Subota, 25. oktobar/listopad 2014, 06:11 CET

Intervju

Crna Gora čeka svoj slučaj Mišković

Daliborka Uljarević
Daliborka Uljarević
Izvršna direkorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević u intervjuu za RSE kaže Crna Gora treba da se bavi sopstvenim tajkunima koji su umješani u vrlo sumnjive i brojne privatizacije, te naglašava da nije najbitnije koji je od njih i kako imao veze sa Miškovićem, već urediti stvari u svom dvorištu.


RSE: Da u komentarima događaja ove sedmice počnemo od onoga koji je najjaće odjeknuo u regionu, a to je hapšenje najvećeg ili jednog od najvećih srpskih tajkuna, Miroslava Miškovića. Čini se da je taj potez iznenadio mnoge, uključujući i samog Miškovića, koji je očigledno navikao da ima uporište i zaštitu u političkoj garnituri. Kako ste Vi sve to doživjeli, kao politički blef, koketeriju države i prava ili stvarnu namjeru novih srpskih vlasti da raskrinkaju spregu krupnog, divljeg kapitala, političara i priupadnika kriminalnog miljea?

Uljarević: Čini mi se da slučaj Mišković otvara brojna poglavlja, ne samo za Srbiju, u kojoj se on desio, već i za sam regiona. Sa jedne strane nesumljivo se radi o hrabrom početku borbe protiv korupcije, da se zakonske procedure poštuju do kraja. Mislim da je mnogo više ljudi moralo učestvovati u eventualnoj korupciji i pravljenju štete predmetnim firmama i javnom interesu. S druge strane, vrlo je primjetan populizam i euforija koja govori o i dalje slabim demokratskim kapacitetima političkih sistema regiona, pa i o crnogorskom političkom sistemu koji čeka svoj slučaj Mišković. Čini mi se da srpske vlasti sada ne mogu ići korak nazad, ali ne znamo da li to nosi otvaranje Pandorine kutije i u kojoj mjeri i koga je Mišković imao godinama u različitim aranžmanima i kako je obezbjeđivao tu vrstu moći jer je ona daleko prevazišla period Miloševićeve vladavine.

RSE: Rekli ste da Crna Gora čeka svoj slučaj Mišković. Crnogorski ministar pravde i potpredsjednik Vlade, Duško Marković, pozdravio je postupak srpskih istražnih organa, uz ocjenu kako je borba protiv kriminala i korupcije zajednički cilj i nacionalni interes. Vidite li u tome nagovještaj sličnih akcija i kod nas i može li hapšenje tako regionalno moćnog čovjeka, kao što je Mišković, otkriti i neke crnogorske veze i umreženost?

Uljarević: Više bih voljela kao građanka Crne Gore da mi možemo da pozdravimo slične akcije u Crnoj Gori, nego da potapšemo po ramenu kolege iz regiona. Nezavisno od slučaja Mišković, mi treba da se bavimo sopstvenim tajkunima koji su umješani u vrlo sumnjive i brojne privatizacije. Nije u ovom trenutku najbitnije koji je od njih i kako imao veze sa Miškovićem, već je bitno da mi pokušamo da uredimo stvari u svom dvorištu. To je posao za koji nisam sigurna da postojeća vladajuća garnitura u Crnoj Gori ima snage. Vjerujem, iz mnogo razloga, da naši Miškovići imaju snažnije mehanizme održanja na sopstvenim pozicijama i da ćemo mi još dugo čekati da se neki slični slučajevi otvore.

RSE: Šta god je pozadina dešavanja u Srbiji, sigurno je da je preduslov za akciju tih dimenzija snažna politička volja. Ona kod nas još uvijek manje stanuje u državnim organima, a više u vrhovima partija. Kako ste Vi protumačili odluku neprikosnovenog lidera DPS, Mila Đukanovića, koji tom partijom upravlja 14 godina, da stranačko kormilo prepusti Svetozaru Maroviću. Vidite li u tom činu neke dublje razloge?

Uljarević: Marović, postavljen od strane Đukanovića na čelo DPS, je zapravo primjer kako neko za kratko vrijeme može biti u nemilosti, pa u milosti gospodara. To šalje višestruko lošu poruku. Naše partije pate generalno od nedostatka demokratskih procedura. U takvoj situaciji pojavljuju se dvije pravilnosti – partija to sam ja i nema smjene generacija. Partijski sistem lojalnsti, lideru to teško dozvoljava. To je inače jedna velika prepreka funkcionalnosti demokratije, depolitizacije institucija i razvoju kritične građanske svijesti. On se sa ljudima igra -  kako ste postavljeni, tako sutra možete biti i smijenjeni.

Neuralgične tačke

RSE: Ove sedmice obilježen je međunarodni dan ljudskih prava. Ako bi napravili sumarni prikaz, šta je ono čime bi Crna Gora, kao država koja je počela pregovore o članstvu u Evropskoj uniji, mogla da se podiči, a šta je ono zbog čega još ima razloga da budemo postiđeni?

