Zdravstveni radnici u Federaciji BiH u srijedu su organizovali jednostani štrajk upozorenja, kojom su željeli ukazati na loš položaj i na činjenicu da njihove plaće nisu povećane već pet godina. Istovremeno, troškovi života gotovo svakodnevno rastu. Situacija nije ništa bolja ni u Republici Srpskoj.
Zdravstveni radnici u Federaciji smatraju da nisu dovoljno plaćeni za posao koji obavljaju. Traže usklađivanje najniže satnice, koja je, tvrde, ispod zakonskog minimuma i u suprotnosti sa Kolektivnim ugovorom iz 2007. godine. Tada su ljekari bili zadovoljni satnicom, danas, kažu, ta satnica je najniža u BiH.
„Potrošačka korpa 2007. godine je bila oko 570 maraka, a sada je 1.800 maraka - a u nas su plate iste. E sad mi u zdravstvu ne znamo šta da radimo. Mi smo sad pali na najmanju satnicu od dvije KM. U državi nema niko tako malu satnicu. Ona je 2007. bila negdje u sredini i mi smo bili zadovoljni“, kaže doktor Senad Kovačić iz Regionalnog medicinskog centra „Dr. Safet Mujić“ iz Mostara.
Zbog neusklađivanja plaće sa troškovima života, zdravstveni radnici tvrde da su izgubili jednu plaću.
„O čemu pričamo jeste da naš degradirajući status u ovom društvu. Mislim da zaslužujemo bolje mjesto u ovom društvu i mislim da nam ovakvo kakvo jeste društvo to može popraviti - ne tražimo puno, radi se o nekim minimalnim ustupcima“, rekao je hirurg u Opštoj bolnici „Abdulah Nakaš“ u Sarajevu Ernedin Taslaman.
Prema zvaničnim statističkim pokazateljima, prosječna plaća zaposlenih u zdravstvu je oko 460 eura. Predsjednik Nezavisnog sindikata zdravstva u Federaciji BiH Abud Sarić kaže da to nije realan iznos jer su uračunati i rad noću, rad vikendima i prekovremeni rad.
„Plata medicinske sestre za njeno puno radno vrijeme iznosi 670 maraka. Plata ljekara za puno radno vrijeme iznosi 1.100 maraka. Plata ljekara specijaliste iznosi oko 1.400 maraka. Namjerno sam istakao činjenicu da su ovo prosječne plate za puno radno vrijeme. U prosječnih 930 maraka ulazi sve ono što opterećuje radnika zapsolenog u zdravstvu da radi duže od njegovih predviđenih 172 sata“, navodi Sarić.
Posebno su potcijenjene medicinske sestre, kaže predsjednik Komore zdravstevnih tehničara Tuzlanskog kantona Mirza Jahić.
„Vrlo dobro znamo kakva je odgovornost te medicinske sestre kada ona radi oko pacijenta, zato što greške u medicini se jako, jako skupo plaćaju, tako da ne možemo porediti npr. posao jednog vodoinstalatera i jedne medicinske sestre koja radi direktno sa pacijentima“, naglašava Jahić.
Problemi i u RS
Osim niskih plaća, medicinski radnici imaju brojne druge probleme, kaže Kasim Bešić, iz sindikalne organizacije medicinara Unsko-sanskog kantona.
„Centralna bolnica se susreće sa hroničnom nestašicom sredstava za rad koja je nastala nepravilnom raspodjelom novčanih sredstava u Zavodu zdravstvenog osiguranja. I Zavod zdravstvenog osiguranja ne prati zdravstvene ustanove sa sredstvima koja prikuplja od zdravstvenih osiguranika“, kaže Bešić.
Iako se u kontinuitetu povećeva priliv uplata građana na osnovu zdravstevnog osiguranja, medicinski radnici to ne osjete, kaže dopredsjednik Nezavisnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvo FBiH Zijad Latifić.
„Godine 2011. građani su uplatili u obavezno zdravstveno osiguranje milijardu i 171,501.810 maraka. To vam govori o povećanju otprilike od 290 miliona maraka koje građani izdvajaju za svoju zdravstvenu zaštitu.“
Prema Ustavu, zdravstvo je na kantonalnom nivou, dok je uloga Ministarstva zdravstva FBiH tek koordinirajuća. Od kantonalnih vlada zavisi da li će sa sidikatom naći rješenje, ali ako to ne učine zdravstveni radnici u Federaciji su spremni da stupe u generalni štrajk.
Stanje u RS-u nije ništa bolje. U srijedu je pod pritiskom javnosti, zbog milionskih gubitaka, neopozivu ostavku podnio i direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske Goran Ključanin. Već mjesecima zaposleni u zdravstvenima ustanovama Republike Srpske ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice. Politika koju vodi Ministarstvo zdravstva RS-a i Fonda je potpuno promašena, kaže poslanik u Narodnoj skupštini RS i ljekar po struci Nenad Stevadić.
„Imali su najviše finansijskih sredstava, kreditnih zaduženja, sredstava od Telekoma, razvojnog programa u istoriji RS-a, i za sve to vrijeme nisu završili najveći kapacitet - Klinički centar u Banjaluci, kao ni brojne regionalne bolnice, čija je svrha upitna. Bolnice su zadužene do nivoa samoodrživosti, neki domovi zadrvlja ulaze u blokadu, Fond je u deficitu preko 330 miliona, zdravstveni radnici su veoma nezadovoljni jer pomenutim zakonom oni nemaju naknadu za prevozi regres već dvije godine, a pacijenti takođe postaju sve nezadovoljniji. Ova struktura koja vodi zdravstvenu politiku u RS nije dorasla zadatku i uvela nas je u velike probleme“, zaključuje on.
