Čega bi se trebali stidjeti građani balkanski zemalja, diskriminacije, korupcije, siromaštva, kriminala, nacionalizma i primitivizma, političara koji svemu navedenom kumuju ili pak samih sebe, analizirali smo u Temi sedmice.

Ima li stida kod građana Kosova?. Čega su se postideli u poslednje vreme, pitali smo neke od njih.

Učešće u ratovima 90-tih godina prošlog vijeka, nepoštovanje državnih simbola Crne Gore i domaći političari, najčešći su razlozi zbog kojih stanovnici te zemlje osjećaju stid.

Osim kolapsa sistema vrednosti, za bezosećajnost su odgovorne i političke elite, koje se bore isključivo za vlastite, a ne opšte interese. Bezosećajnosti, u koju se survalo srpsko društvo, svesni su i sami građani, ali nemaju odgovor na pitanje kako je pobediti.

U državi u kojoj se jedva preživljava, a političari gomilaju nekretnine i novac na računima, građani uglavnom šute, masovnog bunta nema. Da li se stide, koliko i čega? Diskriminacije, korupcije, kriminala, nacionalizma, primitivizma.

Zastrašujuća i dugotrajna nezaposlenost u Hrvatskoj je ovog tjedna premašila brojku od 350.000. Nezaposlenosti se stide stariji, a najviše mladi, visokoobrazovani, iako nisu krivi za situaciju u kojoj su se našli.

Srpski kulturni brend su pisci, filmski redžiseri, glumci. Iako je erodirao celokupni sistem vrednosti, čiji je nesumnjivi deo kultura, polako se etablira nova generacija mladih umetnika.

Ministrica kulture Andrea Zlatar – Violić za RSE potvrđuje da će Hrvatska će 2013. godinu započeti s projektom otvaranja niza kulturnih centara u inozemstvu, dok neki hrvatski umjetnici zapravo ne žele biti 'državni'.

Savremeno slikarstvo, mladi muzičari iz Crne Gore prepoznatljivi su širom svijeta i brend su sami za sebe. Najmanje sa regionom mogu se takmičiti i književnici mlađe generacije. U državi, međutim za sada nema osmišljene strategije i promocije.

Bh. reditelji ponijeli su sva moguća priznanja, računajući Oscar, Felix ili Berlin, nešto ranije i Cannes i Veneciju, ali nekako se kao istinski brendovi, jednako vjerodostojni unutar i izvan granica ove zemlje, nameću dva festivala.

Koliko je svjetski uspjeh mnogih umjetnika sa Balkana vezan uz zemlju njihova porijekla i da li vrijedi „pravilo“ što si više etabliran, to se podrazumijeva da sam možeš lako otvarati vrata svjetske kulturne scene.

Podrška građana evropskom putu Kosova nije upitna, ali sve dok je prisutno veliko siromaštvo, korupcija, i nezaposlenost uspješan put ka evro-integracijama za građane ne deluje obećavajući.

Hrvatska trči 'zadnje metre', do ulaska u Europsku uniju ostalo je još samo 7 mjeseci, dosta je posla za obaviti, ali hrvatski političari i gradjani vjeruju da je 1. srpnja 2013. apsolutno neupitan datum.

Dok se Crna Gora suočava sa blagim padom podrške građana eurointegracijama, koji je prije nekoliko godina prelazio 80 odsto, zanimljivo je i kako će se povratak Mila Đukanovića na čelo izvršne vlasti reflektovati na brzinu pristupanja EU.

Bh. političari koji se u posljednje vrijeme isključivo bave sobom i vlastitim pozicijama. Pompezno su bezbroj puta najavljivali kako su postigli dogovor o nekom, za evropski put važnom pitanju, i svaki je to put bio „pucanj u prazno”.

Proevropsko raspoloženje u Srbiji poslednjih godina je u padu, a predviđa se da će nakon nedavnih presuda suda u Hagu i sve težih zadataka po pitanju Kosova, podrška građana za ulazak u Evropsku uniju opasti na samo 40 odsto.

Kriza koja drma EU šalje sve negativniju sliku i van evropskog bloka, u države koje žele ući u evropsku porodicu, a pri tom su prinuđene da na tom putu čine bolne, ali neophodne reforme.

Države Balkana trebale bi biti zainteresovane za efekte primene zakona o prostituciji u tri države severa Evrope, jer žrtve trgovine ljudima tamo dolaze upravo i iz balkanske regije.

Proces proširenja Evropske unije uprkos krizi još je živ, a Zapadni Balkan faktički već jeste deo Evropske unije, zaključak je zvaničnika, politikologa i eksperata iz drugih oblasti sa međunarodnog skupa u Gracu.

I zvanična Crna Gora od Baraka Obame i nove administracije Sjedinjenih Američkih Država očekuje dalju institucionalnu podršku za priključenje Crne Gore NATO savezu i Evropskoj uniji.

Odnos Sjedinjenih Američkih Država prema Hrvatskoj, kao i cijelom jugoistoku Europe, ostaje nepromijenjen. No, kontinuitet bi ostao i da je, umjesto Baracka Obame pobijedio republikanski kandidat Mitt Romeny – smatraju hrvatski političari i analitičari.

I bh. građani su, kao i u većini svijeta, priželjkivali Baraka Obamu u još jednom mandatu u Bijeloj kući. Jednako u zemlji, tako i samim Sjedinjenim Državama, gdje je blizu 300.000 bh. građana s pravom glasa svoju podršku dalo upravo njemu.

Dok građani svoju netrpeljivost prema SAD ne skrivaju, političke elite, ipak svesne značaja uticaja SAD, iako ne baš s puno entuzijazma, drže do odnosa a američkom administracijom.

Američka ambasadorka na Kosovu Tracey Ann Jacobson izjavila je za RSE kako i Repubikanci i Demokrati podržavaju istu politiku prema Balkanu, te očekuje nastavak američkog angažmana u ovoj regiji.

Kako i za čitav svijet, izbor američkog predsjednika važan je i za Balkan, gdje je najmoćnija svjetska sila često bila, i još uvijek je, u prilici da interveniše u raznim krizama, zaključak je naše Teme sedmice.

Za razliku od medijske slike koja se kreira o Budvi, ponuda noćnog života u prijestonici crnogorskog turizma, jeste instant proizvod, čiji je rok trajanja jedva 60-tak dana.

Zagreb nije više noću, mrtav grad. U posljednjih nekoliko godina raste broj noćnih klubova, naročito za mlade. Sve je više i dobrih restorana. Ipak, od jedne metropole očekuje se više, zaključuju poznavaoci noćnog života u glavnom gradu Hrvatske.

Partiji, različiti koncerti, izložbe i predstave u glavnom gradu BiH ne priređuju se često, osim u vrijeme festivala. Kafići i bioskopi ostaju jedina mjesta gdje se tokom cijele godine osjeća pulsirajuća atmosfera.

