Piše: Gojko Veselinović
Ostavka Upravnog odbora, štrajk fudbalera, isključenje struje na gradskom stadionu su problemi koji se talože u Fudbalskom klubu Borac. Ovo sve pokazuje da je potrebno nešto mijenjati ne samo u ovom klubu već i u ostalim sportskim kolektivima koji grcaju u dugovima.
„Klubovi kao udruženja građana ne mogu opstati na ovim prostorima. To je moglo prije 25 godina. Sada nije takva situacija, promijenio se oblik vlasništva. Sve firme su promijenile oblik vlasništva, zna se titular, jedino se u sportskim kolektivima ne zna ko je titular“, kaže direktor Fudbalskog kluba Borac Radmilo Šipovac.
Ekonomska kriza odrazila se na gotovo sve sportske kolektive u ovom bh. entitetu. Košarkaški klub Hercegovac iz Bileće istupio je iz košarkaške premijer lige, a blizu tog poteza bili su i košarkaši Borca iz Banjaluke i Leotara iz Trebinja. Dva najbolja rukometna kluba, Borac M:tel iz Banjaluke i Sloga iz Doboja, takođe su u nezavidnoj finansijskoj situaciji.
„Sistem u kojem mi funkcionišemo nalaže da imamo iste probleme, ili jako slične. Mi smo pet, šest godina unazad vraćali dugovanja koja smo naslijedili i došli smo u jednu dobru situaciju, a onda smo za jednu godinu bukvalno došli u situaciju da krećemo ispočetka“, navodi direktor RK Borac Boris Đogo.
Bivši rukometaš Miro Bjelić kaže da je za velike finansijske probleme klubova odgovorno i partijsko upravljanje, te da treba postaviti prave ljude na odgovorne pozicije u sportu:
„Problemi su u rukovođenju. Moraju biti kadrovi, ne moraju biti iz neke partije. Međutim, ona partija koja je na vlasti, ona daje svoj kadar. A u sportu je najveći kriminal.“
Dosadašnji način finansiranja sportskih klubova, prema kojem je većina sredstava dolazila od opštinskih budžeta ili od milostinje pojedinaca, je neodrživ i privatizacija bi mogla biti jedino rješenje, ali kako kaže Bjelić, potrebno je donijeti strategiju o razvoju sporta:
„U toj strategiji mora biti riješen status sporta, sportista i klubova. I kad se to na neki način riješi, onda se to treba uokviriti u zakon.“
Prvo izmjene Zakona o sportu
U Vladi RS, koja je takođe zaokupljena krpljenjem rupa u svom budžetu, ne protive se privatizaciji. Prvi korak trebalo bi da bude izmjena Zakona o sportu, kaže portparol Ministarstva porodice, omladine i sporta Mirela Vujatović.
„Tek donošenjem tog zakona može se ući u donošenje zakona o privatizaciji sportskih objekata, a prije svega toga treba se izvršiti kategorizacija sportskih objekata da se utvrdi koji su objekti od interesa za RS, da se ne ulazi u taj proces privatizacije bez kvalitetne pripreme da ne bismo došli u situaciju nekih pogrešnih koraka, kao što su bile privatizacije nekih preduzeća“, navodi Mirela Vujatović.
Prije nekoliko godina pričalo se da je za kupovinu Borca iz Banjaluke zainteresovan poznati biznismen Milan Mandarić, nakadašnji vlasnik Portsmuta i još nekih engleskih klubova. Navodno je odustao zbog toga što su klubovi organizovani kao udruženja građana, te je onemogućeno da posluju kao privredni subjekti.
Ekonomski stručnjak za privatizaciju Miloš Grujić tvrdi da je izlazak na berzu idealno riješenje za neke sportske klubove:
„Najbolje za klubove, ljude u klubovima i navijače bi bilo da se klubovi privatizuju po modelu uspješnih klubova u EU i da izađu na berzu. Tada bi prihodi bili veći, rashodi manji – to je praksa već pokazala u drugim državama - i prestali bi pozivi za pomoć prema poreskim obveznicima, odnosno državi.“
Građani Banjaluke takođe misle da je privatizacija jedino moguće rješenje:
Da bi neko kupio određeni kolektiv mora imati finansijski interes, a to bi trebalo da se obezbijedi kroz poreske olakšice i beneficije, jer uloženi novac treba da se vrati, a u ovim okolnostima to je nemoguće, dodaje Grujić:
„Naš zakon dozvoljava društveno odgovorno poslovanje naših preduzeća. U razvijenijim sistemima su i kompanije oslobođene jednog dijela poreza ako investiraju u tzv. društveno odgovorno poslovanje, u razvoj sportskih klubova ili u bilo kakve humanitarne svrhe.“
Međutim, problemi u sportu se neće riješiti samo ako se klubovi prepuste u ruke privatnika. Od toga bi mogli profitirati samo neki veći i poznatiji klubovi. Za one takozvane male sportove problem finansiranja će i dalje ostati.