Uljarević: Crna Gora ima tradiciju multietničnosti i multikonfesionalnosti, iako su nam posljednje decenije u regionu donijele brojna i užasna kršenja ljudskih prava. Nakon odluke da se krene putem otvaranja društva i evropskih integracija, čini mi se da se stanje ljudskih prava permanentno popravljalo i da je ključan uticaj civilnog sektora, posebno u dijelu prepoznavanja neuralgičnih tačaka u kršenju ljudskih prava i iniciranja poboljšanja zakonodavnog okvira.Ono što ostaje kao breme i mučan osjećaj je činjenica da crnogorsko društvo kroz svoje institucije ni danas nema pravosnažno osuđene počinioce gnusnih zločina, nema adekvatno sprovedene postupke koji precizno potvrđuju počinioce i nalogodavce napada na novinare, od kojih je najbrutalnije ubistvo urednika Dana, Duška Jovanovića, kao ni napda na one profesionalce u sistemu koji su imali lične hrabrosti da se obračunavaju sa organizovanim kriminalom i to preskupo platili, poput ubijenog inspektora Škekića. Upravo je nošenje sa tim konkretnim slučajevima u različitim oblicima ugrožavanja ljudskih prava suštinski parametar posvećenosti države i njenih struktura vladavini prava. Tu nam je učinak vrlo slab.

RSE: Na kraju, ova sedmica je za vas, odnosno za Nevladinu organizaciju Centar za građansko obrazovanje, bila posebno važna. Obilježili ste 10. godišnjicu rada. Koliko ste zadovoljni onim što ste postigli? Koliko ste uspjeli u svojoj misiji obrazovanja za demokratiju, jačanju civilnog društva i većem učešću građana u procesima donošenja odluka?

Uljarević: Tih proteklih deset godina su bile izazovne i po mnogo čemu izuzetno važne za Crnu Goru i nas koji smo htjeli, i čini mi se ipak uspijevali, da utičemo na neke segmente njenog oblikovanja. Centar za građansko obrazovanje je istrajavao na principima afirmacije otvorenog društva i ubrzavanja razvoja građanske svijesti, sa akcentom na zaštiti ljudskih prava i sloboda. Mislim da smo ukupno sa civilnim sektorom doprinjeli brojnim iskoracima Crne Gore ka evropezaciji i demokratizaciji društva, kroz ono što je bilo problematizovanje dominantnih projekata moći i insistiranje na transparetnosti i odgovornosti donosilaca odluka. Svjesni smo da su za suštinske promeje u ovom pravcu potrebne decenije, da smo u mnogo čemu na početku, ali vjerujem da je u Crnoj Gori moguće uspostaviti funkcionalnu demokratiju i kulturu ljudskih prava. Cijenim da jesmo napravili značajne korake ka ispunjenju naše vizije, odnosno da jesmo negdje bliži onoj Crnoj Gori kao demokratskom društvu odgovornih građana i da to treba da bude ohrabrenje nama i mnogim drugim koji vrlo posvećeno rade u ovoj oblasti da nastavimo.

Dimitrije Jovićević

Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. počinje raditi za podgoričko dopisnistvo Radija Slobodna Evropa i od tada je povremni prezenter u studiju u Pragu.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: P. A.
16.12.2012 09:23
Nema mnogo sto sta da se komentarise, kada tekst pociva na gradjanskoj platformi. Ipak jedan detalj trazi da se istakne i da se jos jednom pokusa paralizovanom pucanstvu ukazati na izvor nasih problema.
U jednom odgovoru Daliborka pominje Milov nacin upravljanja Crnom Gorom (odnos prema Svetu, proceduri i uopste demokratiji). Asocijacija na Tita je ubjedljiva i jasna. Jasno je naravno i to da Crna Gora (Jugoslavija) ni u vrijeme Tita nije imala demokratiju. Pa sta se dogodili? Narod sada lamentira za Titom, a napada Mila??! Radi se o dva fenomena kroz koja je narod prosao. Prvi je psiholoski, gdje je prirodno da u vrijeme teskoca, covjek potpuno nekriticki romantizuje proslost ne videci da mu je danasnjost zapravo proizasla iz proslosti, a drugi je politicki: narod se zahvaljujuci brojnim izvorima informacija emancipovao i teze se saglasava sa (Milovom) diktaturom, nego sto je to radio sa Titom. Nazalost, ovo sa emancipacijom se jos uvijek odnosi samo na Daliborku i jos par stotina Crnogoraca...
Odgovor

Ime: Bocko Grad: Bukovo
18.12.2012 02:28
Dokle god Ameri imaju interesa da drze Mila drzace ga. Onog dana kada im ne bude trebao, obrisace ga kao krpu i kraj price...a doci ce i taj dan...jasno...a tada i sav kriminal i carstvo satelita iza resetaka...
Odgovor

Ime: P. A.
18.12.2012 08:45
Pa opet isto pitanje? Sto nam to nije smetalo u vrijeme Tita? Njegova pozicija kao marionete izmedju SSSR-a i SAD je bila valjda jos ubjedljivija. Jedino sto Tito nije samo visio kao lutka, nego je plesao, posto su zatezali sa dvije strane.