Dostupni linkovi

Nova paradigma u međunarodnim odnosima: Konfuzionizam


Plakat sa likom Mao Ce Tunga
Plakat sa likom Mao Ce Tunga

Piše: Stiven Volt (Stephen M. Walt) za Foreign Policy, priredio Dragan Štavljanin.


Za razliku od dosadašnjih teorija, novi pojam - konfuzionizam - naglašava da se neznanjem i glupošću najbolje može objasniti ponašanje države – ne strahom, gramzivošću, idealima, klasnim interesima ili bilo čime drugim, a za šta ljudi obično smatraju da pokreće i oblikuje svetske odnose.

Verovatno se čuli za razne “izme” u međunarodnim odnosima. Tu su realizam, liberalizam, idealizam, socijalni konstruktivizam. Ne zaboravite marksizam, mada retko ko tvrdi da u njega više veruje.

Ovi “izmi” čine danas porodicu teorija koje oblikuju današnje promišljanje sveta. Na primer, realisti smatraju da su moć i strah glavni činioci svetskih odnosa, dok liberali stavljaju veći naglasak na sklonost ljudi ka sticanju, pa i gramzivost i moć institucija.

Međutim, postoji još jedna ključna sila u svetskim poslovima, koja takođe zaslužuje dodatak “ism”, koju ću sa izvesnom ironijom i izvinjenjem čuvenom kineskom mudracu – nazvati konfuzionizam.

Za sledbenike ove teorije – konfuzioniste - neznanjem i glupošću najbolje se može objasniti ponašanje države – ne strahom, gramzivošću, idealima, klasnim interesima ili bilo čime drugim, a za šta ljudi obično smatraju da pokreće i oblikuje svetske odnose.

Kada konfuzionisti nastoje da objasne zašto države nešto čine, oni polaze od toga da lideri ne shvataju probleme sa kojima se suočavaju, imaju samo nejasnu predstavu šta žele, bez ideje kako da to ostvare. Umesto da započnu sa racionalnom pretpostavkom – što vole i uobičajeno je za ekonomiste, realiste i većinu liberala – konfuzionisti uzimaju u obzir sve razloge zašto ljudi shavataju stvari pogrešno.

Konfuzionizam je u suprotnosti sa različitim teorijama zavere. Neki ljudi veruju da svetom vlada elita iz senke (na primer, Trilateralna komisija, Bilderberg, Savet za spoljne poslove). Drugi smatraju da je sve delo cionističke zavere, ili mahinacija naftnih kompanija ili vojno-industrijskoj kompleksa. Islamofobi su uvereni da postoji dobro smišljena islamska zavera o infiltriranju u Evropu i Ameriku, nametanju šerijatskog prava i smeštanju svih mladih žena u hareme.

Ako čitate Roberta Ludluma, često gledate “Matrix”, ili provedete dovoljno vremena u blogosferi, odnosno Internetu, možda ćete i vi slično razmišljati. Ako se to desi, potražite pomoć.

Svi ovi iskrivljeni pogledi na svet polaze od toga da postoje “veoma mudri ljudi” koji su zauzeti primenom briljantnih dugoročnih projekata u cilju zadovoljenja svojih sebičnih interesa. Međutim, ako ste imali priliku da sretnete nekolicinu pravih političara, bavite se manjim biznisom ili samo pokušate da okupite na vreme nekoliko desetina rođaka na svadbi – onda znate da svet ne funkcioniše tako.

U tim okolnostima stupa na scenu konfuzionizam. Na početku priznanjem da je ljudski razum ograničen, kao i da stalne neizvesnosti i nepredvidivi događaji prate sva ljudska stremljenja. Omaške su neizbežne, imajući u vidu da su muškarci i žene skloni greškama i da je naše znanje nesavršeno.

Šta mislite zbog čega prva dva slova skraćenice SNAFU označavaju “situacija normalna, sve sj….o”?

Karl fon Klauzevič nas uči da je “u ratu sve jednostavno, ali su najednostavnije stvari ujedno i najteže”. Međutim, njegov stav se ne ograničava samo na bojno polje. Ljudi retko imaju tačne informacije, oni često nagađaju kakav će biti ishod i čak veoma dobro napravljeni planovi često se ne ostvare bez jakog razloga.

Za konfuzioniste, svetski lideri nisu veliki umovi koji primenjuju vraški suptilne podvale, već dobronamerne neznalice koje se spotiču u mraku – kao i svi mi ostali.

Lako je pronaći dokaze koji podupiru teoriju konfuzionizma.

Džorž Buš
Džorž Buš
Kako se objašnjava odluka Džordža Buša (George W. Bush) da izvrši invaziju na Irak 2003? Jednostavno: bio je veoma zbunjen, kao i ljudi koji su ga savetovali. Kako možemo da razumemo pogubnu odluku Mao Ce Tunga da pokrene kampanju nazvana “Veliki korak napred” (the Great Leap Forward)? Jednostavno, njegova glava je bila prepuna “šašavih” ideja i nije shvatio kakvu je grešku napravio sve dok milioni nisu stradali.

(„Veliki korak napred“ je bio ekonomski i socijalni plan od 1958. do 1961. čiji je cilj bio da se iskoristi kineska ogromna populacija kako bi se zemlja brzo preobrazila iz poljoprivredne u modernu industrijalizovanu. Projekt je završio u katastrofi i izazvao jednu od najtežih gladi u modernoj ljudskoj istoriji od koje je umrlo najmanje 20 miliona ljudi – D.Š.).

