RSE: Pred nama su lokalni izbori, da li očekujete određeno prekomponovanje političke scene – kako u RS, tako i u FBiH? Možete li dati neke svoje prognoze?
Dodik: Ono što je vidljivo je da se kampanja odvija u jednoj tolerantnoj i fer atmosferi i da eventualno neke nekorektne stvari ne mogu da se vide. Pogotovo to mogu da kažem za RS. Moram reći da za Federaciju to malo slabije pratim i da ne znam. Mislim da će ovi izbori potvrditi, bar što se tiče mene i moje partije, definitivnu jačinu SNSD-a i na taj način nastaviti put pobjeda koje smo trasirali posljednjih godina. Mi smo vidjeli da je u osnovi svega toga što ljudi traže ipak Republika Srpska, kao nešto što je od najveće vrijedenosti za te ljude. Znači RS, njena neupitnost, njena trajnost, njen razvoj i mir, naravno. Ljudi više reaguju na napade na RS, nego recimo na pitanje da li je neki put urađen ili ne. Možda sada i nije za neke evropske vrijednosti tako ali, naprosto, situacija je takva. Tako da i mi moramo da odgovaramo na ta pitanja. U Federaciji – ne vjerujem, tamo će biti gotovo ista meta, isto odstojanje.
RSE: Nezaobilazno pitanje, svakako, su ustavne promjene u BiH. Šta je, po Vašem mišljenju, najprihvatljivije rješenje za državu i da li ostajete pri stavu da Hrvati treba da dobiju svoj entitet?
Bazični odnos između ljudi u BiH, između različitih etničkih grupa i građana uopšte – apsolutno je danas na manjem nivou komunikacije nego što je bio ranije. Takva BiH se nalazi pred izazovom da u budućnosti odgovori o svojoj sudbini – šta može i šta ima. Ona ima dvije mogućnosti – jedna je da se uspostavi funkcionalnost na nivou zajedničkih institucija i da se dodatno decentralizuju funkcije koje su silom prnesene od strane OHR-a na zajedničke organe BiH. I, naravno, ja se za to i zalažem. Druga mogućnost je da se ona mirno raziđe protiv čega ja nisam, naravno.
Vidimo da se sada pojavljuje neki izvještaj Savjeta Evrope. Možda je nekome u Evropi to normalno, ali za nas ovdje definitivno nije – da izvještaj o BiH piše Turčin. Ja nemam ništa protiv čovjeka, nemam pojma, možda je potpuno racionalan. Ali da to napiše Turčin koji treba da predloži rezoluciju, i predstavnik Finske koji živi u jednom apstraktnom svijetu potpuno harmoničnih odnosa, u kome treba da se riješite neke realnosti koja je ovde - to je pravljenje jedne virtuelne priče koja uopšte nema smisla.
