U tekućoj sezoni, u kojoj Teatar &TD ponovno iščitava kazališne klasike, u četvrtak, 12. travnja, premijerno će u Velikoj dvorani &TD-a biti izvedeno remek djelo Ranka
Marinkovića "Glorija" u režiji Saše Božića.
Osam godina nakon zadnjeg uprizorenja Glorije, zagrebačka publika ponovno će imati priliku pogledati Marinkovićev "Mirakul u šest slika", koji slovi ponajboljim djelom hrvatske književnosti druge polovine 20. stoljeća.
Mladi redatelj Saša Božić najavljuje vizualni spektakl i inovativnu izvedbu u kojoj je bitno sažet originalni tekst, ali i sačuvan melodramatski zaplet ljubavna priče u udaljenoj otočnoj biskupiji, u kojoj ambiciozni svećenik trenira bivšu cirkusantkinju za izvođenje crkvenih čuda kako bi povratio izgubljenu pastvu.
Osnovnu ideju manipulativnosti ideologijskih sustava (religijskih i svjetovnih) Božić je u svom redateljskom čitanju nastojao osuvremeniti i potencirati. Kako bi ojačao aspekt manipulacije ženom, don Jeru, u kojega se Glorija zaljubljuje, igraju čak trojica glumaca.
"Time sam želio naglasiti odnos crkvene hijerarhije prema nemoći jedne slabe žene", kaže redatelj.
Osim crkvenom hijerarhijom, nova ITD-ovska "Glorija" bavi se pitanjem "čuda u suvremenom društvu", na što pokušava odgovoriti "čudesnošću tijela u akrobatskim pozama".
Naslovna uloga Glorije povjerena je Nataši Dangubić, dok ostali dio glumačkog ansambla čini nova generacija mladih glumaca: Nika Burđelez, Milica Manojlović, Filip Riđički, Silvio Vovk, Jure Radnić, Dado Ćosić i Marko Antunović.
Marinkovićevu "Gloriju", jedno od ponajboljih djela suvremene hrvatske književnosti, još od praizvedbe u zagrebačkom HNK 1955., u režiji Bojana Stupice, pratile su brojne kontroverze i protesti Katoličke crkve.
Posljednji put "Glorija" je u Zagrebu postavljena 2004., također u HNK, u režiji Božidara Violića.
Marinkovića "Glorija" u režiji Saše Božića.
Osam godina nakon zadnjeg uprizorenja Glorije, zagrebačka publika ponovno će imati priliku pogledati Marinkovićev "Mirakul u šest slika", koji slovi ponajboljim djelom hrvatske književnosti druge polovine 20. stoljeća.
Mladi redatelj Saša Božić najavljuje vizualni spektakl i inovativnu izvedbu u kojoj je bitno sažet originalni tekst, ali i sačuvan melodramatski zaplet ljubavna priče u udaljenoj otočnoj biskupiji, u kojoj ambiciozni svećenik trenira bivšu cirkusantkinju za izvođenje crkvenih čuda kako bi povratio izgubljenu pastvu.
Osnovnu ideju manipulativnosti ideologijskih sustava (religijskih i svjetovnih) Božić je u svom redateljskom čitanju nastojao osuvremeniti i potencirati. Kako bi ojačao aspekt manipulacije ženom, don Jeru, u kojega se Glorija zaljubljuje, igraju čak trojica glumaca.
"Time sam želio naglasiti odnos crkvene hijerarhije prema nemoći jedne slabe žene", kaže redatelj.
Osim crkvenom hijerarhijom, nova ITD-ovska "Glorija" bavi se pitanjem "čuda u suvremenom društvu", na što pokušava odgovoriti "čudesnošću tijela u akrobatskim pozama".
Naslovna uloga Glorije povjerena je Nataši Dangubić, dok ostali dio glumačkog ansambla čini nova generacija mladih glumaca: Nika Burđelez, Milica Manojlović, Filip Riđički, Silvio Vovk, Jure Radnić, Dado Ćosić i Marko Antunović.
Marinkovićevu "Gloriju", jedno od ponajboljih djela suvremene hrvatske književnosti, još od praizvedbe u zagrebačkom HNK 1955., u režiji Bojana Stupice, pratile su brojne kontroverze i protesti Katoličke crkve.
Posljednji put "Glorija" je u Zagrebu postavljena 2004., također u HNK, u režiji Božidara Violića.