Rusko-gruzijski rat 2007? Jednostavno on je rezultat masovne konfuzije na obe strane.
Kriza evra? Zar nije očigledno da su ljudi koji su stvorili zajedničku valutu imali pogrešnu predstavu o održivosti ovog projekta kome je nedostajao institucionalni okvir koji bi ga podržao u teškim vremenima.

Konfuzionizmom se, naravno, ne može objasniti svaki slučaj.

Postoje vremena kada zemlje jasno identifikuju svoje interese, razvijaju efikasne strategije za njihovo ostvarivanje i manje više ih primenjuju.

Pobornici realizma su u pravu kada naglašavaju važnost nesigurnosti i straha. Liberalizam je ponekad u pravu ukazujući na institucionalne mehanizme koji mogu da olakšaju saradnju, a socijalni konstruktivisti kada tvrde da norme i identiteti takođe utiču na ponašanje države. Međutim, ne bi trebalo da zaboravimo važnu ulogu koju ima ljudska glupost, gde dolazi do izražaja teorija konfuzionizma.

U kojim situacijama konfuzionisti vide stvari jasnije nego drugi?

Pogledajte sledeće znake upozorenja:

1. Nove okolnosti. Kada se lideri suočavaju sa potpuno novim problemima, trebaće im nekko vreme da uvide njihovu suštinu. Do tada, vladaće konfuzija. Prošlo je više od decenije dok su Amerikanci i Sovjeti u potpunosti shvatili posledice nuklearne revolucije. Čak je i decenijama nakon toga izrečeno i objavljeno mnogo “idiotskih” stvari.
S obzirom da su obe strane nisu imale jasnu predstavu kako funkcioniše mehanizam odvraćanja (deterrence), one su potrošile hiljade milijarde dolara za pravljenje više od 60 hiljada termonuklearnih raketa i bojevih glava, što je bilo dovoljno da se međusobno unište nebrojeno puta.

2. Nepoznati ambijent. Nije iznenađujuće što Vašington poslednjih nekoliko decencija nailazi na teškoće u suočavanju sa politikama sredina koje su potpuno drugačije nego što su američke.

Mi smo bili zbunjeni kada smo se angažovali u Avganistanu, Iraku i nekoliko drugih mesta. Nijedna zemlja ne zna tako malo svetsku istoriju kao SAD. To je mana američke “izuzetnosti”. Ako smo posebni kao što mislimo da jesmo, onda je ostatak sveta veoma različit i sklon da nas zbuni.

3. Premnogo nebitnog. Kreatori politike su skloni pometnji kada stalno žure da ugase trenutne požare i nemaju vremena da razmišljaju o tome šta rade ili govore.
Konfunionizam nam pomaže da shvatimo zašto ambiciozne velike sile upadaju u nevolje. One uvek nastoje da urade previše stvari na premnogo mesta, što neizbežno dovodi do toga da deluju sa pogrešnim razumevanjem većine problema sa kojima se suočavaju. Angažovanje na mnogim stranama čini velike sile zarobljenicima lokalnog faktora na čije se savete oslanjaju i koji sve vreme nastoje da vas uvere da činite ono što oni žele. Izlišno je reći da je to dobar način da se stvori maksimalna konfuzija u politici jedne države.

4. Tabu teme. Veća je verovatnoća da države rešavaju probleme kada su informacije raspoložive i moguće je slobodno raspravljati o alternativnim idejama. To znači da ako je politika sklona tajnama, onda je i konfuznija. Kada država prikriva svoje poteze od kontrole javnosti i nije odgovorna, onda se čine najveće greške (jedan od primera je kolektivizacija u poljoprivredi u socijalističkom bloku nakon Drugog svetskog rata, tajne operacije u drugim zemljama, itd.).

5. Ideološki okovi. Kruti i uopšteni pogledi na svet su plodno tle za zbrku. Dogme mogu osigurati utehu vernicima, ali su neminovno u sukobu sa stvarnošću i, stoga, slaba su osnova za kreiranje politike (ili za učešće na izborima, kao što pokazuje primer Republikanaca). Kada god čujete da neko nudi univerzalnu i neupitnu istinu o politici ili društvu, vaš detektor za konfuziju treba da reaguje.

6. Uspeh. Paradokslano, države mogu biti sklonije zbrci nakon pobede, jer ona često pothranjuje preterano samopouzdanje. “Bolest pobede” je poznati ratni fenomen, s obzirom da serija uspeha povećava apetite i ohrabruje lidere da poveruju da ne mogu da pogreše. Kada prestanu da razmišljaju glavama i počnu da deluju sledeći srce i nadanja, onda su skloni spoticanjima i greškama.

Ozbiljnije govoreći, ne mislim da će konfuzionizam postati škola mišljenja o međunarodnim odnosima, jer već postoji obimna literatura o sličnom fenomenu pogrešne percepcije. Međutim, ovaj termin nas podseća da kada smo zbunjeni onim što čine najviši političari, očigledno objašnjenje je da su i oni zbunjeni kao i mi. Ponekad i više od nas.
XS
SM
MD
LG