jednakost, jednakost polova, prava radnika te odgovornu i zdravu vladavinu prava.
Prezentacija prolazi odlično, pogotovo briljira profesor Hodžić, čiji me pogledi i stavovi o budućnosti Plenuma i razvoju socijalne pravde još više učvršćuju u dosljedosti u borbi za bolju BiH za nas i našu djecu.
Nedjelja, 11. maj
Obećanje dato sinu ispunjeno - moj današnji dan pripada njemu! No obaveze su obaveze, pogotovo one koje sami sebi nametnemo. Naša mala porodica provodi nekoliko divnih sati na tuzlanskim slanim jezerima i igralištu - divno je vidjeti koliko u Tuzli ima male djece, Ajadovih drugarica i drugara. Na žalost, u današnjoj Bosni hrabrost je i velika obaveza donošenje na svijet i odgajanje djeteta, a najgori mogući razlog za ne imati dijete je socijalna situacija. Ali, kao što rekoh na jednom Plenumu u Sarajevu, sve što radim je sada zbog moga sina - on je moja zastava, on je moja himna, on je moja država!
Jasmin Imamović
Ipak, nalazim nekih pola sata vremena i provodim ih sa Nigelom, svojim drugovima i tuzlanskim načelnikom Jasminom Imamovićem, gdje se razgovara o kulturnoj rejuvenaciji Tuzle tokom narednih mjeseci, te spominje eventualno bratimljenje Tuzle sa drugim evropskim gradovima u sličnoj situaciji - sve su to nekadašnji ekonomski i industrijski giganti, sada na koljenima ali koji se izdižu iz pepela i daju nadu za bolje sutra sopstvenom reinvencijom kao gradova talenta, tehnologije, kulture i tolerancije!
Slijedi opuštanje sa porodicom i prijateljima, roštilj pred porodičnom kućom uz piće i na suncu je upravo ono što mi treba da napunim baterije. Dugo razgovaram sa Nigelom - kakav čovjek i kakva inspiracija! Veoma sam ponosan što stoji uz nas, kao što je stojao i uz Vaclava Havela i Lecha Walesu u proteklim decenijama.
Drug Adis mi navečer šalje vijesti o mogućem stečaju još jednog nekadašnjeg industrijskog giganta Tuzle - Tvornice transportnih uređaja. Radnička solidarnost mora nam sad biti u centru pažnje!
Ponedjeljak, 12. maj
Otvaram oči i prva stvar koju vidim je velika kutija LEGO kockica - Ajad bi se igrao sa tatom! Srce mi se cijepa što moram na posao, no nekoliko minuta uvijek moram i mogu odvojiti za njega. Na poslu, tj. Prirodno-matematičkom Fakultetu Univerziteta u Tuzli, nema zapostavljanja obaveza zbog socijalnog aktivizma. Sa studentima četvrte godine pričam o funkcionalnoj analizi i teoriji operatora, a sa svojim drugom, kolegom i doktorantom Elvisom raspravljam o nauci. Naš zajednički rad, u suradnji sa profesorom Dmitrijem Vassilievom iz Londona tiče se spektralne analize parcijalnih diferencijalnim operatora i njihovom fizikalnom interpretacijom. Jako je teško uz sve nastavne i druge obaveze naći vremena za ono što doista čini svakog matematičara i naučnika – naučno-istraživački rad.
Popodne me zove drug Emir iz Sarajeva, koji je originalno iz Prijedora i pita da li bih učestvovao u danu bijelih traka u Prijedoru 31. maja. Naravno da sa oduševljenjem odmah pristajem - vrlo je bitno "oduzeti" ratne zločine iz ruku političkih stranaka i nekih ispolitiziranih udruženja. "Jer me se tiče" je odlična aktivistička inicijativa koju treba podržati.
Pred spavanje, zvoni telefon - drug Musa pita da li sam čuo za hapšenja. Kakva hapšenja?!
Utorak, 13. maj
Telefon cijeli dan ne prestaje da zvoni. Mediji pitaju za mišljenje vezano za jučerašnje hapšenje šestorice demonstranata, učesnika februarskih protesta u Tuzli. Osumnjičeni su za palež, napad na službeno lice, učešće u grupi koja je počinila krivično djelo i slično. Naravno, niti jedan pripadnik sigurnosnih, obavještajnih ili izvršnih struktura vlasti nije uhapšen, iako je i vrapcima na grani jasno da je cijeli uzročno-posljedični slijed događaja samo kulminirao paljenjem zgrade Vlade TK, a bio je itekako izazvan i isprovociran policijskom brutalnošću, ignorisanjem obespravljenih radnika od strane vlasti, te sveopćom nepravdom koja je postala norma u bosanskohercegovačkom društvu.
Protesti u Tuzli, 6. februar
Medijima svoj stav ilustriram na slijedeći način : dođe provalnik u vašu kuću, prebije vas, vašu djecu, ženu siluje, opljačka vas i ostavi na ledini bez igdje ičega, useli se u vašu kuću i u njoj živi decenijama, te ga pri tom sve strukture vlasti štite i ne progone. Onda vi protestujete ispred svoje kuće, vaše komšije stanu uz vas, te vi uzvratite i prebijete nasilnika, te zapalite kuću, koju ste vi napravili. Zatim vas uhapse i optuže, a nasilnik ostane na slobodi! Jeste li vi prekršili zakon? To niko ne spori, niti može sporiti. Ali ko ga je više prekršio i naštetio zajednici i ko treba imati prioritet pri procesuiranju? Odgovor je, barem meni i mojim drugovima, više nego jasan.
