Dostupni linkovi

Da li će BBC vratiti poljuljani ugled


Ilustrativna fotografija
Ilustrativna fotografija
Dva skandala u BBC-iju, otvaraju strateško pitanje kako da ova medijska kuća osnaži vrednosti na kojima je i osnovana pre 90 godina, postavši sinonim za profesionalno novinarstvo. Istovremeno, da li je održiv koncept njegovog finansiranja od pretplate. BBC mora biti manji i bolji, ocenjuje britanska štampa.

Nastavlja se kriza britanskih institucija. Kada je polagao venac u nedelju na Dan sećanja u čast stradalih u Prvom svetskom ratu, premijer Dejvid Kameron (David Cameron) je možda razmišljao da je vojska jedan od retkih stubova zemlje koja zavređuje poštovanje. Skandali potresaju parlament, štampu i policiju. Kompetentnost Centralne banke (the Bank of England) i važnost Anglikanske crkve se sve više dovodi u pitanje. Čak i Fudbalski savez, koji brine o najvažnijem nacionalnom sportu, postao je sinonim za farsu, piše Džanan Ganeš (Janan Ganesh) u “Fajnenšel tajmsu” (The Financial Times).

Sada je poljuljan ugled i nacionalnog javnog servisa. Najpre je napravio propust skidajući s programa emisiju u kojoj govore žrtve pedofilskog skandala čiji je glavni akter bio poznati voditelj Jimmy Savile (Džimi Savil). Zatim je bez dovoljno dokaza optužen nevin političar (lord Mek Alpin - navodno je 70-ih i 80-ih seksualno zloupotrebljavao dečake iz domova za decu, što se pokazalo netačnim, pa je najavio tužbu).

Kao što ističe Filip Stivens (Philip Stephens), BBC mora iznova da uspostavi temeljne novinarske norme. On ima dovoljno talentovanih i savesnih ljudi koji to mogu da učine. BBC žali zbog odlaska generalnog direktora Džordža Entvisla (George Entwistle), koji je na ovoj funkciji bio tek dva meseca – koji nikada nije izgledao kao lilčnost dorasla ovom poslu. Međutim, korporacija može da bude ponosna što je čitav skandal otkrio jedan od njenih najboljih voditelja Džon Hampriz (John Humphrys) koji postavio Entvislu niz neugodnih pitanja.

George Entwistle
George Entwistle
Imenovanje novog čelnika BBC-a nije samo prilika da se prevaziđe ovaj problem, odnosno propust. To je istovremeno strateška prilika da se suoči sa važnijim pitanjem koje se tiče budućnosti ove kompanije. Povelja o njegovom radu je poslednji put obnovljena 2007., kada je britanska ekonomija zabeležila 15 uzastopnu godinu rasta. Kada 2016. bude ponovo obnavljana pomenuta povelja, britanska ekonomija će verovatno šestu godinu zaredom biti u velikim nevoljama.

U to vreme će biti određena i visina pretplate iz koje se finansira BBC.
Zbog pogoršanih ekonomskih okolnosti, ovaj javni servis će biti pod pritiskom da drastično smanji veoma obimne operacije – koje obuhvataju visoku kulturu na Radiju 3 do “džank” (junk) televizije BBC 3 – kako bi srezao troškove.

Na to će uticati i sve ubrzaniji razvoj tehnologije. Može se očekivati da će do 2016. godine prosečan Britanac imati više opcija za gledanje na svojim mobilnim telefonima nego na televiziji 2007. U svetu sve rasprostranjenije zabave, u kome publika uživa mnoštvo mogućnosti ne samo šta će gledati već i u kom formatu – biće veoma čudna i nategnuta ideja o plaćanju godišnje pretplate nekoj radio TV stanici.

Pregovori o novoj povelji će takođe uključiti i pitanje na koji način se utvrđuje odgovnorst BBC. Sadašnja kriza je pokazala internu protivrečnost pozicije Upravnog odbora ove korporacije, koji, naizgled deluje kao neposredni menadžer i, istovremeno, njegov ključni pobornik, odnosno zastupnik pred javnošću. Stoga je potrebno da se i BBC podvrgne regulativi nezavisnog, nadzornog tela za komunikacije (Ofcom).
Novi generalni direktor, kome bi se omogućilo da deluje radikalno, može predložiti nekoliko strategija za budućnost ove medijske kuće. Verovatno je najuverljivija opcija da se BBC posveti pre svega informativnom programu.

