<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0" xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom">     
    <channel>      
        <title>Radio Slobodna Evropa / Radio Liberty</title>     
        <link>https://www.slobodnaevropa.org</link>
        <description>Radio Slobodna Evropa/Radio Liberty je međunarodni medij koji pokriva Centralnu i Istočnu Evropu, Kavkaz, Centralnu Aziju, Rusiju, Bliski istok i zemlje Balkana. </description>
        <image>
            <url>https://www.slobodnaevropa.org/Content/responsive/RFE/sh-SH/img/logo.png</url>
            <title>Radio Slobodna Evropa / Radio Liberty</title>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org</link>
        </image>
        <language>sh</language>
        <copyright>Sva prava zadržava 2010 - RFE/RL, Inc.</copyright>   
        <ttl>60</ttl>        
        <lastBuildDate>Sat, 11 Apr 2026 00:02:37 +0200</lastBuildDate> 
        <generator>Pangea CMS – RFE/RL</generator>        
        <atom:link href="https://www.slobodnaevropa.org/api/amippte$gppr" rel="self" type="application/rss+xml" />
    		<item>
            <title>Crvena linija oko Filozofskog u Nišu, protiv cepanja zbog Fakulteta srpskih studija</title>
            <description>Departmani za istoriju, srbistiku i ruski jezik prestaju da postoje na Filozofskom fakultetu u Nišu, na jugu Srbije.
Te studije izučavaće se na Fakultetu srpskih studija, koji je Vlada Srbije nedavno osnovala u tom gradu.
To se odnosi na sva tri nivoa studija – osnovne, master i doktorske.
Ministarstvo prosvete oduzelo je 8. aprila dozvolu za rad Filozofskom fakultetu za istoriju, srbistiku i ruski.
Istom odlukom odobrilo je Fakultetu srpskih studija da nastavi izvođenje tih studijskih programa.
Nalaženo je da novi fakultet preuzme imovinu, prava, obaveze i matične knjige studenata tih departmana.
Ta odluka doneta je uoči aprilskog ispitnog roka.
Bogdan Ristić je apsolvent na istoriji na Filozofskom fakultetu.
&quot;Ja sam upisao Filozofski fakultet i ja sam na Filozofskom fakultetu apsolvent i imam nameru da taj fakultet i završim&quot;, rekao je on za RSE.
Na protestu 9. aprila studenti su, ispred zgrade Filozofskog fakulteta, iscrtali crvenu liniju.
Poručili su da nema prelaska te linije i da ne daju fakultet.
&quot;Formiranje Fakulteta srpskih studija nije u skladu sa zakonom i ja i moje kolege ne želimo da budemo deo toga&quot;, kaže ovaj student.
On tako odgovara na pitanje da li bi prešao na novoosnovani Fakultet srpskih studija koji preuzima njegov departman sa Filozofskog fakulteta.
Na Filozofskom fakultetu kažu da je odluka nezakonita i najavljuju pravnu bitku pred Upravnim sudom.
&quot;Podnećemo tužbu i za izdavanje dozvole za rad Fakultetu srpskih studija, ali i za izmenu dozvole za rad Filozofskom fakultetu&quot;, rekla je za RSE Marija Vujović prodekanka za finansije.
Dodala je da razmatraju i druge pravne opcije.
Kako je ukinuta dozvola za rad?U obrazloženju Ministarstva prosvete kaže se da je Vlada Srbije u novembru 2025. donela odluku o osnivanju Fakulteta srpskih studija Univerziteta u Nišu.
Navodi se da je tom odlukom predviđeno izdvajanje departmana za istoriju, srbistiku i ruski jezik sa Filozofskog fakulteta.
U odluci Ministarstva piše da je početnom akreditacijom od 27. marta Fakultetu srpskih studija odobreno da nastavi izvođenje studijskih programa koji su prethodno bili akreditovani na Filozofskom fakultetu.
Ministarstvo prosvete nije odgovorilo na upit RSE na osnovu kojih zakonskih odredbi je oduzelo dozvolu za rad za tri studijska programa na Filozofskom fakultetu.
Na Filozofskom fakultetu kažu da se protiv takve odluke jednoglasno izjasnilo Nastavno-naučno veće fakulteta, kao i Savet.
Filozofski fakultet saopštio je 8. aprila da se izmena ili oduzimanje dozvole za rad može vršiti isključivo u zakonom propisanom postupku, koji u ovom slučaju nije sproveden.
&quot;Zakon o visokom obrazovanju ne predviđa mogućnost prenosa studijskih programa sa jedne ustanove na drugu&quot;, navedeno je.
Fakultet je ocenio i da odluka predstavlja presedan sa &quot;dalekosežnim negativnim posledicama po pravnu sigurnost i stabilnosti visokog obrazovanja.&quot;
Filozofski fakultet, koji obeležava 55 godina postojanja, naveo je i da je odlukom Ministarstva &quot;dovedena u pitanje autonomija univerziteta&quot;.
Irena Ljubomirović, redovna profesorka departmana za istoriju, smatra da je reč o pokušaju primene sile.
&quot;Da se nasilnim putem, protivno zakonu, fakultetu oduzmu akreditovani studijski programi. To se apsolutno nikada nije dogodilo&quot;, rekla je ona za RSE.
Dozvola za rad može se izmeniti ili oduzeti kada se u postupku spoljašnje kontrole kvaliteta utvrdi da ustanova ne ispunjava uslove za obavljanje delatnosti.
Prema Zakonu o visokom obrazovanju tu kontrolu sprovodi Komisija za akreditaciju Nacionalnog akreditacionog tela.
Zaposleni na Filozofskom fakultetu u Nišu kažu da takva zakonska procedura nije sprovedena.
Šta doneta odluka znači?Zaposleni navode da nisu dobili instrukcije kako sprovesti rešenje Ministarstva prosvete.
&quot;Od utorka nam kreće aprilski rok, mi ne znamo kako ćemo te ispite da realizujemo&quot;, kaže za RSE Dejan Milutinović, redovni profesor srbistike.
Zakon o visokom obrazovanju propisuje da u slučaju nedobijanja akreditacije za neki studijski program, dozvola za rad važi još godinu dana bez prava upisa novih studenata.
Takođe predviđa da već upisani studenti mogu da završe studije na tom fakultetu.
Na sva tri departmana ima 643 aktivnih studenata na sva tri nivoa, osnovnim, master i doktorskim studijama.
Profesor Milutinović smatra da je odluka o ukidanju strašna jer u najvećoj meri pogađa studente.
Da li će studentima biti omogućeno da završe započeto školovanje na Filozofskom fakultetu ili automatski postaju studenti Fakulteta srpskih studija?
Šta će biti sa profesorima na istoriji, srpskom i ruskom jeziku?
Na ta pitanja nisu odgovorili ni Ministarstvo prosvete, ni novoosnovani Fakultet srpskih studija.
&quot;Ovo je odluka koja je doneta preko kolena&quot;, smatra profesor Milutinović.
On navodi da niko nema ništa protiv Fakulteta srpskih studija, ali da se to radi na drugačiji način.
&quot;Ovo je sve ispod žita. Način na koji se osniva je diskutabilan pre svega u pravnom smislu&quot;, dodaje.
Na departmanima za srbistiku, istoriju i ruski jezik zaposleno je 36 nastavnika.
Kako je rečeno za RSE na Filozofskom fakultetu prilikom izjašnjavanja o prelasku na Fakultet srpskih studija, 23 nastavnika je bilo protiv, a 13 za.
Šta se zna o Fakultetu srpskih studija?Na sajtu Fakulteta srpskih studija navodi se je njegova misija da razvija identitetske nauke.
Navedene su istorija, srpski jezik i književnost, slavistika, nacionalna bezbednost, nacionalna arheologija, kulturologija i etnologija.
&quot;Naša ustanova simbolizuje odlučan korak ka jačanju srpske državotvorne i akademske svesti i stvaranju naučnog uporišta koje spaja tradiciju i savremena znanja&quot;, navodi se.
Za sada fakultet ima samo studijske programe istorije, srbistike i slavistike, koji postoje na Filozofskom.
Vršilac dužnosti dekana je profesor Slaviša Nedeljković.
Nedeljeković je profesor Departmana za istoriju Filozofskog fakulteta i dobitnik Vidovdanskog ordena koje dodeljuje predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Predsednik Privremenog saveta je Milan Lazarević, docent na Medicinskom fakultetu u Nišu i direktor Instituta za kardiovaskularne bolesti u Niškoj Banji.
On je odbornik vladajuće Srpske napredne stranke u Nišu, gde predvodi i Pokret za narod i državu koji je formirao Vučić.
Fakultet srpskih studija nije odgovorio na upit RSE povodom protesta zbog odluke Ministarstva prosvete i kritika načina na koji je taj fakultet osnovan.
Šta su posledice cepanja niškog Filozofskog fakulteta?Profesorka Irena Ljubomirović ocenila je da je odluka o stvaranju Fakulteta srpskih studija - politička.
&quot;Budući da je na osnivanju tog fakulteta i oduzimanju departmana Filozofskom radila grupa ljudi koji su politički aktivni i bliski vladajućim strukturama&quot;, rekla je.
Profesor Dejan Milutinović smatra da vlast nakon kraha ideje o dovođenju sumnjivih fakulteta iz inostranstva želi pojedinim fakultetima da stavi do znanja šta i kako treba raditi.
&quot;Ovo što se dešava u Nišu jeste ogledni primer onoga što će se dešavati na drugim fakultetima. U krajnjoj instanci ovo je ukidanje autonomije univerziteta&quot;, ocenio je.
Niški Filozofski fakultet je prvi fakultet u tom gradu koji je podržao studentske proteste i blokade zbog stradanja 16 ljudi u Novom Sadu.
U novembru 2024. započele su studentske blokade fakulteta.
Studenti su zahtevali odgovornost vlasti zbog obrušavanja betonske nadstrešnice rekonstruisane Železničke stanice u Novom Sadu.
Slobodni univerzitet u Nišu, neformalna grupa profesora, zatražio je poništavanje odluke o gašenju tri studijska programa na Filozofskom fakultetu.
&quot;Danas su obrisani departmani. Sutra će biti obrisani studenti. Ko garantuje da će studenti završiti započete studije? Ko potpisuje njihove diplome? Ko preuzima odgovornost — ili je i to izbrisano&quot;, navedeno je u saopštenju.
Na Filozofskom fakultetu kažu da očekuju podršku čitave akademske zajednice.
&quot;Ako se dozvoli i napravi jedan ovakav presedan na Filozofskom fakultetu, on definitivno neće biti presedan nego će postati praksa&quot;, smatra profesorka Ljubomirović.
Filozofski fakultet ima pravo žalbe Upravnom sudu u roku od 30 dana.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-nis-fakultet-srpskih-studija-istorija-srbistika-ruski-jezik/33728771.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-nis-fakultet-srpskih-studija-istorija-srbistika-ruski-jezik/33728771.html</guid>            
            <pubDate>Fri, 10 Apr 2026 07:37:09 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/8558c7c3-1c41-4c68-3ae9-08de3be37656_w800_h450.jpeg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Vučić najavio informacije o diverziji gasovoda nakon mađarskih izbora</title>
            <description>Predsednik Srbije Aleksandar Vučić odbacio je optužbe da su navodi o osujećenoj diverziji ruskog gasovoda u Srbiji imali veze sa izborima u Mađarskoj.
On tvrdi da vlasti Srbije imaju određene tragove, ali da neće izvlačiti zaključke dok ne budu potpuno sigurni ko iza toga stoji i dok ne prođu izbori u Mađarskoj.
Vlasti Srbije saopštile su 5. aprila da je sprečen pokušaj diverzije na gasovodu kojim se ruski gas doprema u Mađarsku.
Vest da je pronađen eksploziv blizu gasovoda nedaleko od mađarske granice, objavljena je sedam dana uoči parlamentarnih izbora u Mađarskoj na kojima je neizvesno da li će premijer Viktor Orban uspeti da sačuva vlast.
Vučić je na konferenciji za medije rekao da su sa &quot;pojedinih regionalnih telefona upućivani pozivi nekim ambasadama u Srbiji&quot;.
&quot;I sad mi vama da kažemo koje su to ambasade, vi biste razne teorije zavere izvlačili&quot;, dodao je.
Naveo je i da je lice koje je trebalo da izvrši diverziju imalo vojni čin u armiji svoje zemlje odakle je prebeglo, između ostalog, i na teritoriju Srbije.
Predsednik Srbije je izjavio da je mađarski premijer Viktor Orban &quot;veliki lider, izuzetno zaslužan za najbolje odnose Srba i Mađara&quot;.
&quot;Da li bih voleo da on pobedi, nikada to nisam krio. Nikada nisam krio da bih voleo da pobedi. Da li bih zloupotrebio vojsku da se meša u mađarske izbore, ne bih nikada ni u srpske, kamoli u mađarske&quot;, poručio je.
Koje su sumnje iznete?Mađarski istraživački novinari pišu da se nedeljama pre objave o sprečenoj sabotaži, imali saznanja da se priprema &quot;operacija pod lažnom zastavom&quot; uz pomoć Srbije i Rusije.
&quot;Srbija. Srbi ili Rusi će izvršiti &apos;napad&apos; na mađarske interese u naredne tri nedelje. Toliko do sada znamo. Orbanov cilj je da uvede vanredno stanje.&quot;
Tu poruku je 25. februara od izvora dobio istraživački novinar Balaš Kaufman.
Istraživački novinari su takođe krajem marta pozivajući se na izvore pisali da su osobe koje je navodno poslao Kremlj da utiču na izbornu kampanju u Mađarskoj stigle u Budimpeštu nekoliko nedelja ranije.
Mađarski novinar Sabolč Panji, koji istražuje ruski uticaj, objavio je da je ruski predsednik Vladimir Putin angažovao grupu &quot;političkih tehnologa&quot; sa zadatkom da utiču na izborni proces i pomognu Orbanu.
Prema tim navodima operaciju koordinira blizak Putinov saradnik i prvi zamenik šefa administracije ruskog predsednika Sergej Kirijenko.
Kirijenko je ranije bio povezan sa operacijama za koje se sumnja da su uključivale mešanje u izbore u Moldaviji.
Nema navoda da je ta grupa povezana sa događajem u Srbiji.
Mađarske vlasti se nisu oglašavale, a Ambasada Rusije u Budimpešti, oštro je demantovala navode o aktivnostima Putinovih ljudi u Budimpešti.
Na drugoj strani, lider opozicije u Mađarskoj Peter Mađar izjavio je da su on i njegova stranka Tisa nedeljama dobijali upozorenja iz više izvora da Orban, uz pomoć Srbije i Rusije, možda planira da odloži ili otkaže izbore.
&quot;Mnogi ljudi su sugerisali da bi nešto moglo kao slučajno da se dogodi u Srbiji, moguće u vezi sa gasovodom, oko Uskrsa. I sada se desilo&quot;, napisao je 5. aprila Mađar na mreži Iks.
Rusko mešanje u izbore u MoldavijiVlasti Moldavije su u dva navrata iznele tvrdnje da se u zemljama Zapadnog Balkana organizuju obuke za izazivanje nereda u organizaciji Rusije.
Paravojni kamp uz reku Drinu na zapadu Srbije otkriven je u septembru 2025.
Sumnja se da je njemu organizovana borbeno-taktička obuka za pružanje fizičkog otpora policiji Moldavije u slučaju nereda tokom izbornog dana 28. septembra 2025.
Vlasti u Srbiji su, prema rečima predsednika Aleksandra Vučića, ustanovili da su u kampu bila tri državljanina Rusije.
Međutim, on nije doveo rusku obaveštajnu službu u vezu sa kampom. Rusija se zvanično ne pominje u saopštenjima srpske policije i tužilaštva.
U okviru istrage u Moldaviji je privedeno više od 70 ljudi, a za većinu se sumnja da su obučavani u Srbiji.
Terete se za pripremu masovnih nereda i destabilizacije Moldavije uoči parlamentarnih izbora 28. septembra na kojima je proevropska vladajuća partija ubedljivo pobedila prorusku koaliciju.
Dok je Rusija negirala mešanje u izborni proces Moldavije, sud u Moldaviji je zbog organizovanja obuke 2024. u Bosni i Hercegovini i Srbiji osudio tri osobe.
I uoči parlamentarnih izbora i referenduma u oktobru 2024, zvanični Kišinjev objavio je da su na lokacijama u Srbiji i BiH organizovane obuke koje su vodile osobe povezane sa ruskim plaćeničkim oružanim grupama Ferma i Vagner.
Ruske službe vrbovale građane SrbijePresudama srpskog suda, u koje je RSE imao uvid, utvrđeno je da je grupa iz Srbije po nalogu ruske obaveštajne službe izazivala nerede u Francuskoj i Nemačkoj.
Državljani Srbije učestvovali su u nizu rasističkih akcija u Parizu i Berlinu u proleće i leto 2025.
Viši sud u Smederevu, u severoistočnoj Srbiji, osudio je trojicu državljana Srbije za špijunažu i rasnu diskriminaciju.
U presudama se navodi da su akcije grupe bile usmerene na jevrejsku i muslimansku versku zajednicu, kako bi se pojačale tenzije u Nemačkoj i Francuskoj.
Naloge, instrukcije i novac za akcije, grupi su davale &quot;strukture obaveštajne službe Ruske Federacije&quot;.
Evropski parlament je još u izveštaju iz 2023. ocenio da Rusija koristi uticaj u Srbiji pokušavajući da destabilizuje i meša se u pitanja susednih suverenih država.
Pre toga je američki Stejt department 2019. okarakterisao Srbiju, koja je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, kao državu sa &quot;najpropustljivijim okruženjem&quot; za ruski uticaj na Zapadnom Balkanu.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-diverzija-gasovod/33726784.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-diverzija-gasovod/33726784.html</guid>            
            <pubDate>Tue, 07 Apr 2026 15:13:12 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković, Mirjana Jevtović)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/d94221d0-fae8-47ba-0e79-08dd97578564_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Navodi o diverziji na ruskom gasovodu u Srbiji: Šta se zna?</title>
            <description>Mađarski premijer Viktor Orban čeka informacije iz Srbije o navodnim planovima diverzije Turskog toka, kojim ruski gas stiže u Mađarsku.
&quot;Sačekajmo činjenice, Srbi će nam ih pružiti&quot;, rekao je Orban tokom obilaska gasovoda sa mađarske strane.
On je tada naveo da &quot;Ukrajinci imaju mogućnost da to urade&quot;, ali je dodao da se ne zna da li stoje iza ove akcije.
Međutim, Beograd je odbacio mogućnost umešanosti Ukrajine kada su srpske vlasti iznele navode o pronalasku eksploziva u blizini gasovoda.
Tim gasovodom doprema se ruski gas, preko Turske, Bugarske i Srbije, u Mađarsku.
Ali još nema odgovora ko stoji iza planova o sabotaži gasovoda u Srbiji, koji su objavljeni nedelju dana uoči neizvesnih parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Dan kasnije na mestu na kome je pronađen eksploziv nema ni vojske ni policije.
Za Srđana Cvijića iz nevladinog Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) mnogo je nepoznanica zbog kojih smatra da je reč o operaciji &quot;pod lažnom zastavom&quot; kako bi se Orbanu pomoglo u finišu kampanje.
&quot;Napada se gasovod na tački gde potencijalno razaranje, a i efekti tog razaranja, nisu tako ozbiljni&quot;, primećuje on.
Kaže da bi na drugim neuralgičnim tačkama, kao što je konvertorska stanica u Žabarima, na istoku Srbije ili gde gasovod prolazi ispod reka, posledice bile ozbiljnije.
&quot;Bira se tačka na izuzetno preglednoj ravnici na severu Vojvodine, zgodno blizu granice sa Mađarskom u oblasti gde živi većinsko mađarsko stanovništvo, izborna baza Orbana&quot;, naveo je Cvijić.
Na tom mestu bi, prema njegovim rečima, čak i ako zemlja ne bi u dovoljnoj meri amortizovala eksploziju, posledice bile ograničenog karaktera jer bi se prekid dotoka gasa relativno brzo mogao sanirati.
Pripadnici Vojske Srbije započeli su sredinom marta pojačano obezbeđenje kompresorske stanice &quot;Velika Plana&quot; u Žabarima, u istočnoj Srbiji.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je da se to čini iz bezbednosnih razloga zbog situacije na Bliskom istoku.
Šta je rečeno o Ukrajini?Mađarske vlasti, koje su u sporu sa Ukrajinom zbog obustave isporuke ruske nafte preko naftovoda Družba, nisu direktno optužile Kijev.
Mađarski šef diplomatije Peter Sijarto izjavio je da su poslednjih nedelja desetine dronova napale gasovod Turski tok koji snabdeva Mađarsku.
&quot;Ova serija napada takođe uključuje pokušaj napada i sabotaže koji su sprečili Srbi&quot;, rekao je Sijarto.
Međutim, u Beogradu izričito tvrde da nije tačno da su Ukrajinci pokušali da organizuju sabotažu.
Đuro Jovanić, direktor Vojnobezbednosne agencije (VBA), rekao je da postoje dezinformacije da će pripadnici Vojske Srbije da rade za neku drugu ili treću stranu tako što će pronaći ukrajinski eksploziv i time optužiti Ukrajince.
On je na konferenciji za medije 5. aprila dodao da &quot;to nije tačno&quot;.
Takođe je poručio da to ko je proizvođač eksploziva, ne znači da je on i naručilac ili izvršilac.
Otkrio je da se po oznakama na eksplozivu nedvosmisleno vidi da je proizveden u Sjedinjenim Državama.
&quot;Da li će sada neko da kaže da možda u ovom momentu Sjedinjenim Državama odgovara ovako nešto&quot;, upitao je.
Kijev je odbacio mogućnost umešanosti, ocenjujući da je verovatno reč o lažnoj ruskoj operaciji, sa ciljem mešanja u mađarske izbore.
Dok je portparol Kremlja Dmitrij Peskov ocenio da je &quot;vrlo verovatno da će i ovog puta biti pronađeni znaci umešanosti kijevskog režima&quot;.
