Dostupni linkovi

Paraolimpijku slava dovela do biološke porodice u Gruziji


Elizabet Stoun
Elizabet Stoun
Richard Solash i Marina Vashakmadze (Priredio: Dragan Štavljanin)

Elizabet Stoun (Elizabeth Stone) rodila se bez dela desne noge u siromašnom selu u Gruziji i kao beba data je na usvajanje u SAD. Sada je plivačka zvezda u američkom paraolimpijskom timu. Mislila je da su njeni biološki roditelji preminuli, kao što ni oni nisu više ništa znali o njenoj sudbini.

Međutim, nakon razgovora sa novinarom Radija Slobodna Evropa na ovogodišnjim igrama u Londonu gde je osvojila srebrnu i bronzanu medalju – i objavljene priče u našem programu, Elizabet i njena porodica u Gruziji saznaju jedni za druge, pa se naredne godine očekuje njihov susret.

„Liana, prestani da drhtiš. Nemoj toliko da se plašiš. Ona je dobro u SAD. Neko joj je pomogao“.

Liana Khurtsidze (73), čija su leđa povijena zbog višegodišnjeg obrađivanja zemlje, sluša od svog komšije reči utehe, ali ne može da zadrži emocije. Sa suzama u očima, pominje ime “Ketevan” koje je dala svojoj ćerki kada se rodila, a za koju je sada saznala ne samo da je živa i dobro, već i da je ostvarila veliki uspeh na paraolimpijskim igrama na drugoj strani sveta.

Zbog nedostatka informacija o sudbini svoje ćerke, pojedini članovi porodice su mislili da je umrla.

„Nikada nisam verovala u to. Da je to bilo tačno, srce bi mi to reklo“, kaže Liana.

Ketevan nije "Ketevan" skoro dve decenije. Ona je Elizabet Stoun, energična mlada Amerikanka (22), koja je uz podršku majke koja ju je usvojila – po struci fizioterapeutkinje - prevazišla fizički nedostatak i postala plivačica svetske klase.

Socijalni radnik, koga Stoun zna, tokom puta u Gruziju je bezuspešno pokušao da pronađe njenu prethodnu porodicu. Sada je veoma uzbuđena zbog prilike da otkrije svoju prošlost o kojoj ništa ne zna.

Kuća biološke porodice Elizabet Stoun
Kuća biološke porodice Elizabet Stoun
"Ne znam konkretno zašto sam data na usvajanje, ali sam uvek verovala da je cilj bio da mi se omogući bolji život. Moja prethodna porodica je znala da će mi kasnije biti potrebno lečenje koje je skupo, a što ona nije mogla da mi priušti. Ja sam se definitivno suočila sa tim. Uvek sam se pitala i bila radoznala da saznam prave razloge, ali nikada nisam bila ljuta niti loše mislila o mojoj biološkoj porodici“, kaže ona.

Obrt sudbine koji sada obećava ranije malo verovatno porodično okupljanje, počeo je krajem avgusta na bazenu u Londonu.

Na Paraolimpijskim igrama, Stoun je osvojila bronzanu medalju na 100 metara leđno. Bila je još uspešnija na igrama u Pekingu 2008., gde joj je pripala srebrna medalja. U Londonu je ove godine osvojila srebrnu i na 100 metara leptir stilom. Radio Slobodna Evropa ju je kontaktirao tokom ovih igara da bi saznao kako je usvojena Gruzinka sa invaliditetom postala zvezda.

Priča o Stounovoj je privukla veliku pažnju u zemlji njenog rođenja. Uskoro je biro Radija Slobodna Evropa u Tbilisiju pozvao muškarac koji je tvrdio da je njen rođak. Nakon toga je dopisnik našeg Radija posetio Dikaško, siromašno, planinsko selo sa oko hiljadu stanovnika u gruzinskom regionu Imereti. Tamo je pronašao Lianu Khurtsidze, njenu decu blizance, kao i mnoštvo suseda.

Liana Khurtsidze
Liana Khurtsidze
Liana – čiji su obrazi ispijeni a pramenovi sede kose vire ispod plave marame obavijene oko glave – priča drhtavim glasom dok se pridržava za štap.

"Obrađivali smo zemlju kako bismo prehranili blizance. Nismo imali druge prihode. Kasnije je moj muž počeo da prima penziju koja nam je bila od velike pomoći. Pre nego što je umro, preklinjao me je da brinem o blizancima. Ketino je uvek bila u njegovom srcu, otkako je otišla. Stalno sam se molila Bogu da još jednom vidim svoju devojčicu, sve svoje troje dece zajedno“, priča Liana.

