Tema dana:
Ministri, presešće vam
Programi
Radio
TV
Raspored emisija
Intervju
Kolumna
Forum
Registracija
Srijeda, 03. decembar/prosinac 2008, 05:18 CET
Početna stranica
Vijesti
Svijet
Regija
Bosna i Hercegovina
Srbija
Crna Gora
Hrvatska
Kosovo
Podkast
RSS
Slušajte uživo
Vaš izbor
Današnje emisije
Pomoć
Zamrznuti konflikti
Dalje
Posjetite našu arhivu.
Dalje
Anketa
... ... ...
Vaši članci
Rubrika za vaše autorske tekstove i komentare.
Dalje
Linkovi
Europaelire
Makdenes
RFE/RL
Programi
/
Radio 27
Nastavljamo gdje smo stali
11.02.2007
Budo Vukobrat
RSE: Sarajevo je još jednom dobilo svoj Dom mladih, a meni se čini da ovdje nema čovjeka koji je u takvoj simbiozi sa ovom ustanovom, koji joj je posvetio više vremena i kojem je ona posvetila više vremena. Kako je animaciju ovog mitskog mjesta doživio Želimir Altarac?
ALTARAC: Obnovljeni Dom mladih je za mene kao kad sretneš neku dragu osobu poslije dugo vremena i vidiš da je još ljepša. Već je zaista bilo vrijeme da Dom mladih ponovo započne da obavlja svoju funkciju koju je imao nekada, prije rata.
RSE: Mlađim slušaocima i ljudima izvan Sarajeva nije posve jasna ova fascinacija, ova naročita emocija prema Domu mladih. Velikim dijelom zahvaljujući njemu i njegovim programima, Sarajevo je onomad bilo u vrhu i muzičke i filmske i likovne djelatnosti u bivšoj zajedničkoj državi.
ALTARAC: Da. Tu su imale svoje prve promotivne nastupe gotovo sve grupe koje su počinjale svoju karijeru, ali i one čija je karijera bila na usponu, one koje su postajale šampioni i one koje su šampioni bile; ne samo sarajevske, već s prostora čitave bivše Jugoslavije. Tako da je s pravom taj prostor nosio taj epitet u tom periodu. Obično bi govorili – možeš nastupati bilo gdje drugo, ali kad dođeš u Dom mladih da nastupiš pred četiri hiljade ljudi, što je maksimalni kapacitet koji je tada Dom mladih imao, i kad te sarajevska publika prihvati, to znači da si pravi roker.
RSE: Indexi su nastali prije Doma mladih, prema tome ne možemo ga proglasiti mjestom rođenja sarajevskog popa i roka, ali je to, ipak, mjesto njihovog odrastanja, njihove pune emancipacije i afirmacije. U Domu mladih su se zapravo rodili Bijelo dugme, Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar… Mnoge nisam pomenuo, ali eto samo da podsjetim na neka imena.
ALTARAC: Jako ih je teško sve pobrojati kada je u pitanju sarajevska pop-rok scena. Dom mladih je otvoren 1969. godine, kada je već postojala jedna sarajevska pop-rok generacija, kao što su grupa Čičak, Kodexi, prva varijanta Indexa, i tako dalje, ali i oni su kasnije svoj prostor našli upravo u Domu mladih. Tokom sljedećih godina i decenija su sticali svoju afirmaciju na mjestu koje im je, po svojem umijeću, izvođačkom, umjetničkom i autorskom, i pripadalo. Osim što su tu svirali, imali su i svoje prostorije gdje su mogli da vježbaju, da probaju, gdje se održavao jedan kompletan kontinuitet njihovog rada. Tako da je Dom mladih zaista imao specijalnu funkciju u radu svih tih bendova koji su prolazili kroz taj prostor.
RSE: Oni su tu praktički stanovali, čuvali opremu, provodili najveći dio svog vremena… Istovremeno, osim koncerata, u Domu mladih su se dešavali različiti performansi, hepeninzi, recitali, maratoni… I meni se čini da su ljudi, upravo družeći se tu, napravili jedan specifičan odnos prema životu. To je bilo vrlo prepoznatljivo u našim pop i rok tekstovima, u ukupnim nastupima bendova i njihovim imidžima.
ALTARAC: U Domu mladih je upravo stasala, krajem sedamdesetih-početkom osamdesetih godina, jedna nova generacija, koja je poznata i znana kao new primitives, a koju su predstavljali Zabranjeno pušenje, Bombaj štampa, Elvis Dži Kurtović, prva faza Plavog orkestra i tako dalje. Oni su imali jedan potpuno nov način muzičkog izraza na muzičkoj sceni. Ta generacija je stasavala paralelno sa beogradskom, gdje su bili Šarlo akrobata, Idoli, EKV i tako dalje, paralelno sa zagrebačkom, gdje su bili Haustor, Džoni Štulić, Jura Stublić i Film, Prljavo kazalište i tako dalje, ili ljubljanskom, dakle Buldožerom, Lačnim Franzom, Pankrtima… Sarajevo se priključilo tom new waveu i nakon nekoliko godina se pokazalo da je upravo ta sarajevska generacija bila jedna od najjačih, pa čak možda i najjača i najstabilnija u tom nekom novom muzičkom izrazu.
RSE: Nestankom Doma mladih je nastala jedna velika rupa na našoj muzičkoj sceni. Vidiš li mogućeg nastavljača slave ili barem tradicije? Trenutačno se najviše pominju Letu štuke i mostarski Zoster. Ima li tu materijala?
ALTARAC: Ima. Alternativna bosanskohercegovačka pop-rok scena ima svojih jakih predstavnika. Osim pomenutih, tu imamo i Dubiozu kolektiv koja izuzetno dobro radi. Scena, dakle, funkcioniše dosta dobro, ali postoji i ta rupa koju si ti spomenuo, koja se osjetila i u radu i u kontinuitetu. Znači, sada treba nastaviti tamo gdje smo stali. Sada, s ovim obnovljenim Domom mladih, nastavljamo tamo gdje smo stali 1992. godine.
Razmjena:
O razmjeni:
Veličina slova
Printajte
Pošaljite
Više tekstova istog autora
Optuživali su me svi nacionalistički centri
Tragedija je zaustavljati književnu misao
O knjizi odlučuju ljudi koji ne čitaju
Ubistvo Pukanića nema kontekst napada na novinara
Dani filma u Mostaru: mala regionalna smotra
Više tekstova
Aktuelno
Političke napetosti i manjinski problemi
Ministri, presešće vam
Promovisan novi album Gorana Bregovića
Firmu u ambis, sebe na vrh
Mladiću i Hadžiću mora suditi ICTY
Najčitaniji prilozi
Još jedan pretres Karadžićeve kuće
Bez ustavnih promjena nema članstva u EU
Strmoglavi pad na Wall Streetu
Obamin kabinet oponenata
Đukanovićeva banka traži pomoć države