Peskov je naveo da je i ranije &quot;kijevski režim bio direktno umešan u takve akte sabotaže protiv kritične energetske infrastrukture&quot;.
Za bezbednosnog analitičara Srđana Cvijića to što Beograd nije upro prstom u Ukrajinu jeste političko odmeravanje.
&quot;Naši ipak ne smeju direktno da izađu sa optuživanjem Ukrajine nego izmišljaju neke tobož migrante, zgodno se uklapajući u Orbanovu antimigracionu retoriku.&quot;
Srpske vlasti su objavile da su službe imale informaciju da će lice iz grupe migranata pokušati da izvrši diverziju na gasnu infrastrukturu.
Objavljeno je da je jedna &quot;vojno osposobljena osoba povezana sa migrantskom grupom&quot; i dalje u bekstvu.
Nije precizirano iz koje zemlje dolazi taj migrant.
A po tvrdnjama vlasti biće uhapšena.
&quot;Pitanje je samo da li će istraga trajati tri dana ili više meseci&quot;, rekao je Đuro Jovanić, direktor Vojnobezbednosne agencije (VBA).
Kakvi su efekti?Osim toga ko stoji iza navodne diverzije, otvoreno je i pitanje da li će i na koji način ta objava uticati na mađarske izbore 12. aprila.
Ta vest bi bila korisna za Orbana, kaže za RSE mađarski novinar iz Budimpešte Gabor Bodiš, da je pronađena ukrajinska veza.
&quot;Pošto iz Srbije nije stigla vest da su Ukrajinci umešani, taj događaj ne može da se iskoristi za nešto bombastično u finišu predizborne kampanje&quot;, smatra on.
Bodiš to objašnjava u kontekstu toga da su, kako je rekao, glavna meta Orbanovog Fidesa u predizbornoj kampanji Ukrajinci, a potom Brisel.
Istovremeno Orban svog protivnika Petera Mađara, lidera opozicione Tise, pokušava da predstavi kao eksponenta Brisela.
Sumnju povodom navoda o eksplozivu iznela je opozicija i u Srbiji i u Mađarskoj.
Orbanov protivkandidat Peter Mađar je događaj nazvao operacijom &quot;pod lažnom zastavom&quot; sa ciljem uticaja Rusije na izbore.
&quot;Peter Mađar je rekao ako je tako ozbiljna stvar neka se Viktor obrati NATO-u, čija je Mađarska članica&quot;, naveo je novinar Gaboš Bodiš.
Nema informacija da li se Mađarska obratila NATO-u.
Nezavisni novinari i stručnjaci iz Budimpešte kažu da su nedeljama govorili o scenariju da Srbija i Rusija utiču na ishod izbora u Mađarskoj.
Na iznete sumnje u navode o planiranoj diverziji nisu odgovorili na upit RSE u kabinetu predsednika Srbije, ni VBA.
Na taj upit nije odgovorio ni kabinet mađarskog šefa diplomatije Petera Sijarta.
Odnosi vlasti u Beogradu i BudimpeštiVlasti u Beogradu i Budimpešti održavaju bliske veze.
A vladajuće partije u Srbiji su pozvale birače sa dvojnim državljanstvom da na mađarskim izborima podrže Orbana.
Obe vlade su nastavile da održavaju kontakte sa Moskvom, nakon što je EU uvela sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.
Mađarska se u više navrata postavljala kao zaštitnica Srbije unutar EU.
Srđan Cvijić iz BCBP-a ocenjuje da mu sve nedorečenosti koje prate slučaj diverzije ukazuju da se &quot;želelo pomoći prijatelju Orbanu u nevolji&quot;.
&quot;Sa druge strane, u Beogradu su ipak donekle bili svesni da će takav potez odmah biti prozren u većini evropskih zemalja i da će proizvesti odijum većine evropskih partnera i doprineti daljoj izolaciji režima u Srbiji.&quot;
Srbija od kraja 2021. ne napreduje u evropskim integracijama, čime je izgubila status predvodnika u evrointegacijama na Zapadnom Balkanu.
Jedan od razloga je i neusklađivanje sa spoljnom politikom EU, odnosno odbijanje uvođenja sankcija Rusiji.
Bezbednosni analitičar Srđan Cvijić ocenjuje da se u operaciji navodne diverzije prepoznaju sve teze ruskog dezinformacionog diskursa koji se plasira u ovim delovima Evrope i šire.
U prethodnom periodu su na teritoriji Srbije organizovani kampovi za izazivanje nereda u Moldaviji u cilju ruskog mešanja u izbore u toj zemlji.
Takođe su državljani Srbije bili uključeni u izazivanje međurasnih incidenata u Francuskoj i Nemačkoj po nalogu ruskih službi.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-madjarska-ekploziv-ruski-gasovod/33726025.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-madjarska-ekploziv-ruski-gasovod/33726025.html</guid>            
            <pubDate>Mon, 06 Apr 2026 17:38:56 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/d07a24b6-f880-41bb-5992-08de3c91433d_cx0_cy6_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Pretresi, zaplene i kordoni: Šta policija radi na Univerzitetu u Beogradu</title>
            <description>Policija u Rektoratu Univeziteta u Beogradu skoro 10 sati.
Za vlast legitimna istraga smrti studentkinje nakon pada sa petog sprata na Filozofskom fakultetu.
Za rektora i deo akademske zajednice zastrašivanje i osveta zbog podrške studentskim protestima.
&quot;Uglavnom je tu bilo vanredno stanje&quot;, tim rečima profesor Filozofskog fakulteta Goran Vidović opisuje za RSE kako je izgledao nastavni dan 31. marta.
Policija je, kako kaže, legitimisala profesore i studente.
Studenti su mogli da uđu samo uz indeks i lična dokumenta.
&quot;Uzimali su bilo kakve rekvizite povezane sa studentskim protestima kao dokazni materijal, razvlačili transparent, slikali ga&quot;, ispričao je Vidović.
Pripadnici Uprave kriminalističke policije (UKP) ušli su u prostorije Rektorata po nalogu Višeg javnog tužilaštva.
Kroz Rektorat se ulazi i ka Filozofskom fakultetu, a pretres njegovih prostorija je ranije izvršen.
Policija i tužilaštvo tvrde da istražuju smrt studentkinje, a deo akademske zajednice smatra da se tragedija koristi za ograničavanje autonomije Univerziteta.
Profesorka prava u penziji Vesna Rakić Vodinelić ocenila je za RSE da je umesto ozbiljnog pokušaja utvrđivanja uzroka smrti studentkinje došlo do zloupotrebe svega toga.
&quot;Upad u Rektorat je demonstracija odlučnosti vlasti da eliminišu autonomiju Univerziteta&quot;, ocenila je Rakić Vodinelić.
U okviru istrage smrti 25-gdišnje studentkinje, čije je telo 26. marta pronađeno na platou Filozofskog fakulteta, tužilaštvo ispituje i propuste u vezi sa bezbednošću studenata i zaposlenih na fakultetu.
Takođe, istražuje i unošenje i paljenje pirotehničkih sredstava u zgradu Filozofskog fakulteta.
Dok je policija vršila pretres u Rektoratu, ispred zgrade su se okupili studenti, profesori i građani.
Došlo je do više incidenata i fizičkih sukoba između policije i demonstranata.
U Evropskoj komisiji je za RSE rečeno da pažljivo prate razvoj događaja, kao i proteste na Univerzitetu u Beogradu.
U odgovoru je navedeno da je od suštinskog značaja da se sve aktivnosti sprovode u potpunom skladu sa zakonom.
&quot;Bez ikakvog političkog uticaja ili percepcije političkog uticaja, kao i uz puno poštovanje akademskih sloboda&quot;, rekao je Gijom Mersije portparol Evropske komisije.
Reagovala je i Mreža univerziteta iz evropskih prestonica UNICA izražavajući solidarnost sa Beogradskim univerzitetom, koji je njen član, da očuva akademske slobode i autonomiju univerziteta.
&quot;Tragična smrt studentkinje trebalo je da dovede do transparentne i pravno utemeljene istrage. Umesto toga, čini se da je iskorišćena kao izgovor za nametljive policijske akcije u univerzitetskim prostorijama&quot;, navela je Mreža.
Da li je ugrožena autonomija univerziteta?Profesorka prava u penziji Vesna Rakić Vodinelić ocenila je za RSE da nije bilo potrebe da toliki broj policajaca bude u Rektoratu, navodeći da rektor &quot;smeta&quot; vlastima zbog podrške studentskim protestima.
&quot;Bezočno je kao povod upotrebljena smrt jedne mlade osobe na jednom fakultetu da se postavi pitanje delatnosti Univerziteta&quot;, navela je.
Rektor Vladan Đokić je bio među prvima koji su podržali studente, a u javnosti se pominje kao kandidat za premijera ili predsednika na budućim izborima.
Vanredni parlamentarni izbori jedan su od zahteva studenata u blokadi, koji su pokrenuli višemesečne masovne antivladine proteste nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024.
&quot;Rektor oličava otpor jednog dela profesora tog Univerziteta i to je bilo ono što je trebalo da se pokaže&quot;, dodala je Rakić Vodinelić.
Rektor Đokić je poručio da univerzitet podržava svaku zakonitu istragu, ali da &quot;ovo nema veze sa istragom, već sa zastrašivanjem&quot;.
&quot;Došli su da ponize i kažu svakom profesoru, studentu i građaninu – vidite šta se desi onima koji ne ćute&quot;, ocenio je rektor obraćajući se 31. marta okupljenima.
Studenti u blokadi su više meseci držali blokirane fakultete zahtevajući krivičnu i političku odgovornost zbog smrti 16 osoba u padu nadstrešnice u Novom Sadu.
Đokić je pozvao univerzitete širom Evrope, Evropsku komisiju, Evropski parlament da se oglase.
RSE se obratio Evropskoj asocijaciji univerziteta (EUA) i Međunarodnoj asocijaciji univerziteta (IAU), čiji je član Beogradski univerzitet, ali odgovori nisu stigli do objave teksta.
Istovremeno, ministar prosvete Dejan Vuk Stanković je poručivao da se na fakultetima dešava &quot;anarhija&quot;.
On je 30. marta rekao za TV Pink da treba da bude zadržana nastavno-naučna autonomija, ali da o upravljanju Univezitetom treba mnogo više da se pita onaj ko je osnivač i finansijer, odnosno država.
Profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić kaže da su najave o ograničavanju autonomije univerziteta opasne.
Pribojava se da bi eventualne zakonske izmene kasnije poslužile za čišćenje profesora, kao što je bilo učinjeno 1998. na osnovu takozvanog Šešeljevog zakona o univerzitetu.
Tim zakonom ukinuta je autonomija kao osveta profesorima zbog podrške studentskim demonstracijama nakon krađe lokalnih izbora.
Šta podrazumeva autonomija univerziteta?Autonomiju univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova garantuje Ustav Srbije.
I Zakon o visokom obrazovanju navodi da se delatnost visokog obrazovanja zasniva na akademskim slobodama i autonomiji.
Taj Zakon propisuje pravo visokoškolskih ustanova na utvrđivanje studijskih programa, izbor organa upravljanja, izbor nastavnika i saradnika, raspolaganje finansijskim sredstvima.
Takođe garantuje i nepovredivost akademskog prostora odredbom da policija ne može ući bez dozvole nadležnog organa te ustanove, osim u slučaju ugrožavanja opšte sigurnosti, života, telesnog integriteta, zdravlja ili imovine.
Prema rečima direktora policije Dragana Vasiljevića, policija je ušla u Rektorat po zahtevu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i nalogu Višeg suda u Beogradu.
Istraga smrti ili napad na univerzitet?Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva u Beogradu saopštilo je 1. aprila da je pretres Rektorata jedna od brojnih preduzetih istražnih radnji.
U saopštenju je navedeno da su pored servera sa video-zapisima oduzeti i pirotehnika (topovski udari i petarde), sprejevi, špricevi, igle, braunile, infuzije, megafoni, radio-stanice, voki tokiji, vojne gas maske, farbe, zavoji.
Među oduzetim predmetima se navodi i više transparenata sa političkim sadržajima i zapisnici sa studentskih plenuma tokom blokada fakulteta, ali i papirni tanjiri.
Tužiteljka Zorica Šćekić rekla je da će petarde i sprejevi pronađeni u Rektoratu biti upoređeni sa zapaljenim petardama i sprejevima koji su zatečeni prilikom uviđaja posle smrti studentkinje.
Nekoliko dana ranije, dekan Filozofskog fakulteta u Danijel Sinani rekao je Fonetu da policija u toj ustanovi nije pronašla ništa od pirotehničkih i bilo kakvih zapaljivih materija.
A pravni zastupnik rektora, advokat Jugoslav Tintor tvrdi da policija ni u Rektoratu nije pronašla ništa što je predmet krivičnog dela.
Rektor Vladan Đokić je naveo da je policija pronašla materijale koji su ostali od studentskih protesta i da je potpisao sve zapisnike osim jednog.
Kako je objasnio, u jednom podrumu iz kojeg se ulazi iz dvorišta tokom pretresa, u kojem su učestvovali policajci i službenici Rektorata, nije ništa pronađeno.
Ali je kasnije, kako je rekao, neko pozvao jednog od pripadnika kriminalističke policije da se ponovo ide u tu prostoriju.
&quot;I onda su oni ponovo ušli bez naših službenika. I onda su u tom drugom pretresu navodno pronašli petarde koje su se odjednom pojavile. Taj deo zapisnika nisam hteo da potpišem&quot;, rekao je rektor za TV Nova.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije nije odgovorilo na upit RSE povodom ovih navoda rektora.
Profesorka Vesna Rakić Vodinelić kaže da je jedino važno kod ulaska policije u Rektorat bilo pokupiti snimke sa nadzornih kamera i ništa drugo.
&quot;Ako su našli igle, braunile to je sadržina svake kutije za prvu pomoć. Imati voki toki u zgradi nije krivično delo. Ako je bila pirotehnika, imati pirotehniku nije krivično delo, upotrebiti jeste prekršaj&quot;, dodala je.
Ona kaže da je sasvim normalno da na fakultetima postoje tragovi višemesečnog boravka studenata na fakultetima tokom blokada.
&quot;I mislim da više ide u prilog nego na teret rektoru, to što nije ni pokušao te tragove da sakrije.&quot;
Ministar prosvete Dejan Vuk Stanković poručuje da su oni koji su odgovorni za bezbednost zgrade odgovorni i za zapaljiva sredstva koja su se našla na fakultetu u trenutku tragedije.
On je 29. marta za RTS rekao da u ovom trenutku Ministarstvo prosvete mora da uzme &quot;štafetnu palicu&quot; u upravljanju fakultetima od dekana, &quot;koji su pokazali da nemaju svest o svojoj dužnosti, kako bi zaštitili studente&quot;.
U razvijanju tog narativa, ministar za javna ulaganja Darko Glišić je sa TV Pink poručio 1. aprila građanima da &quot;ne upisuju decu na blokaderske fakultete jer će vam ih vratiti kao što su vratili ovu devojku, u kovčegu&quot;.
Pojedini provladini mediji u izveštajima targetiraju rektora i dekana Filozofskog fakulteta, a na jednoj od tih televizija prenošen je ulazak policije u Rektorat.
Da tragedija na Filozofskom fakultetu nije tretirana kao pitanje odgovornosti, već kao materijal za konstruisanje narativa smatraju studenti u blokadi.
Oni su u saopštenju 1. aprila naveli da se kriminalistička policija usmerila na studente umesto da se bavi okolnostima tragedije.
&quot;Policija ide pravo u prostorije koje su korišćene za aktivnosti plenuma, pretura po svakoj kutiji, svakom kutu i svakom papiru&quot;, naveli su o upadu u Rektorat.
Konstatovali su da je Univerzitet prestao da bude autonoman prostor i postao prostor kontrole.
U međuvremenu je kriminalistička policija ponovo bila na Filozofskom fakultetu kako bi uzela Pravilnik o bezbednosti, a za 3. april je najavljena i inspekcija Ministarstva prosvete.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/rektorat-univerzitet-beograd-policija-istraga-pretres-studentkinja/33723325.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/rektorat-univerzitet-beograd-policija-istraga-pretres-studentkinja/33723325.html</guid>            
            <pubDate>Thu, 02 Apr 2026 15:59:10 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/ca950be6-98e8-4f4d-d378-08de3c914337_cx0_cy12_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Vlasti Srbije u Orbanovoj trci za glasove</title>
            <description>Viktor Orban poziva glasače u Srbiji da učestvuju na parlamenarnim izborima 12. aprila u Mađarskoj, članici Evropske unije, ocenjući te izbore presudnim.
Na adrese građana u Srbiji, koji imaju i mađarsko državljanstvo, stižu pisma mađarskog premijera sa pozivom da iskoriste svoje biračko pravo.
U pismima Orban, koji prvi put ima jakog protivnika na izborima, tvrdi da njihov ulog &quot;nije ništa manje nego budućnost nacije.&quot;
&quot;Rizik od rata koji preti Evropi sve više raste i donosi ozbiljnu energetsku krizu i porast troškova života. U takvim vremenima Mađari mogu računati jedino jedni na druge&quot;, poručuje Orban.
Orban i njegova stranka Fides suočeni su sa izazovom na ovim izborima jer predizborne ankete prednost daju Peteru Mađaru, koji predvodi opozicionu stranku Tisa.
A predstavnici vlasti u Srbiji, dugogodišnji partneri mađarskog premijera, poručuju biračima da glasaju za Orbana.
To su učinili Srpska napredna stranka (SNS) predsednika Srbije Aleksandra Vučića i njen koalicioni partner Savez vojvođanskih Mađara (SVM).
Đenđika Paunović iz Beograda kaže za RSE da je odlučila da glasa i bez poziva vlasti u Srbiji.
&quot;Glasam za Orbana. Od kada je na vlasti, dosta vodi brigu o Mađarima iz dijaspore. Mislim da (Peter) Mađar neće brinuti toliko. Slušaće strogo Brisel. To je moj utisak.&quot;
Ona kaže da preduzetnici i poljoprivrednici mogu za svoje mašine da dobiju bespovratna sredstva od mađarske vlade, a mladi bračni parovi za nekretnine.
Među onima koji su to dobili su, kako je rekla, njeni prijatelji i rođaci.
Mađari su prema poslednjem popisu iz 2022. najbrojnija manjina u Srbiji sa preko 184.000 građana.
Prema podacima mađarske Nacionalne izborne kancelarije, 85.933 mađarskih državljana se registrovalo za glasanje u Srbiji.
Kako je rečeno za RSE u komisiji većina njih, 85.353 glasaće poštom, dok će 580 glasati u predstavništvima Mađarske u Beogradu i Subotici.
Među njima je i Klara iz Beograda, koja kaže da glasa već 10 godina koliko dugo ima dvojno državljanstvo.
&quot;Nije me motivisalo ni Orbanovo pismo ni poziv srpskih vlasti. Time što imam državljanstvo smatram da imam pravo, a i građansku obavezu da glasam&quot;, rekla je za RSE.
Poziv srpskih vlasti da se glasa za vladajuću stranku u Mađarskoj doživljava kao vrstu pritiska.
&quot;Mislim da je to zabrinjavajuće. Smisao izbora je da date glas na osnovu stava koji ste doneli svojim slobodnim promišljanjem&quot;, dodala je.
Desničarski, populistički lider Viktor Orban bori se za novi mandat posle 16 godina vlasti u trenutku kada se Mađarska suočava sa slabim rastom i inflacijom.
Orban je neretko u konfliktu sa Briselom i Evropskom unijom zbog Rusije, sa čijim liderom Vladimirom Putinom održava bliske odnose.
Procenjuje se da ishod mađarskih izbora može imati uticaja i van mađarskih granica zbog uspona konzervativnih i krajnje desničarskih političkih pokreta u Evropi.
Orbana su pred izbore podržali lideri evropskih populista i krajnje desnice, poput Marin Le Pen i Gerta Vildersa.
A među populističkim, desnim i konzervativnim ličnostima koje se pojavljuju u promotivnom spotu podrške Orbanu je i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Zašto vladajuće snage u Srbiji podržavaju Orbana?Da vladajuća SNS &quot;svim srcem navija&quot; za pobedu Fidesa i Orbana, poručio je 22. marta predsednik stranke Miloš Vučević.
&quot;Ja ne krijem, SNS svim srcem navija za pobedu Fidesa, mi navijamo da Orban pobedi 12. aprila. Mislim da je pobeda Orbana garant najboljih mogućih odnosa između Srbije i Mađarske“, rekao je za TV Pink.
Slične poruke upućene su nekoliko dana ranije sa regionalnog građanskog skupa u organizaciji SVM-a, koalicionog partnera naprednjaka.
Na događaju &quot;Sigurna tačka. Siguran izbor. Sigurna budućnost&quot;, održanom 18. marta u Subotici na severu Srbije, Orban je putem video poruke zatražio podršku.
Poručio je da je to glas za &quot;izostanak Mađarske i Srbije iz ratnih zbivanja&quot; i nastavak izgradnje dobrih mađarsko-srpskih odnosa.
Lider SVM-a Balint Pastor poručio je sa tog skupa da će se maksimalno raditi na mobilizaciji birača sa dvojnim državljanstvom.
&quot;Zbog toga što Viktor Orban razmišlja o jedinstvenoj naciji i pruža podršku i onima koji žive izvan granica Mađarske, SVM će sve učiniti da u što većem broju vojvođanski Mađari, koji imaju dvojno državljanstvo, pruže podršku Viktoru Orbanu i Fidesu&quot;, rekao je tada Pastor za RTS.
SVM je sestrinska stranka Orbanovog Fidesa i najveća stranka Mađara u Srbiji.
SNS i SVM nisu odgovorili na upit RSE u vezi sa podrškom Orbanu i Fidesu.
A Bojan Pajtić, profesor na novosadskom Univerzitetu, kaže za RSE da opozicija može sebi da dozvoli podršku nekoj stranci u drugoj državi na izborima, ali ne i vlast.
Navodi da onaj ko je na vlasti ne treba da se meša u izbore u drugim državama zbog toga što će morati da sarađuje sa tom državom, pogotovo kada je reč o susednoj zemlji.
