Bosanskohercegovački književnik Mile Stojić u prostoru nekadašnje Vijećnice provodio je mnogo vremena još kao student. Kasnije, kao pisac, zahvaljujući svojim prijateljima dobijao je mnoge primjerke knjiga koje nije mogao imati svako. U tadašnje vrijeme Vijećnica je bila jedino središte znanja i svi su je doživljavali kao duhovni i kulturni centar grada. Vijest o požaru 1992. godine obišla je cijeli svijet:
„Na požar sam reagirao kao čovjek, nisam mogao vjerovati u to. Čuo sam da je tu spaljeno tri milijuna knjiga, da je ta zgrada inače bila objekt najgoreg barbarizma vandala kojima očito ništa nije sveto. I danas, vidite, ta zgrada nije obnovljena, ona je na neki način ruševna i derutna i te knjige su otišle u prah i pepeo. Naravno, čovjek može knjige ponovno rekonstruirati, dobiti kopije, ali nikad više ta zgrada neće biti ona biblioteka koja je bila, bez obzira koliko moderni sistemi omogućavali neku njenu nadoknadu, barem ne za moju generaciju.”
U noći između 25. i 26. kolovoza 1992. godine sarajevska Vijećnica pogođena je zapaljivim granatama sa Trebevića. Petnaest godina kasnije na Vijećnici je završeno tek nekoliko faza njene obnove. Nedavno je uvrštena na popis od 100 najugroženijih spomenika svijeta. Emir Softić, iz Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, o uvrštavanju na taj popis kaže:
“U svakom slučaju, uvrštavanje na jednu ovakvu listu je od velikog značaja imajući u vidu činjenicu da otprilike, prema statistikama World Monuments fonda, oko 70 posto objekata koji su se nalazili na tim listama su uspjeli doći do nekih donacija kojima su obnovljeni. Znači, iako World Monuments fond nije organizacija od koje se može očekivati dobijanje direktne novčane pomoći, njegov zadatak je da skrene pažnju domaće, a pogotovu međunarodne javnosti na značaj jednog ovakvog objekta.“
Sarajevska Vijećnica izgrađena je 1896. godine i tijekom 100 godina postojanja mijenjala je svoje funkcije - od sjedišta gradske uprave, do nacionalne univerzitetske biblioteke. Softić također dodaje kako će po završetku njene obnove sve ove funkcije biti vraćene ovaj prostor:
“Odlučeno je da u Vijećnici budu prezentirani svi ti sadržaji. Znači, bit će dijelom i sjedište gradskog poglavarstva, bit će i jedan dio predviđen za nacionalnu i univerzitetsku biblioteku. Predviđeno je isto tako da se tu inkorporira jedan muzej o stradanju grada i Vijećnice. Naravno, centralna aula Vijećnice će biti korištena za razne manifestacije.“
Do sada su obnovu Vijećnice financirale uglavnom europske institucije. Sredstva su bila dovoljna tek da se Vijećnica spasi od njenog daljnjeg propadanja, kaže Frane Maroević, glasnogovornik Europske komisije u BiH:
“Mi smo počeli jedan dio obnove Vijećnice 1999. godine. Zapravo, prva faza je financirana od strane austrijske vlade, koja je sanirala krov Vijećnice. Nakon toga Europska komisija je dala sredstva da se prvo se stabilizira čitava zgrada, znači betonski da se oblože zidovi kako bi bili stabilini i da se fiksira zgrada kako ne bi dalje propadala. To je bio jedan poprilično kompliciran i zahtjevan tehnološki zahvat koji je bio završen 2000. godine.“
Nedavno je vlada Mađarske donirala novac za obnovu fasade Vijećnice u iznosu od 100.000 eura. Ugovor je potpisao Imre Varga, veleposlanik Mađarske u BiH:
„Republika Mađarska pomaže u obnavljanju jednog simbola. Radi se o simbolu naše zajedničke prošlosti, radi se o simbolu patnje ovog grada, radi se o istoriji. I smatrao sam da je veoma važno da mi dajemo, ma koliko bio skroman, doprinos ovoj obnovi.“
Semiha Borovac, gradonačelnica Sarajeva:
“Ono što u ovom trenutku možemo da uradimo, to je da smo ponudili jedan projekat mađarskoj vladi da moramo zaštiti fasadu zgrade Vijećnice i postaviti jednu skelu na kojoj će se preslikati fasada zgrade Vijećnice tako da ona kroz tu ogradu praktično će davati sliku ispod koje mogu da se obave svi potrebni radovi na istraživanju fasade kako bi se ona sačuvala u originalnom dijelu.“
Kada će Vijećnica dobiti nekadašnji sjaj samo se nagađa. Nepremostiva prepreka je novac. Špekulira se ciframa između 10 i 20 milijuna eura za njenu potpunu obnovu.
