Petak, 19. decembar/prosinac 2014, 17:33 CET

Programi / Radio 27 - Nedjeljom ujutro

Brka: Kulturna politika BiH ne zaslužuje akademski jezik

Amir Brka
Amir Brka
Gost je Amir Brka, predsjednik Društva pisaca BiH, u ime kojeg je potpisao otvoreno pismo upućeno svim nadležnim iz oblasti kulture.

RSE: Vaše javno obraćanje u vezi sa stanjem u kulturi je očekivano, mada je ton neočekivano žestok.

Brka: Ne znam da li je ton neočekivan, obzirom na to da je za očekivati da se promijeni diskurs, promjeni intonacija, promijeni način obraćanja onima koji su nadležni i koji su odgovorni za stanje institucija kulture i kulture općenito u BiH jer je iscrpljen dosadašnji uglađeni akademski jezik, koji nije producirao ništa pozitivno, o koji su se redovno oglušivali, i to ne samo u ovim javnim obraćanjima, nego i u direktnim kontaktima koji su ostvarivani neposredno sa ministrima, ministarstvima, političarima i tako dalje.

RSE: Možemo li malo opširnije da čujemo osnovno stanovište Društva pisaca?

Brka: Imamo apsolutnu destrukciju kulturnog života koja se odvija, ne samo naspram institucija kulture. To tako dugo traje i tako je dobro već kroz medije prezentirano, da vjerujem da građani znaju o čemu je riječ. Smatrali smo da je krajnje vrijeme da se i na ovaj način još jednom i Društvo pisaca obrati, ali u formi otvorenog pisma. Optimisti smo. Ne mislimo da se njih dotiče ovo što smo učinili na javni način, ali jednostavno se nešto mora učiniti. Ne može se šutjeti. Smatrali smo da je potrošen taj akademski jezik i da se mora govoriti onako kako stvari doista stoje, a to znači biti i provokativan i ironičan, pa i prilično neugodan, kako je i intonirano ovo naše otvoreno pismo. Čašu je definitivno prelilo to što se zbilo sa Zemaljskim muzejom. Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, kao i druge institucije od državnog značaja, su na istom putu, pred istim kataklizmičkim epilogom, pred zatvaranjem. Sasvim je jasno da se na taj način u stvari uveliko doprinosi onome što je opća tendencija u političkim zbivanjima u našoj državi. To znači u urušavanju svega što jeste BiH. Kada se u njoj dogodi to da se zatvori Zemaljski muzej i da se eventualno sutra zatvori i Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, onda smo mi izgubili ono što bi se moglo nazvati memorijskom karticom, koja čini suštinu identiteta bosansko-hercegovačkog društva i građanina.

RSE: Meni je nejasna adresa. Bog zna ko je sve ovdje zadužen za razvoj kulture ili ko sve nije. Da li se u ovoj adresi podrazumijevaju menadžeri naših kulturnih institucija, koji po nekim razmišljanjima drijemaju u prošlom vremenu, čekaju budžetska sredstva, grantove, dotacije?

Brka: Nemam nikakvu dilemu o tome da nije to po srijedi. Šta više, takve neke izjave koje su se pojavljivale u medijima od izvjesnih pojedinaca čini se odvratnim. Ne možete vi očekivati od menadžera Zemaljskog muzeja da riješi problem koji mu nije riješila država. Država je ona koja stvara hardver. Menadžer bi trebao biti onaj koji u taj hardver smješta kvalitetan softver. Ako je hardver nikakav, nikakav menadžer, nikakav kvalitetan softver ne može primijeniti na hardver koji je takav da se ne može smatrati hardverom. Ako je državno ustrojstvo, čak po ustavnom uređenju, takvo da mi na razini države nemamo Ministarstvo kulture, nego to spada u opseg Ministarstva civilnih poslova, onda ne znate šta bi ste kazali o tome šta stanoviti ministar uopće ima veze sa kulturom. Kome se taj menadžer može obrati da bi riješio problem? Urušavaju se, ne samo institucije, za koje je država zadužena, nego čak i zgrade u kojima su te institucije smještene. To su tako teške stvari, da sam upotrebio onu grubu riječ, da mi je odvratno da neko na taj način hoće promijeniti adresu i kazati da su krivi menadžeri, što apsolutno nije tačno.