Zdravstveni radnici u Federaciji smatraju da nisu dovoljno plaćeni za posao koji obavljaju. Traže usklađivanje najniže satnice, koja je, tvrde, ispod zakonskog minimuma i u suprotnosti sa Kolektivnim ugovorom iz 2007. godine. Tada su ljekari bili zadovoljni satnicom, danas, kažu, ta satnica je najniža u BiH.
„Potrošačka korpa 2007. godine je bila oko 570 maraka, a sada je 1.800 maraka - a u nas su plate iste. E sad mi u zdravstvu ne znamo šta da radimo. Mi smo sad pali na najmanju satnicu od dvije KM. U državi nema niko tako malu satnicu. Ona je 2007. bila negdje u sredini i mi smo bili zadovoljni“, kaže doktor Senad Kovačić iz Regionalnog medicinskog centra „Dr. Safet Mujić“ iz Mostara.
Zbog neusklađivanja plaće sa troškovima života, zdravstveni radnici tvrde da su izgubili jednu plaću.
„O čemu pričamo jeste da naš degradirajući status u ovom društvu. Mislim da zaslužujemo bolje mjesto u ovom društvu i mislim da nam ovakvo kakvo jeste društvo to može popraviti - ne tražimo puno, radi se o nekim minimalnim ustupcima“, rekao je hirurg u Opštoj bolnici „Abdulah Nakaš“ u Sarajevu Ernedin Taslaman.
Prema zvaničnim statističkim pokazateljima, prosječna plaća zaposlenih u zdravstvu je oko 460 eura. Predsjednik Nezavisnog sindikata zdravstva u Federaciji BiH Abud Sarić kaže da to nije realan iznos jer su uračunati i rad noću, rad vikendima i prekovremeni rad.
„Plata medicinske sestre za njeno puno radno vrijeme iznosi 670 maraka. Plata ljekara za puno radno vrijeme iznosi 1.100 maraka. Plata ljekara specijaliste iznosi oko 1.400 maraka. Namjerno sam istakao činjenicu da su ovo prosječne plate za puno radno vrijeme. U prosječnih 930 maraka ulazi sve ono što opterećuje radnika zapsolenog u zdravstvu da radi duže od njegovih predviđenih 172 sata“, navodi Sarić.
Posebno su potcijenjene medicinske sestre, kaže predsjednik Komore zdravstevnih tehničara Tuzlanskog kantona Mirza Jahić.
„Vrlo dobro znamo kakva je odgovornost te medicinske sestre kada ona radi oko pacijenta, zato što greške u medicini se jako, jako skupo plaćaju, tako da ne možemo porediti npr. posao jednog vodoinstalatera i jedne medicinske sestre koja radi direktno sa pacijentima“, naglašava Jahić.
Problemi i u RS
Osim niskih plaća, medicinski radnici imaju brojne druge probleme, kaže Kasim Bešić, iz sindikalne organizacije medicinara Unsko-sanskog kantona.
„Centralna bolnica se susreće sa hroničnom nestašicom sredstava za rad koja je nastala nepravilnom raspodjelom novčanih sredstava u Zavodu zdravstvenog osiguranja. I Zavod zdravstvenog osiguranja ne prati zdravstvene ustanove sa sredstvima koja prikuplja od zdravstvenih osiguranika“, kaže Bešić.
Iako se u kontinuitetu povećeva priliv uplata građana na osnovu zdravstevnog osiguranja, medicinski radnici to ne osjete, kaže dopredsjednik Nezavisnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvo FBiH Zijad Latifić.
„Godine 2011. građani su uplatili u obavezno zdravstveno osiguranje milijardu i 171,501.810 maraka. To vam govori o povećanju otprilike od 290 miliona maraka koje građani izdvajaju za svoju zdravstvenu zaštitu.“
Prema Ustavu, zdravstvo je na kantonalnom nivou, dok je uloga Ministarstva zdravstva FBiH tek koordinirajuća. Od kantonalnih vlada zavisi da li će sa sidikatom naći rješenje, ali ako to ne učine zdravstveni radnici u Federaciji su spremni da stupe u generalni štrajk.
Stanje u RS-u nije ništa bolje. U srijedu je pod pritiskom javnosti, zbog milionskih gubitaka, neopozivu ostavku podnio i direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Republike Srpske Goran Ključanin. Već mjesecima zaposleni u zdravstvenima ustanovama Republike Srpske ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice. Politika koju vodi Ministarstvo zdravstva RS-a i Fonda je potpuno promašena, kaže poslanik u Narodnoj skupštini RS i ljekar po struci Nenad Stevadić.
„Imali su najviše finansijskih sredstava, kreditnih zaduženja, sredstava od Telekoma, razvojnog programa u istoriji RS-a, i za sve to vrijeme nisu završili najveći kapacitet - Klinički centar u Banjaluci, kao ni brojne regionalne bolnice, čija je svrha upitna. Bolnice su zadužene do nivoa samoodrživosti, neki domovi zadrvlja ulaze u blokadu, Fond je u deficitu preko 330 miliona, zdravstveni radnici su veoma nezadovoljni jer pomenutim zakonom oni nemaju naknadu za prevozi regres već dvije godine, a pacijenti takođe postaju sve nezadovoljniji. Ova struktura koja vodi zdravstvenu politiku u RS nije dorasla zadatku i uvela nas je u velike probleme“, zaključuje on.
