Sumrak kulture u BiH: Ima li spasa za Zemaljski muzej

Šezdeset je dana od zatvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, najstarije kulturno-naučne ustanove u ovoj zemlji. Iako je Muzej još četvrtog oktobra zatvorio vrata, tek u ovom mjesecu nadležni nivoi vlasti najavljuju moguće pregovore koji bi trebali riješiti barem neke probleme ove institucije, a posebno one finansijske prirode.

Razočaran svim dosadašnjim sastancima i obećanjima, direktor Muzeja Adnan Busuladžić, sa dozom opreza i bez pretjeranog optimizma, očekuje naredne poduhvate bh. političara.

„Pa ćemo vidjeti da li će decembar donijeti neke konkretne pomake. Jedino rješenje je naći barem privremeno sistemsko finansiranje institucije da ona ne padne u potpuni kolaps, a da se pravni status rješava u narednim mjesecima, godinama“, kaže Busuladžić.

U međuvremenu, udruženje bh. studenata u Beču „Collegium Bosniacum“ pisalo je austrijskim ministarstvima da pomognu Zemaljskom muzeju BiH. Činjenica da je Muzej u Sarajevu osnovan 1888. za vrijeme austro-ugarske vladavine išla je u prilog ovoj molbi. Austrijske vlasti su odlučile - pružiće pomoć za projekte infrastrukture, ali ne i sredstva za redovnu djelatnost radnika Muzeja, niti pokrića za režije.

Međutim, ova inicijativa za spas Zemaljskog muzeja BiH nije prošla bez spletki, pojašnjava Adnan Busuladžić.

„Kroz pojedine medije, vrlo zlonamjerno, pokušao se prezentirati problem, da ne karikiram nego bukvalno govorim - kofer sa puno miliona novca je već spreman, a mi nismo sposobni da se javimo na mejl i da spasimo instituciju i sva radna mjesta. Najnovija informacija je da je, na temelju upravo posljednjih napada na nas, naše udruženje studenata u Beču demantiralo cijelu priču“, navodi on.

Muzeji širom svijeta svjedoče o postojanosti civilizacije koja baštini njeno naslijeđe. Za historičarku umjetnosti Nerminu Zildžo, zatvaranje Zemaljskog muzeja je planetarni, a ne samo državni skandal.

„Ovo vrijeme i ova civilizacija to nije smjela dozvoliti. Nevjerovatno teška stvar je da ne možete ni pojmiti zašto se to dešava, ali mi se čini da to neko ipak namjerno gura, neka politika. Ima još tu ideja za nove muzeje, dok ovi propadaju. Ispadamo kao grobari naše kulture i naše prošlosti, što se naravno sveti, ako već nije, i to nepopravljivo“, kaže Zildžo.

Iz političkog u civilizacijsko područje

Slično mišljenje dijeli i muzikologinja Amila Ramović, dobra poznavateljka bh. kulturnih prilika.

„Mislim da je suštinski problem što nadležne ličnosti koje po vrlo uskom opisu radnog mjesta, znači od Ministarstva civilnih poslova do ministara kultura na svim nivoima, pitanje razumijevaju kao pitanje nekakvog specifičnog dijela njihovog ili nečijeg drugog radnog mjesta. Oni se prema ovom pitanju apsolutno moraju odnositi onako kao što bi se trebao odnositi ministar zdravstva kada bi bi se npr. zatvorio klinički centar. Zbog toga bih ja voljela kada bi se čitava priča o ovim institucijama izmjestila iz područja političkog i smjestila u područje odnosa prema civilizacijskom i dovela u jedan vrlo direktan nivo odgovornosti ljudi koji primaju platu da se brinu o kulturi na najnižem ili na najvišem nivou“, rekla je Ramović.

Nerješavanje pravnog, a time i finansijskog pitanja sedam institucija kulture, među kojima i Zemaljskog muzeja BiH, je isključivo političko pitanje, kaže za RSE direktor Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu Saša Madacki.

„Naravno da jeste. To je pitanje i zapravo opstrukcije u nečemu što je bosanskohercegovačko kao supra nacionalni identitet. Pitanje je volje. Pitanje je i kulture. Da li, recimo, političari imaju potrebu da dođu u muzej? Jer, ja ću obnoviti cestu kojom se ja vozim, obnoviću zgradu u kojoj živim, ali zašto da obnavljam nešto gdje ja zapravo ne ulazim?“ navodi Madacki.

Još jedna inicijativa vezana za Zemaljski muzej BiH nedavno je plasirana iz Jevrejske zajednice u BiH. Tačnije, njen predsjednik Jakob Finci predložio je da najvrijedniji eksponat Muzeja, Sarajevska Hagada, srednjovjekovni jevrejski iluminirani kodeks, bude sljedećih mjeseci izložen u New Yorku. Direktor Muzeja Adnan Busuladžić pozdravlja ovu ideju, ali smatra da je to za sada neizvodivo.

„Prije nekih 30-ak godina jedna od najvećih osiguravajućih kuća Lloyd nije htjela da plati osiguranje Hagade za izložbu u Parizu, kad je bila Jugoslavija, kad je bi sistem, kad se nešto znalo, a sada, u potpunoj pravnoj anarhiji, ići sa takvim riskantnim potezima radi neke donatorske večer je, blago rečeno, neozbiljno, sa naše strane. Mi naše predmete vrlo ozbiljno doživljavamo i zato smo spasili sve u zadnjem ratu i ne pada nam na pamet ulaziti olako i neozbiljno u takve projekte“, ističe Busuladžić.