&quot;U tom slučaju SNS potencijalno nanosi veliku štetu nacionalnim interesima samo zbog ličnih odnosa između dva predsednika&quot;, smatra Pajtić.
Šta veže Orbana i Vučića?Dejan Bursać, viši naučni saradnik beogradskog Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, poziv vlasti u Srbiji za podršku Orbanu vidi kao politički interes.
&quot;U želji da se namakne svaki glas to je međusobna saradnja dva autoritarna režima, koji funkcionišu unutar demokratskih institucija, koje su fragilne u obe zemlje.&quot;
Viktor Orban i Aleksandar Vučić godinama unazad intenziviraju saradnju dve zemlje, ocenjujući da su odnosi na &quot;istorijskom maksimumu&quot;.
Tokom zajedničkih susreta obojica su poručivali da njihove zemlje mogu da računaju jedna na drugu.
Orban je jedan od stranih lidera koje Vučić naziva &quot;velikim prijateljima Srbije.&quot;
Novosadski profesor Bojan Pajtić ukazuje da je Orban u dosta prilika podržao Vučića.
&quot;Smatrao se na neki način čak i njegovim mentorom s vremena na vreme.&quot;
Mađarska i Orban se zalažu za brzi ulazak Srbije u EU, dok zemlja stagnira na tom putu od početka ruske agresije na Ukrajinu u februaru 2022.
&quot;Vidimo tu i brojne projekte i političku podršku u evropskim institucijama, energetici, ekonomiji i naravno pri glasanju&quot;, naveo je Bursać.
Srbija i Mađarska grade naftovod kojim bi se Srbija povezala na ruski sistem &quot;Družba&quot;.
Pruga Beograd - Budimpešta zajednički je projekat Kine, Srbije i Mađarske u okviru kineske globalne inicijative &quot;Pojas i put&quot; sa ciljem prodora Kine na evropsko tržište.
Takođe je mađarska naftna i gasna kompanija Mol ušla u pregovore sa ruskim Gaspromnjeftom o kupovini ruskog udela u Naftnoj industriji Srbije (NIS), kada je američka administracija uvela sankcije NIS-u zbog većinskog ruskog vlasništva.
Mađarska vlada, prema rečima zvaničnika u Budimpešti, pruža diplomatsku podršku MOL-u u preuzimanju većinskog udela u NIS-u.
Dok vlasti sarađuju, opozicija u obe zemlje ih optužuje za urušavanje demokratije, a Brisel kritikuje i Mađarsku i Srbiju zbog stanja vladavine prava i medijskih sloboda.
Takođe i Orban i Vučić intenziviraju odnose sa Pekingom i Moskvom, što nailazi na osudu EU.
&quot;Autoritarni režimi bolje opstaju kad imaju neki takav režim u susedstvu jer građani vide da tako nešto može da funkcioniše i drugde&quot;, ukazuje Bursać.
Ovi izbori su specifični jer je Orbanov Fides dobio ozbiljnog konkuretna u stranci Tisi, dok se Vučićev SNS suočava sa popularnošću studentskog pokreta.
Studenti u blokadi prevodili su višemesečne antivladine proteste izvodeći na ulice širom Srbije veliki broj građana, koji su se mobilisali nakon što je u padu nadstrešnice u Novom Sadu stradalo 16 osoba.
Šta bi Orbanov pad značio za Beograd?&quot;Promena vlasti u Mađarskoj predstavljala bi signal da niko nije nesmenjiv&quot;, navodi profesor Bojan Pajtić.
Ocenjuje da bi to za Vučića u psihološkom smislu predstavljalo problem ne samo zbog toga što gradi imidž nesmenjivog lidera.
&quot;Nego i zbog toga što bi u Evropi ostao bez podrške poslednjeg ozbiljnog političara, jer Orban jeste ozbiljan političar iako za sobom nosi ozbiljan broj kontroverzi.&quot;
Sam Vučić je tokom gostovanja na RTS-u 12. marta priznao da se nada da će Orban da pobedi na izborima.
&quot;Bio bih nefer i pokazao bih nezahvalnost ukoliko ne bih rekao da smo mi srećni saradnjom sa Viktorom Orbanom. Time sam vam sve rekao&quot;, izjavio je Vučić.
Politikolog Dejan Bursać kaže da bi Orbanov poraz pokazao građanima u Srbiji da autokratski režimi nisu nepobedivi na izborima.
&quot;Podrška Mađarske režimu u Beogradu bi došla pod upitnik jer je sadašnja opozicija mnogo više prodemokratski i proevropski nastrojena&quot;, naveo je.
Pitanje je, kaže, i kako će se u slučaju poraza Fidesa ponašati politički predstavnici mađarske manjine u Srbiji, navodeći da je SVM sada &quot;produžena ruka Fidesa u Srbiji&quot;.
&quot;Jasno je zašto se upućuju ovi pozivi i zašto je SNS-u stalo iz praktičnih i strateških razloga da Orban ostane na vlasti&quot;, dodao je.
Predsednik Srbije u promotivnom spotu podrške Orbanu kaže da se nada &quot;da će naredni izbori mnogo značiti svima nama, što znači da ćemo svedočiti još jednoj pobedi Fidesa&quot;.
Osim Vučića na taj način Orbana su podržali italijanska premijerka Đorđa Meloni, vicepremijer Italije Mateo Salvini, premijer Česke Andrej Babiš, francuska opozicionarka Marin Le Pen, premijer Izraela Benjamin Netanjahu , predsednik Argentine Havijer Milei.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-madjarska-izbori-orban/33718001.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-madjarska-izbori-orban/33718001.html</guid>            
            <pubDate>Tue, 31 Mar 2026 07:31:04 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/befad5f3-3ca4-4a43-8efa-eb2cf0248ac5_cx0_cy4_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srbija postigla novi sporazum o  ruskom gasu, nastavak zavisnosti &apos;pod povoljnim uslovima&apos;</title>
            <description>Rusija i dalje ostaje glavni snabdevač Srbije u prirodnom gasu.
Još jednom je postojeći kratkoročni ugovor produžen na tri meseca po kome će Srbija uvoziti šest miliona kubnih metara gasa dnevno.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je nakon telefonskog razgovora sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom da će cena gasa biti između 320 i 330 dolara za hiljadu kubnih metara. 
Te uslove Vučić je ocenio kao &quot;veoma povoljne&quot;, na čemu se zahvalio Putinu.
Kremlj je saopštio da je taj razgovor održan na inicijativu srpske strane. 
Kratkoročni sporazum postignut u decembru ističe 31. marta.
Od ruske invazije na Ukrajinu Srbija smanjuje gasnu zavisnost od Moskve, ali ipak trenutno preko 80 odsto potreba za tim energentom pokriva iz Rusije.
To oslanjanje na Rusiju, kako za RSE ocenjuje mađarski energetski stručnjak Atila (Attila) Holoda, uslovljeno je i ekonomskim i političkim faktorima.
Ali smatra da je u ovom trenutku ekonomski faktor i dalje neposredniji.
&quot;Ruski gas dugo je isporučivan Srbiji pod relativno povoljnim uslovima, a postojeća infrastruktura i komercijalni odnosi čine tu opciju najlakšom na kratak rok&quot;, naveo je.
Istovremeno je, kako kaže Holoda, nesumnjivo važna i politička dimenzija, u kojoj Beograd nastoji da očuva stabilne odnose sa Moskvom, uz jasno balansiranje u odnosu na svoj put ka EU.&quot;
EU pokušava da smanji Rusiji prihode od energetike za rat u Ukrajini i planira da do 1. januara 2028. potpuno ukine uvoz ruske nafte i gasa.
Postepena obustava uvoza ruskog gasa na teritoriju EU, krenula je početkom godine i ne odnosi se na tranzit ruskog gasa trećim zemljama.
Međutim, EU očekuje od Srbije, kao zemlje kandidata za pristupanje, postepeno usklađivanje sa svim odlukama.
Srbija je jedina zemlja kandidat za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu koja nije uvela sankciji Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.
Srbija već kupuje gas od Azerbejdžana, preko Bugarske, a izgradnja gasovoda do Severne Makedonije, koji bi omogućio pristup tečnom prirodnom gasu iz Grčke, trebalo bi da počne ove godine.
Da li Azerbejdžan može da zameni ruski gas?Srbija je prvi put diversifikovala izvore snabdevanja gasom ugovorom sa azerbejdžanskom državnom energetskom kompanijom SOCAR krajem 2023.
Međutim, iako se količine ruskog gasa na tržištu Srbije smanjuju, on je i dalje dominantan.
Prema podacima Ministarstva rudarstva i energetike u prva tri meseca, Srbija je iz Azerbejdžana uvezla 96 miliona kubnih metara gasa, šest puta manje od ukupnih količina uvezenih iz Rusije.
Ministarstvo je u odgovoru za RSE navelo da je od početka godine do 22. marta Srbija iz Rusije uvezla 576 miliona kubnih metara gasa, odnosno u proseku 214,6 miliona mesečno.
Dok je u istom periodu iz Azerbejdžana uvezeno 96 miliona kubnih metara gasa, odnosno 35,5 miliona u proseku mesečno.
U Ministarstvu energetike i rudarstva kažu za RSE da je Srbija spremna za veći uvoz iz Azerbejdžana.
Kako su naveli za zimski period od novembra do marta obezbeđene su fiksne količine u opsegu od 100.000 do milion kubnih metara dnevno sa opcijom do 1,5 miliona kubika dnevno.
&quot;U razgovorima koji se odvijaju redovno sa predstavnicima SOKAR-a, razmatra se opcija snabdevanja fleksibilno do 2,5 miliona kubika dnevno&quot;, stoji u odgovoru Ministarstva.
Napominju da uvoz isključivo zavisi od cene gasa &quot;jer se u tom slučaju plaća cena koja je na berzi, a koja je viša od cene ruskog gasa koju Srbija plaća u ovom trenutku.&quot;
Azerbejdžanski SOCAR nije odgovorio na upit RSE da li može da poveća isporuke gasa Srbiji i od čega bi to zavisilo.
U 2025. azerbejdžanski gas činio je osam odsto ukupnog uvoza. To je rast od pet odsto u odnosu na 2024. kada je udeo gasa iz Azerbejdžana činio 2,9 odsto.
Energetski stručnjak Atila Holoda kaže da je udeo azerbejdžanskog gasa i dalje prilično nizak uglavnom zato što su infrastruktura i ugovori noviji u odnosu na dugogodišnje snabdevanje iz Rusije.
&quot;Kao i zbog toga što Azerbejdžan još uvek ne može samostalno da zameni ruske količine za Srbiju u velikom obimu&quot;, dodao je.
Šta je do sada urađeno?Interkonektor Bugarska–Srbija otvoren u decembru 2023, kojim u Srbiju stiže azerbejdžanski gas, omogućio je fizički pristup neruskim rutama snabdevanja.
Međutim, Holoda ukazuje da sama fizička infrastruktura ne znači automatski i potpunu zamenu u kratkom roku.
&quot;To zavisi i od dostupnosti različitih izvora snabdevanja, dugoročnih ugovora, regionalne konkurencije za količine i uređenja domaćeg tržišta&quot;, naveo je.
Srbija diversifikuje izvore i rute snabdevanja prirodnim gasom izgradnjom gasnih interkonekcija prema Severnoj Makedoniji, koji bi omogućio pristup tečnom prirodnom gasu iz Grčke, i Rumuniji.
Najavljeno je da se završetak tih projekata očekuje do 2028.
&quot;Srbijagas&quot;, koji je zadužen za snabdevanje gasom, rezervisao je 300 miliona kubika gasa u grčkom LNG terminalu Aleksandropolisu na period od 10 godina.
Srbija planira i da obezbedi 500 miliona kubnih metara godišnje kroz mehanizam zajedničke nabavke gasa EU, kojem se priključila 2025.
Ta količina, prema rečima zvaničnika, predstavlja petinu potreba zemlje.
Takođe, Srbija se krajem februara sa još 12 država pridružila i američkoj inicijativi za jačanje sigurnosti snabdevanja prirodnim gasom u centralnoj i istočnoj Evropi.
Zvaničnici su tada objasnili da će Srbija moći da nabavlja i američki LNG (tečni prirodni gas) ali da taj gas, proizveden iz uljanih škriljaca, ne može biti jeftiniji od konvencionalnog prirodnog gasa.
Može li se zameniti ruski gas?Energetski ekspert Atila Holoda kaže da Srbija može tokom vremena u potpunosti da zameni ruski gas.
Potpuna zamena bi, kako objašnjava, zahtevala kombinaciju većih količina gasa iz Azerbejdžana i pristup LNG-u preko Grčke, a moguće i Hrvatske.
Takođe i &quot;jače regionalne interkonekcije i pouzdanije komercijalne ugovore sa neruskim dobavljačima.&quot;
&quot;Potpuna zamena u veoma kratkom roku nije verovatna, ali je značajno smanjenje zavisnosti od Rusije realno u narednih nekoliko godina, ukoliko se realizuju odgovarajuća infrastruktura i ugovori&quot;, ocenio je.
Zaključio je da Srbija još uvek nije iscrpela sve raspoložive mogućnosti za diversifikaciju izvora i snabdevanja gasom.
Srbija, prema podacima Ministarstva energetike, u podzemnom skladištu Banatski Dvor i u Mađarskoj ima 587,5 miliona kubnih metara prirodnog gasa.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-rusija-gas-sporazum-vucic-putin/33719778.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-rusija-gas-sporazum-vucic-putin/33719778.html</guid>            
            <pubDate>Mon, 30 Mar 2026 12:14:24 +0200</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/29b4cbd7-9681-4c35-1817-08dd8209f50d_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Ministar iz Moskve u Beogradu dok SAD upozoravaju na ruski uticaj </title>
            <description>&quot;Srbija će biti uz Rusiju&quot;, poruka je zvaničnika Beograda dan nakon što su Sjedinjene Države upozorile na ulogu Rusije u destabilizaciji Zapadnog Balkana.
Tu poruku preneo je ministar bez portfelja Vlade Srbije Nenad Popović, koji je pod američkim sankcijama, tokom posete Beogradu ruskog ministra za ekonomski razvoj Maksima Rešetnjikova.
Rešetnjikov, koji se nalazi pod sankcijama Evropske unije i SAD, najavio je održavanje sednice Mešovitog komiteta za saradnju Rusije i Srbije u aprilu u Beogradu.
&quot;Računamo da će događaj u aprilu biti jedan snažan podsticaj naše saradnje u svim oblastima&quot;, naveo je.
Bojana Selaković, koordinatorka Nacionalnog konventa o EU, uverena je da će i ova poseta sankcionisanog ruskog ministra Beogradu imati odjeka u EU.
&quot;Naravno da će se naći u svim izveštajima i da će je evropske diplomate pominjati, da će to dodatno ući u tzv. dosije Srbije o evropskim integracijama&quot;, rekla je ona za RSE.
Selaković kaže da se poslednje četiri godine ponavlja situacija da dok deo Vlade Srbije komunicira sa evropskim zvaničnicima, drugi deo je sa ruskim.
&quot;Ono što pokazuju jeste da i dalje planiraju to sedenje na više stolica&quot;.
Srbija se ni četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu, nije pridružila sankcijama EU uvedenim Rusiji.
To je jedan od razloga usporavanja evropskog puta Srbije, koja je od decembra 2021. nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje u pregovorima sa EU.
Poseta Rešetnjikova dogodila se uoči isteka ugovora o isporuci ruskog gasa Srbiji, koja je i dalje dominantno zavisna od Rusije u tom energentu.
Rusija i dalje partner Beograda&quot;Današnji sastanak i priprema za međuvladinu sednicu prilika je da pokažemo da ćemo u budućnosti biti još više zajedno&quot;, rekao je proruski ministar Vlade Srbije Nenad Popović.
Bojana Selaković konstatuje da Popović radi ono što je i do sada bio njegov &quot;posao u Vladi&quot;.
&quot;On je vrlo jasan eksponent ruskih interesa u Vladi i ovo mu nije prvi mandat&quot;, dodala je.
Popović i Rešetnjikov su kopredsednici međuvladinog komiteta za saradnju, koji se nije sastao tokom 2025.
Po tvrdnjama zvaničnika razlozi odlaganja bili su tehničke prirode, a poslednje zasedanje održano je u novembru 2024. u Sankt Petersburgu.
Taj komitet je ruski šef diplomatije Sergej Lavrov, u razgovoru sa srpskim kolegom Markom Đurićem u februaru 2025, označio kao najvažniji mehanizam za razvoj odnosa dve zemlje.
A ono što je sada na dnevnom redu srpsko-ruskih odnosa je gasni aranžman, pošto kratkoročni ugovor o snabdevanju Srbije ruskim gasom ističe krajem marta.
Srbija nije uspela da obezbedi novi dugoročni ugovor sa ruskim Gaspromom o snabdevanju gasom prošle godine.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je nakon razgovora sa Rešetnjikovim rekao da poremećaji na svetskom tržištu energenata zahtevaju dugoročno održive aranžmane.
Tokom susreta ruskog ministra sa srpskim zvaničnicima istaknuto je da Srbija nabavlja ruski gas po povoljnoj ceni uz očekivanje da će se to nastaviti.
Kako je rekao Vučić, Srbija trenutno ruski gas plaća 320 dolara po kubnom metru, dok je cena na tržištu 730 dolara.
Šta se dogodilo nakon posete Rešetnjikova 2024?Zbog prethodne posete Rešetnjikova Beogradu u oktobru 2024. predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen otkazala je susret sa tadašnjim premijerom Milošem Vučevićem.
U EK je tada za RSE rečeno da planirani sastanak nije imao svrhu nakon saopštenja premijera u kome je najavljeno jačanje saradnje Srbije i Rusije u oblasti ekonomije i drugih politika.
Prethodno je iz Vlade Srbije saopšteno da je Vučević sa Rešetnjikovim razgovarao o daljem jačanju ekonomske i sveukupne saradnje dve zemlje.
Zvaničnici Srbije nastavili su da održavaju odnose sa ruskim zvaničnicima.
A da su ti odnosi u međuvremenu zahladneli, ocenio je nedavno predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
On je 9. marta naveo za nemački list Zidojče cajtnug da su tokom pregovora o vlasničkoj strukturi Naftne industrije Srbije (NIS) iz Rusije stizale pretnje prekidom isporuke gasa, a da su ga ruski mediji &quot;napadali oštrije nego mnoge zapadne lidere&quot;.
NIS se našao pod američkim sankcijama zbog većinskog ruskog vlasništva i u toku su pregovori mađarskog MOL-a i ruskog Gaspromnjefta o prodaji ruskog udela.
Sada je Vučić najavio da će pokušati da razgovara o gasnom aranžmanu pre 31. marta sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.
Na šta upozoravaju američke obaveštajne službe?Američke obaveštajne agencije upozorile su u godišnjem izveštaju da Zapadni Balkan ostaje područje pojačanih političkih tenzija i spoljnih uticaja, uz posebno istaknutu ulogu Rusije u destabilizaciji regije.
U izveštaju objavljenom 18. marta navedeno je da je rat u Ukrajini produbio podele između Zapada i Moskve, što se održava i na Balkan.
Rusija, kako se navodi, &quot;podstiče nestabilnost između Srbije, koju favorizuje, i Kosova&quot;, ali i &quot;podržava odvajanje entiteta Republika Srpska od Bosne i Hercegovine&quot;.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-ruski-ministar-sankcije/33711834.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-ruski-ministar-sankcije/33711834.html</guid>            
            <pubDate>Fri, 20 Mar 2026 18:05:15 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/17390fa7-5949-435b-d114-08de3c914337_cx0_cy13_cw0_w800_h450.jpeg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srbija vežba sa NATO-om, a kupuje rakete od Kine </title>
            <description>U sred objave o kupovini kineskih supersoničnih balističkih raketa, Srbija je pozvala NATO na zajedničku vežbu.
Vojna vežba najavljena za maj na jugu Srbije, biće njihova prva zajednička vežba od 2018. kada je održana terenska vežba za upravljanje posledicama katastrofe.
I prva vežba sa NATO-om od moratorijuma na vojne vežbe sa svim partnerima, koji je Beograd uveo na početku ruske agresije na Ukrajinu.
U NATO-u kažu za RSE da je najavljena vežba u maju sa Srbijom važna obuka.
&quot;Doprineće jačanju stabilnosti na Zapadnom Balkanu, koji ostaje region od strateškog značaja za NATO&quot;, naveo je zvaničnik Alijanse za RSE.
Kako je rekao, vežba će se sprovesti uz puno poštovanje zvanično proglašene politike vojne neutralnosti Srbije.
&quot;Planiranje je u toku, a detalji vežbe se finalizuju u koordinaciji sa srpskim vlastima&quot;, dodaje se u odgovoru.
Kurt Basener (Bassuener) iz Saveta za politiku demokratizacije sa sedištem u Berlinu ocenjuje za RSE da vežba sa NATO-om nije strateški pomak u politici Srbije.
&quot;Niti potpuno usklađivanje Srbije sa Zapadom&quot;, dodao je.
Vlasti Srbije insistiraju na vojnoj neutralnosti dok se zemlja nalazi na putu pridruživanja Evropskoj uniji (EU).
Ali i sarađuju sa NATO-om kroz Partnerstvo za mir, čiji su deo zajedničke obuke i vežbe.
Srbija se Partnerstvu za mir, koji predstavlja bilateralnu saradnju između članica i pojedinačnih država partnera, pridružila 2006.
Istovremeno Srbija poslednjih godina jača vojnu saradnju sa Kinom nabavljajući kinesko oružje kao prva evropska zemlja.
I geopolitički analitičar i crnogorski general u penziji Blagoje Grahovac ne vidi u pozivu Beograda NATO-u približavanje Zapadu.
&quot;Srbija čuda čini da se naoruža i NATO države nude Srbiji jednu drugačiji politiku, miroljubivu, pa u tom kontekstu treba gledati i moguće zajedničke vježbe.&quot;
Grahovac je za RSE naveo da na NATO odluku o zajedničkim vežbama gleda kao na ponudu da &quot;konačno dođe do urazumljivanja politike Srbije.&quot;
Ministarstvo odbrane Srbije nije odgovorilo na upit RSE o detaljima vojne vežbe koja se planira na poligonu Borovac kod Bujanovca, na jugu Srbije.