"Prestonica zabave“, jedan je od epiteta Beograda, čiji je noćni život i na listi glavnih aduta njegove turističke ponude. To je bila tema i mnogih svetskih magazina, što u prestonicu Srbije svake godine privuče na hiljade gostiju iz inostranstva.

Iako nemaju modernu infrastrukturu, kao u svetu, noćni klubovi u regionu su privlačni za strance zbog odličnog provoda, ali i pristupačnih cena. Šta se sve nudi u noćnoj zabavi otkrivamo u Temi sedmice.

Bosanski publicista i kolumnista Ahmed Burić ocjenjuje kako bumu domaćih serija, koje su potisnule latinoameričke, doprinosi prvenstveno jezik koji svi razumiju, a potom i sličnost u svemu ostalom.

Za stvaraoce serije su način uhljebljenja u uslovima kada su teatar i film u krizi, kažu kritičari, dodajući da se bez ozbira na njihov kvalitet i estetske vrijednosti serije mogu posmatrati i u funkciji pomirenja.

Veliki broj glumaca iz Srbije angažovan je u tv serijama i filmovima zemalja iz okruženja, a u projektima domaćih producenata istovremeno se sve češće mogu videti umetnici iz regiona.

Popularnost crnogorske serije, ali i ostalih iz susjednih zemalja koje se prikazuju u Hrvatskoj, protagonisti tumače sličnošću problema građana u svim tim zemljama, humora i jezika.

Turske serije posljednjih par godina prednjače po gledanosti i popularnosti u regionu, nakon talasa latinoameričkih. Ipak, sve su popularnije i takozvane domaće sapunice, o čemu govorimo u Temi sedmice.

Kultura je, čini se, daleko od svakodnevnice mladih u BiH. Da li zbog navika mladih ili zbog nepristupačnosti i neprilagođenosti kulturnih sadržaja njihovom ukusu, pitanja su o kojima se može raspravljati.

Gotovo dve trećine mladih retko posećuje pozorišta, muzeje, bioskope ili koncerte, a još ređe se odlučuju na odlazak u operu ili na neku sličnu manifestaciju, govore najnoviji podaci objavljeni u Srbiji.

Prema najnovijem istraživanju Instituta za društvena istraživanja Zagreb, mladi i u Hrvatskoj, najviše slobodnog vremena provode na internetu, vrlo rijetko idu u kazalište, a samo ih jedna četvrtina redovito čita knjige.

U Crnoj Gori svakako značajan broj mladih ima zdrav apetit za duševnom hranom od koje zavisi razvoj kuturnog bića u čovjeku ali sagledavajući "širu sliku", postaje sasvim jasno da je poplava šunda i kiča dobila razmjere elementarne nepogode.

Kako u uvjetima gdje je veliki broj nezaposlenih, gdje neki roditelji rade, a ne primaju plaću, kada potrošačka korpa prelazi mjesečne prihode, pružiti mladima kulturne sadržaje, analizirali smo u Temi tjedna.

Zbog globalne ekonomske krize, ali i poremećenog sistema vrednosti, mladima na Balkanu je sve teže da pronađu posao. Ovaj put govorimo o pozitivnim primerima mladih koji su uspeli da dođu do željenog posla, zahvaljujući svojim sposobnostima i razumevanju sredine u kojoj žive.

Za razliku od većine evropskih zemalja, u Srbiji stručnost, univerzitetska diploma ili čak doktorsko zvanje nisu dovoljni za pronalaženje posla. Nije retkost da doktor nauka radi kao taksista, a diplomirani ekonomista kao prodavac kineske robe na buvljoj pijaci.

Dok mladi u Evropi pokazuju visok stepen nezavisnosti, znanja, konkurentnosti i samostalnosti, te svesti da traže ono što im treba i zastupaju svoje interese, ove osobine kod njihovih vršnjaka u Crnoj Gori postoje tek u tragovima.

U zemlji, u kojoj mesečno 10.000 ljudi gubi posao i u kojoj je svaki treći mladi čovek nezaposlen, pravo je čudo pronaći posao i još u njemu uživati. Reč je o Hrvatskoj u kojoj krivulja nezaposlenosti već petu godinu zastrašujuće raste. Do kraja godine brojka bi mogla premašiti 340.000, a i oni koji rade, najčešće su nezadovoljni, pod stresom i u strahu od otkaza.

U BiH nezaposlenost iz godine u godinu raste, premašivši brojku od pola miliona. Šansu za posao, odmah nakon školovanja, dobiju tek retki sretnici. Za mnoge mlade ljude u BiH, put do stalnog zaposlenja je težak i mukotrpan. Retki se mogu pohvaliti da rade ono što vole i za šta su se školovali.

Nedavno je crnogorska sportska publika pružila svijetli primjer i sportskog ponašanja na terenima. No, da navijači znaju da se ponašaju nesportski, pokazalo se kada su od strane navijačke grupe Varvari napadnuti autori LGTB spota.

Hrvatski su sportski klubovi a posebno Nogometni savez zbog divljanja navijačkih grupa, to jeste šovinističkih, nacionalističkih i rasističkih ispada, više puta debelo kažnjeni po džepu. No to nije bilo dovoljno.

Mjesec nakon ukidanja odluke o zabrani gostujućih navijača na utakmicama Premijer lige BiH huliganstvo je ponovo eskaliralo. Demolirani objekti, zapaljen kombi, desetine uhapšenih - bilans je nekoliko odigranih kola domaćeg fudbalskog prvenstva.

Osim što su pravdali postupke huligana, državni funkcioneri su neretko dovođeni i u neposredniju vezu sa njima, ali ta povezanost nikada nije temeljnije istražena.

U Temi sedmice donosimo priče o tome kako huliganski ispadi i dalje pune stranice medija, iako su države regiona usvojile neke zakone i mjere za sankcionisanje navijačkog divljanja.

U Temi sedmice analizirali smo zbog čega, osim Hrvatske koja iduće godine ulazi u EU, te Crne Gore koja je u posljednjoj fazi pred sticanje punopravnog članstva, ostatak regije nije ni na pragu Evropske unije.

Iako kosovski dužnosnici kažu da rade dovoljno na ispunjenju evropskih uslova, njihov rad videće se u oktobru kada će Evropska komisija odlučiti da li da otpočne pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju

BiH još uvijek nije predala aplikaciju za članstvo u EU, jedina je u regionu koja krši Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan 2008. Mapa puta iz juna ove godine, potpisana u Briselu, već bilježi „probijanje“ rokova.

Put ka Evropskoj uniji prolazi kroz dobrosusedske odnose i ako želite postati dobar član Unije, jedini mogući način je da u isto vreme postanete dobar sused, rekao za RSE evro-komesar za proširenje, Stefan File.