Hitno se saziva sastanak Pravnog tima Plenuma građanki i građana TK - očito je da će nam pomoć Međunarodne grupe podrške socijalnoj pravdi u Bosni i Hercegovini trebati i prije nego što smo mislili, te svi skupa raspravljamo o tome šta činiti. Plenum se saziva za subotu, a pravni tim u međuvremenu priprema krivične prijave protiv bivšeg premijera, bivšeg ministra unutrašnjih poslova, bivšeg komesara policije i drugih odgovornih. Iako je situacija teška, daje nam injekciju adrenalina koja nam je trebala - svi se osjećaju i ponašaju kao da smo tek na početku ovog revolucionarnog puta. "Smrt fašizmu - Sloboda narodu!" slogan je i pozdrav s kojim završavamo saopćenje za medije.
Srijeda, 14. maj
Prije odlaska na posao, već tradicionalna posjeta radnicima koji svake srijede protestuju ispred zgrade suda i tužilaštva u Tuzli, gdje već godinama imaju samo jedan zahtjev - da te institucije konačno počnu da rade svoj posao! A radnike se optužuje od strane političkih oligarha da žele da ruše ustavni poredak. Radnici su vrlo zabrinuti i odreda iskazuju solidarnost sa uhapšenim, razgovaram sa sindikalistima, Kopićem, Tanovićem, te neuništvom tetom Minkom. Razgovaramo o zajedničkom djelovanju, ako treba opet na ulice masovno, kao što smo skupa marširali prije par sedmica na prvim masovnim prvomajskim demostracijama u Tuzli u živom sjećanju.
Mediji su posvetili veliku pažnju našem obraćanju, a mi se već pripremamo za Plenum. Nakon predavanja telefonski razgovor sa Nigelom - pita kako može da pomogne? No već postaje jasno šta će danas biti na svim vijestima - kiša već danima ne prestaje da pada u BiH i u Tuzlanskom kantonu. Već su počele poplave u nekim krajevima, čak i evakuacije. Punac je došao u posjetu unuku i nama iz Sarajeva, jedva se probio autom do Tuzle. Svi su izgledi da će ostati duže nego je planirao.
Četvrtak, 15. maj
Godišnjica je početka rata u Tuzli i odbrane grada. Ali, 22 godine kasnije, u gradu je skoro pa ratna atmosfera - Tuzla je odsječena od svijeta sa svih strana! Moje sugrađanke i sugrađani masovno kupuju flaširanu vodu, dok u prodavnicama iste skoro više nema. Jala, rječica više nalik na potok u ovo doba godine, podivljala je bujica. Dijelovi Tuzle, Srebrenika, Lukavca, Gračanice, Kladnja su pod vodom. Situacija je naročito alarmantna u gradovima uz velike rijeke - Maglaju, Zavidovićima, Zenici, Doboju, Bijeljini... Šta to još neće snaći ovu jadnu zemlju, sad je i priroda, čini se, protiv ovog napaćenog naroda.
Akcija prikupljanja pomoći, 16. maj
Kupujemo zalihe i gledamo vijesti, vidim strah je u očima moje supruge, a ni meni nije svejedno, drugačije je kad si roditelj, brige su veće. Vode polako nestaje iz vodovodnih cijevi. Zovem drugove, javljaju se da vidimo kako možemo pomoći ljudima koji su u istinskoj životnoj opasnosti. Neki su i sami odsječeni od ostatka grada. Želimo pomoći, a ni ne znamo kako i gdje početi. Šta se ovo dešava?!
Petak, 17. maj
Nemirna noć, svako malo se budim i provjeravam da li je stigla voda. No kod nas je situacija relativno bezazlena u odnosu na druge dijelove kantona i zemlje. Pristižu vijesti o potopljenim imanjima, odvaljenim mostovima, odnešenim putevima, klizištima odnesenim kućama, evakuacijama... Crveni križ prikuplja pomoć za evakuisane koji se prihvataju u lokalnoj sportskoj dvorani. Plenum poziva sve koji su u mogućnosti da se jave u svoje mjesne zajednice ili štabove civlne zaštite kako bi se stavili na raspolaganje u eventualnoj pomoći ugroženima.
Zovem druga Nihada iz Živinica, jednog od pijačnih radnika kojima smo zajedničkim snagama i pritiscima na lokalnu i kantonalnu vlast pomogli da se vrate na svoj posao prije nekoliko dana. Kaže mi da se bore protiv vode svakog momenta i da nije spavao već puna dva dana. Obećavam mu da ću pomoći ukoliko ikako budem mogao, no nisam siguran da se može probiti uopće do Živinica.
Bosnu očito niti jedna nepogoda, elementarna ili ljudska ne može da zaobiđe i poslije ovih poplava trebat će nam opet godine i ogromna količina sredstava i truda da se sva šteta nanesena u samo par dana ukloni. Samo se nadam da ljudskih žrtava bude što manje, a ostalo ćemo već nekako nadoknaditi! Priroda je veliki izjednačivač i nadam se da ćemo svi iz ove katastrofe izaći barem malo solidarniji i osjetljiviji na ljudsku nevolju, bez obzira bila ona izazvana elementarnim ili ljudskim faktorom.
