RSE: Gospodine Nikalaidis, kako sa ove distance gledate na reakcije kako u Crnoj Gori tako i u regionu na presudu Višeg suda protiv Vas i "Monitor"-a za tekst o režiseru Emiru Kusturici:
NIKOLAIDIS: Mene su te reakcije dakako radovale i na neki način ja sam bio njima polaskan, iako je bilo evidentno, zapravo svima je jasno da se ne radi o podršci meni lično, mada možda u nekoj mjeri jeste o još jednom glasu, ovoga puta horskom, protiv onoga što je predstavljao Emir Kusturica, koliko u odbrani jednog principa koji je bio ugrožen u čitavj toj stvari. Ta reakcija se nije desila jednom nego dva puta. Jednom povodom presude u krivičnoj stvari, drugi put povodom ove ogromne novčane globe, tako da je taj dio javnosti pokazao zavidan set kondicije.
nikada javnost, niti pak pojedinac, u ovom slučaju ja, ne može imati toliko kondicije koliko može imati represivni sistem kada odluči da vas pritisne...
Međutim, stvar je u sljedećem, to ljudi u medijima znaju, nikada javnost, niti pak pojedinac, u ovom slučaju ja, ne može imati toliko kondicije koliko može imati represivni sistem kada odluči da vas pritisne. Da je trebalo oni su mogli četiri ili šest puta donositi presude sve dok ne bi postalo neukusno i meni samom da se više uopšte bunim jer postoje i druge stvari, postoji drugi slučajevi mnog teži i postoje mnogo drastičnija kršenja slobode govora, postoji i fizičko nasilje nad novinarima, tako da bi i meni postalo degutantno u jednom momentu da se u mom slučaju toliko glasno i na taj način govori.
U svakom slučaju, ta stvar nije gotova. To treba imati na umu. Bile su dvije tužbe, ova krivična je zastarjela. Ova druga u kojoj smo mi osuđeni da platimo nekih petnaestak hiljada eura, kada se tu uračunaju i sudski troškovi, je sada mislim na Vrhovnom sudu, tako da ja vjerujem da će ipak biti neka revizija tu, tako da ćemo na kraju vidjeti što će se desiti. U svakom slučaju, ma što da se desi ja i "Monitor" bismo mnogo gore prošli da nije bilo ovakve reakcije javnosti.
RSE: Vaš slučaj je samo jedan u nizu procesa protiv medija i novinara u Crnoj Gori. Javnost je u početku burno reagovala, međutim, nakon izvjesnog vremena reakcije se stišavaju i na kraju se stiče utisak da to u konačnom nema nikakvog suštinskog efekta ili se Vi nadate, kao što ste rekli, da će se nešto ipak promijeniti?
NIKOLAIDIS: To izgleda da nema efekta, međutim, ono možda nema potpuno oslobađajućeg efekta i izvjesno je da javnost nema tu moć da potpuno obustavi takave procese. Međutim, nedvojbeno je da žučnim reakcijama javnosti ti procesi se usporavaju, moguće je da se smanjuje njihov broj, umanjuje se žestina tog udara na medije.Tako da dakako javnost jeste tek donekle moćna u toj stvari, ali moramo imati na umu da upravo javnost, ma kako moćna ili nemoćna bila jeste jedino sredstvo borbe koju mi imamo u čitavoj toj stvari.
RSE: U posljednje vrijeme kada je riječ o medijskoj sceni u regionu imamo sličnu situaciju i u Hrvatskoj. Imali smo premlaćivanje novinara, a evo i posljednje ponovno gašenje najuticajnijeg i najnagrađivanijeg nezavisnog nedjeljnika na Balkanu splitskog "Feral"-a čiji je posljednji broj izašao juče. To je treći ili četvrti put da "Feral" pritisnut finansijskim problemima, između ostalog i zbog sudskih globa za klevetu, mora da prekine rad. Kako gledate na svu tu situaciju i kakve bi reperkusije definitivno gašenje "Feral"-a imalo ne samo za Hrvatsku?
Bez obzira na količinu sjajnih istraživačkih ili kolumnističkih tekstova koje vi možete da izbacite, bez obzira na jačinu udaraca koje možete da zadate vi ćete biti prvi koji će pasti i to je poruka koja je pošla sa gašenjem "Feral"-a...
NIKOLAIDIS: Neka mi svi oproste, ali to je najbolji nedjeljnik koji je izlazio na ovim prostorima i to što je najbolji nedjeljnik bio prvi nedjeljnik koji je ugašen govori dovoljno o medijskoj situaciji. Međutim, "Feral" dakako i jeste žrtva tih sudskih procesa, ali iz onoga što sam ja shvatio, čitajući oproštaj i uvodnik u jučerašnjem "Feral"-u on je žrtva novih korporativnih okolnosti u kojima se sada odvija balkansko novinarstvo. Nijesu samo globe došle glave "Feral"-u nego je "Feral"u glave došla činjenica da niko nije htio da se reklamira kod njih. To takođe jasno govori da su politika i krupni biznis neodvojivo povezani svim ovim balkanskim zemljama i da jednostavno, ako vi konsekventno kritikujete političke centre moći i centre finansijske moći vi ne možete imati toliko kondicije i toliko života da sve to izdržite. Bez obzira na količinu sjajnih istraživačkih ili kolumnističkih tekstova koje vi možete da izbacite, bez obzira na jačinu udaraca koje možete da zadate vi ćete biti prvi koji će pasti i to je poruka koja je pošla sa gašenjem "Feral"-a. Ovo je jedno u nizu gašenja "Feral"-a, ali izgleda ujedno i najteže i zaista je sad veliko pitanje da li će ta novina ponovo izlaziti. Mislim da ćemo se još dugo susretati sa negativnim konsekvencama gašena te novine.
RSE: Za kraj pitanje sa on line-a od naših posjetilaca, gdje se naime osim direktnih pitanja upućenih za Vas razvila i polemika između ostalog i oko umjetnikovog djela i njegovog političkog angažamana, misli se na naravno na Emira Kusturicu. Koliko su te dvije stvari povezane, odnosno razdvojene jedna od druge, kakvo je Vaše mišljenje o tome?
NIKOLAIDIS: Ja koliko sam primjetio tu se često u javnosti pravi jedna pojmovna zbrka. Dakako da nečiji politički ili čak ako hoćete i etički profil ne određuje nužno estetsku vrijednost njegovog djela. To nije sporno, to ni idiot ne bi tvrdio. Međutim, u javnosti postoji izvjesna sklonost tezi da velikom umjetniku sve ima biti oprošteno. Sad na stranu što ja ne mislim da je Emir Kusturica veliki umjetnik, ali to što je neko dobio dvije ili pet ili deset "Zlatnih palmi" ili "Oskar"-a nipošto ne znači da mi ne treba da se bavimo njegovim političkim angažmanom, osobito ako je njegov politički angažman konsekventan i konsekventno štetan i konsekventno suprotan elementarnim humanistički i ako hoćete svim drugim civilizacijskim postulatima.