Taj poligon, u blizini granice sa Kosovom, koristi se za pripremu jedinica za međunarodne misije, uključujući mirovne operacije Ujedinjenih nacija.
Najavu o održavanju vežbe objavila je Komanda združenih snaga NATO-a u Napulju 7. marta navodeći da će se sprovesti na poziv Srbije.
&quot;Zajednička obuka poboljšava interoperabilnost, jača praktičnu saradnju i podržava stabilnost na Zapadnom Balkanu&quot;, navela je Komanda na mreži X.
Beograd između saradnje i kritika NATO-aNATO komanda u Napulju je navela da je Zapadni Balkan region od strateškog značaja za Alijansu.
&quot;Zajednička obuka poboljšava interoperabilnost, jača praktičnu saradnju i podržava stabilnost na Zapadnom Balkanu&quot;, navedeno je u saopštenju od 7. marta.
Srbija je skoro potpuno okružena članicama NATO, ali vlasti kažu da neće ući u taj savez.
&quot;Mi ćemo da čuvamo svoju neutralnost, ali imamo korektne, dobre odnose i nastavićemo da ih gradimo&quot;, naveo je Vučić 12. marta za RTS.
U Srbiji postoji negativan narativ prema NATO-u, koji podržavaju i vlasti, kao posledica NATO bombardovanja SR Jugoslavije 1999. zbog zločina srpskih snaga nad Albancima na Kosovu.
Iako su poslednjih decenija obnovljeni odnosi sa Alijansom, taj negativni sentiment nije nestao.
Kurt Basener kaže da ima utisak da je NATO prihvatio ponudu Srbije za vojnu vežbu kako bi održao i dalje razvijao svoje komandne i operativne kontakte sa srpskim oružanim snagama.
On dalje navodi da naslućuje da je poziv za vežbu upućen kako bi se unapredile veze Beograda sa NATO komandnim centrima i američkim oficirima.
&quot;Sa ciljem da se uspostave veze koje bi ograničile bilo kakve multilateralne regionalne odnose izvan struktura saveza&quot;, dodao je Basener.
Mesecima pre poziva NATO-u, Vučić je optuživao Hrvatsku, Albaniju i Kosovo da &quot;formiraju vojni savez kako bi napali Srbiju u nekom trenutku&quot;.
Vlasti Hrvatske i Albanije, dve članice NATO-a, kao i Kosova, u više navrata su odbacili te Vučićeve navode, podsećajući da nije formiran vojni savez već potpisana deklaracija u oblasti odbrane i bezbednosti.
Basener primećuje da ne može da odvoji poziv Beograda NATO-u od Vučićeve &quot;pregrejane retorike&quot; o &quot;pripremi za napad&quot; i odbrani teritorijalnog integriteta Srbije.
&quot;Smatram apsurdnim projektovati ekspanzionističke planove usmerene ka Srbiji iz tog odbrambenog sporazuma, koji izgleda da je zasnovan na agresivnom programu naoružanja Srbije&quot;, dodao je.
Održavanje prisustva KFOR-a na Kosovu kao mogući motivNajava zajedničke vežbe usledila je dan nakon beogradskog susreta predsednika Srbije sa komandantom Komande združenih snaga NATO u Napulju, admiralom Džordžom Vajkofom.
Vučić je saopštio da je na tom sastanku istakao važnost KFOR-a za mir i zaštitu Srba na Kosovu.
&quot;Verovatno ima dosta veze sa Vučićevim interesovanjem za održavanje prisustva KFOR-a&quot;, ocenjuje Basener komentarišući poziv Beograda NATO-u za vojnu vežbu.
KFOR je, između ostalog, odgovoran i za bezbednost na granici između Kosova i Srbije, dok dve susedne zemlje i dalje imaju napete odnose.
A prethodnih dana pojavili su se izveštaji da SAD preispituju svoje vojno prisustvo u Evropi, uključujući Kosovo, dok Pentagon ne potvrđuje niti negira bilo kakav mogući plan.
Nastavak &apos;balansiranja&apos;Poziv Beograda NATO-u, Basener vidi i kao pokušaj Vučića da dodatno &quot;demonstrira svoju sposobnost da sprovodi geopolitičko arbitriranje između SAD, Kine i Rusije, kao i drugih aktera - Turske, Izraela, zemalja Zaliva.
&quot;Dok se ova vežba preduzima sa NATO-om, mislim da Vučić takođe ima u vidu Vašington&quot;, smatra Kurt Basener.
Basener dodaje da Vučić takođe nastavlja da se &quot;igra sa EU&quot; kroz proširenje i dijalog Beograda i Prištine.
Srbija je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, pod čijim pokroviteljstvom pregovara o normalizaciji odnosa sa Kosovom, koje je proglasilo nezavinost od Beograda 2008.
Kao kandidat za članstvo u EU, Srbija poslednjih godina intenzivira saradnju sa Kinom kupujući od te zemlje naoružanje.
Takođe se ne odriče bliskih veza sa Rusijom i ne sledi politiku EU u uvođenju sankcija toj zemlji zbog četvorogodišnje invazije na Ukrajinu.
Blagoje Grahovac ocenjuje da je Beograd &quot;sklon manipulacijama&quot;, pa tako i poziv NATO-u vidi kao manipulaciju.
Šta je bilo izuzeto iz moratorijuma?Srbija nije zvanično ukinula moratorijum na održavanje vojnih vežbi sa stranim partnerima, uveden u februaru 2022. nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
Ali su postojali izuzeci poput vojnih vežbi &quot;Platinasti vuk&quot; 2023. i 2025, koje su održane sa oružanim snagama Sjedinjenih Država i još nekoliko članica NATO-a.
&quot;To govori o značaju koji za Vojsku Srbije ima saradnja sa SAD&quot;, rekao je u julu 2025. ministar odbrane Srbije Bratislav Gašić.
On se tada sastao sa zamenikom pomoćnika sekretara za odbranu SAD Dejvidom Bejkerom.
Takođe je u aprilu 2025. održana zajednička inžinjerijska obuka pripadnika Vojske Srbije i Nacionalne garde Ohaja.
Predsednik Srbije je u novembru 2023. najavio da će uputiti zahtev Vladi Srbije da razmotri odluku o ponovnom održavanju zajedničkih vežbi sa NATO.
Međutim, nije poznato da li je usledio takav zahtev, koji je Vučić tada najavio tokom obraćanja sa tadašnjim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom.
Osim vežbi sa oružanim snagama SAD, u kojima su učestvovale još neke članice NATO-a, Vojska Srbije održala je i vojne vežbe sa kineskom vojskom.
U julu 2025. održana je desetodnevna obuka specijalnih jedinica vojski Srbije i Kine u kineskoj provinciji Hebej na severu te zemlje uprkos upozorenju Brisela Beogradu.
To je bila prva zajednička vojna obuka Kine i Srbije.
Za razliku od prethodnih godina, od 2022. nije bilo zajedničkih vežbi Srbije sa Rusijom i Belorusijom.
Srbija je kritikovana iz Evropske unije zbog zajedničkih vežbi sa tim zemljama.
Zbog toga je Beograd 2020. otkazao učešće na rusko-belorusko-srpskim vežbama jer su se održavale u Belorusiji u trenutku kada je tu zemlju potresala politička kriza nakon predsedničkih izbora.
*Tekst je ažuriran odgovorom NATO-a.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vojne-vezbe-nato-kineske-rakete-/33709075.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vojne-vezbe-nato-kineske-rakete-/33709075.html</guid>            
            <pubDate>Wed, 18 Mar 2026 07:27:14 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/02E445DE-F36A-439F-9B3C-3D4D3F71520A_cx0_cy8_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Godinu dana bez odgovora, vlasti Srbije uz pomoć ruske službe tvrde da se &apos;zvučni top nije desio&apos; </title>
            <description>Godinu dana bez zvaničnog odgovora odakle potiče jak zvuk koji je prekinuo tišinu na antivladinom protestu u Beogradu.
Hiljade ljudi se zbog tog zvuka razbežalo sa ulice tokom odavanja pošte stradalima u padu novosadske nadstrešnice.
&quot;To je nešto što kao otac ne mogu nikada da oprostim onom ko je to naredio, zato što su mi i deca bila tu&quot;, kaže za RSE Beograđanin Miloš Blanuša.
Sa suprugom i sinovima od šest i 14 godina Blanuša je 15. marta 2025. bio na velikom protestu u Beogradu, jednom u nizu na kojima se tražila odgovornost vlasti za novosadsku tragediju.
&quot;Zvučalo je kao da neko usisava, uvlači vazduh. Imao sam osećaj da je sve gotovo i da će nešto da uleti, voz, avion, leteći brodovi&quot;, priča Blanuša.
Vlast negira da je koristila nedozvoljeno oružje – zvučni top, &quot;potkrepljujući&quot; te tvrdnje izveštajem Ruske Federalne službe bezbednosti (FSB).
Ali ni insitucije u Beogradu ni ruski FSB nisu dali odgovor šta je izazvalo da se masa ljudi rastrči sa ulice.
&quot;Zvučni top&quot; spada u grupu nesmrtonosnog oružja koje se može koristiti u policijske i vojne svrhe – za kontrolu nereda, odbijanje napada ili komunikaciju na velikim udaljenostima.
Šta je do sada urađeno?I posle godinu dana predmet se nalazi u fazi predistražnog postupka u Prvom osnovnom javnom tužilaštvu.
&quot;I dalje se uzimaju izjave od građana, a do sada je ispitano oko 170 građana&quot;, navelo je to tužilaštvo za RSE.
U odgovoru se dodaje da će se tužilaštvo oglasiti o daljem postupanju nakon što budu uzete izjave od svih građana koji su prijavili da su 15. marta imali tegobe.
Nakon protesta usledila su brojna svedočenja o zdravstvenim tegobama, poput vrtoglavice, nesvestice, mučnine, povišenog pritiska, problema sa sluhom.
Beograđanka Tatjana Rosić kaže za RSE da je fizičke posledice osetila dan nakon protesta.
&quot;Počela sam da osećam pritisak u bubnim opnama, osećala sam kako mi se žare bubne opne.&quot;
Ona je za RSE ispričala da je nedelju dana imala promene raspoloženja, neobjašnjive iznenadne nagone za plakanjem i depresivne epizode.
Na brojnim video snimcima vidi se kako se hiljade demonstranata u panici razbežalo sa kolovoza pred naletom, kako su opisali, jakih i neobičnih zvukova i vibracija.
&quot;Prvo sam mislila da su pustili konjicu sa leđa jer je postojala jedna vrsta topota kao tektonskog nekog zvuka. Zatim se čuo neki šum&quot;, kaže Tatjana Rosić.
Onda je shvatila da je to nešto potpuno &quot;nepoznato i prilično sablasno.&quot;
&quot;Imala sam jedan potpuni black out, jedno zacrnjenje koje nije trajalo suviše dugo&quot;, rekla je.
Prisećajući se tog događaja, Miloš Blanuša kaže da je utisak bio toliko jak, jači od traumatične saobraćajne nesreće na autoputu, koju je doživeo sa porodicom par nedelja kasnije.
&quot;Udario nas je auto otpozadi pri velikim brzinama, neprijatno je bilo jako i opasno po život, ali oba sina su mi rekla da to nije ništa naspram impresije sa protesta&quot;.
U Evropskoj komisiji (EK) ponavljaju da i dalje očekuju brzu, transparentnu i verodostojnu istragu navoda o upotrebi zvučnog oružja protiv demonstranata.
&quot;Podsećamo da, prema evropskim standardima ljudskih prava, vlasti moraju da zaštite učesnike okupljanja od povrede ili nasilja&quot;, naveo je za RSE portparol EK.
Da li je istraga bila efikasna?Katarina Golubović iz nevladinog Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) ocenjuje da se nakon godinu dana odsustva bilo kakvog akta tužilaštva može govoriti o neefikasnosti istrage.
&quot;Predmet predstavlja jasan znak diskonekcije sa tužilastvom i ostalim institucijama koje bi morale da preduzmu mere kako bi se otkrio uzrok već utvrđenih posledica&quot;, navela je ona za RSE.
U međuvremenu je Evropski sud za ljudska prava izdao privremenu meru kojom je obavezao vlasti u Beogradu da spreče upotrebu zvučnog oružja na protestima i sprovedu efikasnu istragu.
Odluka međutim, kako je objašnjeno, ne znači da je sud zauzeo bilo kakav stav o tome da li je zvučni top upotrebljen 15. marta.
Sud još nije počeo da postupa po predstavkama građana za utvrđene povrede prava.
&quot;Uskoro, sud će se obratiti državi sa pitanjima dokle se stiglo. Taj dopis države će dati odgovore na mnoga pitanja&quot;, navela je Golubović.
Takođe su specijalni izvestioci Ujedinjenih nacija protiv torture i za slobodu okupljanja pokrenuli postupke zbog događaja 15. marta.
Golubović podseća da je nekoliko nevladinih organizacija podnelo krivičnu prijavu Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) za terorizam.
TOK je u avgustu vratio predmet Prvom osnovnom javnom tužilaštvu na dalje postupanje čime je završio istragu o mogućoj upotrebi zvučnog topa.
Po oceni Maje Bjeloš iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) Prvo osnovno javno tužilaštvo poslužilo je da &quot;legitimizuje narativ vlasti da nijedan nadležni organ nije upotrebio zvučni top, ali ne i da utvrdi šta se zapravo dogodilo.&quot;
&quot;Tako je stvoren privid da je država preduzela korake iako se krajnji ishod nije promenio – niko nije sankcionisan zbog upotrebe zvučnog topa&quot;, navela je.
Uloga ruskog FSBTvrdnje vlasti Srbije da nije upotrebljen zvučni top potvrdio je ruski FSB, čiji je izveštaj u aprilu 2025. predstavio predsednik Srbije Aleksadar Vučić.
Istraga je za eksperiment &quot;koristila pse&quot; testirajući zvučne uređaje koje poseduju srpski policijski organi.
Kao zaključak je saopšteno da tokom ispitivanja &quot;biološki objekti nisu pokazali nelagodnost&quot;, kao i da tri dana posle testiranja nisu uočene promene u njihovom stanju.
Maja Bjeloš iz BCBP-a kaže za RSE da je FSB pokušao da opravda nesrazmernu i nezakonitu upotrebu zvučnog oružja nad mirnim demonstrantima.
&quot;Izveštaj, koji se pripisuje &apos;ekspertskoj grupi FSB-a&apos;, imao je za cilj da oslobodi režim odgovornosti za sumnje u akte državnog terorizma i da krivicu prebaci na demonstrante&quot;, ocenila je ona.
Izveštaj FSB objavljen je na sajtu Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Srbije kao nepotpisan.
&quot;FSB je po pozivu Srbije navodno sproveo istragu o ovom incidentu umesto nadležnih organa&quot;, ukazuje Bjeloš.
Srpske vlasti su nakon svedočenja demonstranata i optužbi da je na protestu upotrebljeno nedozvoljeno zvučno oružje pozvale ruski FSB i američki Federalni istražni biro (FBI) da sprovedu nezavisnu istragu.
Međutim, nema informacija kako je FBI odgovorio.
Vučić je 31. marta za TV Pink rekao da nije siguran da li će predstavnici FBI doći u Srbiju &quot;pogotovo otkad je došao ruski FSB&quot;.
Maja Bjeloš ocenjuje da je Kremlj pristao da pruža podršku vlastima u Beogradu.
&quot;Mogući motivi su podrška vlasti koja održava bliske odnose sa Moskvom i ne uvodi sankcije Rusiji, čime se ujedno jača ruski uticaj u regionu&quot;, dodaje ona.
Ipak, kako kaže, Evropski sud za ljudska prava nije priznao istragu FSB niti njihove nalaze, već je pozvao nadležne organe u Srbiji da sprovedu sopstvenu istragu.
Od Srbija nema zvučni top, do &apos;kupili smo, ali ne koristimo&apos;Vlasti su u početku negirale da poseduju zvučni top, da bi potom priznale da policija ima sonične uređaje, ali da oni &quot;nikada nisu upotrebljeni&quot;.
Četiri dana nakon protesta, policija je demonstrirala akustični uređaj dugog dometa LRAD, kolokvijalno nazvanog &quot;zvučni top&quot;.
Sa njega je emitovana poruka kojom se građani upozoravaju da odmah prestanu sa narušavanjem javnog reda i trebalo je pokaže da uređaj &quot;nema štetnih posledica&quot; po okupljene.
Ministar policije Ivica Dačić potvrdio je da je taj model &quot;zvučnog topa&quot; bio u blizini Skupštine Srbije tokom protesta 15. marta, ali je tvrdio da nije korišćen nijednog trenutka.
Istog dana se oglasila i američka firma Genesis (Genasys), proizvođač LRAD uređaja kojeg je prikazala srpska policija.
Ta firma je navela da &quot;video i audio dokazi koje su videli i čuli ne ukazuju na upotrebu LRAD-a tokom incidenta 15. marta u Beogradu&quot;.
Građani i dalje traže odgovoreGrađani koji su 15. marta 2025. bili izloženi neidentifikovanom zvuku i dalje traže odgovore.
&quot;Verujem sasvim sigurno da će to krenuti da se radi kada se sve resetuje, kada se stvari dovedu na svoje mesto&quot;, uveren je Miloš Blanuša.
Studentski i građanski antivladini protesti u Srbiji i dalje traju.
Na njima se osim odgovornosti za tragediju u Novom Sadu zahtevaju i vanredni parlamentarni izbori.
Vlasti za sada to obijaju, a predsednik Srbije je najavio kraj godine kao mogući datum za njihovo održavanje.
*Saradnja na tekstu: Svetlana Božić Krainčanić</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/zvucni-top-beograd-protest-odgovori/33706670.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/zvucni-top-beograd-protest-odgovori/33706670.html</guid>            
            <pubDate>Sun, 15 Mar 2026 10:35:29 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/8bc1581c-4869-4131-a99a-a49c3c591084_cx0_cy7_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Gde su bili logori za Hrvate u Srbiji 90-ih i šta je bio  novosadski Spens</title>
            <description>Šta se dešavalo u novosadskoj hali Spens posle pada Vukovara u jesen 1991. – odjeknulo je nakon otkazivanja jednog muzičkog koncerta u tom centru.
Do tada se u široj javnosti Spens nije pominjao kao jedno od mesta zatočenja Hrvata iz Vukovara i okoline, poput više logora u Srbiji.
Postojanje logora za Hrvate vlasti Srbije negiraju i 30 godina od ratova na prostoru bivše Jugoslavije.
Ta mesta nisu obeležena i osim jedne osobe niko nije procesuiran za zločine počinjene prema zatočenicima.
&quot;To je nedopustivo i uvredljivo za žrtve&quot;, kaže za RSE novosadska novinarka i antiratna aktivistinja Branislava Opranović.
&quot;Šta smo radili više od tri i po decenije, zašto ni u Srbiji ni u Hrvatskoj nismo utvrdili ko je koga i gde mučio, zatvarao, ubijao&quot;, pita ona.
Opsada Vukovara trajala je tri meseca uz neprekidne napade avijacije, tenkova i pešadije Jugoslovenske narodne armije (JNA) i dobrovoljačkih paravojnih jedinica iz Srbije i hrvatskih Srba.
Grad je razoren, a prema hrvatskim podacima tokom opsade JNA u Vukovaru je stradalo 2.700 branitelja i civila. Vukovar još uvek traži oko 300 nestalih.
RSE donosi priču o mestima na kojima su bili logori za Hrvate i istražuje šta je bilo na Spensu.
Šta se dešavalo na Spensu?Zvanično sportski i poslovni centar Vojvodina u Novom Sadu (Spens) korišćen je kao prihvatni centar za izbeglice iz Vukovara i okoline, uglavnom Srbe.
Ali u Hrvatskom društvu logoraša srpskih koncentracionih logora (HDLSKL) tvrde da postoje svedočenja njihovih članova da su bili zatočeni u dvorani Spens.
Predsednik udruženja Zdravko Komšić rekao je za RSE da takvih svedočenja ima oko desetak.
Na sajtu HDLSKL-a postoji svedočenje jedne osobe o Novom Sadu pod inicijalima V.M. koji je naveo da je u Spens doveden 21. novembra 1991.
Prema tom svedočenju, stražari su čuvali zatočenike na galeriji Spensa.
&quot;Mogli smo odozgo vidjeti da je velika dvorana puna prognanika i da uniformirani vojnici, policajci izdvajaju pojedince, naročito mlađe muškarce&quot;, stoji u tom iskazu.
M.V. je naveo da je iz Spensa sa ostalima prebačen u Stajićevo.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navelo je za RSE da nema saznanja da je Spens &quot;korišćen na bilo koji način povezan sa kršenjem ratnog prava&quot;.
Jovana Kolarić, autorka Dosijea o logorima za Hrvate u Srbiji Fonda za humanitarno pravo (FHP), kaže za RSE da se i u njihovom istraživanju kao jedna od lokacija prolaznih centara pominje Novi Sad.
&quot;Imamo podatke da je i Spens korišćen kao prihvatni centar za izbeglo i nasilno iseljeno stanovništvo sa tog područja, i Srbe i Hrvate, kao i indicije da je iz njega izvestan manji broj ljudi prebačen i u logore&quot;, navela je.
Međutim, kako objašnjava Kolarić, nisu došli do više izvora koji bi takve indicije mogli dodatno da objasne.
&quot;I da nam omoguće da utvrdimo obrazac postupanja na toj lokaciji, na isti način kao što smo to učinili za neke druge lokacije sa kojih su ljudi prebacivani u logore&quot;, dodaje ona.
U Dosijeu se navodi da je takvih tranzitnih tačaka bilo više, a izdvojeni su objekti u Šidu, nastavni centar Vojne policije u Bubanj Potoku i kasarna JNA u Paragovu.
