Reporteri bez granica, svjetska novinarska asocijacija, objavila je neki dan rejting listu u vezi sa medijskim slobodama. BiH napredovala je za jedno mjesto na tom popisu i trenutačno je 66. Odmah iza nje je Srbija, a u regionu prednjači Slovenija, koja je na 35., te Hrvatska na 58. mjestu. Daleko iza su Crna Gora i Makedonija. Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu BiH, za RSE kaže da su prva dva mjeseca ove godine počela tako jezivo opasna po slobodu medija, slobodu izražavanja u BiH, da se postavlja pitanje kako će se nastaviti.
RSE: Posljednji izvještaj Reportera bez granica kaže kako se BiH na ljestvici o slobodi medija popela za jedno mjesto. Sve to uz konstataciju kako generalno medijske slobode u regionu opadaju. Sve to mi zvuči pomalo kontradiktorno ili barem nejasno.
Zurovac: Popela se za jedno mjesto zato što je Srbija pala iza nas, za razliku od prošle godine. Svi su ti pokazatelji vrlo relativni. Reporteri bez granica su završili krajem godine svoje izvješće. Da su ga radili sada, mi bismo bili tamo negdje sa Albanijom oko 80-og mjesta ili čak sa Crnom Gorom oko 100-og mjesta, budući da su prva dva mjeseca ove godine počela tako jezivo opasna po slobodu medija, slobodu izražavanja u BiH, da se mi zbilja pitamo kako ćemo nastaviti. Ovako žestok početak i pritiske na slobodno izražavanje nismo doživjeli.
To je počelo krajem prošle godine sa svim onim različitim nemilim događajima i nekoliko prilično zločastih presuda protiv magazina Slobodna Bosna na sudu, kada su morali da plate odštete ljudima koji, niti su ispoštovali član 8, Zakona o zaštiti od klevete, i prišli mediju da isprave, eventualno, pogrešno pisanje, niti su utvrde, te fantomske duševne boli, bile potvrđene na pravilan način. Slobodna Bosna je zamalo zatvorila svoju redakciju i svoju kuću zbog finansijskih troškova. Dalje su bile zabrane pristupa institucijama BN televiziji. Pred samu novu godinu, na 29. decembar, dogodio se upad u redakcija Klixa.
RSE: Ta policijska akcija u portalu Klix je zapravo privukla najviše pažnje.
Zurovac: Apsolutno. To je bilo toliko drastično, da je privuklo pažnju. Bilo je izvedeno na jedan prilično grub način, blago rečeno. A i tako fino isplanirano, pred samu novu godinu, misleći valjda da niko neće, niti primjetiti ili ustati da reagira.
RSE: Neki dan sam pročitao jednu vijest da je nadležni sud presudio kako je policijski upad u redakcija Klixa bio u zakonskim okvirima. Šta se može tu isčitati?
Zurovac: Može se iščitati ono što sam s početka govorila. Da mi jednostavno nemamo nikakvu zaštitu. Da je princip – kadija te tuži, kadija te sudi. Naše pravosuđe je poprilično klimavo kada su u pitanju zaštite medija i medijskih sloboda. Mislim da bi krajnje vrijeme bilo da neko od tih ljudi, koji radi na takvim procesima i na takvim stvarima, zbilja pročita i nauči šta je napisano u Evropskoj povelji o zaštiti ljudskih prava, temeljnih sloboda i svih preporuka o zaštiti medija, medijskih sloboda i prava novinara. Mi srljamo u tešku tamu i ta tama se sve više i više produbljuje.
Mi jednostavno nemamo nikakvu zaštitu. Da je princip – kadija te tuži, kadija te sudi. Naše pravosuđe je poprilično klimavo kada su u pitanju zaštite medija i medijskih sloboda.
Imamo sad ovaj Zakon o javnom redu i miru. Čitam da su u Brčko distriktu već najavili da će raditi Zakon o zaštiti novinara. To je dobro, da bi bili procesuirani oni koji napadaju novinare i da bi novinari bili zaštićeni. Čak je šef policije Distrikta Brčko najavio da je pokrenuta disciplinska odgovornost protiv dvojice službenika koji nisu ništa preduzeli da zaštite ekipu BN-a kada je bila napadnuta. Na kraju, kada je sve izgledalo dobro, postavljena je sumnja da će se u taj zakon isto tako staviti i definiciju ko je novinar, to jeste, koga će zakon štititi. I onda je postavljeno pitanje da li su uopće novinari i oni koji rade na web portalima i treba li njih uopće svrstavati u novinare. Moramo pažljivo pratiti šta se događa, da nas ne počnu dijeliti osobe koje definitivno ne razumiju šta je i ko je novinar.
RSE: Na isti način na koji je paušalno, ili barem neodmjereno, nerazumno,jedan privatni, a k tomu virtualni prostor, registrira kao javno mjesto.