Datum za početak pregovora Beograda sa Briselom o pristupanju Evropskoj uniji sada je daleko jer do te važne faze Beograd čeka još mnogo posla.

Crna Gora je u posljednjoj fazi pred sticanje punopravnog članstva, međutim, do krajnjeg cilja ipak ostaje još čitav niz godina reformisanja cjelokupnog društva i sistema.

Hrvatska ministrica vanjskih poslova vjeruje da će do kraja godine više od 20 zemalja ratificirati hrvatski pristupni Ugovor sa EU. Jedina potencijalna teškoća je Slovenija zbog Ljubljanske banke.

Sa sve rasprostranjenijom upotrebom kompjutera, u pojedinim zemljama pisanje rukom počinje da se izostavlja iz redovnih školskih programa, sa obrazloženjem da deca, a naročito buduće generacije – mogu da funkcionišu i bez ove veštine.

U hrvatskim je školama počelo uvođenje elektronskih imenika, a za nekoliko mjeseci bi trebala biti dovršena i platforma za elektronske udžbenike, što bi za koju godinu moglo potpuno da promijeni klasični način učenja i pisanja.

Djeca su u Crnoj Gori uglavnom prepuštena sopstvenom izboru, navikama. Pedagozi, lingvisti i psiholozi upozoravaju da odsustvo pisanja rukom, odnosno olovkom, loše utiče na razvoj ličnosti

U osnovnim i srednjim školama u BiH za većinu domaćih zadataka djeca najradije upotrebljavaju računalo. Na pisanje domaćih zadataka olovkom odlučuju se samo kada to od njih zahtijevaju nastavnici i profesori.

Klasično pisanje olovkom svakodnevna je praksa u školama Srbije i čini najznačajniji deo nastave, uprkos ubrzanoj kompjuterizaciji društva.

U eri kompjuterizacije mladi sve ređe pišu rukom. Pobornici modernizacije ističu, pak, da je reč o prirodnom procesu tehnološkog razvoja od korišćenja klinastog pisma, preko guščjeg pera, penkale, pa sada tastature.

Samo od posjetilaca, Narodni muzej posljednjih godina zaradi do 300.000 eura godišnje. lokalnim muzejima širom zemlje. Kultura se mora pametno i dobro naplatiti, kaže čelnica kotorskog muzeja.

Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti osnovan je još daleke 1954. godine, a prije tri godine, iz skučenog prostora na Gornjem gradu, konačno je preselio u novu i atraktivnu zgradu, izgrađenu na novozagrebačkoj lokaciji, preko Save.

Po ko zna koji put Zemaljskom muzeju BiH prijeti zatvaranje. Institucija koja je do početka 90-tih uživala status državne, godinama jedva preživljava. Ako država još nije ozbiljno pokušala riješiti njegov pravni status, radnici Muzeja se pitaju – za koga onda čuvaju neprocijenjivo prirodno naslijeđe i kulturno stvaralaštvo svih naroda Bosne i Hercegovine?

Muzeji su tokom posljednjega rata na prostoru bivše Jugoslavije bili razarani, uništavani, a dijelovi muzejskog blaga su bili ukradeni. U Temi sedmice analizirali smo kakva je sadašnjost muzeja u regiji?

Kako sa malom ili nikakvom platom opremiti dijete za školu, te zbog čega djeca u novu školsku godinu ulaze sa pitanjem vrijedi li više dobar uspjeh ili bliskost političkoj partiji, analizirali smo u Temi sedmice.

U pojedinim školama na Kosovu u jednoj učionici nastavu će ove školske godine pohađati i do 60 učenika, što onemogućava normalnu nastavu. No državu to izgleda ne brine.

Hrvatski školski sistem ulazi u novu školsku godinu opterećen sukobom Vlade i sindikata oko štednje na ionako potplaćenom nastavničkom i profesorskom kadru i sa novim programskim sadržajima o kojima su oni, koji bi ih trebali prenositi djeci, po običaju saznali iz novina.

Nova školska godina je stigla, a program za nastavni predmet koji se nekad zvao Maternji, a sad Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost nije završen, pa će školarci i ove godine, mimo plana, učiti iz starog udžbenika za Crnogorski jezik.

S početkom školske godine, bolje reći neposredno pred početak, počinju muke za većinu roditelja u BiH. Valja odgonetnuti enigmu - kako pored svih troškova, iznaći novac, oko 150 eura, za opremanje samo jednog dijeteta za novu školsku godinu.

Počinje još jedna školska godina, u koju mnogi mladi u Srbijiu ulaze sa uzorima u estradnim ličnostima, a izražene su i predrasude. Ko je odgovoran što očigledno poljuljani vrijednosni sistem mladih nikako da se vrati u prihvatljivije okvire?

U Hrvatskoj je u posljednjih desetak godina oko 800 dječaka i djevojčica ostvarilo pravo na druge roditelje. Daleko više ih je u dječjim domovima ili udomiteljskim obiteljima.

Od prvih modernih igara mnogo se promijenilo. Neki su sportovi nestali s olimpijskog popisa kao što su potezanje užeta i utrka dostavnih vozila ili taksija.

Nosioci olimpijskih odličja nekadašnje zajedničke države Đurđica Bjedov, Moka Slavnić, Anto Josipović, Vlade Divac i Andrija Popović, pred Olimpijadu u Londonu, prisjećaju se za RSE svojih iskustava i doživljaja Olimpijade.

Olimpijada je takmičenje svih sportista sveta, tako da imate mogućnost da upoznate sportiste iz drugih sportova, da upoznate neke svoje heroje i idole iz mladosti. Takvu prilika sam imao u Atlanti 1996., kada sam upoznao Muhameda Alija. To je nešto što pamtite do kraja života, kaže Vlade Divac za RSE.

Mislim da i dalje Crna Gora ne posvećuje dovoljno pažnje bivšim sportistima koji imaju status vrhunskih sportista države, kaže za RSE Andrija Popović, sada funkcioner Crnogorskog olimpijskog komiteta i predsjednik Kluba crnogorskih olimpijaca.

Za mene je strašno da iz jedne države ide troje na Olimpijadu i to su jedva ispunili normu. Mi imamo tri takmičara i tri predsjednika Olimpijskog komiteta i svi će biti na Olimpijadi, priča za RSE olimpijski šampion u boksu Ante Josipović

isam čovek koji živi od prošlosti, ali u svakom slučaju, vrlo je lep osećaj da si nešto uradio za svoju zemlju. Znam koliko su ljudi bili srećni kada smo osvojili tu medalju, tada ni ne sanjajući da će možda biti poslednja, seća se Toran Moka Slavnić u intervjuu za RSE.

Hrvatska plivačica i najbolja hrvatska sportašica XX stoljeća, Đurđica Bjedov, zlatna i srebrna olimpijka u Mexicu 1968. godine, kaže da su, uprkos sportskim uspjesima, njezine najsjajnije medalje, njenih četvoro djece.