Branislava Opranović, koja je bila novinarka Dnevnika na početku rata, kaže za RSE da ona ne zna da je na Spensu bio logor, &quot;što ne znači ni da ga je bilo, ni da ga nije bilo.&quot;
&quot;Ono čemu sam ja svedočila, neposredno po razaranju Vukovara, je da su autobusom stigle izbeglice. Njima na čelu, razume se, nije pisalo da li su Srbi ili Hrvati, niti bih ja to pitala.&quot;
Kako kaže deo tih ljudi, od kojih su većina bili žene i deca, prevežen je prema Hrvatskoj, a deo prema Beogradu i mestima gde su bili centri za izbeglice.
&quot;Neko je tada rekao ’hajte vi Srbi na levu stranu, a vi Hrvati na desnu stranu, u autobuse.’ Ja sam to videla. Da li je među tim ljudima bilo nekog koga je policija, vojska ili neko sklanjao - ja to nisam videla&quot;, kaže Opranović koja je napustila Dnevnik zbog ratnohuškačke politike tog lista.
Novosadski Spens nije se pominjao kao mesto zatočenja ili tranzitni centar na suđenjima za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pred Haškim tribunalom, niti u optužnicama.
Logori za Hrvate u Srbiji bili su predmet dve optužnice Tužilaštva - protiv bivšeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića i predsednika samoproglašene Republike Srpske Krajine Gorana Hadžića.
Međutim, obojica optuženih su umrla pre onončanja postupka i izricanja presuda.
Nakon što su snage JNA i paravojnih jedinica zauzele Vukovar i okolinu 18. novembra 1991. stanovništvo sa tog područja je prebacivano na teritoriju Vojvodine.
Jovana Kolarić iz FHP-a kaže za RSE da su odatle upućivani na područja pod kontrolom hrvatskih snaga ili odvođeni na razmenu.
&quot;A neki su odmah prebačeni u neki od formiranih logora&quot;, rekla je.
Kolarić kaže da su zarobljeni civili i borci u logorima provodili od par dana do devet meseci.
&quot;Kroz logore je prošlo oko 7.000, a u njima je duže zadržano oko 3.500 ljudi&quot;, navela je.
Svi logori uspostavljeni na teritoriji Srbije, izuzev logora u Nišu, bili su u zoni odgovornosti 1. Vojne oblasti JNA.
Logor BegejciLogor Begejci bio je prvi logor za Hrvate u Srbiji, koji je formiran na napuštenom lovačkom domu na periferiji naselja Begejci, nedaleko od Zrenjanina, u Vojvodini.
Logoraši su bili smešteni u nekadašnjoj štali, dužine oko 50 i širine oko 10 metara.
To je bio jedan od dva logora kroz koji je prošao i Željko Sabo, nekadašnji gradonačelnik Vukovara u posleratnom periodu.
&quot;Bili smo tučeni. Dobio sam toliko batina da su mi dva rebra polomljena u Begejcima, u Nišu ključna kost&quot;, rekao je Sabo svojevremeno za RSE.
Prvi zatočenici, prema Dosijeu FHP-a, stigli su u Begejce u prvoj polovini oktobra 1991. iz kasarne JNA u Bubanj Potoku kod Beograda.
To su bili civili i borci hrvatskih snaga.
Takođe se navodi da su početkom oktobra 1991. u Begejce dovođeni i Hrvati iz Vojvodine, koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije hapsilo pod optužbama za špijunažu, a zatim ih predavalo Vojnoj policiji JNA.
Jovana Kolarić iz FHP kaže da je logor formiran na osnovu usmenog naređenja saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevića, izdatog 14. septembra 1991.
Prema podacima hrvatske Uprave za zatočene i nestale, u Begejcima se u trenutku zatvaranja logora nalazilo 555 ljudi.
Logor StajićevoNakon Begejeca, formiran je i logor u Stajićevu, zrenjaninskoj opštini, 20. novembra 1991.
Predrag Fred Matić je nakon učestvovanja u odbrani Vukovara bio odveden u devetomesečno zatočeništvo u tri logora u Srbiji, a u Stajićevu je zadržan mesec dana.
&quot;Bili smo smešteni u štalama, moram reći da je to bilo jedno zversko postupanje prema ljudima, imamo puno ubijenih ljudi, puno modrica, puno posledica koje nosimo i dan danas&quot;, ispričao je Matić za RSE u oktobru 2011.
Matić, koji je preminuo u avgustu 2024, nakon Stajićeva prebačen je u logor u Nišu, a potom u Sremskoj Mitrovici.
&quot;Punih 270 dana, devet mjeseci, tri logora - Stajićevo, Niš i Sremska Mitrovica, batina za tri normalna života, možda i više... &quot;, Matićeve su reči iz arhive RSE koji je u jednom trenutku bio i ministar branitelja.
U Dosijeu FHP-a se navodi da se logor sastojao od dve štale, koje su stražari nazivali &quot;Maksimir&quot; i &quot;Poljud&quot;, po fudbalskim stadionima u Zagrebu i Splitu.
Zatočenici su, prema FHP-u, bili smešteni u velikoj štali, a desetak dana od dolaska prvih zatočenika oko logora je postavljena bodljikava žica.
Prema podacima, prikupljenim u Dosijeu o hrvatskim logorima, kroz Stajićevo je prošlo više od 1.200 zatočenika.
Među njima je bilo žena, maloletnika i ranjenika.
Logor KPD Sremska MitrovicaLogor u Sremskoj Mitrovici, formiran 21. novembra 1991, prema istraživanju FHP-a, bio je najveći logor u Srbiji.
Zdravko Komšić, predsednik HDLSKL-a, bio je zatočen u Sremskoj Mitrovici devet meseci - od 18. novembra 1991. do 14. avgusta 1992.
&quot;Kako je bilo? Dolazak kroz špalir, batinjanje sa jedne i druge strane svim i svačim, ne daj bože da si pao od udarca, onda su te gazili, cipelarili&quot;, rekao je on za RSE.
Prva dva, tri meseca su, kako kaže, svakog dana u sobi bila ispitivanja, dok je u samici proveo 35 dana.
&quot;Sve to što smo pričali, to je sve bilo pod pritiskom, batinama. Ja sam znao reći više puta, priznao bih da sam ubio rođenog brata samo više da prestanu.&quot;
Komšić kaže da je učestvovao u odbrani Vukovara i da su se branili, ali da nije počinio nijedan ratni zločin.
On je nakon devet meseci razmenom zarobljenika sa Hrvatskom &quot;svi za sve&quot;, razmenjen 14. avgusta 1992.
Prema podacima HDLSKL-a, kroz logor u Sremskoj Mitrovici prošlo je oko 4.000 zatočenika.
Zatvoren je sredinom avgusta 1992.
U Sremskoj Mitrovici je, prema Dosijeu FHP-a, bilo zatvoreno i medicinsko osoblje vukovarske bolnice, kao i civili koji su se sklonili u bolnicu.
Takođe je bilo žena i maloletnika, a najstariji logoraš imao je 86 godina.
Logor u AleksincuLogor u kasarni JNA u Aleksincu kod Niša, na jugu Srbije, formiran je kao jedan od prolaznih logora na teritoriji Srbije.
U novembru 1991, komanda 1. Vojne oblasti naredila je prebacivanje 400 zarobljenika iz Sremske Mitrovice u Aleksinac zbog nedostatka mesta, piše u Dosijeu FHP.
Logor u KPD NišLogor u Nišu, na jugu Srbije, nalazio se u okviru Kazneno-popravnog doma i bio je pod kontrolom Vojne policije JNA, stoji u Dosijeu FHP-a.
Logor je postojao od 18. novembra 1991. do 26. februara 1992. godine.
Prvi zatočenici prebačeni su u Niš u novembru 1991. iz Sremske Mitrovice zbog nedostatka mesta.
A nakon zatvaranja logora u Begejcima i Stajićevu u drugoj polovini decembra 1991, zatočenici su prebačeni u Sremsku Mitrovicu i Niš.
Iz logora u Nišu oslobođeno je 447 zatočenika.
Vojno-istražni zatvor u BeograduOd decembra 1991. do početka leta 1992. godine više grupa zarobljenih pripadnika hrvatskog Zbora narodne garde (ZNG) i MUP-a Hrvatske prebačeno je iz logora u Vojno-istražni zatvor (VIZ) u Beogradu.
U Dosijeu FHP-a se navodi da su u VIZ-u duže bili smešteni zarobljenici protiv kojih je Vojno tužilaštvo vodilo istragu i podizalo optužnice.
Dok je grupa zatočenika, koja je u prvoj polovini decembra razmenjena za zarobljene oficire JNA, provela u prostorijama VIZ-a dva dana pre odlaska na razmenu.
ŠidPrema istraživanju FHP-a, u septembru 1991. zarobljeni meštani Tovarnika, u blizini Vukovara, prebačeni su u vojni zatvor formiran u sportskom centru u Šidu.
Nakon toga su više puta prebacivani na različite lokacije po Šidu, a neki i u Sremsku Mitrovicu, da bi početkom oktobra 1991. godine bili vraćeni u Tovarnik i zatvoreni u kući jednog meštanina.
U novembru 1991. godine, zarobljene civile iz Vukovara su pripadnici JNA i Teritorijalne odbrane dovodili u sportski centar u Šidu, gde su provodili par sati, najduže jednu noć, nakon čega su ih prebacivali u logore u Stajićevu i Begejcima.
Kasarna JNA u Bubanj PotokuJNA je početkom septembra 1991. jedan broj zarobljenih hrvatskih meštana iz okoline Vukovara prebacila u nastavni centar Vojne policije JNA u Bubanj Potoku, nedaleko od Beograda.
Odatle su zarobljene civile i borce odvodili na ispitivanje u kasarnu JNA na Topčideru, da bi početkom oktobra oko 26 zatočenika bilo prebačeno u logor u Begejcima, navodi se u Dosijeu.
Kasarna JNA u ParagovuFHP navodi da su u jesen 1991. pripadnici MUP-a Srbije hapsili Hrvate u Vojvodini pod optužbama za špijunažu ili zbog odbijanja mobilizacije.
Oni su nakon saslušavanja u policijskim stanicama, odvođeni u kasarnu JNA u Paragovu, nadomak Novog Sada, koja je bila pod kontrolom Vojne policije JNA.
Među uhapšenima je bilo i državljana Hrvatske koji su putovali kroz Srbiju.
Nakon nekoliko dana ispitivanja, zatočenici iz Paragova su prebačeni u logor u naselju Begejci.
Za Srbiju reč o sabirnim centrimaVlasti Srbije ne priznaju postojanje logora već se govori o prihvatnim centrima za zarobljene Hrvate koji su bili pod nadzorom Crvenog krsta.
Prema podacima FHP-a od posledica premlaćivanja i zlostavljanja, kao i odsustva adekvatne medicinske pomoći, u logorima u Srbiji preminulo je najmanje 14 zatočenika.
Udruga pravnika Vukovar 1991. i FHP su u maju 2008. podneli krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine Srbije u kojoj je navedeno 54 zapovednika i stražara u logorima u Srbiji – KPD Sremska Mitrovica, KPD Niš, VIZ u Beogradu, Begejci i Stajićevo.
Na upit RSE u kojoj fazi je postupak i šta je do sada utvrđeno, iz Tužilaštva je odgovoreno da &quot;što se tiče sabirnih centara tokom 1991.&quot; sve faze krivičnog postupka, osim glavnog pretresa, prema zakonu nisu dostupne za javnost.
Tužilaštvo je navelo da zbog toga nije u mogućnosti da odgovori na pitanja.
Jovana Kolarić iz FHP-a kaže za RSE da je do danas pred pred pravosuđem Srbije osuđen jedino Marko Crevar.
Crevar je pred Odeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 2015. osuđen za mučenje dva zatočenika u Sremskoj Mitrovici na godinu dana i šest meseci zatvora.
Bio je pripadnik Teritorijalne odbrane, a zatim milicije samoproglašene Srpske autonomne oblasi Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, koju je vodio Goran Hadžić.
Za razliku od Srbije, Crna Gora je priznala odgovornost za hrvatske vojnike, policajce i civile koji su nakon zarobljavanja na dubrovačkom ratištu 1991. zatvoreni u logoru Morinj pored Kotora i isplatila im odštetu.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-logori-90-hrvati-novi-sad-spens/33704901.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-logori-90-hrvati-novi-sad-spens/33704901.html</guid>            
            <pubDate>Fri, 13 Mar 2026 19:06:01 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković, Jovana Krstić)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/68422990-6D45-47D3-8379-D08C3D3BE40E_cx0_cy13_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Da li Vučićeve izjave o Iranu dovode u pitanje odnose sa SAD?</title>
            <description>I prozivke Sjedinjenih Država zbog napada na Iran i želja za stratetškim dijalogom sa tom zemljom, poruke su Beograda od početka sukoba na Bliskom istoku.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da nije podržao ni jednu stranu u sukobu, ali je ocenio da je reč o pokušaju preuzimanja vlasti u Iranu.
Uporedio je to sa NATO bombardovanjem Jugoslavije 1999. i smenom režima Slobodana Miloševića u Srbiji, koji je zemlju odveo u međunarodnu izolaciju.
Po njegovoj oceni i tada je bio cilj promena režima u Srbiji i sticanje nezavisnosti Kosova.
Stejt department nije do objavljivanja ovog teksta odgovorio na upit RSE za komentar tih navoda predsednika Srbije.
A Marko Savković iz nevladinog Centra za međunarodne i bezbednosne poslove (ISAC) smatra da su u ovom trenutku pozicije Beograda i Vašingtona dosta udaljene.
&quot;Nema nekog procesa koji bi mogao da ih prbiliži, to svakako nije ni Kosovo, nije Bosna, ništa od onoga što se dešava u regionu&quot;, kaže.
On primećuje da su &quot;američki interesi očigledno negde drugde.&quot;
&quot;Možda bi jednom Beograd mogao malo da sačeka i da isprati politiku Evropske unije&quot;, dodaje Savković.
Sjedinjene Američke Države i Izrael su 28. februara pokrenuli napade na Iran, koji je uzvratio ciljajući američke baze u susednim zalivskim državama.
Američki predsednik Donald Tramp (Trump) rekao je da je naredio napad u cilju sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje.
Takođe je kao ciljeve naveo obustavljanje programa balističkih projektila i okončanje nasilja nad antivladinim demonstrantima, od kojih su hiljade ubijene u brutalnom gušenju protesta u proteklim sedmicama.
U američko-izraleskim napadima na iransko vojno i političko vođstvo ubijen je i vrhovni vođa Ali Hamnei i mnogi drugi bezbednosni, vojni i politički lideri.
Kakve je paralele Vučić povukao?Na početku američko-izraelske akcije na Iran, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je ocenio da se sve sprovodi &quot;kao što je bilo u Srbiji&quot;.
&quot;Lagali su nas sve vreme da je reč o nekoj humanitarnoj katastrofi&quot;, rekao je Vučić 28. februara za televiziju Informer.
On je tada naveo da je suština NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. bila u smeni režima u Beogradu i sticanju nezavisnosti Kosova od Srbije, kao što je sada, kako tvrdi, preuzimanje vlasti u Iranu i okretanje te zemlje zapadnim vrednostima.
&quot;Ići će se na rušenje Hamneija u potpunosti i zatim uspostavljanje ekonomske računice koja će ići u prilog najmoćnijoj sili sveta. Time Tramp ostvaruje svoje ciljeve&quot;, naveo je Vučić.
Marko Savković iz ISAC fonda kaže da to zvuči kao &quot;izjava za unutrašnju upotrebu.&quot;
&quot;Naši ljudi su osetljivi i uvek kada je reč o vazdušnoj kampanji protiv bilo koje zemlje ta poređenja sa 1999. su neminovna&quot;, naveo je.
NATO intervencija na Jugoslaviju pokrenuta je nakon progona i zločina srpskih snaga nad albanskim stanovništvom tokom rata na Kosovu, koji su dokazani presudama vojnom i političkom vrhu Srbije pred Međunarodnim sudom u Hagu.
Srpska vojska i policija su se nakon NATO bombardovanja povukle sa Kosova koje je 2008. proglasilo nezavisnost. Beograd je do danas ne priznaje.
Režim Slobodana Miloševića oboren je nakon masovnih demonstracija građana 5. oktobra 2000. godine.
Navodeći da je Srbija kao mala zemlja uvek predmet trgovine i da bi &quot;uvek bilo onako kako Amerikanci kažu&quot;, Vučić je dodao &quot;nama ostaje da sa Amerikancima krenemo u strateški dijalog, da donosimo važne odluke u odnosima sa njima.&quot;
Savković ipak ne veruje da će ove Vučićeve ocene dodatno zakomplikovati ionako komplikovane odnose Srbije i SAD.
&quot;Ja u ovom trenutku, za razliku od rukovodstva u Republici Srpskoj (bh entitet), ne vidim da Beograd ima jasan kanal ka Vašingotnu&quot;, ocenio je.
Američki državni sekretar Marko (Marco) Rubio najavio je u avgustu održavanje zajedničkog strateškog dijaloga sa Srbijom kasnije tokom 2025, ali do toga još nije došlo.
Vučić je nedavno priznao da odnosi sa Trampovom administracijom ne idu kako se Beograd nadao, a američki predsednik nije pozvao Srbiju u Odbor za mir u Gazi.
Odnosi Srbije sa IranomZvanični Beograd održava prijateljske odnose sa Iranom i drugim zemljama obuhvaćenim sukobima na Bliskom istoku, pre svega sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
&quot;Srbija je uvek protiv bilo kakvog napada na civilne ciljeve bez obzira sa čije strane dolaze i bez obzira ko je žrtva&quot;, poručio je 5. marta šef diplomatije Marko Đurić.
On je prethodno osudio napade Irana na suverenitet i teritorijalni integritet zemalja Zaliva - Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Bahreina, Kuvajta i Saudijske Arabije.
U telefonskim razgovorima sa šefovima diolomatija tih zemalja naveo je da takvi napadi podrivaju regionalnu stabilnost i ugrožavaju međunarodnu bezbednost.
Kako je objasnio u medijskim gostovanjima, Srbija mora principijelno da stane uz partnere ne ulazeći u analizu šireg konflikta.
A jedan od partnera Beogradu je i Iran, koji je godinama pod međunarodnim sankcijama zbog razvijanja nuklearnog programa.
&quot;U Beogradu se nije ulazilo mnogo u prirodu režima u Iranu&quot;, kaže Savković.
Srbija se više puta nije usklađivala sa odlukama Evropske unije o restriktivnim merama protiv Irana, kako zbog nuklearnih aktivnosti, tako i zbog kršenja ljudskih prava.
Poslednji put nije se uskladila sa sankcijama EU iz januara koje su se odnosile na situaciju u Iranu u vreme masovnih antivladinih protesta.
Sankcije su se odnosile i na iransku vojnu podršku ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine i oružanim grupama i subjektima na Bliskom istoku i u regionu Crvenog mora.
&quot;Mislim da je Kosovo skoro isključivi razlog. Ne vidim nijedan drugi&quot;, kaže Savković za odbijanje Beograda da podrži sankcije Iranu.
Iran podržava Srbiju u protivljenju nezavisnosti Kosova.
Za razliku od političke, ekonomska saradnja je skromna, pa je trgovinska razmena u 2005 iznosila 55,4 miliona američkih dolara.
Do skoro &apos;Trampe, Srbine&apos;, sada podrška IranuIzvođenje napada na Iran prati i promena retorike u provladinim tablodima, ranije naklonjenim američkom predsedniku Donaldu Trampu.
Dok su ranije bilbordima proslavljali Trampovu pobedu, sada objavljuju naslove poput &quot;Pada Donald Tramp?!&quot;, &quot;Krah američkih planova&quot;, &quot;Zversko bombardovanje u toku, Amerika i Izrael bez milosti spaljuju sve&quot;.
&quot;Iako tabloidi i te kako oblikuju pogled na svet jednog dela građana, mislim da je njihov značaj za određivanje pravaca politike vrlo, vrlo ograničen&quot;, smatra Savković.
Proemenu tona prati i lider ultradesne Srpske radikalne stranke i haški osuđenik za ratne zločine Vojislav Šešelj.
Dok je prethodnih godina nosio majicu sa likom Donalda Trampa, sada se upisao u knjigu žalosti povodom ubistva Hamneija.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-iran-odnosi-sjedinjene-drzave-sad/33696222.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-iran-odnosi-sjedinjene-drzave-sad/33696222.html</guid>            
            <pubDate>Thu, 05 Mar 2026 17:45:32 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/c28a0000-0aff-0242-8b41-08d9ea2c7e37_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srbija i Kazahstan, balansiranje između Zapada, Rusije i Kine</title>
            <description>Nakon Azerbejdžana Srbija nastavlja da jače odnose sa još jednom kaspijskom državom i bivšom članicom SSSR – Kazahstanom.
Tek što je iz Beograda ispratio azerbejdžanskog predsednika Ilhama Alijeva, predsednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se u Astani sa kazahstanskim liderom Kasimom-Žomartom Tokajevim.
Politički dijalog i saradnja u oblasti trgovine, odbrane i tehnologije - bile su glavne teme na stolu dve delegacije u Astani.
Vučić i Tokajev najavili su da bi se saradnja mogla razvijati u ekonomiji, poljoprivredi, namenskoj industriji, informacionim tehnologijama, veštačkoj inteligenciji.
Kazahstan je već prvi uvoznik sirove nafte u Srbiju, zamenjujući Irak odakle je prethodnih godina najviše uvezeno tog energenta.
Naime, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, Srbija je u 2025. uvezla najviše nafte iz Kazahstana – 64 odsto.
&quot;Poseban fokus stavili smo na energetiku, gde vidimo značajan prostor za saradnju u oblasti razvoja novih projekata od zajedničkog interesa&quot;, rekao je Vučić.
Dimitrije Milić iz nevladinog Novog trećeg puta kaže da i Srbija i Kazahstan imaju relativno sličnu spoljnu i ekonomsku politiku, iako ne deluje tako na prvi pogled.
&quot;I jednoj i drugoj državi je EU glavni trgovinski partner. Obe države imaju velike kineske investicije i kinesko prisustvo, ali i tradicionalne odnose sa Rusijom&quot;, navodi.
Osim toga, dodaje Milić, obe države se oslanjaju na Francusku kao svog pokrovitelja u Evropskoj uniji i u saradnji u oblasti nuklearne energije.