Dakle, treba biti racionalan i reći da još uvijek svijet ne razmišlja ni o jednoj drugoj opciji nego o BiH kao o subjektu. Svjesni smo i činjenice da iza toga stoji velika sila koja se zove Amerika koja to nedvosmisleno kaže. I to nije sporno za nas sve dokle je to u dejtonskim okvirima. Sve izvan dejtonskih okvira, sve izvan naše volje – mi nismo spremni da budemo kreativni. Tako ni na ustavnim promjenama. Vidimo da se sada pojavljuje neki izvještaj Savjeta Evrope. Možda je nekome u Evropi to normalno, ali za nas ovdje definitivno nije – da izvještaj o BiH piše Turčin. Ja nemam ništa protiv čovjeka, nemam pojma, možda je potpuno racionalan. Ali da to napiše Turčin koji treba da predloži rezoluciju, i predstavnik Finske koji živi u jednom apstraktnom svijetu potpuno harmoničnih odnosa, u kome treba da se riješite neke realnosti koja je ovde - to je pravljenje jedne virtuelne priče koja uopšte nema smisla. To je samo gomilanje gluposti, donošenje akata koji se ne mogu proveti jer nemaju realno uporište u životu. I to će dovesti do toga da će ljudi iz sarajeva reći “A, Savjet Evrope”, a mi reći “Kakav Savjet Evrope, pa mi odlučujemo ovde”. Savjet Evrope ako hoće da nam pomogne, onda mora da bude realan, a idealizam da ostavi za ekspertske rasprave. I nije naravno ni malo jednostavno ako imate tu rezoluciju. Ali očigledno je da neko stalno izlobira loša rješenja. Mi smo pred jasnim izborom – mi ćemo raditi u ustavnom kapacitetu BiH. Ukoliko nas budu prisiljavali, naše demokratsko pravo je da ne radimo u institucijama. Naša taktika je veoma jasna i prepoznata – nećemo mi napustiti parlament ni Ministarsko vijeće. Naši ljudi će napustiti predsjedavanje tim organima, a onda nemaju legitimitet. Nikome ne prijetimo, ali kažemo – nemojte da očekujete od nas da radimo ono što nije u skladu sa Ustavom i zakonom. A perspektiva BiH – pitajte strance, oni o tome znaju mnogo više. Ja šta god kažem i težim da budem realan – može se pogrešno razumjeti. Ja mislim da je ova zemlja veoma teško održiva.
RSE: Iz dijela međunarodne zajednice i Federacije BiH na Vašu adresu često stižu primjedbe da Republici Srpskoj želite dati državotvornost. Koliko ove zamjerke imaju osnova? U tom kontekstu, kako komentarišete aktivnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića koji je pokrenuo spor pred Ustavnim sudom BiH zbog spoljnopolitičkih lobističkih aktivnosti vlasti Republike Srpske?
Haris Silajdžić je zaslužan što se RS probudila jer je shvatila da karikiranje od strane Lagumdžije i Tihića je u suštini ista politika koju vodi Haris Silajdžić. Imaju iste ciljeve, samo sa različitim mentalnim i drugim predznakom. Silajdžić je pokazao da nema strpljenje na koje se Tihić poziva onom politikom korak po korak. Ili reisu-l-ulema Cerić koji priča o političkim temama više nego o vjerskim i koji kaže da je Bosna zemlja Bošnjaka i da onaj kome se ne sviđa, može da ide odavde.
RSE: Prijevremeno puštanje Biljane Plavšić iz zatvora je još jedna stavka na kojoj se lome politička koplja u BiH jer u Sarajevu smatraju da bi to bila uvreda žrtvama proteklog rata u BiH. Kakav je Vaš komentar na to?
Zamislite, Biljana Plavšić koja nikada nije izdala ni jedno naređenje, niti opalila ni jedan metak, je osuđena za tzv. komandnu odgovornost, a komandant armije koji je naređivao ubijanje, pokolje i ostalo, čije jedinice su to uradile – morao je da ima komandnu odgovornost. Kako je moguće da osudite generala iz Beograda na 20 godina, za rat u BiH, ili neke druge stvari, samo zato što je on morao navodno da zna, a Rasim Delić nije morao da zna?
RSE: U jednom intervjuu ste rekli - ako dozvolite da Vas parafraziram – da ste voljeli nekadašnju Jugoslaviju koja se raspala, kao i da neki od Bosne i Hercegovine pokušavaju napraviti sličan model što, po Vama, nije moguće. Zbog čega to nije moguće i da li BiH danas prijeti opasnost raspada po modelu ex-Jugosalavije?
Ovde svak svakoga mrcvari – međunarodna zajednica sve nas, a mi jedni druge. Ali ja ne vidim načina kako se iz toga izvući jer nema spremnosti na to. I rekao sam da sam ranije čak imao vjeru u to da BiH može da se izgradi i postane funkcionalna. Sada ne vjerujem. Ne vjerujem da postoji potencijal da se to uspostavi.