Zurovac: Nije to baš urađeno u potpunom neznanju šta je to virtualni prostor. Urađeno je vrlo smišljeno, da se zaustavi slobodni prostor izražavanja, da se oduzme narodu ventil koji ima. Druga je priča o reagiranju, kada je govor mržnje i huškaška retorika u pitanju. To je krivični čin i kriminalno djelo u skladu sa krivičnim zakonima. To se ne može poistovjećivati sa uredovanjem na slobodu izražavanja, zato što je to uredovanje na krivično djelo raspirivanja i širenja mržnje prema drugom i drugačijem. Nametati, da vas Veliki brat gleda i prati šta će se napisati, da vam može poslati policiju na vrata zato što ste imali drugačije mišljenje od nekoga tamo u nekom drugom svijetu, je vrlo opasno. Valjda je neko prepoznao da je počelo buđenje svijesti u ovom narodu, pa je odlučio da ga zaustavi u korijenu.
RSE: Naravno, oni su sebi zadržali pravo da oni biraju koga će sankicionirati, a koga neće, otvaraju mogućnost da se za isti krimen, ako je to uopšte krimen, neko kažnjava, a neko ne kažnjava. To može bitno uticati na medijske slobode.
Zurovac: Apsolutno. Već je posijan strah, i među građane i među novinare. Ako se novinara presuđuje zato što je napisao istinu i ako se donose sudske presude koje nisu validne, koje nisu utemeljene, a ti ne možeš ništa protiv njih, osim uložiti žalbu, pa čekati kako će se dalje to odvijati, dok ne budeš zadovoljan, ili dovoljno očajan da odustaneš, on počinje razvijati samocenzuru, što je jako opasno. To znači da će vagati da li će drugi put napisati tu istinu, ili će je ublažiti ili je jednostavno uopće neć napisati i čekati da neko drugi izloži glavu.
RSE: S druge strane se praktično radi o svojevrsnom bildanju mišića ljudi koji, ionako, guše slobode medija.
Toliko je vremena i snage uloženo da se osvoji neki slobodni medijski prostor, ali bojim se da je taj krug hrabrih novinara, urednika i ljudi u medijima sve manji i manji, ili da je snage za tu borbu sve manje i manje.
Zurovac: Nada je da niko neće odustati i reći – ok, predajemo se i radite šta hoćete. Toliko je vremena i snage uloženo da se osvoji neki slobodni medijski prostor, ali bojim se da je taj krug hrabrih novinara, urednika i ljudi u medijima sve manji i manji, ili da je snage za tu borbu sve manje i manje. To može po građane i po život građana u BiH biti jako opasno jer svako gušenje medijskih sloboda i svaki atak na novinara, svaki atak na slobodno medijsko izvještavanje, je atak na slobodu građana u BiH. Dok ne budemo imali punu podršku građana, u njihovoj svjesnosti da je gušenje medijskih sloboda i onemogućavanje novinara da rade slobodno, gušenje i onemogućavanje građanskih sloboda, onda teško da ćemo moći nastaviti.
RSE: To je znači jedan ogromni prostor koji se otvara za borbu svih segmenata civilnog društva, a izgleda da odlučnost u posljednje vrijeme pokazuju samo novinari, ili barem grupica novinara.
Zurovac: Ja bih rekla grupica novinara, mada su novinari poslije policijskog preturanja po Klixovoj redakcija pokazali da mogu raditi zajedno, da mogu da udruže snage i da pokrenu neku masu na reagiranje. Naravno, to je bilo u manjoj mjeri nego što smo htjeli, ali u većoj mjeri nego što se inače događalo. Samo takvo zajedničko nastojanje da se nešto uradi i zajednički rad može pokazati rezultate.
RSE: Vidimo sada reakciju kolega iz Banja Luke, zapravo čitave medijske zajednice, u vezi sa zakonom u RS-u. Pokazuje se odlučnost da se ide sve do Ustavnog suda, a ako treba, i do sudova izvan granica ove zemlje.
Zurovac: Konačno do Suda za ljudska prava u Strasburu, koji je krajnja instance i koji primjenjuje evropsku konvenciju o ljudskim pravima, posebno naglašavajući, kada su slobode medija u pitanju i sloboda medijskog izvještavanja, uvijek, idući u korist medija. I to treba i to će biti odbrana građanskih sloboda.
RSE: Ima li uopšte izgleda da se naš posao emancipira od ovih političkih pritisaka? Najednom imamo medije koji bi, rekao bih, u startu pristojnu legislativu primjenjivali u praksi.
Zurovac: Mora biti izgleda, inače možemo svi spakovati stvari i otići iz ove zemlje. Ali, ako smo već tu i ako se borimo, moramo vjerovati da postoje izgledi. Postoje neke male svijetle tačke, od nekih novih mladih političara, i u Parlamentu, koji su već zatražili da se dvaput mjesečno raspravlja i razgovara u Parlamentu o medijskim slobodama. Biće ih još više. Nama treba nova generacija dobromislećih i demokratski mislećih političara, koji će onda, kao nešto što je logično i normalno, prihvatiti da bez slobodnih medija ne mogu niti oni, kao političari, graditi demokratsko društvo u zemlji koju vode i za koju su birani od svojih glasača. To je nešto što nama može pomoći.
Mi sami se možemo vrtiti u krug i možemo biti nazivani drekavcima, kao što je Milorad Dodik nedavno rekao. To je jedan bahati stav koji poništava sve ono što je demokratska vrijednost u jednom sistemu, koji bi trebao podržavati medijske slobode, podržavati i kritičku misao i kritiku, ako nešto nije u redu.