Bogat naftom, gasom i retkim mineralima, Kazahstan pokušava da uravnoteži odnose između Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
Kazahstan, koji se graniči i sa Rusijom i sa Kinom, član je Organizacije ugovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB) i Evroazijske ekonomske unije, organizacija koje predvodi Rusija.
Ali istovremeno pokušava da izgradi bliski odnos sa američkim predsednikom Donaldom Trampom (Trumpom).
Korak u tom pravcu je i odluka Kazahstana da se pridruži američkim saveznicima u arapskom svetu u pružanju finansijske i druge pomoći, moguće i trupa.
Kazahstan želi da ojača svoju ulogu regionalnog trgovinskog centra i održi strateška partnerstva sa velikim silama.
Šta je dogovoreno?Dve strane su razmenile 10 memoranduma o saradnji u oblasti zdravstva, pravosuđa, kulture, nauke i IT sektora.
Prema kazahstanskoj državnoj novinskoj agenciji Kazinform, kazahstanska kompanija Kaztehnolodži i srpski Jugoimport SDPR sklopili su dogovor o popravci i modernizaciji samohodnih artiljerijskih sistema kalibra 122 mm i 152 mm tipova Nora i Soko.
Jugoimport je sa kompanijom Grejt skaj, prema tim navodima, potpisao okvirni sporazum o transferu tehnologije i organizaciji proizvodnje visokoenergetskih materijala.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je i da su razmatrane mogućnosti unapređenja saradnje u oblasti vojne industrije, transfera znanja i tehnologija, kao i o potencijalnim zajedničkim projektima.
Vučić je u Astani poručio i da bi želeo da vidi kazahstanske građevinske kompanije i investitore u Srbiji.
Takođe je naglasio i značaj Transkaspijskog transportnog koridora, poznatog kao Srednji koridor, u čijoj izgradnji učestvuje Kazahstan.
To je nova trgovačka ruta duga 6.500 kilometara, koja povezuje Kinu sa Evropom preko Centralne Azije i Kavkaza, zaobilazeći Rusiju.
&quot;Mi u to moramo da se uključimo, zato sam ja sve vreme insistirao, ne slučajno i sa Kinezima i sa svima, na izgradnji logističkih centara, na izgradnji puteva, na izgradnji pruga - bez toga niste ništa&quot;, rekao je Vučić.
Predsednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev poručio je da su razgovarali o saradnji u energetici, istraživanju i eksploataciji kritičnih minerala i o upotrebi nuklearne energije u mirnodopske svrhe.
Preklapanje interesa u energeticiDimitrije Milić kaže da se interesi Srbije i Kazahstana preklapaju u energetici.
&quot;Srbija koja je u energetskoj diversifikaciji izbacila uvoz nafte iz Rusije i prebacila se na Kazahstan gde su se interesi dve države povezali, samim tim i trgovinska razmena&quot;, dodao je.
Srbija ne uvozi naftu iz Rusije zbog sankcija Evropske unije Moskvi, uvedenih zbog ruske invazije na Ukrajinu.
Zbog toga se i Naftna industrija Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu našla pod američkim sankcijama.
U toku su pregovori ruskog Gaspromnjefta sa mađarskim MOL-om o prodaji ruskog udela zbog čega je američka administracija produžila licencu za rad NIS-u do 20. marta.
Takođe Beograd pokušava da smanji i dalje dominantnu gasnu zavisnost od Rusije diverzifikujući snabdevanje sa Azerbejdžanom.
&quot;Ako se bude razvila međuzavisnost u drugim oblastima tek tada može da se govori o nekim dubinskim odnosima&quot;, kaže Milić govoreći o odnosima Srbije sa Kazahstanom i Azerbejdžanom.
Tokom posete Alijeva Beogradu potpisan je ugovor o izgradnji gasne elektrane na jugu Srbije, koja bi trebalo da bude otvorena do 2029.
Uvećan izvoz Srbije u Kazahstan nakon ruske invazijePodaci koje je RSE pregledao u bazama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazuju bitno uvećanje srpskog izvoza u Kazahstan od 2022. nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Tokom 2022. iz Srbije je u Kazahstan izvezena roba u vrednosti od 45 miliona dolara što je skoro četiri puta više nego u 2020.
Naredne, 2023. izvoz se skoro duplirao na 84 miliona dolara, dok je 2024. izvezena roba u vrednosti od nepuna 63 miliona dolara, pokazuju podaci MMF-a.
Ranije istraživanje RSE pokazalo je da se isto desilo sa prometom koji je uspostavljen sa Kirgistanom, odakle je deo robe reeksportovan ka Rusiji.
Srbija u Kazahstan najviše izvozi hartiju i proizvode od papira, kao i obojene metale, dok je iz Kazahstana u Srbiju godinama unazad stizala uglavnom nafta.
Srbija u proseku uvozi robu čija je vrednost deset puta veća od izvoza u Kazahstan.
Tokom 2025. prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije iz Kazahstana je uvezena roba u vrednosti od 745 miliona evra, od čega je čak 710 miliona evra uvoz nafte.
U poslednje dve godine u Srbiju se uvozi i đubrivo iz Kazahstana koje je, prema podacima Zavoda za statistiku 2021. bilo glavni izvozni proizvod Srbije u Kazahstan.
Dve zemlje imaju ugovor o slobodnoj trgovini koji je na snazi od 2011. godine.
Međutim, postoji lista proizvoda koji nisu obuhvaćeni pravilima slobodne trgovine, te za proizvode kao što su meso, sir, vino, automobili ne važe pogodnosti kao što su ukidanje carina ili olakšan uvoz-izvoz.
Kazahstanski predsednik traži čvršću kontroluVlasti u Kazahstanu najavile su referendum o novom ustavu 15. marta, što se smatra potezom koji će učvrstiti vlast predsednika Kasima-Žomarta Tokajeva.
Tokajev je bivši ministar spoljnih poslova i nekadašnji zamenik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
Dvodomni parlament zamenilo bi jednodomno zakonodavno telo, a novi Narodni savet, koji imenuje predsednik, ima ovlašćenje da predlaže zakone.
Šef države mogao bi da imenuje potpredsednika da izdaje dekrete sa snagom zakona ako se parlament raspusti.
*Saradnja na tekstu: Natalija Jovanović
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-kazahstan/33689904.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-vucic-kazahstan/33689904.html</guid>            
            <pubDate>Fri, 27 Feb 2026 18:13:48 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/baf8f49b-828b-43eb-5054-08de3c91433d_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Iz godine u godinu Putin u Srbiji najpopularniji. Zbog čega? </title>
            <description>Zastava sa slovom &quot;Z&quot;, simbolom ruske invazije na Ukrajinu, slika je iz Beograda na godišnjicu rata.
Povici desničarskih grupa &quot;Smrt Ukrajini&quot; i &quot;Slava Rusiji&quot; nasuprot ruskim antiratnim aktivistima koji su odgovarali &quot;Ratu ne&quot; i &quot;Rusija bez Putina&quot;.
Tako je obeležena četvrta godišnjica ruske invazije na Ukrajinu u Srbiji, zemlji u kojoj ruski predsednik Vladimir Putin ima najveću popularnost.
Ruskinja Natalija kaže za RSE tokom antiratnog skupa na kome učestvuje, da oseća podršku Putinu među stanovništvom.
&quot;Zapravo, ne svuda. Uglavnom su to stariji ljudi koji su nekako pod ruskom propagandom, jer se ona ovde širi. Ko mladih ljudi ne toliko&quot;, rekla je.
Ona živi poslednje tri i po godine u Srbiji i uprkos desničarskim protestima oseća se prilično bezbedno, kako kaže, bezbednije nego u Rusiji.
&quot;Čak i ako imamo različita mišljenja, ljudi u Srbiji obično nisu agresivni i prihvataju da možemo imati različita mišljenja&quot;, dodala je.
Istraživanja o globalnoj podršci svetskim liderima pokazuju da Putin najveću podršku ima u Srbiji, zemlji u kojoj su hiljade Rusa našle dom od početka rata.
Putina u Srbiji, prema istraživanju Gallup Internationala objavljenom u februaru, podržava 37 posto građana.
Ruskinja Saša, koja poslednjih godina živi u Beogradu, kaže za RSE da je bila svesna proruskih nastojanja, ali ne i do koje mere je to duboko ukorenjeno.
&quot;Istovremeno su mi i teška i pomešana osećanja tim povodom jer od 2022. ovde živim kao neki deža vi onoga što se u Rusiji postepeno dešavalo&quot;, rekla je ona.
Srbija je jedina od zemalja u Evropi, u kojima je Gallup sproveo istraživanje, sa podrškom Putinu. U svim ostalim zemljama Putin je dobio negativne ocene.
Saša kaže da je po dolasku u Srbiju imala drugačiju viziju zemlje.
&quot;To je za mene uvek bilo društvo koje je više okrenuto Evropi, koje sebe vidi u demokratskoj budućnosti, koje je delovalo i humanije i osvešćenije od ruskog društva u tom trenutku&quot;, kaže ona.
Pogledajte šta kažu Beograđani o PutinuNa drugoj strani Beograđanin Marko Stojanović kaže da je Putin jak, uspešan političar, ali da poslednjih godina ima probleme u vođenju spoljne i unutrašnje politike.
&quot;S druge strane, nama stižu oni koji su pobegli iz Rusije i oni imaju potpuno drugačiju sliku o Rusiji, Putinu, tako da istina je negde između&quot;, dodaje on.
Filip Zlatanović je uveren da Putin i svom narodu više šteti nego što koristi.
&quot;Ne mogu da putuju nigde, nisu u bankovnom sistemu, ekonomija im je… ne znam čime se izdržavaju&quot;, rekao je.
Zašto u Srbiji &apos;vole&apos; Putina?Ni četvorogodišnja ruska invazija na Ukrajinu, koja je odnela živote 15 hiljada civila u toj zemlji prema procenama Ujedinjenih nacija, nije promenila raspoloženje prema Putinu u Srbiji.
Za istoričara Milana St. Protića to je rezultat agresivne kampanje i propagande koja traje godinama.
&quot;Kada se to plasira sa svih strana i na jedan tako sistematski način, onda samo jedan ovakav efekat može da se očekuje&quot;, kaže za RSE St. Protić.
Hiljade ljudi klicalo je Putinu ispred Hrama Svetog Save tokom njegove poslednje posete Beogradu u januaru 2019.
&quot;Hvala na prijateljstvu. Spasiba za družbu&quot;, poručio je tada Putin okupljenima, koji su došli u znak podrške ruskom predsedniku na poziv Srpske napredne stranke, partije predsednika države Aleksandra Vučića.
Prema proceni policije bilo ih je više od 100.000, a sedam godina kasnije Putin izgleda da nije zaboravljen.
Njegov lik može se videti na muralima na zidovima zgrada i suvenirima u centru Beograda koji dočekuju turiste.
Sociolog Dario Hajrić smatra da popularnost Putina manje govori o Rusiji, a više o lokalnoj fascinaciji figurom &quot;onog koji drži stvari pod kontrolom&quot;.
&quot;Naša politička klasa brižljivo uzgaja tu podaničku fascinaciju autoritetom i &apos;čvrstom rukom&apos; da bismo ih lakše prihvatili i u lokalnim okvirima&quot;, kaže on za RSE.
Kako se menja matrica događaja?Pozivajući se i na tradcionalno prijateljstvo sa Rusijom, zvanični Beograd istrajava u odluci da ne uvodi sankcije Moskvi, uprkos upozorenjima Brisela i Vašingtona.
Srbija, koja zavisi od uvoza gasa iz Rusije, među je retkim evropskim zemljama koje se nisu pridružile sankcijama Evropske unije, iako je kandidat za članstvo u EU.
Sociolog Dario Hajrić kaže da je Srbija formalno evropski kandidat, a informativno duboko uronjena u proruske narative i mitove o nepripadanju zapadnoj civilizaciji.
&quot;Domaće vlasti decenijama održavaju balans: formalno EU put, ali uz stalno podgrevanje ideje o Rusiji kao zaštitniku&quot;, navodi.
Na podršku Moskve vlasti Srbije oslanjaju se i u međunarodnim organizacijama u protivljenju nezavisnosti Kosova, dok pod okriljem EU sa Prištinom vode pregovore o normalizaciji odnosa.
Vlasti Srbije poručuju da se neće odreći prijateljstva sa Rusijom. I pored podrške teritorijalnom integritetu Ukrajini i pružanju humanitarne pomoći toj zemlji, Beograd nije prekinuo veze sa Kremljom.
U provladinim tabloidima veličaju se uspesi ruske vojske na frontu, a o ukrajinskoj strani se piše kao o neprijateljskoj.
Istraživanje Delegacije EU u Srbiji s kraja prošle i početka ove godine pokazalo je da samo 8 odsto građana vidi Rusiju kao krivca za rat u Ukrajini.
Dok pre kao krivce označavaju NATO, Sjedinjene Države i Ukrajinu.
Socilog Dario Hajrić kaže da ako je Rusija godinama simbol &quot;zaštitnika&quot; ili kontrateže Zapadu, onda vest o invaziji ne menja taj okvir već se menja interpretacija invazije.
&quot;Ona postaje &apos;provocirana&apos;, &apos;nužna&apos;, &apos;geopolitička&apos;, bilo šta osim onoga što bi srušilo postojeći narativ&quot;, navodi.
Hajrić dodaje da su domaći mediji, prepisujući ruske, vrlo brzo prepakovali invaziju u &quot;geopolitički sukob velikih sila&quot; u kom je Putin bio prinuđen da se brani.
U Srbiji rade Sputnjik i RT (Russia Today), dok predsednik Srbije Aleksandar Vučić ističe da je Srbija jedina zemlja u Evropi u kojoj nesmetano rade ruski mediji.
Evropska unija je u martu 2022. obustavila emitovanje Sputnjika i RT do okončanja agresije na Ukrajinu i dok Rusija i njoj bliski mediji ne obustave širenje dezinformacija i manipulaciju informacijama.
Susreti sa Putinom ređi, ali nisu prekinutiVrata Beograda otvorena su za ruske zvaničnike, koji su uglavnom pod evropskim i američkim sankcijama.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je ranije isticao broj svojih susreta sa Putinom, iste je proredio od februara 2022.
Ali nije odbio Putinov poziv za učestvovanje na vojnoj paradi u Moskvi 9. maja 2025. povodom Dana pobede nad nacizmom u Drugom svetskom ratu.
Vučić se tada sastao sa Putinom u Kremlju, nakon čega je poručio da Srbija i Rusija treba da povećaju i učvrste saradnju u svim oblastima.
Mnogo određeniji bio je nekoliko meseci ranije tadašnji potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin kada je tokom susreta sa Putinom u Vladivostoku.
Vulin je u septembru 2024. Putina uveravao da je Srbija ne samo strateški partner, već i saveznik Rusije, navodeći da je zbog toga pritisak na Srbiju &quot;ogroman&quot;.
Upitan za pozivanje na tradicionalne odnose dve zemlje, istoričar Milan St. Protić kaže da ne postoji tradicionalni sentiment prema Rusiji, već da je plasiranje takve projekcije odgovoralo ovdašnjim vlastima.
&quot;To je tako bilo i pod Miloševićem, to je tako i danas. Oni u ruskom režimu, čije je oličenje Putin, vide i imaju svog najsigurnijeg zaštitnika, pokrovitelja, tutora&quot;, ocenjuje.
I dok se sa beogradskih ulica i dalje mogu čuti povici &quot;Srbi i Rusi braća zauvek&quot;, na Rusiju i Putina se potpuno drugačije gleda u ostatku Evrope.
Najnižu podršku Putin je, prema Gallupu, dobio u Ukrajini (-98 odsto), a potom u skandinavskim zemljama - Danskoj (-94), Švedskoj (-94), Norveškoj (-90).
Zatim u Poljskoj (-83) i Estoniji (-88 odsto).
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-rusija-putin-popularnost/33688066.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-rusija-putin-popularnost/33688066.html</guid>            
            <pubDate>Wed, 25 Feb 2026 16:55:16 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/c4170000-0aff-0242-04a6-08d9f7b6db1a_cx0_cy5_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Uloga Džesija Džeksona u oslobađanju američkih vojnika u Srbiji </title>
            <description>Pregovaranje sa Slobodanom Miloševićem o oslobađanju trojice američkih vojnika, bila je jedna od međunarodnih misija američkog lidera za građanska prava i baptističkog sveštenika Džesija Džeksona (Jesse Jackson), koji je preminuo 17. februara u 84. godini.
Od Sirije, Kube, Iraka do Srbije – imao je ključnu ulogu u oslobađanju više Amerikanaca i drugih osoba.
Kamere svetskih agencija zabeležile su zagrljaje Džeksona sa trojicom američkih vojnika posle oslobađanja u Beogradu u proleće 1999.
Te slike obišle su svet u vreme NATO bombardovanja tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, kampanje preduzete zbog zločina srpskih snaga nad albanskim stanovništvom na Kosovu.
Stiven Gonsales (Steven Gonzales - 22), Endru Ramirez (Andrew Ramirez - 24) i Kristofer Stoun (Christopher Stone- 25) su zajedno sa Džeksonom napustili Beograd autobusom i prešli u susednu Hrvatsku.
Odatle su odleteli u američku vojnu bazu u Nemačkoj.
Džesi Džekson, koji je tada već bio poznat po angažovanju u pomaganju Amerikancima u inostranstvu, stigao je u Beograd krajem aprila 1999. sa tadašnjim američkim kongresmenom Rodom Blagojevićem.
Na početku razgovora sa Miloševićem, kamere AP su zabeležile kako Džekson kaže &quot;pokušavamo da okončamo ratove&quot;.
&quot;Morao sam da objasnim Miloševiću kakve su mu opcije i da ga uverim u to&quot;, rekao je Džekson godinama kasnije za AP.
Trojica američkih vojnika su tokom rutinske patrole u blizini makedonsko-jugoslovenske, granice tokom rata na Kosovu, naišli na pripadnike jugoslovenske vojske i predali se posle kratke pucnjave.
Narednik američke vojske Endru Ramirez rekao je za BBC da on i još dvojica vojnika nisu znali da se vode pregovori o njihovom oslobađanju.
&quot;Izveli su nas, sa lisicama na rukama, u sobu. Video sam kamere CNN-a i nekih drugih novinskih agencija. I tamo je bio sveštenik Džesi Džekson&quot;, rekao je Ramirez.
&quot;Nismo imali pojma šta se dešava. Kasnije sam se našalio da sam tada pomislio: &apos;Pa, ovo nije normalno, čak su i sveštenika Džeksona zarobili!&quot;, ispričao je Ramirez.
Rod Blagojević je za BBC rekao da su pregovori bili napeti jer je Milošević prvobitno ponudio da oslobodi jednog ili dvojicu vojnika.
&quot;Džekson je bio nepokolebljiv. Rekao je da nećemo povesti samo jednog ili dvojicu, već sve ili nijednog&quot;, naveo je bivši guverner Ilinoisa.
Kako je rekao, Džekson je bio centralna figura.
&quot;Ja sam bio samo čovek koji je nosio kofere&quot;, dodao je Blagojević.
Administracija tadašnjeg predsednika Bila Klintona (Bill Clinton) nije podržala posetu Džeksona Beogradu uz stav da uslovi NATO-a za okončanje rata nisu predmet pregovora.
Zapad je pokušavao da primora Miloševića na povlačenje vojnih i policijskih snaga sa Kosova do čega je i došlo nekoliko meseci kasnije.
Milošević je kasnije optužen za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, ali je preminuo u pritvoru Haškog tribunala pre izricanja presude, dok je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008.
Džesi Džekson je 1984. obezbedio oslobađanje i američkog mornaričkog pilota Roberta Gudmana mlađeg iz Sirije, nakon što su ga sirijske snage zarobile pošto je oboren u Libanu.
Potom se 1990. sastao sa iračkim liderom Sadamom Huseinom kako bi obezbedio oslobađanje stotina Amerikanaca i drugih nakon iračke invazije na Kuvajt.
Posredovao je i u oslobađanju desetina kubanskih i američkih zatvorenika 1984.
Bio je istaknuti zagovornik okončanja aparthejda u Južnoj Africi, a 1990-ih je služio kao specijalni predsednički izaslanik za Afriku u administraciji Bila Klintona.
Odrastao je na segregisanom američkom Jugu i tokom života se borio za rasnu pravdu.
Postao je blizak saradnik Martina Luthera Kinga Jr.
Na Demokratskoj konvenciji 1988, kako prenosi Rojters, poručio je &quot;Amerika nije ćebe satkano od jedne niti, jedne boje, jednog platna&quot;.
Dva puta se kandidovao za demokratsku predsedničku nominaciju, a AFP podseća da je plakao u publici dok je Barak Obama (Barack), prvi afroamerički predsednik SAD slavio pobedu na izborima 2008.
Svetske agencije pišu da je Džekson nastavio aktivizam i u poznim godinama osuđujući ubistvo Dordža Flojda (George Floyd) i drugih Afroamerikanaca 2020. godine tokom globalnog pokreta za rasnu pravdu.
Od Džeksona su se oprostili sadašnji i bivši predsednici Sjedinjenih Američkih Država.
&quot;Džesi je bio sila prirode kakva se retko viđa&quot;, napisao je predsednik Donald Tramp (Trump) na svojoj platformi Truth Social.
Bivši američki predsednik Barak Obama naveo je da je Džekson više od 60 godina pomagao da se predvode neki od najznačajnijih pokreta za promene u ljudskoj istoriji.

&quot;Od organizovanja bojkota i sedećih protesta, registrovanja miliona birača, do zalaganja za slobodu i demokratiju širom sveta, bio je neumoran u svom uverenju da smo svi božja deca, dostojna dostojanstva i poštovanja&quot;, napisao je Obama.
