Opisujući bezuspješne pokušaje zaustavljanja napada na sarajevske civile, iskaz na suđenju zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću – dovršio je zapovjednik UNPROFOR-a za sektor Sarajevo Hussein Ali Abdel-Razek.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušavala osporiti njegov glavni iskaz, u kojem je naveo kako je i predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić – slušao optuženog Mladića u vezi opsade Sarajeva. Uz to obrana je pokušala objasniti kako su stanovnici bili kolateralna žrtva borbi u gradu, suprotno od tužiteljstva koje tvrdi da su upravo oni bili - cilj napada.
„Snajperisti VRS-a su namjerno gađali civile“, naveo je svjedok Abdel-Razek, odbacujući pokušaje obrane u prikazivanju - kako su mnogi stanovnici grada ginuli zbog blizine linija fronta.
„Uočavali smo da je bilo mnogo žrtava i mnogo ranjenih od snajperiranja. I da su mnogi od njih bili djeca, žene i starije osobe. Kao da su se fokusirali na te ljude“, opisao je svjedok.
Uz tvrdnju - da se nije radilo o slučajnim pogotcima nego stalnom snajperskom djelovanju po civilima, bivši UNPROFOR-ac je podsjetio i na određena područja Sarajeva za koje se duže vrijeme znalo – da tamo uvijek vrebaju snajperisti VRS-a.
„Recimo u blizini hotela Holliday In. Također jedno područje iza zgrade PTT-a gdje je ubijena jedna žena. Dakle bilo je mnogo snajperiranja gdje su ciljevi bili civilno stanovništvo u tim područjima. I u tim područjima svi smo žurili kada smo tuda prolazili“, prisjetio se svjedok.
Obrana: Karadžić zapovjedno odgovoran
Uz prebacivanje odgovornosti za ubijanje civila na ratne okolnosti, Mladićeva obrana je željela prebaciti zapovjednu odgovornost za nastavak korištenja teškog oružja u napadima na Sarajevo – s generala Mladića (koji je prema svjedoku upravljao opsadom iz Glavnog štaba VRS-a) - na predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.
„Ako jeste, a jeste Radovan Karadžić bio Vrhovni zapovjednik, mislim da tu nema nikakvog spora, Vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Hoćete li se složiti sa mnom da je onda general Mladić kao zapovjednik Vojske Republike Srpske bio njemu – potčinjen?“, ispitivao je branitelj Nenad Petrušić.
General Abdel Razek, koji se sastajao i s vojnim i političkim vođama bosanskih Srba – podsjetio je kako je Karadžić prvo pristao staviti teško naoružanje pod kontrolu, a ubrzo od toga odustao, prema njegovom utisku – zbog Mladićeve vojne vizije ostvarivanja političkih ciljeva - daljnjim napadima na Sarajlije.
„Karadžić se obvezao na prikupljanje teškog naoružanja i stavljanja pod kontrolu Ujedinjenih naroda. On se također suglasio s povlačenjem iz nekih osjetljivih područja - kako bi se smanjile napetosti i spriječila eskalacija sukoba“, branio je Karadžića u pogledu odgovornosti za nastavak napada na Sarajevo egipatski general.
Obrani je, pak, potvrdio kako je bio svjestan otvaranja minobacačke vatre Armije BiH iz grada zbog čega je uložio i prigovor Ejupu Ganiću, koji mu je kao jedan od članova ratnog Predsjedništva RBiH odgovorio – 'gdje da idemo kad se borimo u gradu'.
Iako je kao zapovjednik UNPROFOR-a ulagao prigovore i kod Armije BiH zbog otvaranja vatre iz grada na okolne položaje VRS-a, Abdel Razek je ipak ocijenio da su protunapadi bili nelegalni - jer se radilo o kvartovima sa civilima i položajima promatrača Ujedinjenih naroda.