„Na požar sam reagirao kao čovjek, nisam mogao vjerovati u to. Čuo sam da je tu spaljeno tri milijuna knjiga, da je ta zgrada inače bila objekt najgoreg barbarizma vandala kojima očito ništa nije sveto. I danas, vidite, ta zgrada nije obnovljena, ona je na neki način ruševna i derutna i te knjige su otišle u prah i pepeo. Naravno, čovjek može knjige ponovno rekonstruirati, dobiti kopije, ali nikad više ta zgrada neće biti ona biblioteka koja je bila, bez obzira koliko moderni sistemi omogućavali neku njenu nadoknadu, barem ne za moju generaciju.”
U noći između 25. i 26. kolovoza 1992. godine sarajevska Vijećnica pogođena je zapaljivim granatama sa Trebevića. Petnaest godina kasnije na Vijećnici je završeno tek nekoliko faza njene obnove. Nedavno je uvrštena na popis od 100 najugroženijih spomenika svijeta. Emir Softić, iz Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, o uvrštavanju na taj popis kaže:
“U svakom slučaju, uvrštavanje na jednu ovakvu listu je od velikog značaja imajući u vidu činjenicu da otprilike, prema statistikama World Monuments fonda, oko 70 posto objekata koji su se nalazili na tim listama su uspjeli doći do nekih donacija kojima su obnovljeni. Znači, iako World Monuments fond nije organizacija od koje se može očekivati dobijanje direktne novčane pomoći, njegov zadatak je da skrene pažnju domaće, a pogotovu međunarodne javnosti na značaj jednog ovakvog objekta.“
Sarajevska Vijećnica izgrađena je 1896. godine i tijekom 100 godina postojanja mijenjala je svoje funkcije - od sjedišta gradske uprave, do nacionalne univerzitetske biblioteke. Softić također dodaje kako će po završetku njene obnove sve ove funkcije biti vraćene ovaj prostor:
“Odlučeno je da u Vijećnici budu prezentirani svi ti sadržaji. Znači, bit će dijelom i sjedište gradskog poglavarstva, bit će i jedan dio predviđen za nacionalnu i univerzitetsku biblioteku. Predviđeno je isto tako da se tu inkorporira jedan muzej o stradanju grada i Vijećnice. Naravno, centralna aula Vijećnice će biti korištena za razne manifestacije.“
Do sada su obnovu Vijećnice financirale uglavnom europske institucije. Sredstva su bila dovoljna tek da se Vijećnica spasi od njenog daljnjeg propadanja, kaže Frane Maroević, glasnogovornik Europske komisije u BiH:
“Mi smo počeli jedan dio obnove Vijećnice 1999. godine. Zapravo, prva faza je financirana od strane austrijske vlade, koja je sanirala krov Vijećnice. Nakon toga Europska komisija je dala sredstva da se prvo se stabilizira čitava zgrada, znači betonski da se oblože zidovi kako bi bili stabilini i da se fiksira zgrada kako ne bi dalje propadala. To je bio jedan poprilično kompliciran i zahtjevan tehnološki zahvat koji je bio završen 2000. godine.“
Nedavno je vlada Mađarske donirala novac za obnovu fasade Vijećnice u iznosu od 100.000 eura. Ugovor je potpisao Imre Varga, veleposlanik Mađarske u BiH:
„Republika Mađarska pomaže u obnavljanju jednog simbola. Radi se o simbolu naše zajedničke prošlosti, radi se o simbolu patnje ovog grada, radi se o istoriji. I smatrao sam da je veoma važno da mi dajemo, ma koliko bio skroman, doprinos ovoj obnovi.“
Semiha Borovac, gradonačelnica Sarajeva:
“Ono što u ovom trenutku možemo da uradimo, to je da smo ponudili jedan projekat mađarskoj vladi da moramo zaštiti fasadu zgrade Vijećnice i postaviti jednu skelu na kojoj će se preslikati fasada zgrade Vijećnice tako da ona kroz tu ogradu praktično će davati sliku ispod koje mogu da se obave svi potrebni radovi na istraživanju fasade kako bi se ona sačuvala u originalnom dijelu.“
Kada će Vijećnica dobiti nekadašnji sjaj samo se nagađa. Nepremostiva prepreka je novac. Špekulira se ciframa između 10 i 20 milijuna eura za njenu potpunu obnovu.