Takođe je dodao da je &quot;velečasni Džekson stvorio prilike za generacije Afroamerikanaca i inspirisao bezbroj drugih.&quot;
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-jesse-jackson-vojnici-sad/33681544.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-jesse-jackson-vojnici-sad/33681544.html</guid>            
            <pubDate>Wed, 18 Feb 2026 14:04:44 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/ac066d8c-1195-4c58-4d31-08de3c91433d_cx0_cy3_cw0_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Alijev u Beogradu, Azerbejdžan pomaže u smanjivanju gasne zavisnosti od Rusije </title>
            <description>Do dva miliona kubika gasa dnevno Srbija može da nabavlja iz Azerbejdžana, najveće privrede na Kavkazu.
Ta zemlja bogata gasom i naftom postaje važan partner Srbiji u smanjivanju gasne zavisnosti od Rusije.
Potražnja za azerbejdžanskim gasom krenula je da raste u Evropi nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022.
Iako je Rusija i dalje dominantni snabdevač, od 2023, rastu dotoci gasa iz kaspijskog regiona u Srbiju.
Korak dalje biće zajednička izgradnja gasne elektrane u okolini Niša, na jugu Srbije.
Očekuje se da ugovor o izgradnji elektrane bude potpisan tokom posete Beogradu predsednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva.
To je za RSE potvrdilo Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije.
Kako su naveli, gasna elektrana će biti kapaciteta 350 megavata električne energije i 150 megavata toplotne energije.
U Ministarstvu kažu da će precizna ukupna vrednost projekta biti poznata nakon završetka projektno-tehničke i ekonomske analize.
Zvaničnici Srbije su ranije izjavljivali da je vrednost projekta 600 miliona evra.
Azerbejdžanski ekspert za kaspijski gas i naftu Ilham Shaban kaže za RSE da prelazak sa trgovine na zajedničko vlasništvo nad imovinom označava novu fazu.
&quot;Srbija dobija stabilnu proizvodnju električne energije a Azerbejdžan, koji zastupa kompanija SOCAR, nije samo prodavac sirovina već i investitor i suvlasnik energetske infrastrukture&quot;, kaže on.
U Evropi zbog energije raste geostrateški značaj Azerbejdžana, bivše sovjetske republike.
U januaru je povećan broj evropskih tržišta koje gasom snabdeva azerbejdžanska državna energetska kompanija SOCAR isporukama Nemačkoj i Austriji.
Time je, kako je saopštio SOCAR, broj evropskih država koje uvoze azerbejdžanski gas porastao na 16.
Azerbejdžan je u 2025. godini u Evropu izvezao 12,8 milijardi kubnih metara gasa, prema saopštenju Ministarstva energetike te zemlje.
Raste uvoz gasa iz AzerbejdžanaSrbija trenutno preko 80 odsto dnevnih potreba za gasom pokriva iz Rusije gasovodom Balkanski tok.
&quot;Dok sa azerbejdžanskom kompanijom SOCAR imamo ugovor o snadbevanju do dva miliona kubika gasa dnevno, u zavisnosti od potreba&quot;, navelo je Ministarstvo rudarstva i energetike.
Srbija je ugovorom o snabdevanju gasom sa kompanijom SOCAR krajem 2023. prvi put diversifikovala svoje izvore snabdevanja.
&quot;I prepoznala Azerbejdžan kao važnog energetskog partnera&quot;, dodaje se u odgovoru Ministarstva.
Srbija nije uspela da obezbedi novi dugoročni ugovor sa ruskim Gaspromom o snabdevanju gasom prošle godine, a kratkoročni sporazum postignut u decembru ističe 31. marta.
Energetski stručnjak iz Beograda Aleksandar Kovačević kaže za RSE da je Azerbejdžan jedan od partnera koji može značajno doprineti diversifikaciji snabdevanja Srbije gasom, derivatima nafte i azotnim đubrivom.
&quot;A naročito svrsishodnim investicijama koje su u tom sektoru potrebne&quot;, dodao je.
Iako je gas iz Rusije i dalje dominantan na tržištu Srbije, te količine se ipak smanjuju.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, udeo ruskog gasa je u 2025. pao na 88 odsto, sa 93 koliko je iznosio 2024.
Paralelno sa tim, rastu količine tog energenta uvezene iz Azerbejdžana.
U 2025. azerbejdžanski gas činio je osam odsto ukupnog uvoza. To je rast od pet odsto u odnosu na 2024. kada je udeo gasa iz Azerbejdžana činio 2,9 odsto.
Kaspijski gas stiže iz Azerbejdžana, udaljenog više od 3.000 kilometara kopenim putem, preko interkonektora Bugarska-Srbija.
Prve količine gasa tim interkonektorom, koji je izgrađen u saradnji sa Evropskom unijom, krenule su 1. januara 2024.
Interkonektor, dužine 170 kilometara, pušen je u rad par nedelja ranije uz prisustvo predsednika Srbije i Azerbejdžana Aleksandra Vučića i Ilhama Alijeva.
Kapacitet gasovoda je 1,8 milijardi kubnih metara godišnje, što predstavlja više od polovine potreba Srbije za gasom na godišnjem nivou.
&quot;Prema zvaničnoj statistici Azerbejdžana, isporuke prirodnog gasa u Srbiju dostigle su 192,6 miliona kubnih metara od januara do novembra 2025&quot;, kaže Ilham Shaban.
Navodeći da je u 2024. izvoz iznosio 72,1 milion kubnih metara, kaže da se uzimajući u obzir projektovane brojke za 2025, izvoz gasa u Srbiju utrostručio.
On dodaje da je Azerbejdžan od aprila 2024. godine, postao značajan dobavljač srpskoj naftnoj industriji, sa 1,8 miliona isporučenih barela.
Po količinama sirove nafte koju uvozi Srbija, Azerbejdžan zauzima treće mesto, posle Kazahstana i Iraka.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2025. udeo azerbejdžanske sirove nafte u ukupnom uvozu iznosio je osam odsto.
&quot;Azerbejdžan igra ključnu ulogu u stvaranju energetske mreže bezbednosti Srbije, dok je Beograd postao pouzdan oslonac za Baku na Balkanu&quot;, ocenio je Ilham Shaban.
Da li Srbija može da uvozi više gasa iz Azerbejdžana?Vlasti u Srbiji veruju da će zemlja u budućnosti moći da uvozi više gasa iz Azerbejdžana.
To uverenje izrazio je u oktobru predsednik Aleksandar Vučić rekavši da &quot;gradimo sve potrebne objekte kako bismo to dobili&quot;.
&quot;Nema ograničenja za bilo kakvu vrstu saradnje sa Azerbejdžanom&quot;, rekao je na pitanje azerbajdžanskih novinara tokom Samita Evropske političke zajednice u Kopenhagenu.
Ali Srbija za sada, po rečima Dušana Bajatovića, direktora državnog Srbijagasa koje snabdeva potrošače gasom, nije uspela da poveća količine iz Azerbejdžana.
&quot;Razlog je što su sve količine gasa koje ima Azerbejdžan unapred kupljene&quot;, rekao je on 10. februara za RTS.
Aleksandar Kovačević kaže da je gasna infrastruktura koja povezuje Srbiju sa Južnim Koridorom, kojim se gas iz Azerbejžzana doprema u Tursku i ostali deo Evrope, &quot;vrlo skromna uz vrlo ograničenu funkcionalnost&quot;.
Azerbejdžanski SOCAR nije odgovorio na upit RSE da li je moguće da poveća isporuke gasa Srbiji i od čega bi to zavisilo.
Energetski ekspert iz Bakua Ilham Shaban kaže da to zavisi od sposobnosti klijenta za plaćanje navodeći da se azerbejdžanski gas na evropskom tržištu prodaje sa blagim popustom.
&quot;Troškovi ne dozvoljavaju niže prodajne cene u Evropi, jer se proizvodi u dubokom delu Kaspijskog mora, od 600 metara ili više, i isporučuje se na udaljenosti od 3.500-4.000 kilometara. Stoga su i troškovi transporta visoki&quot;.
Rojters je nedavno pisao i da sposobnost Azerbejdžana da poveća izvoz zavisi od proširenja kapaciteta gasovoda i investicija u proizvodnju.
Šta Srbija radi na diverzifikaciji gasa?Srbija se u nastojanju da smanji ruski gas, osim Azerbejdžana okreće i Evropskoj uniji.
Vučić je izjavio 4. februara za Rojters da Srbija planira da obezbedi 500 miliona kubnih metara godišnje, što je petina potreba, kroz mehanizam zajedničke nabavke gasa EU.
On je tada rekao da će Srbija i dalje imati velike količine gasa iz Rusije, ali da mora da prilagodi energetsku politiku određenim zahtevima.
Srbija diversifikauje izvore i rute snabdevanja prirodnim gasom izgradnjom gasnih interkonekcija prema Severnoj Makedoniji, koji bi omogućio pristup tečnom prirodnom gasu iz Grčke, i Rumuniji.
U Ministarstvu rudarstva i energetike Srbije kažu da su investicioni okviri za završetak tih projekata do 2028.
&quot;Ove interkonekcije zajedno bi bile kapaciteta više od 4 milijarde kubika&quot;, navelo je Ministarstvo.
EU pokušava da smanji Rusiji prihode od energetike za rat u Ukrajini i planira da do 1. januara 2028. potpuno ukine uvoz ruske nafte i gasa.
Postepena obustava uvoza ruskog gasa na teritoriju EU, krenula je početkom godine i ne odnosi se tranzit ruskog gasa trećim zemljama.
Međutim, EU očekuje od Srbije, kao zemlje kandidata za pristupanje, postepeno usklađivanje sa svim odlukama.
Srbija je jedina zemlja kandidat za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu koja nije uvela sankciji Rusiji zbog invazije na Ukrajinu.
Firme iz Azerbejdžana u infrastrukturnim projektimaPrisustvo Azerbejdžana u Srbiji počelo je učestvovanjem tamošnjih firmi u izgradnji puteva.
Privatna kompanija AzVirt bila je glavni izvođač na izgradnji deonice Ljig-Preljina na Koridoru 11, dužine oko 40 kilometara.
Zatim je radila autoput Ruma-Šabac, dužine oko 25 kilometara sa mostom preko Save i brzu saobraćajnicu Šabac-Loznica, dužine 55 kilomatara.
Takođe i deonice obilaznice oko Beograda.
Predsednici Srbije i Azerbejdžana Aleksandar Vučić i Ilham Alijev su u novembru 2022. u Beogradu potpisali Memorandum o osnivanju Saveta za strateško partnerstvo.
Kada su se u decembru iste godine sreli u Bakuu, Vučić je rekao da dve zemlje osim energetike imaju i brojne druge oblasti u kojima mogu da unaprede saradnju, poput vojne industrije, transfera tehnologije i zajedničke proizvodnje za treća tržišta.
Alijev je tada kao oblasti u kojima je moguća saradnja naveo energetiku, odbrambenu industriju, saobraćaj i logistiku.
Spomenik Hajdaru Alijevu u beogradskom parkuSrbija poslednje dve decenije jača odnose sa bivšom sovjetskom republikom Azerbejdžan.
Deklaracija o prijateljskim odnosima i strateškom partnerstvu potpisana je u februaru 2013.
Intenziviranje saradnje sa Azerbejdžanom potiče i pre 2012, kada je na vlast došla Srpska napredna stranka predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Slično je bilo i u vreme kada je predsednik države bio Boris Tadić, koji je tada predvodio Demokratsku stranku.
Tako je u junu 2011. u beogradskom Tašmajdanskom parku postavljen spomenik nekadašnjem predsedniku Azerbejdžana i autoritarnom lideru Hajdaru Alijevu.
Vlada Azerbejdžana je sa dva miliona evra finansirala uređenje parka, a spomenik je otkrio njegov sin Ilham Alijev koji ga je nasledio na mestu predsednika države.
Ilham Alijev vlada čvrstom rukom Azerbejdžanom od 2003. i ovo mu je peti mandat.
Referendumom iz 2016. omogućene su izmene ustava za šira ovlašćenja predsednika i produžavanje mandata na sedam godina u odnosu na dotadašnjih pet.
Dok Azerbejdžan pada na globalnim listama demokratije i slobode govora, vlada odbacuje optužbe za autoritarizam i koruciju.
Ilham Alijev dolazi u Beograd kao već poznati gost.
Nekoliko dana pre dolaska u Srbiju Alijev je u Bakuu potpisao sa američkim potpredsednikom Džej Di Vensom (J.D. Vance) sporazum o strateškom partnerstvu sa Sjedinjenim Državama.
Sporazum obuhvata ekonomsku i bezbednosnu saradnju, dok Vašington nastoji da proširi svoj uticaj u regionu kojim je nekada dominirala Rusija.
Dokument je prvi put predstavljen tokom razgovora Alijeva i predsednika Donalda Trampa (Trump) u Vašingtonu u avgustu, gde je Alijev postigao mirovni sporazum sa jermenskim premijerom Nikolom Pašinjanom o okončanju višedecensijkog rata.
*Saradnja na tekstu: Mila Manojlović</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/alijev-beograd-srbija-azerbejdzan-gas/33677184.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/alijev-beograd-srbija-azerbejdzan-gas/33677184.html</guid>            
            <pubDate>Sun, 15 Feb 2026 10:02:34 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/01000000-c0a8-0242-4b9c-08dbf0c0020e_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Da li se u Srbiji može ponovo suditi za ubistvo Slavka Ćuruvije?</title>
            <description>Ubistvo novinara Slavka Ćuruvije u Beogradu ni posle skoro tri decenije nije razrešeno.
Četvorica okrivljenih bivših pripadnika Državne bezbednosti (DB), prvostepeno osuđena na ukupno 100 godina zatvora, oslobođena su presudom Apelacionog suda.
I pored toga što je Vrhovni sud utvrdio da u toj presudi nisu pravilno ocenjeni pojedini dokazi, to ne utiče na njenu pravosnažnost.
Da li će ovaj postupak moći da se nastavi zavisi od Ustavnog suda.
Jelena Ćuruvija Đurica, ćerka ubijenog novinara, tražila je ocenu ustavnosti Zakonika o krivičnom postupku, koji je onemogućio žalbu na oslobađajuću presudu Apelacionog suda.
&quot;Srpsko pravosuđe mora da stvori mogućnost da ovaj predugi sudski proces dobije takav epilog u kome ćemo imati i istinu i pravdu&quot;, poručila je ona.
Ocenila je da pravosuđe to nije dužno samo prema njenom ocu i njoj kao oštećenoj, već i prema svim novinarima i svim građanima.
Vlasnik lista &quot;Dnevni telegraf&quot; i nedeljnika &quot;Evropljanin&quot; Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine u prolazu ispred zgrade u kojoj je živeo.
Ivana Stevanović iz Fondacije &quot;Slavko Ćuruvija&quot; ocenila je za RSE potpunim apsurdom da postoji &quot;nezakonita presuda doneta uz netačnu interpretaciju ključnih dokaza, a da nema nikakve posledice&quot;.
&quot;Ovo je poluistina, tapkanje u mraku koje prolongira tu atmosferu devedesetih, nekažnjivost državnih zločina i nekažnjivost ubistava novinara&quot;, navela je.
Šta je presuđivano?Vrhovni sud, u postupku za zaštitu zakonitosti na zahtev Vrhovnog javnog tužilaštva, utvrdio je da je Aplecioni sud u oslobađajućoj presudi višestruko povredio zakon kada je oslobodio krivice čelnike DB za ubistvo Ćuruvije.
Po oceni Vrhovnog suda presuda apelacije doneta je &quot;uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a u korist okrivljenih&quot;.
Međutim, Vrhovni sud osim konstatovanja grešaka nije mogao da ocenjuje pravosnažnost te presude.
Prethodno je Apelacioni sud u februaru 2024. oslobodio četvoricu bivših pripadnika DB, koji su prvostepenom presudom bili osuđeni za teško ubistvo u podstrekivanju i saizvršilaštvo.
Nakon ponovnog ispitivanja svedoka, sud je utvrdio da su iskazi iz istrage &quot;ne samo nepouzdani, već i da se ne mogu sa sigurnošću prihvatiti kao istiniti&quot;.
Na tu presudu po zakonu nije postojala mogućnost žalbe.
Podsetimo, da su prvostepenom presudom 2021. u ponovljenom postupku osuđeni na po 30 godina zatvora šef Državne bezbednosti u vreme vlasti Slobodana Miloševića Radomir Marković i nekadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić.
Nekadašnji pripadnici DB-a Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su na po 20 godina.
Neposredni izvršilac nije poznat ni posle 27 godina od ubistva Slavka Ćuruvije i sudskog postupka koji je trajao skoro deceniju.
Šta se traži od Ustavnog suda?Od Ustavnog suda se traži ocena ustavnosti nekoliko odredbi Zakona o krivičnom postupku koje onemogućavaju žalbu na drugostpenu presudu.
Vladica Ilić, iz nevladinog Beogradskog centra za ljudska prava i pravni zastupnik ćerke ubijenog novinara, kaže za RSE da je cilj da se postupak vrati u fazu u kojoj će se preispitati da li su propusti drugostepenog suda imali uticaj na presudu.
&quot;I ako su mogli da imaju uticaj, da se ta presuda ukine i da se ponovo odluči o krivici okrivljenih&quot;, naveo je.
Ilić objašnjava da od Ustavnog suda nije traženo da uđe u kompletan predmet ubistva Slavka Ćuruvije i čita dokaze, već vrlo konkretna pitanja.
&quot;Da li je nemogućnost podnošenja žalbe i da li je nemogućnost Vrhovnog suda da oceni bitnost povreda koje su postojale u oslobađajućoj drugostepenoj presudi u skladu sa Ustavom&quot;, naveo je.
Šta bi odluka Ustavnog suda mogla da znači?Ilić kaže da Ustav dopušta mogućnost ponavljanja postupka nakon što je pravosnažno okončan ukoliko se pojave novi dokazi ili se utvrdi da su u postupku postojale bitne povrede zakona koje su mogle da utiču na njegov ishod.
Dodaje i da postoji solidna praksa Evropskog suda za ljudska prava da to nije samo mogućnost nego i obaveza države.
&quot;Kad se pokažu fundamentalni nedostaci u nekom postupku, a imali ste oštećenog koji je pretrpeo teže povrede ljudskih prava ili porodicu koja je oštećena zato što je neko ubijen, Evropski sud je odlučivao da ne dolazi u obzir da se država krije iza zabrane ponovnog suđenja i gonjenja&quot;, naveo je.
Ukoliko Ustavni sud odluči pozitivno to bi, kako navodi Ilić, značilo da Jelena Ćuruvija dobije mogućnost, kao oštećena, da traži da se izmeni jedna od dve presude – Vrhovnog ili Apelacionog suda.
&quot;Ako se stavi van snage odredba kojom se zabranjuje žalba, onda bi sud trebalo da izmeni presudu tako što bi dodao pouku o pravu na žalbu&quot;, objašnjava Ilić.
Ukoliko se utvrdi neustavnost odredbi koje sprečavaju Vrhovni sud da meri uticaj utvrđenih propusta na zakonitost drugostepene presude onda bi taj sud, kaže Ilić, mogao u novoj presudi da to učini.
Takođe su disciplinskom tužiocu Visokog saveta sudstva podnete disciplinske prijave protiv troje sudija koji su učestvovali u donošenju oslobađajuće presude Apelacionog suda u slučaju Ćuruvija, zbog postojanja sumnje da su nesavesno vršili sudijsku funkciju.
Krajnja adresa Evropski sud za ljudska pravaUkoliko Ustavni sud ne prihvati inicijativu, onda u Srbiji više ne postoji nijedno pravno sredstvo i preostaje samo Evropski sud za ljudska prava.
Pravni zastupnik Ćuruvijine ćerke kaže da će se obratiti Evropskom sudu i u slučaju da Ustavni sud bude odugovlačio sa odlukom.
&quot;Tu mislim na probijanje roka od par meseci&quot;, naveo je Vladica Ilić.
On se ipak nada da slučaj neće doći do Evropskog suda.
&quot;Valjda shvataju da ne bi bilo zgodno da Evropski sud utvrdi da je Srbija onemogućila utvrđivanje odgovornosti za ubistvo Slavka Ćuruvije zato što je imala loše zakone. To bi bila loša odluka po Srbiju&quot;, dodao je.
Evropski sud za ljudska prava je u oktobru 2025. utvrdio da su povređena prava očeva u istrazi o smrti dvojice Dražena Milovanovića i Dragana Jakovljevića, koji su ubijeni 2004. u beogradskoj kasarni na Topčideru.
U toj odluci suda stoji da je &quot;Vlada Srbije izrazila priznanje, sa žaljenjem, o kršenju prava podnosilaca koje je proisteklo iz nedostataka u istrazi o smrti gardista&quot;.
Vlada Srbije se obavezala na &quot;sprovođenje efikasne zvanične istrage o smrti&quot; dvojice gardista pod &quot;nadzorom visokog tužioca i potpuno u skladu sa principima utvrđenim u relevantnoj sudskoj praksi Suda&quot;.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/ubistvo-novinar-slavko-curuvija/33674227.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/ubistvo-novinar-slavko-curuvija/33674227.html</guid>            
            <pubDate>Wed, 11 Feb 2026 07:15:00 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/01000000-0aff-0242-3480-08dc5a1c0397_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srbija i BiH i dalje istražuju ruske paravojne kampove</title>
            <description>Srbija i Bosna i Hercegovina (BiH) i dalje istražuju navode o ruskim paravojnim kampovima za borbeno-taktičku obuku u cilju izazivanja nereda u Moldaviji.
U Srbiji i dalje traje istraga o kampu otkrivenom u ugostiteljskom objektu Sunčana reka, uz reku Drinu na zapadu zemlje u septembru 2025.
Dvojica osumnjičenih puštena su iz pritvora.
Takođe je BiH otvorila predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024.
U međuvremenu je zbog organizovanja obuke te godine u BiH i Srbiji, sud u Moldaviji osudio tri osobe.
Vlasti Moldavije su u dva navrata iznele tvrdnje da se u zemljama Zapadnog Balkana organizuju obuke za izazivanje nereda u organizaciji Rusije.
Prvi put su uoči predsedničkih izbora i referenduma o pridruživanju Evropskoj uniji 2024. saopštile da su organizovane obuke koje su vodile osobe povezane sa ruskim plaćeničkim oružanim grupama Ferma i Vagner.
