Nedjelja, 21. septembar/rujan 2014, 04:04 CET

Regija

Andrić u Pragu: Proza, stihovi i kabare

Vjera Mujović i Aleksandar Srećković u Pragu
Vjera Mujović i Aleksandar Srećković u Pragu
U organizaciji Udruženja građana Lastavica u Pragu su gostovali glumci Narodnog pozorišta iz Beograda, sa predstavom „Poteski kabare Ivo Andrić“. Predstava je napravljena u čast 120 godina rođenja velikog pisca i 50 godina od dodjele Nobelove nagrade, koja se obilježavala 2012. 

Vjera Mujović i Aleksandar Srećković Kubura, u malom i simpatičnom kazalištu  obitelji Ristić, svega nekoliko metara udaljenom od Karlova mosta, u srcu češkog glavnog grada, pred publikom iz svih država nekadašnje Jugoslavije, izveli su poetski  kabare u kome su predstavili Ivu Andrića i kao pjesnika, kao čovjeka koji je volio muziku i koji je duboko promišljao o svijetu, kulturi, mladosti i smrt.   

„Svaki pisac priča svoju priču prema svojoj unutarnjoj potrebi, ali poželimo da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima ne bude zatrovana mržnjom, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha, jer pripovedač i njegovo delo ne služe ničem, ako, na jedan ili drugi način, ne služe čoveku i čovečnosti.“

No, kao i u svakom kabareu mogle su se čuti i nebične priče o velikom piscu, pa  i one iz dječjih usta.

„On je izmislio saobraćajne znake pored puta.“

„Imao je mnogo knjiga i šešira. Svi imaju samo jedan spomenik, a on ih ima mnogo.“

„To je mamina prva ljubav, a otkad se udala za tatu, o njemu mnogo priča, a tati...svejedno.“

„To je onaj koji ima Venac na kojem živi moj drug Vasa“
, pričala su djeca o piscu.

A kako bi se danas vodio intervju s Nobelovcem?

„Gospodine Andriću, smatraju Vas najmudrijim piscem Balkana..."

Andrić: „Ja sam od onih ljudi koji veoma dockan bivaju pametni, i nikada  potpuno. A što je najgore, to se ne primećuje na prvi pogled. Kada čitam one koji na osnovu mojih tekstova pišu o meni, kao mudracu i moralisti, ja se najpre poradujem sujetnom radošću, a posle se zamislim i uplašim, a na kraju postidim pred sobom.“

U „Poteskom kaberu Ivo Andrić“ saznalo se i da je pisac gotovo 30 godina strpljivo  volio jednu ženu dok mu konačno nije postala i supruga.

Na glazbu Rade Radivojevića glumci su otpjevali Andrićeve stihove.

„Mirišu silno bijeli cvjetovi i pada sitna kiša proljetna. Ja kisnem sam. O, nitko ne zna kako je teško hodati sam i bolestan, bez ikog svog, u zlatno proljeće.....“

Koliko je glumcu danas inspirativan Ivo Andrić?

Vjera Mujović kaže da je on pisac, koji je ne samo danas, nego i jučer, a biti će to i u nekim novim stoljećima mnogima inspiracija.

„On piše o svevremenskim temama, i zato smo ga u ovom kabareu željeli da predstavimo i kao ličnost koja je imala neke svoje slabosti, bio ponekad nespretan, ali da ga ne banalizujemo, iako mi se čini da je to nemoguće učiniti s Andrićem.“
 
Aleksandar Srečković Kubura iza sebe ima niz kazališnih, televizijskih i filmskih uloga, ali prizaje da je iznenađen kako su primljeni u Pragu.

„Publika koja je bila ovde poznaje i voli Andrića. Vjera i ja smo ovo počeli raditi, pre svega, jer smo shvatili da postoji toliko njegovih rečenica, koje kada se izdvoje, mogu da budu leksikon ili  udžbenik života, kako da čovek s najviše šansi provede život kao čovek i ostane čovek. Željeli smo pokazati da je on bio i čovek od krvi i mesa, čak i duhovit. Nas su, na žalost, u školi učili o jednom Andriću koji je na postamentu, koji je bista, koji je kamen, koji je mudrost, koji je na distanci od nas. Mi smo, ovim kabareom, želi da tu distancu ublažimo, ako ne i poništimo“.

Mirjana Rakela

rakelam+rferl.org

Od 1995. godine stalni je član redakcije na Radiju Slobodna Europa u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica Međunarodne novinarske nagrade Lorenzo Natali 2008. godine za izvještavanje o ljudskim pravima, demokraciji i razvoju koju dodjeljuje Europska komisija u suradnji sa Reporterima bez granica.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.