Petak, 01. avgust/kolovoz 2014, 05:44 CET

Svijet

Barack Obama: Kako će ga istorija gledati?

Barack Obama u Ovalnoj kancelariji
Barack Obama u Ovalnoj kancelariji
Economist, urednička analiza (Prevela Biljana Jovićević)

Ako Barack Obama želi da ga upamte kao velikog predsjednika, treba da se fokusira na tri dugoročna problema.

Sljedeće će sedmice Brack Obama položiti zakletvu za preuzimanje drugog mandata u Bijeloj kući, čast koju je imalo samo 16 ljudi prije njega. Kada se vrati u Ovalnu kancelariju on će ponovo pred sobom otvoriti niz problema, od domaćih - američkog budžetskog deficita, kontrole oružja kod građana, do krvavih konflikata u Siriji i Maliju. Ali sada više nego ikad mora biti mudar da na njih gleda dugoročno. Gospodin Obama neće moći ponovo da se kandiduje za predsjednika. Kako će ga vidjeti istorija?

Mnogo pozitivnije, nadamo se, nego što bi o njemu sudila da je imao samo protekle četri godine. To ne umanjuje značaj postignuća u prvom mandatu. Samo su nekolicina predsjednika preuzeli kanceleriju u Bijeloj kući u takvim užasnim okolnostima, sa ekonomijom koja je padala 5% godišnje, a nezaposlenost rasla brzinom od 800.000 ljudi bez posla mjesečno, uz to zaglavljeni u dva užasna rata. Gospodin Obama je zaradio kredit time što je pacijenta u kritičnom stanju izveo na put oporavka. Njegov glavni zakonadavni cilj, reforma zdravstvne zaštite, već je pomogla milionima Amerikanaca, iako se za konačan sud o tome mora sačekati njena puna primjena. Sve ovo, zajedno sa jednim neubjedljivim oponentom, ubijedilo je dovoljan broj Amerikanaca (i Economist) da ga podrže u novembru prošle godine. Ali njegov prvi mandat nije ni blizu uspješan da bi gospodin Obama zaradio plašt veličanstvenosti ili da ga čuva od mogućnosti da uništi sve urađeno u drugom manadatu.

Obamin će legat biti djelimično određen i događajima. Kada je George W.Bush sjedio i čitao sa školarcima na Floridi 11.septembra 2001, “rat protiv terora” nije bio dio njegovog vokabulara. Gospodin Obama mogao bi takođe biti zaslijepljen nečim sličnim kao  “gromom iz vedra neba“. Ali gospodin Buš je često opisivan kao čovjek koji je proširio vladu više nego ijedan predsjednik još od Lyndonona Johnsona, to je na primjer legat koji je mogao izbjeći. No Bush će osim toga takođe biti upamćen po tome što je dramatično popravio i povećao humanitarnu pomoć Africi.

Politički kapital, kao što je lidersko vrijeme i energija, je zastrašujući resurs, i lista oblasti koje gospodin Obama može iskoristi da profitira duga je. Reforma imigracione politike bio bi divan dar za ostaviti Americi, formiranje jedne EU-SAD slobodne zone trgovine pomoglo bi Zapadu. Ali mi imamo na umu tri velika pitanja koja stoje ispred nas, ne samo da bi omogućili velike prednosti i benefite ako budu riješeni, već i kao odgovornost za ogromnu štetu koja će biti nanijeta legatu Obame, ako budu zanemarena.

Prvo, balansirati budžetske knjige

Fundamentalno je pitanje to da Amerika mora svoju fiskalnu kuću dovesti u red. Admiral Mike Mullen, tadašnji načelnik generalštaba, nije pretjerivao kada je 2010-te rekao da je američki državni dug najveća strateška prijetnja sa kojom se zemlja suočava. Od tada je za 3.000 milijardi dolara povećan, gurajući bolnu granicu iznad 16.000 milijardi dolara. Za najveći dio toga uzrok je recesija, kao i stimulansi za borbu protiv nje; ali do kraja ove dekade, sa sve više baby-boomers koji se povlače, deficit je postavljen tako da će neumoljivo rasti. Ako Obama preda zemlju u pravcu bankrota januara 2017-te, može zaboraviti na to da će ga pamtiti kao spasitelja ekonomije.

x
Nakon što je ignorisao preporuke komiteta za deficit kojeg je sam osnovao, Obama nikada nije dao ni jednu naznaku, osim retoričku, da je bio ozbiljan kada je mislio o smanjivanju raznih prava.To su penzije i državne zdravstvene šeme za siromašne i starije osobe koji će preplaviti budžet kako stanovništvo stari a medicinski troškovi nastavljaju nekontrolisano rasti. Više od reformisanja stečenih prava, Obama je ovome dodao i veoma skupu zdravstvenu reformu u svom prvom mandatu: subvencioniranje zdravstvenog osiguranja za niže plaćene radnike. I predsjednik je upravo izbjegao bilo kakva rezanja u dogovoru koji je postignut sa republikancima da bi se 1. januara Amerika zaustavila od pada preko fiskalne litice, uprkos rogušenju republikanca u Kongresu da prihvate povećanje poreza za bogate.