Njegova dramska kao i produkcija komedija daleko zaostaje za američkom konkurencijom u poslednjoj deceniji. Istovremeno, druge televizije već uveliko prenose uživo englesku Premijer ligu kao i evropski šampionat u fudbalu. Manji BBC bio bi ne samo jeftiniji već i lakši za upravljanje, čime bi se u velikoj meri izbegle greške u budućnosti kao što je ovaj poslednji skandal. To bi mu omogućilo da se fokusira na informativni program, imajući u vidu domaću konkurenciju u produkciji vesti, pre svega Skaj njuz (Sky news) kao i globalnu u liku različitih TV programa koje finansiraju pojedine države (Al Džazira, Russia Today).

Novac koji bi se uštedeo ukidanjem ostalih programa omogućio bi veliki manevarski prostor BBC-iju za pravljenje informativnog programa, što bi druge televizije teško mogle da prate.

Nažalost, malo je izgleda da će ova mogućnost biti iskorišćena. Nedavno imenovanje opreznog insajdera Entvisla sa generalnog direktora, potvrđuje nedostatak imaginacije u Upravnom odboru.

BBC često poistovećujuće svoje interese sa javnim dobrom.

Vladajući konzervativci nisu toliko privrženi BBC-iju, jer smatraju da tradicionalno naginje levici. Međutim, čak iako laburisti dođu na vlast u trenutku kada se bude razmatrala nova povelja o radu ove kompanije 2016. godine i utvrđivala pretplata – ekonomski i tehnološki pritisak će biti veliki tako da je malo verovatno da će BBC ostati netaknut, zaključuje “Fajnenšel tajms”.

Manji i bolji

Od svog osnivanja početkom 1920-ih, BBC je bio ključni izvor vesti za mnoge ljude širom sveta. Tokom Drugog svetskog rata, njegov radijski program bio je neka vrsta “konopca za spasavanje” za slušaoce u okupiranoj Evropi. Tokom Arapskog proleća, BBC-ijev program na arapskom jeziku je pratilo rekordnih 25 miliona gledalaca sedmično.
Kritičari BBC-ija, pre svega Rupert Mardok (Murdock), osnivač “News Corporation”, multinacionalne kompanije u čijem su vlasništvu mnogi mediji širom sveta uključujući i u Britaniji – smatraju da zbog podrške države nekonrektno uživa prednost na tržištu.

Jimmy Savile, 2005. godina
Jimmy Savile, 2005. godina
Glavna preokupacija rukovodstva BBC-a nije kako da prevaziđe ovaj skandal, kako će se on odraziti na moral zaposlenih, ili na slušaoce i gledaoce, već kako će uticati na obnavljanje pomenute povelje, piše “Dejli Telegraf” (The Daily Telegraph).

Iznad svega, korporativnu kulturu BBC-ija određuje njegova odlučnost da zadrži prihode od obavezne preplate, koja trenutno garantuje godišnji priliv sredstava u iznosu od 3,6 milijardi funti (oko 4,5 milijardi evra), od ukupno 5,1 milijiardi funti prihoda. Zbog toga su njegove aktivnosti pod stalnom javnom prismotrom.

Sa takvim resursima, nema razloga da se ne proglasi najvećim javnim radio TV servisom na svetu.

Time dolazimo da suštine odgovora kako je BBC izgubio svoj identitet. U nastojanju da obnovi povelju i zadrži pretplatu, postao je opsednut proširenjem domašaja publike. Međutim, u nastojanju da dopre do svih slojeva stanovništva, rizikuje da razvodni kvalitet svog programa i vrednosti koje bi trebalo da reprezentuje. Postao je prekomplikovan za upravljanje, nefleksibilan i sklerotičan. U mnogo čemu, sadašnja kriza je incident čije izbijanje se očekivalo.

Međutim, to pruža i mogućnosti.

Razorni udarac reputaciji BBC-ija treba da podstakne odgovorne da razmotre njegov obim i svrhu.

Ovaj list, kao i drugi u Velikoj Britaniji, ne želi da BBC korist svoje javno finansirane “novinarske mišiće” da oteža rad drugim medijima u zemlji. To ne znači da želimo propast BBC-ija. Naprotiv. Međutim, on može – i mora da iznova pokaže privrženost “rajtovskim vrednostima” (Džon Rajt – prvi predsednik BBC i njegov utemeljivač kao nezavisnog javnog servisa) – kao nepristrasnog medija, sa snažnom moralnom misijom i željom da obrazuje, informiše, kao i da zabavi.

BBC u sredu slavi 90 rođendan. On je velika nacionalna institucija. Međutim, ako želi da obeleži vek postojanja kao delotvorna medijska kuća, mora da suštinski preispita svoju uloge i radi manje, ali bolje. Stoga debata o tome treba da odmah počne, zaključuje “Dejli Telegraf”.
XS
SM
MD
LG