Dostupni linkovi

Slučaj Kolarević: U Srbiji ponovo spiskovi nepodobnih


Dragan Kolarević
Dragan Kolarević
U Srbiji novi skandal sa činovnicima u novoj Vladi. Još jedan iz redova bivših, Miloševićevih ljudi. Ali, javnost nije skandalizovana onim što je novopostavljeni pomocnik ministra kulture za medije Dragan Kolarević činio u devedesetim već njegovim člankom objavljenim sredinom avgusta ove godine pod nazivom "Vreme je za prvi srpski kulturni ustanak" u kome, po Šešeljevom metodu s početka devedesetih, pravi spisak nepodobnih kulturnjaka.

Ko su nosioci i izvršioci pogubne atisrpske politike u Srbiji, pita se Dragan Kolarević. Da li su to oni koji su dali nedvosmislenu podršku Borisu Tadiću i Čedomiru Jovanoviću na proteklim i svim prethodnim izborima? Posle pitanja, sledi pozamašan spisak glumaca, reditelja, pisaca, muzičara, tv stvaralaca koji su nepodobni jer su podržavali Tadića i Čedu Jovanovića.

Narodni poslanik Miljenko Dereta je na Kolarevićevom spisku srpskih neprijatelja. On kaže da će tražiti u Parlamentu da se on odmah smeni.

Predstava "Zoran Đinđić"
Predstava "Zoran Đinđić"
"Meni je čast da sam na spisku koji je napravljen, zato što su to ljudi koji se, prema mom kriterijumu, zalažu za komunikaciju, uključivanje Srbije u Evropu i pravljenje moderne države. Ono što sve mora da nas zabrine je to da je takav jedan čovek, koji ima sklonost da pravi spiskove ljudi za odstrel, uopšte bio razmatran za bilo koju funkciju u okviru bilo koje institucije. S druge strane, očigledno je da je ponovo kultura glavni napad onih koji žele da stvari ostanu kao što su bile devedesetih“, kaže Dereta.

Kolarević se najpre obrušio na predstavu "Zoran Đinđić" u Ateljeu 212, da bi prešao na nedavno održane Krležine dane u Beogradu... Jedini hrvatski pisac koji je izbačen iz Beograda pre Prvog svetskog rata, kao austrougarski špijun, bio je Krleža, piše pomoćnik ministra. A danas se nameće u Srbiji kao kulturni primer za ugled. I još malo o Krležinim danima.

“Nije u pitanju samo predstava o Zoranu Đinđiću, nedavno je održan festival Miroslava Krleže. Za to ima para, ali nema para da se opravi krov Muzeja automobila u Beogradu, koji prokišnjava (voda šiklja u mlazevima dok kiša pada a tavanica otpada) samo zato što je vlasnik zbirke starih automobila basnoslovne vrednosti i direktor Muzeja član Srpske napredne strake a sada i savetnik predsednika republike za kulturu.... “

U međuvremenu je rečeni vlasnik Muzeja automobila postao ministar kulture, a Kolarević odmah potom njegov pomoćnik za medije.

Valjda nije direktno zadužen za kulturu jer po sopstvenom priznanju ne ide ni u pozorište niti u bioskope jer je, “bilo koji pacijent sa Guberevca ili neke druge klinike za ljude pomerenog uma duhovno uravnoteženiji od autora i aktera dela koja se tamo igraju i prikazuju.”

Ako će da gleda ludake, Kolarević poručuje da će će ići u ludnicu. I pre nego što čujete još bisera čoveka zaduženog za medije u Vladi Srbije, pokušali smo da saznamo ko je on. Zaludno smo okretali brojeve njegovih bivših kolega. Poznati tv novinar Mihajlo Kovač kaže “Potpuno neugledna ličnost.Kako da ga pamtim? Po čemu? Kolarević?”

Reditelj Janko Baljak se seća da se Kolarević posle 5. oktobra očajnički trudio da opere svoju prošlost.

Janko Baljak
Janko Baljak
“Znam da se krenuo da bavi kulturom, došao je da radi hroniku festivala kratkih filmova, što mi je bilo potpuno sumanuto. To mu je bilo najverovatnije da spere tu biografiju iz Informativnog programa.”

Kolarević je u devedesetim u poslu napredovao, od urednika u Beogradskom i Jutarnjem programu, do urednika u informativnom programu, uključujući i Dnevnike, da bi kraj devedesetih dočekao kao urednik Kulturno obrazovnog programa. Peti oktobar je preživeo, nastavio da radi u dokumentarnom programu u kome su mu povereni serijali o titoizmu.

Institucije kulture Kolarević, budući pomoćnik ministra, naziva bastionom titoizma.

“Te takozvane ustanove i institucije od Drugog svetskog rata naovamo potrošile su milijarde dolara budžetskih narodnih para, ali ne da čuvaju ostvarene kulturne vrednosti Srba i drugih naroda koji žive u Srbiji i da stvaraju nove kulturne i umetničke vrednosti, već su one u službi slovenačke, hrvatske i šiptarske separatističke i ratne propagande. Oni su decenijama pripremali razbijanje zajedničke države da bi tako razbili i uništili srpski narod i zaplenili sve što mu pripada od teritorija do preduzeća, kuća, imanja, duhovnih ostvarenja. U tim institucijama su deca titoističkih moćnika. Antisrpstvo i srbomržnja su uzrok i cilj njihovog postojanja.”

Teatrolog Jovan Ćirilov primećuju da su takvi ljudi sa takvim stavovima sve glasniji.

„Ja to najradije ne bih komentarisao jer je to ispod svakog nivoa, ali ipak da kažem nešto pošto je to užasno opasno mišljenje. Zamislimo samo da to bude kulturna politika ove naše Srbije, to bi bilo gore nego kulturna politika za vreme okupacije i Nedića. Prosto ne mogu da zamislim da u našoj sredini postoje ljudi koji tako misle, na tako niskom civilizacijskom nivou i uvek se pitam šta je tome uzrok. Moram da vam kažem da to još nisam shvatio, ali moraću se nekako zainteresovati, zapitati se otkud takav profil ljudi koji postaje sve glasniji“, rekao nam je Ćirilov.

Ministarstvo kulture je u medjuvremenu saopštilo da je Kolarevic to pisao pre nego što je postao pomoćnik ministra, kao svoj lični stav. Miljenko Dereta tim povodom kaže:

„Oni su imenovani na osnovu izjava koje su davali kad nisu bili na funkcijama. Izvinite, koja vrsta amnestije, a Kolarević nije jedini slučaj, je ta u kojoj se vi oslobađate odgovornosti za sve što ste uradili pre nego što ste došli na funkciju? Koji je to kriterijum koji vas oslobađa? Dakle, vi ste mogli da budete rasista, da govorite najstrašnije stvari o bilo kome, a onda kada dođete na funkciju da govorite nešto drugo. Mislim da je to nesvesni refleks svih onih koji su trenutno u vlasti, koji žele da zaborave ne samo ono što su govorili pre 20 godina, već i ono što su govorili pre tri meseca jedni o drugima“.
XS
SM
MD
LG