Budva je rekorder po broju festivala, ali i po milionima koji se troše na ljetne manifestacije koje su uglavnom zabavnog, a rjeđe kulturnog karaktera. Zbog količine novca koja se okreće u toj oblasti i netransparentnosti transakcija, lokalna opozicija godinama žestoko kritikuje vlast.

Glavni cilj festivala na Kosovu jeste da se zadovolji publika, ali i da umetnici sarađuju, kažu direktori poznatih festivala. Obzirom da su građani svakodnevno preopterećeni političkim dešavanjima, održavanja festivala je veoma važno. Međutim, ekonomska kriza pogađa i njih.

Hrvatska je i ovog ljeta preplavljena festivalima i različitim kulturnim manifestacija, i to ne samo uz jadransku obalu. Većina ih ima zabavni karakter, ali dio i zavidnu umetničku težinu. Zbog krize i recesije mnogi su smanjili dane trajanja i honorare izvođačima, samo da opstanu.

U Srbiji se i ovog leta, jedan za drugim smenjuju veliki muzički festivali, poput već tradicionalnih EXIT-a ili BeerFest-a i novih, kao što je nedavno završeni Belgrade Calling. Muzika je tako, uz nekoliko filmskih i književnih dešavanja, način da se „zaviri“ u komšiluk.

Susret umjetnika na festivalima je prilika za razmjenu kreativnih ideja, koje međunarodnoj javnosti odašilju imidž Balkana, drugačiji od onog kakav se pamti iz perioda 90-ih godina. To potvrđuje i međunarodni filmski festival u Sarajevu, koji se održava ove sedmice.

I ovo leto obilovaće mnoštvom festivala na kojima će učestvovati umetnici i izvođači iz celog regiona. Susret umetnika je prilika za razmenu kreativnih ideja i drugačiji midž Balkana, što potvrđuje Sarajevo Film Festival.

Željeznica Crne Gore je jedan od najvažnijih sistema za građane, privredu i naročito za turizam. Po mišljenju stručnjaka, Crna Gora se nalazi u donjem dijelu skale po kojoj se mjeri kvalitet željezničkih usluga.

U Srbiji je veliki dio pruga sa veoma visokim stepenom dotrajalosti, pa je prosečna brzina kretanja vozova ograničena u proseku na 30 km na sat. Ekonomski gubici zbog sporog transporta su veliki, ali i bezbednost putnika je ugrožena.

Tek što je pušten u promet, na relaciji Sarajevo-Ploče-Sarajevo, novi niskopodni elektromotorni voz će biti ukinut! Hrvatske Željeznice ne dozvoljavaju promet voza hrvatskom prugom, kako je to do sada bilo.

Od 56 međunarodnih željezničkih linija koje prolaze preko teritorije Republike Hrvatske, čak ih 46 posluje s gubitkom, zbog čega Hrvatske željeznice predlažu njihovo ukidanje. Vijest je izazvala burne reakcije i proteste u susjednim državama.

U Temi sedmice analiziramo zašto se, naprimjer, od Sarajeva do Beograda, danas vozom putuje duže nego prije dvadeset ili više godina, te zbog čega Hrvatska nameće susjedima nove aranžmane za međunarodne linije.

Mladi na Kosovu, Evropsko prvenstvo u nogometu, smatraju sportskom proslavom i budno prate utakmice i navijaju za omiljene ekipe. To što Španija nije priznala Kosovo ih ne sprečava ih da im upravo Španija bude favorit.

Nogometašima Crne Gore nije uspjelo ući na Euro. Žal je i danas prisutan jer nedostajao je tek korak do Poljske i Ukrajine. No, prosječni Crnogorac prati utakmice. Neki zbog ljubavi prema nogometu, drugi zbog radoznalosti.

Ljubitelji sporta u Srbiji, Evropsko fudbalsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini doživljavaju kao letnju razonodu, bez mnogo nerviranja jer ni na ovom velikom takmičenju nema srpske reprezentacije.

Navija li se u BiH za male ili velike timove? Kakav je profil „balkanskog huligana“, i kako će veći dio nježnijeg spola preživjeti najvažniji mjesec u godini, onaj u kojem se igra Evropsko fudbalsko prvenstvo?

Hrvatska je, jedina od zemalja u regiji, nastupila na Euru 2012. Nije se uspjela plasirati u četvrtfinale. Nastup su i ovaj put zasjenili i osramotili navijački huligani, ali, zbog dobre igre, izbornik Slaven Bilić i igrači dočekani su kod kuće kao heroji.

Evropsko nogometno prvenstvo primiče se kraju. Ljudi se vesele, opuštaju jer nogomet je ipak igra, pa i onda kada ne igraju nacionalni timovi. U Temi sedmice donosimo detalje o praćenju EURA 2012 u zemljama regiona, da li se, kako i za koga navija.

Za devet mjeseci prošle godine MVP BiH potrošio je 20 miliona eura, a uspostavljeni su diplomatski odnosi sa Kongom, Antigom, i Mjanmarom. Samo na Arapskom poluotoku BiH ima čak pet ambasada.

Diplomatska mreža Srbije obuhvata 68 zemalja, i, obzirom na broj stanovništva, spada u skromnije. Ima oko 500 zaposlenih u diplomatskim misijama, još toliko u Ministarstvu, a godišnje troši, kako nezvanično saznajemo, 37 miliona dolara.

Nakon spajanja resora vanjskih poslova i evropskih integracija u jedan, crnogorska Vlada odlučila je da smanji troškove za diplomatsko konzularna predstavništva, pa će na njih ove godine biti potrošeno 10 miliona i 700.000 eura.

Pedeset i jedno veleposlanstvo, sedam diplomatskih misija i 23 konzulata, trenutna je hrvatska diplomatska mreža u svijetu. Po uzoru na neke skandinavske zemlje, Hrvatska planira uvesti takozvane „putujuće veleposlanike“, koji bi obavljali poslove u više zemalja.

U Temi sedmice analizirali smo kako se države zapadnog Balkana odnose prema opštem trendu štednje na diplomatskim predstavništvima, kojem je među posljednjim pribjegla i Slovenija.

RSE ekskluzivno istražuje ko je Naser Keljmendi nakon što je označen za najopasniju osobu u Evropi po američke interese, kao i kakve su njegove veze sa istaknutim političarima i biznismenima iz regiona.

Zajedničko im je i to što su igrađani birali nekoliko puta, iako im počesto zamjeraju mnogo toga, ne samo verbalne ispade. Zbog čega su neki gradonačelnici poznatiji od drugih, analizirali smo u Temi sedmice.