Drugi put u septembru 2025. neposredno pre parlamentarnih izbora na kojima su proevropske snage osvojile većinu u parlamentu Moldavije.
Tada su moldavske vlasti navele da je većina osumnjičenih obučavana u Srbiji u sklopu plana za koji tvrde da je koordinisan iz Rusije.
Nekoliko dana nakon toga vlasti Srbije uhapsile su dvojicu svojih državljana.
U saopštenjima srpske policije i tužilaštva tada nije spomenuta Rusija, ali je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da su nadležni u Srbiji ustanovili da su u kampu bila tri državljanina Rusije.
Nakon hapšenja su u lokalnoj prodavnici za RSE rekli da su im dolazili posetioci iz kampa i da su uglavnom govorili ruski jezik, te da su meštani mislili da su sportisti.
Rusija je negirala mešanje u izborni proces, dok je Moldavija optužuje za hibridni rat, uključujući kampanju dezinformacija i nezakonito finansiranje proruskih partija.
Šta kažu tužilaštvo i sud u Srbiji?Slučaj kampa za borbeno-taktičku obuku državljana Moldavije i Rumunije, koji je na zapadu Srbije otkriven u septembru 2025, i dalje je u fazi istrage.
&quot;Osumnjičeni su saslušani, svedoci ispitani i u toku su potrebna veštačenja&quot;, navelo je za RSE Više javno tužilaštvo u Šapcu.
Tužilaštvo vodi istragu protiv okrivljenih Lazara Popovića iz Beograda i Save Stevanovića iz Loznice.
Popoviću je 6. februara pritvor zamenjen jemstvom, naveo je za RSE Viši sud u Šapcu, dok je Stevanović pušten 17. oktobra nakon saslušanja svedoka.
Branislav Manić, nekadašnji branilac Lazara Popovića, rekao je svojevremeno za BIRN da se Popović tokom saslušanja u policiji branio ćutanjem.
U odgovoru Višeg suda se navodi da ih tužilaštvo sumnjiči za krivično delo organizovanje učestvovanja u ratu ili oružanom sukobu.
Za to delo je zaprećena zatvorska kazna u rasponu od dve do deset godina.
Stevanović je, prema navodima suda, pušten iz pritvora 17. oktobra nakon saslušanja svedoka.
Stevanović je, kako kaže njegov advokat Miodrag Terzić, negirao krivično delo koje mu se stavlja na teret.
Terzić za RSE navodi da &quot;odbrana smatra da nema nikakvog dokaza&quot; protiv Stevanovića.
&quot;Njegova delatnost se sastojala samo u tome što je dva-tri puta bio u objektu Sunčana reka sasvim neformalno na kafi sa prijateljima&quot;, tvrdi Terzić.
Tamo se, kako kaže, sretao i sa prvoosumnjičenim Lazarom Popovićem, sa kojim je bio prijatelj.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije je nakon hapšenja Popovića i Stevanovića saopštilo da se sumnja da je borbeno taktička obuka koju su organizovali imala za cilj pružanje fizičkog otpora policiji Moldavije u slučaju nereda tokom izbornog dana.
Prema tim navodima sumnja se da je Popović organizovao i finansirao obuku, dok se Stevanović tereti da mu je u tome pomagao.
Obuka je, kako se sumnja, sprovedena u periodu od 16. jula do 12. septembra za između 150 i 170 državljana Moldavije i Rumunije.
Lazar Popović je nekadašnji savetnik proruskog ministra u Vladi Srbije Nenada Popovića, dok je Savo Stevanović najpre bio član Popovićeve Srpske narodne partije (SNP) a potom &quot;Zdrave Srbije&quot;, članice vladajuće koalicije.
Tužilaštvo BiH dobilo informacije iz MoldavijeTužilaštvo BiH otvorilo je u leto 2025. predmet u vezi sa obukama koje su održavane u toj zemlji tokom 2024, ali nije poznato više detalja.
Tužilaštvo je navelo za RSE da su dobili određenu dokumentaciju iz Moldavije kao odgovor na zahtev za informacije.
&quot;Nakon dužeg vremena, zaprimili smo određenu dokumentaciju iz Moldavije, koja je upućena na prijevod, kako bi se mogla detaljno analizirati, nakon čega će biti odlučeno o daljim aktivnostima&quot;, rečeno je.
U presudi suda u Kišinjevu ne pominju se izričito državljani BiH koji su učestvovali u tim aktivnostima.
Mediji u Srbiji su u oktobru 2024. objavili da je Bezbednosno-informativna agencija sa policijom presekla nelegalne aktivnosti na seoskom imanju kod Kučeva na severoistoku Srbije.
Prema tim navodima, između ostalog, pronađeni su četiri drona sa pratećom opremom, oprema za &quot;hvatanje&quot; dronova, Starlink oprema za uspostavljanje satelitske komunikacije, radio stanice, kao i fosfor i druge zapaljive tečnosti i satovi koji su najverovatnije korišćeni za aktiviranje zapaljivih materija.
BIA i MUP Srbije nisu odgovorili na upit RSE o navodima u vezi sa kampovima za obuku u Srbiji organizovanim tokom 2024.
Šta otkrivaju detalji presude iz Moldavije?Daleko od Moldavije, u šumama Bosne i Hercegovine, odvijao se deo priprema za nasilne nerede koje je moldavski sud sada dokumentovao u detalje.
Presuda Suda u Kišinjevu pokazuje da su se obuke održavale prvenstveno u Bosni i Hercegovini, dok se Srbija, osim lokacije za obuke, pojavljuje i kao tranzitna tačka na putu u Bosnu i nazad.
Sud u Kišinjevu je 6. februara izrekao zatvorske kazne Alioni Gotco, Ludmili Costenco i Vladimiru Harcevnicovu zbog učestvovanja u organizovanoj kriminalnoj grupi koja je tokom 2024. godine pripremala nasilne masovne nerede u Moldaviji, uključujući obuke i logistiku van teritorije zemlje.
Prema presudi, Bosna i Hercegovina je tokom 2024. godine imala središnju ulogu kao mesto obuke, koje su se odvijale na više lokacija.
Kao konkretna regija u sudskim dokumentima se navode Glamočani, gde je bio organizovan improvizovani kamp u šumskom i izolovanom području, sa kućicama i šatorima.
Kamp se nalazio van naseljenog mesta, bez javnih oznaka i bez navođenja vlasništva nad zemljištem. Sud u presudi ne navodi čiji je prostor korišćen niti kako je zemljište iznajmljeno.
Učesnici su u Bosnu i Hercegovinu dolazili organizovano, najčešće preko Srbije.
Svedoci su naveli da su prvo stizali u Banjaluku, gde su bili privremeno smešteni u hostelu, nakon čega su automobilima prevoženi u šumsko područje gde se nalazio kamp.
Prevoz su obavljale osobe koje su govorile ruski jezik, a deo njih je, prema iskazima svedoka, bio bugarskog porekla.
Sud je utvrdio da su Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov u više navrata boravili u BiH, od početka avgusta do sredine oktobra 2024, gde su učestvovali u teorijskim i praktičnim obukama.
Obuke su, prema presudi, uključivale upravljanje FPV dronovima, njihovo povezivanje sa komandnim centrima, vazdušno izviđanje kao deo jurišnih grupa, kao i simulacije bacanja eksplozivnih naprava pomoću dronova.
Osim tehničkih veština, obuke u BiH su, prema sudskim nalazima i iskazima svedoka, obuhvatale i taktike izazivanja panike i haosa, probijanja policijskih kordona, diverzantsko-subverzivne aktivnosti, psihološku obuku, kao i samostalnu pripremu zapaljivih i eksplozivnih sredstava.
Svedoci su naveli da im je već prvog dana u kampu rečeno da je cilj obuka rušenje vlasti u Moldaviji, te da su instruktori, za koje se navodi da su bili ruskog porekla, sa učesnicima komunicirali na ruskom jeziku.
U presudi se navodi i da su pojedini učesnici u kampu bili izloženi psihološkom pritisku i fizičkom nasilju, uključujući pretnje, premlaćivanja i kontrolu kretanja, dok su drugima nuđeni novčani iznosi za učešće u protestima i neredima.
Svedoci su naveli da su im u kampu objašnjavali da moraju da promene vlast u Moldaviji, uz tvrdnje da će u suprotnom doći do rata poput onog u Ukrajini.
Tokom pretresa i povratka iz BiH, kod optuženih su pronađeni novčanice BiH, delovi i oprema za dronove, VR naočare, daljinski upravljači, baterije, memorijske kartice, kao i veliki broj videosnimaka i fotografija nastalih tokom obuka u kampu u BiH.
Sud navodi da digitalni zapisi uključuju snimke letova FPV dronova iz centra za obuku, kao i komunikaciju članova grupe o planiranim aktivnostima.
Detalji o obukama u SrbijiPrema presudi Suda u Kišinjevu i iskazima svedoka, Srbija se navodi kao jedna od lokacija na kojima su članovi grupe boravili i prolazili obuke, ali i kao tranzitna tačka u okviru rute kretanja Moldavija – Srbija – BiH.
Sud je utvrdio da su osuđeni, kao i druge osobe koje su učestvovale, putovali preko Srbije prilikom odlazaka na obuke, te da su se u toj zemlji zadržavali u više navrata tokom 2024. godine.
Iako presuda ne precizira tačne lokacije u Srbiji niti imenuje gradove ili adrese, sud Srbiju tretira kao deo logističkog i operativnog lanca, gde su se članovi grupe okupljali, odmarali, reorganizovali i nastavili komunikaciju sa koordinatorima iz inostranstva.
Svedoci su naveli da su tokom boravka u Srbiji bili u stalnom kontaktu sa ruskim državljaninom Vladimirom Firsovim, koji im je davao dalja uputstva i informisao ih da je krajnja destinacija Bosna i Hercegovina.
Tokom pretresa, kod optuženih su pronađene novčanice srpskog dinara, kao i oprema i dokumenti koji potvrđuju njihovo kretanje i boravak u Srbiji.
Presuda navodi da je Srbija korišćena i kao tranzitna zemlja za dolazak u Bosnu i Hercegovinu, ali i kao pravac povratka.
Sud zaključuje da je Srbija imala ulogu u kretanju, boravku i delu obuka, ali da je Bosna i Hercegovina bila centralna lokacija za intenzivne treninge, posebno u vezi sa dronovima i taktikama nasilnog delovanja.
U ovoj presudi se ne navode osobe iz Srbije kao učesnici obuka ili pomagači u prevozu učesnika iz Moldavije.
Presuda je doneta u prvostepenom postupku, a optuženi nisu prisustvovali izricanju kazne. Sud je naredio njihovo privođenje radi izvršenja kazne, a presuda može biti predmet žalbe.
Dok je trajalo ovo suđenje, moldavsko tužilaštvo je podiglo optužnicu za još nekoliko osoba povezanih sa obukama za izazivanje nereda.
Početkom decembra 2025. godine, Moldavija je izvršila oko 50 pretresa na više lokacija u toj zemlji i pronašla dokaze da je organizovana grupa, koja je prethodno trenirana u kampu u Srbiji, osumnjičena da je planirala da izazove nerede u Moldaviji.
Na ruski uticaj u Srbiji upozoravala je u svojim izveštajima i Evropska unija, čiji je Srbija kandidat za članstvo.
Srbija i bh entitet Republika Srpska su i nakon ruske invazije na Ukrajinu i zapadnih sankcija ostali retki evropski partneri Kremlja.
Srbija i Rusija su nastavile i obaveštajnu saradnju, koja se ogleda i u redovnim susretima čelnika tajne policije.
*Saradnja na tekstu: Jovana Krstić
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bih-ruski-kampovi-moldavija/33673499.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-bih-ruski-kampovi-moldavija/33673499.html</guid>            
            <pubDate>Mon, 09 Feb 2026 18:20:17 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Bosna i Hercegovina</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković, Meliha Kešmer)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/de1451f6-68f9-4606-ad79-fae8a5668f36_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srpski jezik deli vlast u Crnoj Gori</title>
            <description>Varničenja na liniji Podgorica – Beograd zbog srpskog jezika.
Identitetska pitanja u Crnoj Gori ponovo su otvorena.
Pitanja jezika, državljanstva i zastave pokrenula je prosrpska Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića u trenutku kada Crna Gora ostvaruje značajan napredak u evropskim integracijama.
I zbog njih je napustila vladu, čiji opstanak zbog toga ipak nije ugrožen.
Vlada, premijera Milojka Spajića, ima parlamentarnu većinu i bez DNP.
Nikoleta Đukanović, docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici, ocenjuje za RSE da izazivanje političke nestabilnosti i problematizovanje identitetskih pitanja imaju za cilj da potencijalno zakomplikuju proces evropskih integracija.
&quot;Mislim da je više u pitanju uticaj iz Beograda, nego što je zaista potreba da se sada ova pitanja stavljaju u prvi plan&quot;, rekla je ona.
DNP blizak zvaničnom Beogradu izašao je 30. januara iz vlade, nakon što se ona nije izjasnila o zahtevima te stranke o identitetskim pitanjima i dogovoru oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.
Takođe su izašli iz gradske vlasti u Podgorici.
DNP je tražio ustavne promene o normiranju srpskog jezika kao službenog i donošenje Zakona o državljanstvu, koji bi omogućio dvojno državljanstvo bez prava glasa za one koji žive u Srbiji a poreklom su iz Crne Gore.
Zahteva i izmenu propisa o državnim simbolima da bi crveno plavo bela trobojka bila proglašena narodnom zastavom i isticala se zajedno sa državnom zastavom Crne Gore.
Ta trobojka je bila definisana kao zastava u Ustavu Kneževine Crne Gore iz 1905.
Šta su pokazali rezultati popisa stanovništva?Nakon objave rezultata popisa stanovništva u oktobru 2024, prosrpske stranke obnovile su zahtev da srpski jezik bude službeni u Crnoj Gori.
U Ustavu Crne Gore je crnogorski jezik definisan kao službeni, a srpski jezik je u službenoj upotrebi zajedno sa bosanskim, hrvatskim i albanskim jezikom.
Rezultati popisa u Crnoj Gori su pokazali da je srpski jezik maternji za 43 posto stanovništva, a crnogorski za nešto preko 34 procenta.
Na popisu se 41,1 odsto građana izjasnilo kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi.
Popisu je prethodila kampanja prosrpskih i proruskih snaga i medija koji su pozivali građane da se izjasne kao Srbi.
Prosrpske stranke u Crnoj Gori su nakon objavljivanja rezultata popisa tražile da srpski jezik bude službeni.
Međutim, potom je unutar vladajuće koalicije dogovoreno da se ne pokreću identitetska pitanja kako ne bi kočila završnicu evropskih integracija.
Vladajuću koaliciju u Crnoj Gori sada čine Pokret Evropa sad (PES), Demokratska Crna Gora (DCG), Bošnjačka stranka, Nova srpska demokratija (NSD), Socijalistička narodna partija (SNP), Albanska alternativa i Albanski forum.
Zašto je ambasador Srbije pozvan na razgovor?Istog dana kada je DNP izašao iz vlade, zvanična Podgorica pozvala je na razgovor ambasadora Srbije Nebojšu Rodića zbog objave o srpskom jeziku.
Na nalogu &quot;Serbia in English&quot;, koji vodi Kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju Vlade Srbije, navedeno je da Crna Gora &quot;ne priznaje srpski jezik&quot; kojim govori 43 odsto građana, te da je reč o &quot;jeziku većine prema poslednjem popisu&quot;.
Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore ocenilo je da je to &quot;neprimeren način komentarisanja statusa srpskog jezika&quot; u toj zemlji.
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije odgovorilo je da je sve &quot;pogrešno protumačeno&quot;.
To ministarstvo je navelo da je reč o objavi na neformalnom nalogu Vladine kancelarije koja se &quot;nije bavila ustavnim ili pravnim poretkom Crne Gore, već je uz zdravu dozu humora, ukazala na opštepoznatu činjenicu da je srpski jezik deo identiteta značajnog broja građana Crne Gore&quot;.
&quot;Začuđuje da se takav sadržaj javno i oštrim tonom pogrešno tumači i svesno izvlači iz konteksta i, pogotovo, da sadržaj sa društvene mreže dobija tretman međudržavnog pitanja&quot;, navelo je ministarstvo u Beogradu.
U objavi Kancelarije Vlade Srbije korišćen je insert iz poznate animirane američke serije na kome se jedan od glavnih likova skriva u žbunje.
Snimak je objavljen uz poruku &quot;Crna Gora upitana zašto ne priznaje srpski jezik kojim govori 43 odsto njenih građana&quot;, uz konstataciju da je to jezik većine prema poslednjem istraživanju.
Na čelu Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju Vlade Srbije nalazi se Arno Gujon, funkcioner vladajuće Srpske napredne stranke, koji je u prošlosti imao veze sa ekstremnom desnicom u Francuskoj.
Otvaranje &apos;zatvorenih&apos; temaProfesor u penziji beogradskog Univerziteta i nekadašnji političar Žarko Korać kaže da Milan Knežević uživajući punu podršku Beograda pokušava da ostvari neki značajniji politički rezultat u Crnoj Gori.
&quot;To sad već postaje prilično jasno da je Beograd vrlo nervozan što Crna Gora mnogo većom brzinom ide u evropske integracije, a Srbija je pre više od tri godine prestala da ide tim putem&quot;, naveo je Korać.
Crna Gora se smatra liderom među zemljama kandidatima za članstvo u Evropskoj uniji, dok Srbija nije otvorila nijedno poglavlje od decembra 2021.
Crnoj Gori je ostalo da zatvori još 20 od 33 poglavlja u pregovorima.
Milan Knežević je za beogradske provladine medije odbacio navode da se konsultovao sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i da mu je on rekao šta da radi.
Takođe je izneo tvrdnju da se Srbi u Crnoj Gori i dalje suočavaju sa problemima u ostvarivanju svojih prava i da je neophodna institucionalna borba za njihovu punu ravnopravnost.
Prema navodima crnogorskih medija, premijer Milojko Spajić izjavio je 29. januara da je mesto za pokretanje inicijative o srpskom jeziku i njeno razmatranje Skupština Crne Gore.
DNP je 2. februara podneo Skupštini Crne Gore dopune Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti sa predlogom o korišćenju i isticanju narodne istorijske zastave sa crveno plavo belom bojom.
Takođe su najavili i podnošenje izmena Zakona o državljanstvu.
Knežević je najavio razgovor sa liderom Nove srpske demokratije (NSD) Andrijom Mandićem o daljem delovanju koalicije &quot;Za budućnost Crne Gore&quot;.
Uoči razgovora Knežević je poručio da je malo čudno da deo koalicije bude u vlasti, a deo u opoziciji.
Tu koaliciju čine DNP i NSD.
&quot;U ovom trenutku predsednik Skupštine Mandić ima daleko veći uticaj kao predstavnik jedne od srpskih stranaka, nego što je Knežević&quot;, smatra Korać.
Kakvi će biti efekti poteza DNP?Docentkinja Nikoleta Đukanović kaže da stranke iz koalicije nemaju saglasnost oko identitetskih pitanja, odnosno da imaju različite interese ili makar različite puteve kako da dođu do tog cilja.
&quot;Da postoji bolja sinhronizacija možda između DNP, Mandićeve stranke, SNP i drugih partija koje su ostale u vladi, onda bi to bio jedan značajan alarm ne samo u kontekstu novih parlamentarnih izbora, nego ukupne političke situacije&quot;, smatra ona.
Pošto, kako dodaje, to nije slučaj, može se &quot;lako naći neko rešenje koje će ovu vladu održati&quot;.
Crnu Goru očekuju opšti izbori 2027. godine.
</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srpski-jezik-crna-gora-zastava/33669714.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srpski-jezik-crna-gora-zastava/33669714.html</guid>            
            <pubDate>Thu, 05 Feb 2026 07:35:29 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Crna Gora</category><category>Aktuelno</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/1A52D328-CB42-4AC3-882F-F19BEB2FD653_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Dragan Štavljanin, bogata erudicija i raskošan talenat </title>
            <description>Odlikovali su ga bogata erudicija, analitičnost, radoznalost u pristupu. Proizvodio je sa lakoćom sadržaje za sve platforme Radija Slobodna Evropa dok ga smrt nije u tome zaustavila na samom kraju 2025. godine.  U podkastu Između redova o Draganu Štavljaninu govore njegove kolege i prijatelji – profesori Čedomir Čupić i Edvard P. Džozef i novinari Omer Karabeg, Miloš Teodorović i Ajla Obradović.</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/in-memoriam-dragan-stavljanin-rse-/33667812.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/in-memoriam-dragan-stavljanin-rse-/33667812.html</guid>            
            <pubDate>Tue, 03 Feb 2026 13:48:04 +0100</pubDate>
            <category>Između redova</category><category>Srbija</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/3EB7EA8E-C428-4038-A5E9-89BF8B164F06_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        <item>
            <title>Srbiji samo polovina novca iz Plana rasta EU</title>
            <description>Nakon Crne Gore, Severne Makedonije i Albanije, i Srbija dobija novac iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan. Ali oko 50 mliona evra manje zbog neispunjenih obaveza. Proevropska opozicija zatražila je da se sredstva iz Plana rasta preusmere civilnom sektoru i nezavisnim medijima. Srbija je, za sada, poslednja u nizu država za koje se smatra da su ispunile uslove i preduzele značajne reforme kako bi se uskladile sa standardima EU. Bez sredstava iz ovog paketa za sada su Bosna i Hercegovina i Kosovo. (Snimatelj: Slaven Miljuš, montaža: Ana Toader)</description>
            <link>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-eu-plan-rasta/33660461.html</link> 
            <guid>https://www.slobodnaevropa.org/a/srbija-eu-plan-rasta/33660461.html</guid>            
            <pubDate>Mon, 26 Jan 2026 16:51:12 +0100</pubDate>
            <category>Srbija</category><category>Video</category><category>Multimedija</category><author>webteam@rferl.org (Ljudmila Cvetković)</author><enclosure url="https://gdb.rferl.org/1c99ac62-456d-4a36-0572-08de3bed1b27_tv_w800_h450.jpg" length="0" type="image/jpeg"/>
        </item>		
        </channel></rss>