Amerika se ne može nositi sa svojim finansijskim problemima, osim kroz ponavljanje  kriza praćenih traljavim odlaganjem koje će na kraju dovesti do pucanja. I njegova sposobnost da ponudi liderstvo svijetu time je prilično ugožena. Zašto bi lideri u Pekingu, Braziliji, Bogota ili čak Berlinu vidjeli bilo šta u Vašingtonu što bi mogli oponašati? Ako Obama to uspije popraviti, na njega će se gledati kao na čovjeka promjena. Ako ne, buduće generacije će se osvrtati na "Bush-Obama godine", kao na vrijeme u kojme su dvojica predsjednika zaglavila u vrlo predvidljivu katastrofu.

Sljedeće: umiješati se

S obzirom na krupene američke probleme, neki naglasak na "izgradnju nacije kod kuće", kao što gospodin Obama voli da kaže, je neizbježan. No, svijet u kojem je Amerika okrenuta prema sebi biće daleko manje predvidljiv i mnogo manje siguran. Obama takođe ima puno nedovršenog posla u inostranstvu još iz prvog mandata. Uprkos svim velikim pričama o resetovanju i novom razumijevanju, Iran je još uvijek na pragu nuklearne sile, Rusija je neprijateljski nastrojena, Evropa zanemarena a Bliski istok napet kao i uvijek. Ratovi u Iraku i Avganistanu su rane koja se ostavljaju bez pobjede i stabilnosti u njihovim „porođajnim mukama“.

Xi JinpingXi Jinping
x
Xi Jinping
Xi Jinping
Taj sanduk je pretežak za bilo kojeg čovjeka, ali dva su područja u kojima predsjednik treba da napravi pravi i suštinski pomak i lično se time pozabavi u drugom mandatu. Jedan je Kina. Do januara 2017-te njena privreda može biti veća od američke. Nijedna bilateralna veza u svijetu sada nije važnija od te. U prvom mandatu Obama je izbjegavao bilo kakve velike katastrofe. Sada su se izgledi podigli. S negativne strane, nervozna nacionalistička Kina bi mogla postati ekvivalent Pruske iz stoljeća ranije: mogućnost sukoba između Kine i američkog  saveznika, Japana, preko Senkaku ostrva je stvarna. No, on takođe ima priliku taj sumnjivi odnos promijeniti u nešto mnogo korisnije. Zamislite, na primjer, ono što "G2"  sporazum o klimatskim promjenama može značiti  životnu sredinu i prirodu.

Xi Jinping je sada lider Kine dva mjeseca, ali Obama još nije iskoristio priliku da se vide (u Evropi, pak, prošle godine novi predsjednik Francuske požurio je posjetiti njemačku kancelarku na sami dan inauguracije). Gospodin Xi će biti tu i za ostatak mandata gospodina Obame i još šest godina nakon što on ode, tako da su česti summiti na vrhu i mnogo više bilateralnih susreta na svim nivoima esencijalni. "Vojno-vojna saradnja" propada i trebalo bi je poboljšati. Povratak na bliske odnose i ličnu hemiju koja je postojala između Billa Clintona i Jiang Cemina u 1990 –tim možda je previše očekivati, ali prilično hladni Obama trebao bi težiti tome.Trebao bi manje vremena provoditi igrajući golf, a više u Zhongnanhai.

Konačno, područje preko koga će se još o Obami prosuđivati i gdje bi mogao napraviti ogromnu razliku-je arapski svijet. Jedna nadziruća katastrofalana ostavština Obame mogla bi biti smrt rješenja dvije države za izraelsko-palestinski konflikt. Što se tiče šireg Arapskog proljeća, on možda nije u mogućnosti da to kontroliše, ali on može pomoći u usmjeravanju, na isti način na koji je predsjednik Bush stariji nadgledao kraj hladnog rata. Sirija je izvan kontrole. Zemljama poput Egipta i Tunisa možda vladaju islamisti, ali sada su demokratije i očajnički im je potrebna finasijska pomoć. Ako Obama ostavi tu regiju sa mino-izdanjima Turske, to će biti značajan uspjeh. On sebi ne može priuštiti da se ponaša kao ravnodušni posmatrač, ili strahovati od neuspjeha, prema tako opasnoj regiji u svom drugom mandatu kao što je učinio u prvom.

Sud istorije uvijek je teško predvidjeti. Ali ako se Obama ne uspije uhvatiti u koštac s te tri stvari: budžet, Kina i  Bliski istok, sigurno će mu biti suđeno oštro. Svaki od ovih zadatka zahtijeva hrabrost i odlučnost, i gospodin Obama treba početi raditi na njima odmah sada. Mi svi mu trebamo poželjeti uspjeh.