Priština deli sudbinu političko ekonomskih prilika celog Kosova. Sadašnji gradonačelnik Isa Mustafa na dužnosti je od 2007., mada je istu dužnost obavljao kao mnogo mlađi u jednom sasvim drugačijem sistemu.

BiH ima pet gradonačelnika, a zbog ustroja države, odnosno političkih centara moći koji odlučuju o finansijskim tokovima, prvim ljudima gradova i opština gotovo je nemoguće nametnuti se svojim djelovanjem.

Podgorički gradonačelnik Miomir Mugoša sigurno je jedna od najživopisnijih figura crnogorske političke scene. Ima protivnike i one koji ga podržavaju. Ravnodušni ne postoje.

Gradonačelnici su i u Srbiji više od običnih čelnika gradova, ali se nekolicina njih izdvaja po aktivnostima koje su ih proslavile i van lokalnih granica. Popularnost kod građana su im donele menadžerske sposobnosti.

Dva najveća grada u Hrvatskoj - Zagreb i Split - imaju gradonačelnike kakve, kako kažu psiholozi, novinari i sveučilišni profesori, ne zaslužuju, iako su ih birali. Predstavljaju sve ono što gradonačelnici velikih gradova ne bi smjeli biti - bahati populisti, bez pokrića.

Hrvati se nisu spremni smijati na vlastiti račun. Smijeha je općenito manje nego u prijašnjim vremenima. Humor se u Hrvatskoj jako izmijenio i današnje se mlade generacije „oporije“ smiju, nego one iz 70-tih i 80-tih.

Teška socijalno-ekonomska situacija, te sve neizvjesnija budućnost u poslijeratnoj BiH, iz života običnih građana gotovo je izbrisala smisao za humor i osmijeh s lica. Humorističke serije sve su rjeđe jer nisu komercijalne.

Malo je onih koji se ne sećaju replika iz jednog od kultnih filmova Balkanski špijun, o političkoj paranoji bivšeg staljiniste. Ali, dok je u jednopartijskom vremenu satirična žaoka bila usmerena na pojave, danas su na njenoj meti pojedinci.

Nekada je humor bio zdraviji, smisleniji i sadržajniji, kažu u Crnoj Gori. Crnogorci su se znali šaliti na vlastiti račun, na svoje radne i druge navike. Nije bilo svetih ili zabranjenih tema, a one škakljivije, ili politički opasnije, znali su lijepo upakirati.

Možemo li se još uvijek smijati jedni drugima kao susjed susjedu, kakva je danas politička satira i karikatura u regionu i ima li danas zdravog humora na Balkanu, analizirali smo u Temi sedmice.

Eurosong će trajati nekoliko dana i kada se završi ostaće stari problemi, pre svega korupcije, ljudskih prava, socijalnih nejednakosti, kaže direktor azerbejdžanskog programa Radija Slobodna Evropa Kenan Alijev.

Kosovo nema pravo da učestvuje na Evroviziji, pošto javni servis, RTK, nije punopravna članica Evropske emiterske unije. Međutim, to nije sprečilo kosovske umetnike da se nađu na Eurosongu.

Eurosong je skup i blještav spektakl, bez posebne umetničke vrednosti. Izgubio je privlačnost, ali i dalje je gledan, pa ga većina pevača smatra dobrom prilikom za vlastitu promociju - ocenjuju hrvatski muzički znalci i kritičari.

Okolnost da će ove godine domaćin biti Azerbejdžan, nametnulo je pitanje opravdanosti učešća u ovoj priredbi u kojoj izvođači ne predstavljaju samo sebe, već i državu iz koje dolaze. U Crnoj Gori, ovo pitanje nije predmet javnih polemika.

Srbiju će na Evroviziji ove godine predstavljati autor „lakih hitova” Željko Joksimović. Azerbejdžan se proziva zbog nepoštovanja ljudskih prava ali istovremeno odlično sarađuje sa vlastima u Beogradu.

U Bosni i Hercegovini se pridaje veliki značaj pjesmi Evrovizije. Posljednjih godina izvođači koji su predstavljali BiH postizali su dobre rezultate, iako je budžet nacionalne televizije svake godine sve manji.

Uporedo sa kritikama što je organizaciju dobio Azerbejdžan, zemlja koja krši ljudska prava, režim nastoji da iskoristi ovaj događaj za poboljšanje svog lošeg međunarodnog imidža. U Temi sedmice donosimo balkanski pogled na Eurosong.

Iako mladi u Hrvatskoj muku muče sa zaposlenjem ili kupovinom stana, neki su ipak u stanju primijetiti i druge vrijednosti. Tako su na primjer ustvrdili da je hrvatsko društvo netolerantno prema drugačijima.

Jedan od konkretnih primjera, gdje se oslikava nesrazmjer između objektivnih ekonomskih mogućnosti i nerealnih želja u Crnoj Gori, jeste pošast maturske večeri. Mlade više brine garderoba nego budućnost.

„Lajt motiv“ većine mladih ljudi u BiH je brza zarada i lagodan život. Mladi su nezainteresovani za društvena zbivanja, obrazovanje im je posljednja stvar, a nezaposlenost osnovni problem.

Mnogi mladi u Srbiji smatraju kako obrazovanje odavno nije bezbedna karta za budućnost, te kažu :"Džaba ti fakultet. Ko ima pare, može sve, samo se treba snaći i doći do njih. Snalaziš se kao znaš. Devojke se udaju bogato. Neki radom uspeju na estradi."

Uz sve globalne utjecaje, na mlade u balkanskim državama, rat i poraće dodatno izokreću vrijednosti. Što, u svakoj od balkanskih država, misle mladi o svom životu, uzorima i ciljevima analizirali smo u Temi sedmice.

Kod Kosovara će podrška Amerike tokom 1999. godine ostati u trajnom sjećanju, jer bez njene uloge, Kosovo sigurno ne bi bilo danas ono što jeste, ocenjuju analitičari na Kosovu.

BIH je pak kao i u svemu drugom podijeljena i po pitanju odnosa prema SAD. Još od vremena kada je priznala BiH, 6 aprila 1992. godine, Amerika igra jednu od najznačajnijih uloga u političkom životu zemlje.

Izrazito negativan odnos prema svetskoj super sili broj jedan, objašnjava se uglavnom vizurom Srbije prema 90’-tim i odnosom SAD prema ratovima u bivšoj Jugoslaviji, tu je bombardovanje SRJ 1999., i nezavisnost Kosova.

Tragom Gallupovog istraživanja u temi sedmice analizirali smo kakav uticaj SAD danas imaju u zemljama regiona i da li se stav građana tih zemalja promijenio posljednjih godina u odnosu na ratni i neposredni postratni period.

Hrvatska je apsolutno okrenuta Zapadu i Sjedinjenim Američkim Državama te se ne može govoriti o nekom ozbiljnijem antiamerikanizmu, iako je on, u široj javnosti, prilično prisutan, prije svega zbog američke vanjske politike i vojnih intervencija.

