Usvajanje ruske djece u SAD: Uspon ka uspjehu

Autor: Richard Solash, priredila Mirjana Rakela

Aleksander D'Jamoos počeo je život u Rusiji kao siroče s deformiranim nogama, a danas je momak koji se uspio popeti i na Kilimandžaro. Sam ističe kako takav uspjeh zahvaljuje svojoj američkoj obitelji koja ga je usvojila i zbog toga se oštro suprostavlja ruskom zakonu koji zabranjuje Amerikacima da posvajaju djecu iz Rusije.

Aleksander D'Jamoos je 21 godišnji student na državnom sveučilištu u Teksasu i jedan je od ruske djece s invaliditetom koji je usvojen u SAD-u. Ističe da je zabrana usvajanje djece očit primjer kršenja ljudskih prava.

"Zakon pretpostavlja da će dijete imati bolji život, ne bude li živjelo u američkoj obitelji. To je isključiva i nacionalistička politika, zločin i zabluda, jer je temeljno pravo svakog dijeteta da ima obitelj, bez obzira na nacionalnost. Dijete ne ide u SAD kako bi postalo Amerikanac, već kako bi u Sjedinjenim Državama imalo obitelj. Ako postoji šansa za obitelj onda je takvu šansu nemoralno oduzeti djetetu", kaže D'Jamoos.

Zakon koji je predsjednik Vladimir Putin potpisao 28. decembra ostaviti će tisuće malih života u praznom prostoru. Zatvorena su vrata budućnosti, kako za potencijalne američke roditelje, tako i za više od 700.000 ruske siročadi.

Američke obitelji su od 1992. usvojile 60.000 ruske djece, uključujući i mnoge s invaliditetom. Više ruske djece usvojili su Amerikanci u posljednjih nekoliko godina nego obitelji iz bilo koje druge zemlje svijeta.

Zakonom se navodno pokušavaju zaštiti ruska djeca od zlostavljanja američkih roditelja, ali većina promatrača ističe da je to odgovor na američki zakon koji nameće sankcije ruskim dužnosnicima umiješanim u ubojstvo odvjetnika Sergeja Magnitskog, borca protiv korpucije koji je umro u zatvoru 2009.

D'Jamoos je odlučio poduzeti akciju i podići glas protiv ruskog zakona. Pokrenuo je online peticiju i u samo tjedan dana stiglo je više od 11.000 potpisa. Američka zlatna paraolimpijska Tatjana McFadden uručila je peticiju ruskoj ambasadi u Washingtonu.

Aleksandar kaže kako je njegova osobni priča najbolji dokaz da je zakon koji je potpisao Putin potpuno neprihvatljiv.

"Tokom djetinjstva nikada nisam očekivao da će me obitelj voljeti. Moji biološki roditelji su me ostavili u bolnici zbog invalidnih nogu. Smješten sam u sirotište u kojem je bilo stotinjak djece, također invalida. Roditelji su me potpuno zanemarili. Uvjeti života u sirotištu su bili strašni. Tokom zime nije bilo grijanja, tokom ljeta nije bilo vode, nije postojao ni sanitarni čvor, odgoj i obrazovanje su bili zapušteni, a najgore od svega, bio je nedostatak ljubavi i brige. Očekivala me sumorna budućnost u nekom državnom staračkom domu", napisao je D'Jamoos.

Ali D'Jamoos je imao sreće.

Nataša Šaginian-Needham, suosnivačica međunarodnog centra „Sretne obitelji“ , američko-ruske nevladine organizacije, koja pomaže siročadi s posebnim potrebama, je snimala dokumentarac 2006. u sirotištu u gradu Nizhniy Lomov. Tamo je upoznala Aleksandra Šulčeva, danas D' Jamoosa, koga je upamtila kako sjedi na jednoj daski s kotačima pomoću koje se kreće

Uz njenu pomoć, Aleksandar je povezan s Michaelom i Helene D'Jamoos u teksaškom gradu Dallasu. Oni su se složili udomiti ga tokom boravka u Sjedinjenim Državama zbog operacije. Lokalna bolnica ga je besplatno operirala. Amputirali su mu deformirane noge i osigurali proteze.

Obitelji D'Jamoos u međuvremenu je dječak prirastao srcu i odlučili su ga posvojiti. Trebalo je brzo reagirati, jer je tada imao već 15 godina, a usvajanje je moguće samo do djetetove 16 godine. Podmitili su neke službenike u Rusiji i Aleksandar je postao član obitelji.

Od tada, kaže D'Jamoos, njegov život se "dramatično transformirao." Naučio je skijati, dobio stipendiju za Sveučilšte Texas u Austinu i postao je volonter u organizaciji „Sretne obitelji“. U junu prošle godine se popeo do vrha Kilimandžara kako bi podigao svijest javnosti o radu ove nevladine organizacije.

Sada, Aleksandar ističe, kako ne želi da njegovi prijatelji koji su ostali u sirotištu i s kojima je i danas u kontaktu, budu žrtve "političke demagogije":

"Teško je probiti medijsku blokadu u Rusiji, ali ja ću dalje raditi sve što je moguće. Sakupiti ću pisma posvojene djece, ovdje, u Sjedinjenim Državama i dostaviti ih ruskim medijima, možda ih objave neke manje novine", kaže Aleksandar.

D'Jamoos nije nepoznat ruskim medijima. Dokumentarac koji je snimila Šaginian-Needham je emitiran 2012. na jednoj televiziji koja je pod kontrolom vlasti. To je bilo "veliko iznenađenje", ističe ona, te dodaje kako sumnja da će nešto tako biti moguće ponoviti nakon Aleksandrove peticije.

D'Jamoos, koji je studira međunarodne odnose, kaže kako bi volio raditi na američko-ruskim odnosima nakon fakulteta, posebno u području međunarodnih posvojenja.

On pozdravlja nedavna obećanja koje je Putin dao oko povećanja izdvajanja za siročad s invaliditetom, ali naglašava da pred Rusijom stoje mnogi zadaci prije nego definitivno odluči odbiti pomoć izvana:

"Ovdje nije riječ o financijskom problemu ili ekonomskom pitanju. To je socijalni problem, socijalna katastrofa. U Rusiji je, prema nekim procjenama, 800.000 siročadi i nema novca koji takvu situaciju može popraviti. Ona počinje i s kulturnom spoznaja da postoje osobe s invaliditetom koje treba dostojno smjestiti u vlastitom društvu", zaključuje D'Jamoos.