Ovih dana politički lideri ponovo su počeli razgovore, ali ne o važnim državnim ili ekonomskim problemima u Bosni i Hercegovini, već o rekonstrukciji vlasti. Mimo svih procedura i zakona, njih šest ili sedam „kroje“ sudbinu države i njenih građana. Istovremeno, oni koji čine zakonodavnu ili izvršnu vlast prešutno su pristali da njihovi lideri budu alfa i omega odlučivanja. Zbog takvog ponašanja i jednih i drugih, sjednice skupština nisu održane i po nekoliko mjeseci, ekonomija je na koljenima, a Bosna i Hercegovina posljednja u regiji po ispunjavanju evropskih uslova za približavanje.
Mladen Ivanić trenutno je delegat u Domu naroda državnog parlamenta. To mu je treći mandat u skupštini, prije čega je bio ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Već tri mjeseca nije bio u skupštinskoj klupi, jer upravo toliko nije održana sjednica Doma. Na naše pitanje da li je ikada manje radio, Ivanić kaže:
„Zaista nikad manje rada nije bilo, prvo što je ova vlast potrošila godinu i po dana da se formira, što znači da u tom periodu apsolutno nije bilo nikakvog rada. Pa je par mjeseci radila, ali već sad se lomi ko je uopšte vlast, ko nije vlast, i mi u Domu naroda već tri mjeseca praktično nismo imali nijedne sjednice. Ja zaista mislim da je to krajnje neodgovorno, krajnje drsko i krajnje bezobrazno od vladajućih struktura.“
Adis Arapović
Dom naroda državnog parlamenta nije jedina zakonodavna institucija koja ne radi. Parlament Federacije BiH već pet mjeseci je blokiran, a i u tom slučaju krivicu snose politički lideri. Već nekoliko godina, a posebno u posljednje dvije, Bosna i Hercegovina i njeni građani postali su talac njihovih međusobnih prepucavanja i dobre volje da li će nešto uraditi. I ovih dana, daleko od očiju javnosti, započeli su razgovore, ali ne o važnim ekonomskim, državnim ili pitanjima od evropskog značaja, već o rekonstrukciji vlasti. Praksa je postala da sastanke održavaju iza zatvorenih vrata i u ugostiteljskim objektima.
„Ključna tema BiH nije ono što političari pokušavaju imputirati građanima kao ključne teme. Ključne teme u ovoj zemlji jesu izuzetno visoka stopa nezaposlenosti, ogromno siromaštvo, ogromna korupcija, blokiran evropski put. I sve što radi politička elita, radi s ciljem da maskira ove probleme nekim drugim, odnosno da pronađe alibi za vlastiti neuspjeh“, kaže
Adis Arapović, predstavnik Centara civilnih inicijativa.
Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednika portala “Buka” ocjenjuje:
„Dok god se na politiku ne bude moglo uticati vanpolitičkim sredstvima, pa i ulicom - zašto da ne, mi ne možemo očekivati ništa bolje. Naši političari će se o onome što nas sljeduje kao građane dogovarati mimo nas. To treba da nas uplaši. Ako nas to ne plaši, znači da mi veze nemamo sa demokratskim društvom, nego smo i dalje neko dirigovano društvo u kojem postoji prije svega diktatura, a ne demokratija.“
Plemenska dogovaranja
No, odgovor na pitanje da li je na snazi diktatura ili demokratija može se naći i kod onih koji prešutno pristaju da ih niko ništa ne pita, iako su upravo njih, građani direktno izabrali. Radi se o bh. parlamentarcima, kojima ne smeta što se ne održavaju sjednice parlamenta, ne donose zakoni, ili što su njihovi stranački lideri alfa i omega svega. U želji da provjerimo kakav je njihov stav o tome, najveći dio ne želi govoriti, a veliki je broj i onih koji svoj mandat provode na službenim putovanjima. Tako su SDP-ovci
Denis Bećirović i
Mehmed Bradarić, jedan u Skoplju, a drugi u Zagrebu, a treći,
Mirza Kušljugić, također u Zagrebu. Doduše, nismo saznali da li je u privatnoj ili službenoj posjeti, jer je na naše pitanje kratko odgovorio:
Ilustracija
Za
Ismetu Dervoz, poslanicu Radončićevog Saveza za bolju budućnost, aktivnost bh. parlamentaraca na vanjskom planu je važna za Bosnu i Hercegovinu, a na našu konstataciju kako bi se poslanici više trebali angažovati na rješavanju unutrašnjih pitanja, a ne dozvoljavati da to umjesto njih čine lideri stranaka, Dervoz kaže:
„Nemojte generalizirati i nemojte uvijek željeti da se traži greška isključivo i samo u parlamentarcima i u parlamentu.“
Ivan Šijaković, profesor na banjalučkom Univerzitetu, ocjenjuje da je izvršna i zakonodavna vlast ikebana kojom ovdašnji lideri pokušavaju pokazati javnosti da postoje institucije koje o nečemu odlučuju. Zbog toga je, kako navodi, u BiH na sceni autokratska vladavina.
„Oni ništa ne odlučuju. Svako od poslanika i svako od ministara mora prvo da pita svog lidera šta će i kako će, tako da je to jedna simulirana demokratija, vrlo daleko od demokratije. To je jedna autokratska vladavina. Jednostavno, to njima toleriše i međunarodna zajednica. Mislim da ona to namjerno radi. Mi građani tu nemamo nikakve šanse još ko zna koliko dugo“, ističe Šijaković.
Enver Kazaz, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu kaže:
„Ne vjerujem ni u kakvu mogućnost apeliranja na savjest recimo Denisa Bećirovića ili bilo koga drugog. Naprosto se radi o nekoj vrsti polukriminalne političke elite koja proizvodi sukobe da bi sakrila stvarne svoje političke ciljeve.“
Svoj “rad” domaći političari itekako, naplaćuju. Prema podacima nevladinih organizacija, bez obzira da li su dio zakonodavne ili izvršne vlasti, najplaćeniji su u regiji. No, za razliku od svojih kolega u susjedstvu koji donose i provode zakone za puno manje novca, bosanskohercegovački mandat provedu ili svađajujući se, ili na službenim putovanjima. Za to vrijeme država je ekonomski i politički blokirana. Ima li načina da se takvo stanje promijeni, pitali smo Adisa Arapovića.
„Kad se omogući drugačije mišljenje od onoga koje je dominantno ili je predsjednikovo, onda se može očekivati i viši nivo demokratizacije u institucijama, i što je najvažnije - povratak legitimiteta u ustavom i zakonom propisane procedure i institucije, dakle uključujući Parlament BiH i nižih nivoa. Do tada bojim se da ćemo biti robovi tzv. plemenskih dogovaranja pet, šest, sedam ili više lidera“, ocjenjuje Arapović.