Crnogorske vlasti još zaokreta 1997., forsiraju SAD kao ključnog partnera uz EU, cijeneći poziciju Amerike uoči referenduma, kada je zvanični Brisel prvo vršio pritisak da se odustane od njega a potom postavio veoma stroge kriterijume za održavanje.

U ljeto 1992. godine djeca u Sarajevu, gradu pod opsadom, govorila su o svojim strahovima i željama. RSE ih je potražio dvadeset godina poslije.

Privatizacija preduzeća na Kosovu počela je 2002. godine. Danas mnogi upozoravaju da su Kosovari bili samo posmatrači, dok je međunarodna zajednica bila ta koja je držala stvari u svojim rukama.

Šteta koja je učinjena nemoralnom privatizacijom u Hrvatskoj, nikad se neće popraviti. Većina tvrtki nepovratno je uništena, a Zakon o nezastarijevanju kriminala u toj „legaliziranoj pljački stoljeća“, samo je bacanje prašine u oči.

Privatizovana preduzeća su uglavnom, ili propala, ili obilježena korupcionaškim aferama, a Vlada ne poduzima nikakve mjere ekonomske politike kojima bi sanirala štetu i posrnulu privredu stavila na noge

Slučajevi Luka Beograd, C market, Novosti, Nacionalna štedionica, Sartid - ponovo su na listi Evropske komisije koja traži preispitivanje privatizacije. Sve raskinute privatizacije u Srbiji sadrže elemente krivičnog dela.

U svijetu poznati bosanskohercegovački privredni giganti više ne postoje. Ostale su tek u tragovima upravne zgrade i zaboravljeni natpisi. Ove, nekada velike privredne sisteme, sa lica zemlje nije zbrisao rat, nego kriminalna privatizacija.

Od devedesetih do danas u privatizaciji na Balkanu nestale su velike firme, uništene pojedine industrije, ljudi ostali na cesti. Stvorena je nova društvena kasta – tajkuni, bliski vladajućim strankama.

U BiH, u nekoliko je navrata pokušavano usvajanje Zakona o lustraciji, ali nije prošlo. Danas neki tvrde da je kasno, a drugi – oni koji zagovaraju lustraciju - preporučuju da se to obazrivo provede.

Zakon o lustraciji u Makedoniji je stupio na snagu 2008. godine. Prevashodni cilj celog postupka je bio – očistiti društvo od ljudi koji su sarađivali s tajnim službama, a danas obavljaju neku od javnih funkcija.

Projekat lustracije je iniciran još pre četiri godine, ali je vrlo brzo pao u zaborav i nikada nije obnovljen. U Prištini kažu da bi lustracija sa scene uklonila mnoge ljude koji su i danas aktivni u političkim partijama.

Lustracije u Crnoj Gori nije bilo, iz jednostavnog razloga što se struktura vlasti, odnosno političara, nije promijenila u toj državi. Iako je ona prešla put od Miloševićevog vazala do samostalnost, nezavisnosti i najuspješnije balkanske priče.

Lustracija u Srbiji nije nikada provedena, iako je Zakon donesen još pre 12 godina. Najveća prepreka tome, po mišljenju Zorana Živkovića, premijera koji je vrlo kratko vodio zemlju nakon Đinđićevog ubistva, bio je Vojislav Koštunica.

Hrvatska, nema Zakon o lustraciji. Da li zbog toga što stroga pravila Unije takva pitanja prepuštaju savjesti novih višestranačkih demokratskih država i raščišćavanje društva nije nikakav preduvjet za ulazak kroz briselske kapije.

Lustracija je najdosljednjije provedena u Istočnoj Njemačkoj i Češkoj Republici. Drugdje je postala predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, a negdje je izvršena samo formalno. Balkan ne obuhvata ni jedan od nevedenih opisa.

Kako su u svijet odlazile informacije iz grada koji je bio pod opsadom 44 mjeseca, tokom koje je poginuo 11.541 stanovnik i ubijeno 1.601 dijete? Šta je bilo presudno da se svijet koji je spavao, konačno probudi?

U Crnoj Gori ima mladih ljudi koji ne žele priznati poraz. Usprkos svim ograničenjima, uspješni su i izdvajaju se u poslu kojim se bave. Ipak, ne radi se o široj pojavi, već isključivo o izuzecima.

U vreme ekonomske krize i siromaštva sve je teže doći do zarade, zbog čega se mnogi obrazovani ljudi odlučuju sreću potražiti u inostranstvu. Ipak, neki od njih su ostali i napravili uspešne privatne firme.

Priča o 28-godišnjem Osječaninu, koji je slavonskim seljacima približio kompjutor, govori o tome kako se snovi mogu ostvariti i u Hrvatskoj, uprkos tome što su uvjeti za posao mladima dosta teški.

Niz je primjera gdje su mladi, uspješni ljudi, svojim trudom i zalaganjem pokazali da mogu uspjeti, biti priznati stručnjaci u naučnim oblastima, voditi uspješne firme, imati po dva zanimanja.

U državama ovog regiona gdje je stopa nezaposlenosti dvoznamenkasta i gdje gotovo dnevno ljudi ostaju bez posla, ima i onih koji su odlučili prkositi statistici. Oni rade, oni su uspješni. O njima govorimo u Temi tjedna.

Prosvjedi i radnički štrajkovi u Hrvatskoj govore o bezizlaznoj situaciji u kojoj se, zbog otkaza ili neisplate zarada, svakodnevno nalazi na tisuće ljudi. Malo ko od njih, međutim, vjeruje da se blokadama i štrajkovima glađu može nešto bitnije popraviti.

Stotine radnika u Srbiji svakodnevno pokušava da se izbori za svoja egzistencijalna prava, ali su efekti često zanemarljivi. Šta je potrebno učiniti kako bi poslodavci i država odgovornije prihvatali radnička prava i svoje obaveze?

Zbog zahtjeva za isplatu zarada koje kasne ili jednostavno želje da se živi od sopstvenog rada, ljudi moraju da izlaze na ulice. To, međutim, ne znači i da probleme uspijevaju da riješe, pa je protest, često, samo način da se izrazi nagomilano nezadovoljstvo.

Sve je više nezadovoljnih i obespravljenih u BiH - od demobilisanih boraca, preko osiromašenih radnika, do penzionera koji preživljavaju uglavnom zahvaljujući pomoći djece. Sindikat nije u stanju da organizuje radnike i artikuliše njihove zahtjeve.

Talas protesta i štrajkova potresa Balkan. Na ulice izlaze gnevni i očajni radnici, demobilisani borci, potrošači nezadovoljni poskupljenjima. Zbog čega ipak nema masovnih pobuna, analizirali smo u Temi sedmice.

