Četvrtak, 24. juli/srpanj 2014, 14:09 CET

Crna Gora

CG: Tuđe kredite vraćaju desetine hiljada žiranata

Ilustracija
Ilustracija
Nakon velike nemaštine koja traje još od početka '90-ih godina obilježenih ratom na prostoru bivše Jugoslavije, ali i međunarodnim sankcijama koje su UN uvele Srbiji i Crnoj Gori, građani Crne Gore su jedva dočekali da iskoriste mogućnost koja im se otvorila nakon dugo vremena. 

Banke su od 2005. godine lako odobravale kredite, ali ne i olako. Zahtijevani su različiti vidovi obezbjeđenja, a jedan od njih su bili - žiranti od kojih su mnogi dospjeli u situaciju da otplaćuju tudje kredite i koji danas sebe nazivaju - prevareni ziranti.

"U periodu kreditne ekspanzije od 2005. do 2008. godine, banke su odobravale kredite bez strogih kriterijuma o bonitetu klijenta i njihovog jemca", rekao je za naš program bankarski ombudsman Halil Kalač koji je, govoreći o razlozima zbog kojih je nastao problem "prevarenih" žiranata, rekao da zbog toga kasnije, u periodu krize i dodatnog pogoršanja njihovog kreditnog boniteta, veliki broj klijenata nije mogao da vraća uzete kredite.

"Banke shodno ugovorima koje su zaključile sa klijentima, na osnovu Zakona o obligacijama krenule su u naplatu tih kredita od njihovih jemaca. Međutim, problem nastaje kod jemaca dijelom zbog toga što oni nijesu znali šta je kategorija jemac. Banke su se u ugovorima obezbijedile da mogu kredit naplaćivati istovremeno kod jemaca kada i kod klijenta, čak i u nekim slučajevima i prije od jemca nego od klijenata", kaže Kalač.

Preko 200.000 građana u Crnoj Gori je kreditno zaduženo. Nivo njihove ukupne zaduženosti dostiže 800 miliona eura, a onih koji otplaćuju tuđe kredite, procjenjuje se, ima između 30.000 i 50.000.

Izvršna direktorka NVO "Građanski bankarski ombudsman" Dejana Savićević, koja odbacuje ocjenu da je problem žiranata koji vraćaju kredite umjesto onih koji su te kredite podigli isključivo njihova odgovornost, za najveće krivce smatra - banke.

"Radi se o tome da je postojala sprega između ljudi koji su odobravali kredite i onih koji su im donosili dokumentaciju. Pri tome tu imate ljude koji su podizali kredite fiktivno na svoje ime a davali su ga recimo vama. On je bio samo nosilac kredita a korisnik pravi ste bili vi. Druga situacija je da on apsolutno nije imao čime da garantuje, to su čak bili ljudi koji su bili nezaposleni, nijesu imali stalni radni odnos. Imate ljude koji apsolutno nijesu bili dužni da podnesu bilo kakav dokaz gdje žive. Znači, krediti su odobravani ljudima na način što vi imate onu rubriku gdje piše adresa – nepoznata. To je prosto nevjerovatno, matični broj ne postoji. Znači toliko su bili povezani između sebe da je to prosto nešto nevjerovatno. Agent u banci koji je isplaćivao pare nije to mogao da radi na svoju ruku. On je morao da ima odobrenje od direktora", kaže Dejana Savićević.

Sudeći po riječima bankarskog ombudsmana Halila Kalača, može se zaključiti da građani Crne Gore, instuticiju žiranta i obaveze koje se preuzimaju pristajanjem da se bude nečiji garant shvataju ozbiljnije nego prije.

"Mogu da kažem da u period 2011. i 2012. godine bio je minimalan broj takvih slučajeva i prigovora bankarskom ombudsmanu kada su u pitanju jemci, klijenti obaveze i tako dalje. U tom period kreditne ekspanzije ima i pojava nezakonitih radnji kod regulisanja i krediza i jemaca. Te kategorije ljudi nazivaju sebe prevarenim iz razloga što je njihova dokumentacija možda falsifikovana odnosno zloupotrijebljena, odnosno postoje neki elementi prevare i tako dalje. To sve mora završiti na sudu i tužilaštvu tako da se ti postupci moraju okončati kod tih institucija", navodi Kalač.

Neki se slučajevi ipak ne mogu okončati u institucijama. Iza brojeva, statističkih pokazatelja ili pravnih akcija koje će eventualno uslijediti, nalaze se ljudi koji su olako shvatili ljudsku spremnost na prevaru i tako nastradali zbog sopstvene dobre namjere.

Priča Katarine Jovićević sa Cetinja ima tragičan kraj:

"Dobijam opomenu iz Montenegro banke da kasnim sa uplatom. Za 5 godina nijesam nikada zakasnila. Moja porodična penzija koju sam preuzela iznosi 264 eura i 80 centi, a za kredite mi se odbija 132 eura i 40 centi i primam 131 euro. Ja pođem da vidim zbog čega mi dolazi opomena da bih saznala u Podgoričkoj banci da mi se odbija jedan moj kredit, a drugi mi se odbija za porodicu Miljanović koja mi je muža natjerala da oduzme sebi život. Počelo je tako što je moja koleginica sa posla pitala da li ja mogu da joj budem žirant. Rekla sam joj da ode kod naše blagajnice da provjeri da li ja mogu da budem žirant, budući da sam korisnica dva velika kredita u iznosu 10.000 i 8.000 eura. Došla je kod mene i rekla da je blagajnica kazala da mogu da budem žirant i tražila je ta koleginica od mene ličnu kartu da je fotokopira i završi taj administrativni dio. Uzela je i isfotokopirala u 10-ak primjeraka koliko je njoj bilo dovoljno i u svim bankama u kojima je mogla da podigne kredite ona ih je podigla, a ja za to nijesam ništa znala. Moj suprug je već bio otišao u penziju, a ona je došla i kod njega da ga pita da li može da joj bude žirant on joj je rekao da hoće, pod uslovom da joj bude žirant a da se on ne ospori u podizanju kredita. Ona mu je odgovorila da može da joj žirira. Tu nastaje naša tragedija. On je zbog toga sebi oduzeo život prošlog avgusta... Sada će godina. Objesio se na spratu naše kuće odakle su ga skinuli naši sinovi", priča Katarina Jovićević.

Da li po onoj da “pametan uči iz tuđih grešaka” tek loše iskustvo onih koji su nekom žirirali za kredit uticalo je fomiranje uglavnom negativnog stava građana prema mogućnosti da budu žiranti ali i da nekog pitaju za istu uslugu:


Esad Krcić

esadk+rfe.co.me

Novinarstvom počinje da se bavi, radeći za specijalizovanu publikaciju Market Media, a zahvaljujući ranom angažmanu na Radio Beogradu, još u školskim danima, ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Od 2001. godine je član crnogorskog dopisništva Radija Slobodna Evropa.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.