Informacije koje je pružila Liana i njena porodica podudarale su se sa podacima datim Lindi Stoun, koja je usvojila Elizabet u SAD.

Elizabet je rođena 1990. sa retkim oboljenjem karlice i kukova, zbog čega je njena desna noga duplo kraća od leve. Ona je treće dete Liane i Amberkija, koji su tri godine ranije dobili blizance.

Liana kaže da su tamošnji doktori i bliski rođaci ubedili njenog muža da će Elizabet (ili Ketevan), imati više šansi da preživi ako je da na usvajanje. Nabavka proteze, a da se ne govori o specijalnom medicinskom tretmanu, bilo bi nemoguće za seosku porodicu sa još dvoje dece, u trenutku kada se raspadao čitav sistem u sovjetsko vreme.
Elizabet i Linda Stoun na Paraolimpijskim igrama u Londonu
Elizabet i Linda Stoun na Paraolimpijskim igrama u Londonu

Liana kaže da je samo jednom videla ćerku, a da je sve odlučeno bez njenog učešća.

Ketevan je doneta u sirotište u Kutaisi – drugi po veličini grad u Gruziji – gde su je pre usvajanja posetili otac i porodični prijatelj. Samo su njih dvojica znali za boravište deteta. Pet godina nakon toga obojica su umrla, odnevši u grob sve informacije o usvajanju.

Laša, Lijanin sin, kaže da je čitav život proživeo sa teretom gubitka sestre.

"Kajanje? Pričajte mi o tome! Ceo život nosim ovaj teret i živim sa tim osećanjem. Kunem se. Nikada o tome nikome nisam govorio, čak ni prijateljima. To je bio moj lični bol. Sada, čak iako je nisam video, sa srca mi je pao težak kamen, jer znam da je živa, da je dobro i srećna. Neka je bog blagoslovi“, kaže Laša.

Linda Stoun (58), koja je usvojila Elizabet, kaže da se seća njenih teških pitanja o biološkoj porodici – o misteriji hiljadu kilomatera dalekoj od njenog novog doma u Mičigenu.

Linda se priseća kako je Elizabet pokušavala da razgovara sa decom u komšiluku na gruzinskom. Linda ističe koliko je bilo važno da se njena ćerka oseća voljeno, uprkos fizičkom nedostatku. Razmišljala je i o Elizabetinoj biološkoj porodici, koja, možda misli na nju sve te godine.

"Elizabet to verovatno ne zna, ali svake godine na njen rođendan – 11. juna – sada ću se zaplakati – mislila sam na njenu biološku majku i pitala se da li pomisli na nju toga dana. Molila sam se za njenu majku da bude dobro. Na mnogo načina, Elizabetina biološka porodica bila je u mojim mislima sve ove godine“.

Blizanci Teona and Laša
Blizanci Teona and Laša
Linda kaže da razmatra sa Elizabetom da otputuju u Gruziju. Elizabet je odlučila da pliva još jednu sezonu za američki paraolimpijski tim i, možda, ako uštede dovoljno novca, posetiće njenu biološku porodicu nakon svetskog šampionata u avgustu 2013. godine.

„To je nešto što ja ne mogu da joj priuštim“, kaže Linda, priznajući da ako dođe do toga susreta – neće proći bez nervoze i emocija.

Elizabet ističe da sve do sada nije razmišljala kako bi izgledao susret sa njenom biološkom porodicom.

"Da budem iskrena, nikada nisam mislila da će to toga doći. Uvek sam želela da otputujem u Gruziju, da bih naučila nešto o kulturi zemlje iz koje potičem. Ništa ne očekujem. Znam da oni (moja biološka porodica) ne govore engleski, kao što mi ne govorimo gruzinski. Dakle, ne mislim da će to biti najlepši susret na svetu, ali gledam na to pozitivno“, rekla je ona.

Elizabet, kao i njena američka majka, smatra da je bitno da njena priča dopre i do drugih. Ona se nada da može da proširi vidike ljude o tome šta osobe sa posebnim potrebama mogu da ostvare i čak podstakne interesovanje za paraolimpijske igre u Gruziji i drugde.

Na ličnom planu, Elizabet je naročito oduševljena što je saznala da ima brata i sestru, što je uvek želela.

Ona i njena starija sestra Teona veoma liče jedna na drugu.

"Veoma se nadam i volela bih da se sretnemo – ako i ona to želi. Od nje to zavisi. Ona može reći da smo je napustili kada je bila mala. Znam da je to veoma tužno. Ja bih se isto osećala. Možda čak ne želi da nam oprosti. Međutim, ja, kao njena sestra, u čijim venama teče ista krv, volela bih da je vidim“, kaže Teona.
XS
SM
MD
LG