Ostavka Upravnog odbora, štrajk fudbalera, isključenje struje na gradskom stadionu su problemi koji se talože u Fudbalskom klubu Borac. Ovo sve pokazuje da je potrebno nešto mijenjati ne samo u ovom klubu već i u ostalim sportskim kolektivima koji grcaju u dugovima.
„Klubovi kao udruženja građana ne mogu opstati na ovim prostorima. To je moglo prije 25 godina. Sada nije takva situacija, promijenio se oblik vlasništva. Sve firme su promijenile oblik vlasništva, zna se titular, jedino se u sportskim kolektivima ne zna ko je titular“, kaže direktor Fudbalskog kluba Borac Radmilo Šipovac.
Ekonomska kriza odrazila se na gotovo sve sportske kolektive u ovom bh. entitetu. Košarkaški klub Hercegovac iz Bileće istupio je iz košarkaške premijer lige, a blizu tog poteza bili su i košarkaši Borca iz Banjaluke i Leotara iz Trebinja. Dva najbolja rukometna kluba, Borac M:tel iz Banjaluke i Sloga iz Doboja, takođe su u nezavidnoj finansijskoj situaciji.
„Sistem u kojem mi funkcionišemo nalaže da imamo iste probleme, ili jako slične. Mi smo pet, šest godina unazad vraćali dugovanja koja smo naslijedili i došli smo u jednu dobru situaciju, a onda smo za jednu godinu bukvalno došli u situaciju da krećemo ispočetka“, navodi direktor RK Borac Boris Đogo.
Bivši rukometaš Miro Bjelić kaže da je za velike finansijske probleme klubova odgovorno i partijsko upravljanje, te da treba postaviti prave ljude na odgovorne pozicije u sportu:
„Problemi su u rukovođenju. Moraju biti kadrovi, ne moraju biti iz neke partije. Međutim, ona partija koja je na vlasti, ona daje svoj kadar. A u sportu je najveći kriminal.“
Dosadašnji način finansiranja sportskih klubova, prema kojem je većina sredstava dolazila od opštinskih budžeta ili od milostinje pojedinaca, je neodrživ i privatizacija bi mogla biti jedino rješenje, ali kako kaže Bjelić, potrebno je donijeti strategiju o razvoju sporta:
„U toj strategiji mora biti riješen status sporta, sportista i klubova. I kad se to na neki način riješi, onda se to treba uokviriti u zakon.“
Prvo izmjene Zakona o sportu
U Vladi RS, koja je takođe zaokupljena krpljenjem rupa u svom budžetu, ne protive se privatizaciji. Prvi korak trebalo bi da bude izmjena Zakona o sportu, kaže portparol Ministarstva porodice, omladine i sporta Mirela Vujatović.
„Tek donošenjem tog zakona može se ući u donošenje zakona o privatizaciji sportskih objekata, a prije svega toga treba se izvršiti kategorizacija sportskih objekata da se utvrdi koji su objekti od interesa za RS, da se ne ulazi u taj proces privatizacije bez kvalitetne pripreme da ne bismo došli u situaciju nekih pogrešnih koraka, kao što su bile privatizacije nekih preduzeća“, navodi Mirela Vujatović.
Prije nekoliko godina pričalo se da je za kupovinu Borca iz Banjaluke zainteresovan poznati biznismen Milan Mandarić, nakadašnji vlasnik Portsmuta i još nekih engleskih klubova. Navodno je odustao zbog toga što su klubovi organizovani kao udruženja građana, te je onemogućeno da posluju kao privredni subjekti.
Ekonomski stručnjak za privatizaciju Miloš Grujić tvrdi da je izlazak na berzu idealno riješenje za neke sportske klubove:
„Najbolje za klubove, ljude u klubovima i navijače bi bilo da se klubovi privatizuju po modelu uspješnih klubova u EU i da izađu na berzu. Tada bi prihodi bili veći, rashodi manji – to je praksa već pokazala u drugim državama - i prestali bi pozivi za pomoć prema poreskim obveznicima, odnosno državi.“
Građani Banjaluke takođe misle da je privatizacija jedino moguće rješenje:
Da bi neko kupio određeni kolektiv mora imati finansijski interes, a to bi trebalo da se obezbijedi kroz poreske olakšice i beneficije, jer uloženi novac treba da se vrati, a u ovim okolnostima to je nemoguće, dodaje Grujić:
„Naš zakon dozvoljava društveno odgovorno poslovanje naših preduzeća. U razvijenijim sistemima su i kompanije oslobođene jednog dijela poreza ako investiraju u tzv. društveno odgovorno poslovanje, u razvoj sportskih klubova ili u bilo kakve humanitarne svrhe.“
Međutim, problemi u sportu se neće riješiti samo ako se klubovi prepuste u ruke privatnika. Od toga bi mogli profitirati samo neki veći i poznatiji klubovi. Za one takozvane male sportove problem finansiranja će i dalje ostati.