Suđenje se nastavilo iskazom zaštićenog svjedoka koji je preživio zatočavanje i zlostavljanje u školi u Rogatici nakon etničkog čišenja općine od strane srpskih snaga - za što general Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušavala osporiti njegov glavni iskaz, u kojem je naveo kako je i predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić – slušao optuženog Mladića u vezi opsade Sarajeva. Uz to obrana je pokušala objasniti kako su stanovnici bili kolateralna žrtva borbi u gradu, suprotno od tužiteljstva koje tvrdi da su upravo oni bili - cilj napada.
„Snajperisti VRS-a su namjerno gađali civile“, naveo je svjedok Abdel-Razek, odbacujući pokušaje obrane u prikazivanju - kako su mnogi stanovnici grada ginuli zbog blizine linija fronta.
„Uočavali smo da je bilo mnogo žrtava i mnogo ranjenih od snajperiranja. I da su mnogi od njih bili djeca, žene i starije osobe. Kao da su se fokusirali na te ljude“, opisao je svjedok.
Uz tvrdnju - da se nije radilo o slučajnim pogotcima nego stalnom snajperskom djelovanju po civilima, bivši UNPROFOR-ac je podsjetio i na određena područja Sarajeva za koje se duže vrijeme znalo – da tamo uvijek vrebaju snajperisti VRS-a.
„Recimo u blizini hotela Holliday In. Također jedno područje iza zgrade PTT-a gdje je ubijena jedna žena. Dakle bilo je mnogo snajperiranja gdje su ciljevi bili civilno stanovništvo u tim područjima. I u tim područjima svi smo žurili kada smo tuda prolazili“, prisjetio se svjedok.
Obrana: Karadžić zapovjedno odgovoran
Uz prebacivanje odgovornosti za ubijanje civila na ratne okolnosti, Mladićeva obrana je željela prebaciti zapovjednu odgovornost za nastavak korištenja teškog oružja u napadima na Sarajevo – s generala Mladića (koji je prema svjedoku upravljao opsadom iz Glavnog štaba VRS-a) - na predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.
„Ako jeste, a jeste Radovan Karadžić bio Vrhovni zapovjednik, mislim da tu nema nikakvog spora, Vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Hoćete li se složiti sa mnom da je onda general Mladić kao zapovjednik Vojske Republike Srpske bio njemu – potčinjen?“, ispitivao je branitelj Nenad Petrušić.
General Abdel Razek, koji se sastajao i s vojnim i političkim vođama bosanskih Srba – podsjetio je kako je Karadžić prvo pristao staviti teško naoružanje pod kontrolu, a ubrzo od toga odustao, prema njegovom utisku – zbog Mladićeve vojne vizije ostvarivanja političkih ciljeva - daljnjim napadima na Sarajlije.
„Karadžić se obvezao na prikupljanje teškog naoružanja i stavljanja pod kontrolu Ujedinjenih naroda. On se također suglasio s povlačenjem iz nekih osjetljivih područja - kako bi se smanjile napetosti i spriječila eskalacija sukoba“, branio je Karadžića u pogledu odgovornosti za nastavak napada na Sarajevo egipatski general.
Obrani je, pak, potvrdio kako je bio svjestan otvaranja minobacačke vatre Armije BiH iz grada zbog čega je uložio i prigovor Ejupu Ganiću, koji mu je kao jedan od članova ratnog Predsjedništva RBiH odgovorio – 'gdje da idemo kad se borimo u gradu'.
Iako je kao zapovjednik UNPROFOR-a ulagao prigovore i kod Armije BiH zbog otvaranja vatre iz grada na okolne položaje VRS-a, Abdel Razek je ipak ocijenio da su protunapadi bili nelegalni - jer se radilo o kvartovima sa civilima i položajima promatrača Ujedinjenih naroda.
Suđenje se nastavilo iskazom zaštićenog svjedoka koji je preživio zatočavanje i zlostavljanje u školi u Rogatici nakon etničkog čišenja općine od strane srpskih snaga - za što general Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti.