U Srbiji, dok društvo tone u siromaštvo, politička elita u predizborno vreme, stvara virtuelnu sliku društva u usponu - grade se mostovi, otvaraju se fabrike, putevi, stižu strane kompanije. A političari ne dižu glavu od posla u odbrani ugroženog srpstva....

U Hrvatskoj se do posla teško dolazi, pogotovo sa diplomom. Cijela je generacija nakon fakulteta zapela', kao u nekom zamrznutom filmskom kadru. Umjesto politike, nezaposlenost bi morala zauzimati novinske stupce.

U Crnoj Gori se može uspješno poslovati ako niste bliski političkim partijama, ali tada ide mnogo teže. Takođe, bez partijske knjižice, kažu, teško je naći posao.

U Bosni i Hercegovini ne postoji sfera života u kojoj politika nije umiješala „svoje prste" . Kultura, obrazovanje, ekonomija, zdravstvo, samo su neke od oblasti u kojima politika direktno utiče na život građana.

Internet stranice informativnih portala u regiji pokazuju koliko nas je politika uzela pod svoje. Devedeset posto tema o kojima se govori, ili koje su najkomentiranije u forumima, političke su. Kako u takvim uvjetima izgleda normalan život, analiziramo u Temi sedmice.

Urednike i novinare u Srbiji više ne zovu komitetlije sa crvenih telefona koji uređuju novine, ali pritisci na medije i te kako su deo igre dvanaestogodišnje srpske tranzicije. Suština političke zarobljenosti medija ostala je ista, promenila se samo tehnologija

Crnogorski političari rado manipulišu medijima koristeći sva raspoloživa sredstva: od plasiranja polu-informacija, preko otvorene ucjene, pa sve do finansijskog iscrpljivanja, ali novinari smatraju da je profesionalca nemoguće izmanipulisati, ukoliko na to ne pristanu svjesno

Nije tajna da se mnogi mediji u Bosni i Hercegovini nalaze pod političkim pritiskom. Danas gotovo rijetko koji medij u BiH možemo izdvojiti i reći da je neovisan od bilo kojih političkih procesa, kažu sagovornici RSE

Mediji koji se mogu kontrolirati - ideal su brojnih političara, makar su rijetki spremni to i javno priznati. Jesu li i novinari u regionu otporniji na razne vrste pritisaka, ili se i sami predaju i prije početka bitke za dostojanstvo profesije, istraživali smo u Temi tjedna

Mediji u najmlađoj državi u regiji su pod snažnom čizmom vlasti. Politika osigurava podršku medijske javnosti financirajući njen opstanak. Nisu rijetki ni fizički nasrtaji na novinare, bilo od političara, bilo od tajkuna

Napredujući ka EU, Hrvatska je ponajviše odmakla od toga da se njeni birači opredjeljuju prema uobičajnim orjenitrima na Balkanu, najčešće nacionalnom ili ideološkom predznaku. No uprkos velikom broju političkih stranaka, građani u Hrvatskoj imaju vrlo malu mogućnost kvalitetnog izbora.

Nakon 20 godina višestranačja, u BiH su na političkoj sceni ostale dominantne političke stranke, koje su sa prvim danima odškrinute demokratije 90-tih i osnovane. Najveći politički uticaj u zemlji i dalje imaju nacionalne stranke, u koaliciji sa socijaldemokratskim

Posle burnih 90-ih i snaga koje su uporno deceniju birali, a oni im doneli ratove,izolaciju zemlje, građani u Srbiji, s početka su se novog milenijuma, opredeljivali za političke snage koje su im obećavale članstvo u EU i bolji život, stavljajući po strani mane koje su i te stranke svakako imale

U čemu je objašnjenje dugovječnosti vladajućeg DPS-a? Da li u tome što se građanima dopada kako radi u javnom interesu, ili je prije odgovor u nedostatku ubjedljive alternative i strahu od promjena?

„Demokratija nije najsavršeniji politički sistem, ali je najbolji kojeg imamo“, rekao je slavni britanski premijer Vinston Čerčil. U tome se možda može potražiti dio odgovora na naše ovonedjeljno pitanje u temi sedmice: Zašto se građani balkanskih država na izborima već duže praktično opredjeljuju za manje zlo, a ne za najbolju političku opciju?

Hrvatska je u proteklim sniježnim nevoljama direktno pomagala u spasavanju ugroženog stanovništva u nepristupačnim dijelovima Crne Gore, a zajedno s mađarskim ledolomcima i u suradnji sa Srbijom, intervenirala je i u lomljenju leda na Dunavu

Kada je susedima dobro i nama je dobro - glasi pravilo kojeg, čini se, i region bivše Jugoslavije počinje da shvata. Ovo bi mogao biti zaključak nakon okončanja „snežne krize“ u Crnoj Gori, koja se suočila sa velikim teškoćama zbog snega koji je paralisao državu

Srbija je tokom vanredne situacije sarađivala sa svim zemljama u regionu, ali nije bilo potrebe za hitnom pomoći susednih država. Zemlje iz okruženja od Srbije takođe nisu tražile pomoć, mada su već nekoliko godina unazad spremne za zajedničko delovanje

O nužnosti saradnje u vanrednim situacijama bilo je u petak riječi na sastanku u Banja Luci zvaničnika iz regiona. Ipak, čak i u ovu oblast se uplela politika. Naime, RS se protivi stvaranju jedinstvene gorske službe za spasavanje na nivou BiH

Nezapamćena zima na prostoru bivše Jugoslavije, u kojoj je bilo i ljudskih žrtava, aktuelizovala je nužnost međudržavne saradnje jer prirodne katastrofe ne znaju za granice, zaključak je Teme sedmice

Rediteljski debi holivudske glumice Angeline Jolie izazvao je ogromnu pažnju medija i burne reakcije u regionu. Od Festivala u Berlinu do sarajevske projekcije, novinari su Jolie neumorno pitali 'protiv koga je film uperen i koga podržava''.

Knjižnice u Hrvatskoj nisu izgubile bitku s kompjutorima i internetom. Trenutno muku muče s prostorom i nedostatkom stručnog osoblja, ali imaju budućnost. Digitaliziraju se i nude brojne manifestacije kojima privlače sve više građana i čitatelja - potvrdili su nam u gradskim knjižnicama u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Rijeci i Poreču.

Baš poslije debate, koja se dogodila oko Nikolaidisa, odlučila sam da predložim RSE da napravi jednu temu, da vidimo da li ti ljudi čitaju i koliko su ti pisci dostupni na tim prostorima, da li uopšte imaju publiku, kaže bibliotekarka iz Stokholma Lidija Đerić.

U BiH sve je manje ljubitelja knjige. Mladi uglavnom čitaju ono što moraju – lektiru, i to skraćena izdanja na internetu. Oni malo stariji, češće se odlučuju za laganija štiva, poput američkih bestselera, koja ih neće opteretiti.

