Jedna četvrtina stanovništva siromašna

Zvanični podaci su pokazali da je krajem prošle godine u Bosni i Hercegovini bilo oko 700.000  siromašnih. Humanitarne organizacije, pak, tvrde da se taj broj povećao na million zbog ekonomske krize koja je zahvatila i BiH. Javne kuhinje, gdje najsiromašniji mogu dobiti komad hljeba i neko toplo jelo, su već odavno pune, a liste čekanja su sve duže. Pred jednom od sarajevskih javnih kuhinja naišli smo na Sevlu Huseinović koja je prosila. Kaže da je primorana na to jer cijela njena porodica živi od 70 KM socijalne pomoći:

„Dođem da zaradim komad hljeba. Ne mogu da se prehranim, džaba je. Lijekovi mi skupi, šta da radim. A imam dvoje djece sa sobom, a oni drugi su udati i oženjeni - i oni slabo žive.“

Izbjeglica iz Kotor Varoši i penzioner sa najnižom penzijom Smajo Rabihić često dođe u javnu kuhinju da zatraži hljeba, ali ode kući praznih ruku:

„Ja dođem za kruh, tražim jedan, kaže nema. Dadne mi neko drugi. Penzija mala. Žena oboljela, operisala se – i svašta nešta. Izbjeglica sam. Ali evo ovdje ja dođem za kruh, tražim jedan, kaže nema.“



Oko 179.000 penzionera u Federaciji BiH koji imaju najnižu penziju od 296 KM, prema evropskim standardima mogu se svrstati u zonu ekstremnog siromaštva, kaže Meho Srabović, predsjednik Udruženja penzionera iz Tuzlanskog kantona: 

U našim uslovima sa tim parama je teško da se preživi jer imaju troškovi za lijekove, jer se radi o staroj populaciji, bolesnoj. Drugo, treba obezbijediti adekvatnu ishranu.

„U našim uslovima sa tim parama je teško da se preživi jer imaju troškovi za lijekove, jer se radi o staroj populaciji, bolesnoj. Drugo, treba obezbijediti adekvatnu ishranu. Penzioneri su najredovniji kad je u pitanju plaćanje obaveza koje imaju - za grijanje, za struju, za vodu, za telefon, za sve. Niko nema hrabrosti da ostavi to da će nekad platiti jer zna da kasnije neće moći namiriti te troškove. Prema tome, izmire sve ove obaveze, a onda se na raznorazne način dovijaju da prežive.“

Siromaštvom najviše ugrožena djeca

Humanitarne organizacije upozoravaju da su zbog siromaštva najviše ugrožena djeca. Siromašna djeca se ne školuju, a najteža situacije je u ruralnim područjima. Hajrudin Šahić, predsjednik Koordinacionog odbora humanitarno-karitativnih organizacija u BiH:

„Imamo informacija iz RS da je nekih 150 djece odustalo od osnovnog obrazovanja isključivo iz socijalno-ekonomskog razloga - zato što nemaju dovoljno sredstava za knjige, odjeću i obuću. To su podaci sa kojima mi raspolažemo, a ja pretpostavljam da su brojke daleko, daleko veće.“

U svijetu ima oko 93 miliona ljudi u stanju siromaštva, a veliki  broj porodica nema mogućnost da školuje djecu. Program borbe protiv siromaštva u BiH treba se rješavati kroz različite strategije i kroz zakonski okvir, kaže Boris Kožemjakin iz humanitarne organizacije "La benevolencija".  

Petnaestak godina rata i postratnog tranzicionog perioda je te ljude koji su radili u velikim sistemima dovelo u poziciju da nisu radno atraktivni. Oni su danas ogroman socijalni problem koji je na određeni način orijentiran prema našim organizacijama.

„Konkretni oblici borbe protiv siromaštva usmjerene su prema čovjeku, prema ljudima koji su nezaposleni, djeci koja su, također, siromašna jer jedan ili nijedan roditelj ne radi, jednoj kategoriji koja čak nije pomenuta, a po mom mišljenju je vrlo značajna - to su ljudi koji se nalaze u stanju da nisu radno atraktivni zbog godina života i obrazovanja, a istovremeno nisu dospjeli za penzionisanje. Oni su posljedica ovog rata. Petnaestak godina rata i postratnog tranzicionog perioda je te ljude koji su radili u velikim sistemima dovelo u poziciju da nisu radno atraktivni. Oni su danas ogroman socijalni problem koji je na određeni način orijentiran prema našim organizacijama. Mi ga detektujemo, prepoznajemo, s njim se suočavamo, a čini mi se da oni nisu na određeni način našli svoje mjesto u akcijama države, koja bi isto tako trebala o njima da brine.“     

Institucije vlasti trebale bi se aktivnije uključiti u borbu protiv siromaštva. Vlasti u Bosni i Hercegovini dovoljno ne sarađuju sa nevladinim sektorom, a posebno sa humanitarnim organizacijama. Saradnja između humanitarnih organizacija i države mora postojati kako bi se smanjila stopa siromašnih, a BiH postala socijalna država.