Energoinvest BiH, kompanija koja je i u bivšoj Jugoslaviji bila privredni gigant i obavljala poslove u Libiji, ali i drugim zemljama, u posljednjih pet godina, od počeka krize u Libiji, pokušava umanjiti gubitke i otvoriti nova tržišta. Generalni direktor ove kompanije Enes Čengić kaže da su uspjeli dobiti nekoliko značajnih projekata u regionu, a sa kompanijama u susjedstvu nastoje zajedno krenuti u osvajanje novih tržišta.
RSE: Od kako je pogoršana sigurnosna situacija u Libiji, koliko je još vaših radnika tamo i kako je danas poslovati u Libiji?
Čengić: Poslovanje u Libiji je veoma, veoma teško, skoro na granici neodrživosti. Libija, bez obzira što je imala revoluciju, nikada nije proglasila ratno stanje. Dakle, u Libiji je formalno pravno mir. To u međunarodnom poslovanju znači da se sve bankovne garancije i sve ugovorene obaveze moraju provoditi bez obzira na opasnosti kojima su izloženi Libijci i strani radnici. "Energoinvest" je dao milione i milione dolara bankovnih garancija koje Vlada Libije u svakom momentu može povući ukoliko se svaki ugovoreni posao ne završi u zadatom roku, uprkos činjenici da u toj zemlji nije mir. Mi se trudimo da ispunimo naše obaveze prema libijskim kompanijama. "Energoinvest" trenutno u Libiji ima direktora naše kompanije, uz to imamo i zajedničku kompaniju sa libijskom vladom i imamo maksimalno do deset izvršilaca na naftnim poljima. Što se tiče gubitaka, "Energoinvest" je izgubio dosta poslova i profita u Libiji od kako je revolucija počela. Dugoročno gledano, dok se mir ne uspostavi nema ozbiljnijeg posla u toj zemlji.
RSE: Imate li procjene koliki su to gubici?
Čengić: Mi smo imali više od 100 miliona dolara ugovora. Eto, i to su gubici. Mi u Libiji nemamo direktnih dugovanja, ali imamo angažovanih bankovnih garancija koje su blokirane više od pet godina, neke čak deset, zatim imamo ljude koji su radili s nama koje smo morali da isplatimo tako da su indirektni gubici više od 10 miliona dolara.
RSE: Otvorili ste i nova tržišta, od kako je bilo izvjesno da sa Libijom neće biti značajnijeg poslovanja kao što je bilo prije ratnih sukoba, koja su to tržišta?
Čengić: "Energoinvest" je 2011. godine 70 posto svojih poslova obavljao u Libiji. Situacija se morala dramatično promijeniti i naravno to je kompaniju puno koštalo. Mi smo otvorili tržište Albanije gdje smo dobili dva velika projekta na izgradnji južnog dijela dalekovoda, i sada radimo sjeverni dio 400 kilovoltnu konekciju Tirana – granica Kosova. Takođe, u Alžiru smo dobili dva tri velika projekta na trafo stanicama vrijedna oko 100 miliona eura. Otvorili smo i projekte u Makedoniji, nastavljamo radove i u Etiopiji, završili smo i jedav veliki projekat u sjevernom Iraku, regiji Kurdistanu, međutim nažalost zbog ratnih dešavanja Vlada Kurdistana ne može da nam isplati oko 10 miliona dolara zarađenog novca.
RSE: Spomenuli ste Albaniju, koliko je bilo teško sklopiti ugovor s Albanijom s obzirom na to da je ta zemlja negodovala zbog odnosa BiH prema Kosovu?
Čengić: Moram da kažem da mi direktno nismo imali prigovora. Oba projekta u Albaniji se finansiraju novcem KFW ( Njemačka banka) i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Dakle, ugovor je bio međunarodni, išli smo na tendere, ispoštovali sva pravila međunarodnog poslovanja. Želim napomenuti i da "Energoinvest" ima nešto što malo ljudi u BiH danas razumije, ima ime i to je brend koji se dobro prodaje u svijetu.
RSE: Imate dogovor i sa nekim kompanijama iz regiona za zajednički nastup u zemljama poput Saudijske Arabije, Kuvajta i slično. U kojim segmentima ćete sarađivati?
Čengić: Zemlje Zaliva imaju jedan, vrlo specifičan pristup poslu. Tamo su dominantno angažovane kompanije iz Amerike, Kanade i Velike Britanije. Mi smo pokušali da zajedno sa Končarom i sa domaćim kompanijama nešto uradimo na tržištu Saudijske Arabije i moram priznati da zadnje dvije godine nismo uspjeli dobiti neki konkretan projekat. U Kataru smo radili sa jednom velikom kompanijom iz Pakistana, čak smo otvorili i predstavništvo i aktivno radili na povezivanju šest mjeseci, međutim mi smo za te projekte relativno mali. Moramo shvatiti da su tamo veoma veliki projekti i uslovi su obično tako koncipirani da naša kompanija "Energoinvest", bez obzira na svoju poziciju, veoma teško može ući na to tržište zbog nepostojanja adekvatne finansijske podrške naših banaka. Ipak smo se okrenuli tržištima koja možemo lakše osvojiti i u međunarodnoj kooperaciji nas i jedne kompanije iz Beograda Energoprojekta mi smo dobili jedan veliki projekat u Crnoj Gori u vrijednosti od 30 miliona eura. Takođe smo pobijedili u velikoj međunarodnoj utrci za taj posao i ponosni smo na to.