RSE: Meni se najupečatljivijim dijelom ovog otvorenog pisma doimaju vaši stavovi u vezi sa festivalizacijom kulture, od onih elitnih manifestacija, do opštinskog nivoa.

Brka: Naravno u tom smislu ne bi trebalo pogrešno razumjeti da smo mi protiv nečega takvog apriori, protiv populističkih po manjim bosansko-hercegovačkim sredinama. Svakako jesmo apriori protiv toga kako su koncipirani i koja razina kulture je tu po srijedi. Riječ o tome da tu stvar ne treba postavljati - ili ovo ili ono - nego prvo mora biti ono za šta država je zadužena, a to su oni temeljni oblici kulturnog djelovanja, što znači ovih sedam institucija kulture. Ako se može uz to finansirati nešto kao što su festivali koji odnose ogromne novce u državi koja je najsiromašnija zemlja u Evropi, onda bujrum. Ali imati ovo, a srušiti ono što su atributi države – to ne može.

RSE: U pismu tražite promjenu modela finansiranje kulture, donošenje strategije. U kojem smjeru bi to moglo ići prema stanovištu Amira Brke?

Brka: Prema mom stanovištu, a u ovom slučaju interpretiram stajalište Društva pisaca BiH, moraju biti određeni prioriteti, a ja neprestano govorim o tome. Postoje oblici kulture, kulturnog djelovanja, koji moraju biti u fokusu onoga što se kao obavezno postavlja kada se pravi projekcija budžeta ovog ili onog nivoa vlasti za naredne godine. Ne može se očekivati da Sarajevska filharmonija ili Opera ili Zemaljski muzej ili Nacionalna biblioteka bude nešto od čega ćete očekivati da zarađuje novac. U tom smislu su naša razmišljanja.

RSE: Da li su članovi Društva voljni aktivnije se uključiti u moguće promjene? Meni se čini kako među vama piscima ima dosta nesuglasica u vezi sa javnim angažmanom?

Brka: Društvo pisaca nije postavljeno na način da u njemu postoji neko tijelo koje bi komitetski svome članstvu zadavalo mišljenja, propisana, kodirana. Pisac je po sebi individua. Niko mu ne brani da može razmišljati onako kako želi i stupati u javnosti kako želi. To jedino ne može biti na uštrb onoga što je okvir patriotizma i države BiH kao takve. To je jedini okvir. Druge stvari su estetske naravi u književnom smislu. Nemamo mi tu nesuglasica.

RSE: Mislio sam kako Enveru Kazazu poprilično zamjeraju naglašeni aktivitet kada je politika u pitanju. On nije jedini. I ranije smo imali neka iskustva s nekim piscima koji su bili skoro anatemisani. Skrenuta im je pažnja da se previše mješaju u politiku.

Brka: Politika bi trebala biti getoizirani prostor? Njima zamjeraju oni koji se bave politikom.

RSE: Ne. Govorim o ljudima iz Društva pisaca, iz PEN centra, koji su mnogi suzdržaniji.

Brka: I ja sam takav, ali mi je na ponos angažman Kazaza. I meni kao književniku i kao prijatelju i kao predsjedniku Društva. Izrazito cijenim njegov angažman, mada se i ne slagao sa svime što on iznosi u javnosti. Šta bi pisac trebao biti? Mi zaostajemo u mnogo čemu za suvremenim svijetom. Prije stotinjak godina je pisac bio savjest svoga naroda, ali danas to više nije. Radostan sam da postoji jedan Kazaz i što istupa na način na koji istupa.

RSE: Za ministre kulture se postavljaju osobe koje nisu nikada bile na vratima, ni muzeja, ni jednog pozorišta, ni jedne galerije, a pisci sjede i ne reaguju.

Brka: Gdje ima bosansko-hercegovački pisac koji je makar ataše za kulturu u nekoj ambasadi, ako već nije ambasador. To je sasvim u skladu sa onim što ove politike i ove političke stranke hoće. Njima ne treba pisac ili kulturni, kreativni umjetnik iz druge sfere. Njima ne treba neko ko će im nametati problem, nego neko ko će provoditi njihovu politiku.

Budo Vukobrat

vukobratb+rferl.org

Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Godine 1994. postao dopisnik Radija Slobodna Evropa iz Skopja, odakle je 1999. premješten u Biro u Sarajevu. Više od trinaest godina u programima RSE svakodnevno angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima radio emisija i Magazina TV Liberty.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.