Dovoljan je sasvim letimičan pogled na bibliotekačku djelatnost u Crnoj Gori, da bi se zaključilo da je ona u teškom položaju. Novca nema dovoljno, pa se računa na evropske fondove. A za razliku od entuzijazma, koji se pojedinačno može naći u nekim crnogorskim bibliotekama, druge nisu zainteresirane čak ni da prime knjige na poklon.

Biblioteke u Srbiji dele sudbinu ostalih delova društva i kao što ni kultura nije bila u fokusu kod donošenja raznih odluka, tako i biblioteke, kao temelj kulture uz muzeje i arhive, trpe posledice takvog odnosa.

Mlađe generacije više su okrenute internetu i čitaju uglavnom ono što moraju, lektiru i literaturu za fakultete dok su se starije generacije okrenule petparačkim knjigama koje nisu zahtevne za razumevanje i ne traže mnogo vremena.

Iako važi za državu koja je proizvela mnoga sportska imena poznata diljem svijeta, BiH danas bori se da izađe na sportsku evropsku scenu. Tek pojedinci pronesu zastavu BiH na evropskim i svjetskim smotrama, a kolektivni sport je u ćorsokaku

Atletika, skijanje, tenis, plivanje, rukomet, vaterpolo i nekoliko borilačkih sportova snažnije su promovisali mladu hrvatsku državu, nego milioni kuna uloženi u turistički marketing – ističu istaknuti hrvatski sportaši i analitičari

Iako geografski mala, Crna Gora iznjedrila je brojne vrhunske sportiste. Čini se da država polako mijenja ne baš sjajan odnos prema vrhunskom sportu, osim kada treba iskoristi njihov uspjeh za sopstvenu promociju

Iako su do juče teniseri trenirali u praznim bazenima jer nije bilo adekvatnih terena, dok olimpijski bazeni van Beograda mogu da se nabroje na prste jedne ruke, država se kiti uspesima sportista

Kako su mogući veliki sportski uspjesi u zemljama u kojima se grca u ekonomskim i svim ostalim tranzicionim problemima, u kojima se čak i sportisti organizuju u sindikate da bi dobili neisplaćene plate i premije, kao i ko ima najveće zasluge za te sportske uspjehe

Građani Hrvatske su na referendumu u nedelju podržali ulazak svoje zemlje u Evropsku uniju. Da li će to pojačati entuzijazam u ostalim zemljama Zapadnog Balkana za evropske integracije, a koji je u naglom padu nakon izbijanja globalne ekonomske krize, pre svega u evrozoni

Da li će pozitivan ishod referenduma u Hrvatskoj pojačati entuzijazam u ostalim zemljama Zapadnog Balkana za evropske integracije, za RSE komentarišu Hrant Kostanjan iz Centra za studije evropske politike u Briselu i Roza Balfor, ekspert u Centru za evropsku politiku

Hrvatska će, i nakon ulaska u EU, nastaviti da pruža svu tehničku i političku podršku svojim susjedima na jugoistoku Europe, da se i oni što prije pridruže Europskoj uniji. Hrvatski političari, gospodarstvenici, a i većina građana, ističu da je to u interesu i same Hrvatske

Hrvatsko referendumsko DA, opšte je mišljenje u Crnoj Gori, uticaće na buđenje entuzijazma za ulazak u Evropsku uniju, a naročito se vrednuje činjenica da se vrata EU i dalje otvaraju za zemlje zapadnog Balkana

Za Bosnu i Hercegovinu, kao zemlju potencijalnog kandidata i regionalnog partnera, članstvo Hrvatske u EU prilika je za ubrzavanje reformskih procesa, ali i izazov koji je neophodno prevazići kako bi efekti bili pozitivni.

Hrvatsko iskustvo Srbija vidi kao dokaz da Evropska unija, uprkos krizi, nije odustala od proširenja, ali i kao mogućnost da u godinama pre konačnog pristupanja na putu evro-integracija dobije još jednog partnera iz susedstva.

U ovonedeljnoj Temi sedmice bavimo se odnosom Srbije prema susjedima, na prvom mjestu prema BiH i Crnoj Gori, ali i Kosovu.

Dok službeni Beograd, akademici, crkva i mediji svoj spahijski odnos prema Bosni i Hercegovini u najvećem broju slučajeva ostvaruju preko Milorada Dodika, dotle se na prilike u Crnoj Gori uglavnom utječe preko Mitropolije SPC, mitropolita Amfilohija i političkih saveznika na terenu.

Obilježavanje 20. godišnjice Republike Srpske, bio je samo još jedan od jasnih pokazatelja kakva je politika Vlade Srbije prema Bosni i Hercegovini. Na tom se skupu pojavio sami vrh susjedne države iako je njime obilježavano između ostalog i najkrvavije razdoblje bosanskohercegovačke istorije.

Pošto su joj ambicije vraćanja Kosova ili pak njegove podele propale, Srbija je na tom polju reterirala i sve snage uprla ka Republici Srpskoj. Iako se zvaničnici deklarativno zalažu za suverenitet susedne države i poštovanje Dejtonskog sporazuma, u praksi se ponašaju potpuno suprotno.

U razgovoru s Andrejom Nikolaidisom, Radio Slobodna Evropa kreće od posljednje rečenice u njegovom tekstu koja glasi: „Sva je prilika da će se pokazati da Dobrica Ćosić, opet, nije bio u pravu. Srbi bi ovoga puta mogli u miru dobiti ono što su izgubili u ratu“, O odnosu Beograda prema susjedima je riječ.

Slabija liga u odnosu na one u susjedstvu, prosječan kvalitet fudbala, malo tržište, malo novca - sve bi to bili argumenti onima koji tvrde da je u crnogorskom fudbalu za sada sve kako treba i da nema nezakonitih radnji i velikih afera

Političari u klubovima, korupcija, pominjanje „nameštaljki”, nasilje, divljanje huligana i propala infrastruktura, samo su neki od razloga zbog kojih fudbal u Srbiji nikada nije bio na nižim granama

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je nedavno objelodanilo kako je zatražilo od entitetskih policija da provjere neke podatke u vezi sa neregularnostima kod dva nogometna kluba. Provjera je pokrenuta na osnovu inicijative iz njemačkog Bohuma

Hrvatski nogomet potresa dosad najveća korupcijska afera i dovedena je u pitanje sama legitimnost prvoligaškog natjecanja. Za primanje mita i namještanje utakmica, u pritvoru sjedi već pet visokih dužnosnika hrvatskog nogometa

U neka bivša vremena, nogomet je bio najvažnija sporedna stvar na svijetu. U nogomet je prvo ušla politika, a onda i mafija. Istraživali smo može li nogomet u državama regije ponovno postati igra kojoj se ljudi raduju